Hinajana i Mahajana usmerene su ka iskustvu Šunjate, odnosno praznine, što je tantričko osnovno i početno stanovište. Put postepenog razvitka temelji se i na tome gradi. Hinajana ili niži put i Mahajana ili viši put, pripadaju Putu odricanja, ali su im pristupi drugačiji. Tradicija Hinajane prati Put odricanja koji je podučavao Buda dok je bio u ljudskom obliku i koji je zapisan kasnije i poznat kao “Sutre”. Tu je ego predstavljen kao otrovno drvo, a metod koji se sprovodi je poput raskopavanja žila korena jedne po jedne. Na tom putu potrebno je osloboditi se svih navika i sklonosti koje se smatraju lošim, a koje sprečavaju oslobođenje. No ovom nivou stoga postoje mnoga pravila koja se poštuju i kojih se pridržava zakletvom, tako da ona upravljaju svim postupcima… kroz meditaciju može se stići do ponovnog sebe kao čistog bića koje je prevazišlo uzroke patnje, “Arhat” koje je istupilo iz kruga cikličnog rađanja. Sa tog gledišta Mahajane, spasti sebe i biti izvan patnje dok drugi u patnji ostaju, ne spada u idealno. U Mahajani se smatra da svako treba da čini za više dobro, ono koje se tiče svih pre nego pojedinca i da se ciklično postojanje ne napušta dok se sva bića ne oslobode. Onaj koji ovako praktikuje, naziva se “Bodisatva”…poseći korenje otrovnog drveta mukotrpan je posao i Mahajana je naklonjena presecanju glavnog korena, a da se ostali sami osuše tako što će razviti vrhunsko saosećanje, kao i suštinsku prazninu svih fenomena i ega, što je takođe cilj Hinajane.