Bogumilski verski objekti

Od najstarijih vremena, pa do pocetka 16.v., nazivali su bosanski narodni vladaoci svoj narod svagda srpskim imenom, bas isto onako kao vladaoci Raske svoj narod. Stoga vec u 12.v.srecemo, gdje konzervativna papska kancelarija u svojim spisima identifikuje Bosnu sa Srbijom (Regnum Servilie, quod est Bosna), a rudimenti toga identifikovanja odrzali su se u papskoj kancelariji i dugo nakon toga, sta vise i onda kad je Bosna vec davno pod turskom vlascu bila. Ali vec u 13.v.,a narocito u 14.v.,jedna znacajna okolnost potakla je bosanske vladaoce, da prestanu ili bar rjedje nzivaju svoj narod nacionalnim srpskim imenom, i mjesto njega u svim drzavnim poslovima upotrebljavaju provincijalno zemaljsko ime Bosne (Rijec Bosnijanin za Bosnjaka prvi put dolazi u starim listinama tek 1332.g.Vidi u Fr.Mikloschich-a,-Monumenta Serbica,p.101). A naime u to doba Raska se pocela naglo razvijati, prvo kao srpska kraljevina, a za tim kao carevina, i uzela je opce srpsko nac.ime, kao glavno obiljezje za narod svoje drzave-utopivsi u njemu sva provincijalna imena. To je onda dalo povoda bosanskim vladaocima, da za drzavno ime svoga naroda uzmu provincijalni naziv: Bosnjak, Bosnjanin, Bosanac, umjesto dotadasnjeg nacionalnog Srbin, da tim jace oznace politicku samostalnost svoju prema Srbiji. Otud i nalazimo u pismenim spomenicima iz 14. i 15.v.: bosanska gospoda vis a vis srpskoj gospodi, ta Bosnjanin i Bosanac vis a vis Rasanima i Srbijancima. Ali je ipak nacionalno srpsko ime i u Bosni ostalo i dalje u punoj svijesti, kako kod naroda tako i u drzavi, te je cesto izbijalo na povrsinu cak i onda, kad su vec provincijalni nazivi potpuno oteli maha. Vazno je jos istaci, da je jzik naroda u Bosni uvjek, pa i onda kada je provincijalno ime bosansko prevladalo, nazivan SAMO SRPSKIM imenom.

Najstariji sacuvani istorijski podatak, da je narod u Bosni nazivan Srbima, potice jos iz 822.g. U jednom aktu, u Rackovim "Documenta" tvrdi se kako je posavski vladalac Ljudevit, cuvsi da protiv njega ide franacka vojska iz Italije, pobjegao iz grada Siska " K SRBIMA, ZA KOJI NAROD KAZU, DA ZIVI U VELIKOM DIJELU DALMACIJE." Ovdje ne treba smetnuti s uma, da je rijec o rimskoj Dalmaciji "koja je isla na sjever do Posavlja, a na istok po svoj prilici preko rijeke Drine". Sam Franjo Racki kaze (Rad.LVI.109), da je LJUDEVIT POBJEGAO SRBIMA U BOSNU. (U Monumenta spect.histor.Slavor.Merid.VII,P.327,328 "LIUDEWITUS, SISCIA CIVITATE RELICTA, AD SORABOS, QUAE NATIO MAGNAM DALMATIAE PERTEM OBTINERE DICITUR, FUGIENDO SE CONTULIT."-Iz biljeske franackog ljetopisca Ajnharda 822.g.)

Vizantijski car i istoricar Konstantin Porfirogenit (u djelu "De adminstr. imperio, XXXII,p.153,ed.Bonn, te upor. i XXXVI,p.163, XXXIII,P.160 I xxxiv,p.161.) oko 950.g. kaze, da su se u Srbiji, koja je u njegovo doba granicila s Hrvatskom kod Cetine i kod Hlijevna, naselili Srbi, dakle i na teritorij, koji je kaznije nazvan Bosnom. (vidi u Fr.Rackog,Rad LVI,p.71)

Poslije ovoga ni malo nam ne moze biti cudno sto rimski papa, kada je 1188.g.poslao dubrovackom nadbiskupu plast i potvrdio stara prava dubrovacke crkve, u toj potvrdnoj diplomi identifikuje Bosnu, koja je u to doba sasvim samostalna drzava bila, sa drzavom srpskom. U psimu izricito veli: "REGNUM SERVILIE QUOD EST BOSNA" (Kod Iv.Kukuljevica-Codex diplomaticus regni Croatie, Slavoniae et Dalmatie, Zagreb 1876,II,p.148). Slicno se ponavlja i kasnije.

Tako 1346.g. postavio je rismki papa dumanjskoga vladiku Ivana i preporucuje ga spljetskom nadbiskupu i "banu Stjepanu srpskom
(bosanskom) vladaocu." (A.Theiner-Vetera monum.histor.Hung.sacr.ilust.I,p.832. U orig.latinskom tekstu veli se: "...Stephano Bano principi Rasciensi (Bosnensi)".

A bosanski vladaoci i njihovi savezni ili podlozni knezovi izricito su nazivali svoj narod po Bosni i Hercegovini srpskim imenom, a sebe potomcima srpske gospode i kraljeva:

Tako 1234.g. bosanski ban MATIJA STJEPAN NINOSLAV (1232-1250), koji je bio katolicke vjere, potvrdjuje Dubrovcanima privilegiju, koju im je dao BAN KULIN, pa kaze: " Ako tuzi Srbin (t.j. Bosnjak,njegov podanik) Vlaha (t.j.Dubrovcanina, ili bolje dubrovackog podanika), neka se parbi pred knezom (razumije se dubrovackim), a ako Vlah Srbina tuzi, neka se parbi pred banom (bosanskim)" (T.Smiciklas-Codex diplomaticus regni Croatie, Slavoniae et Dalmati, Vol.III,p.427).Poredbe radi da prvovjencani srpski kralj Stevan Nemanjic u jednom ugovoru svome sa Dubrovcanima(od 1215-1219.g.)isto tako naziva svoje podanike Srbima, a dubrovacke Vlasima. on veli: "i da ne jemle Srblin Vlaha bez suda".Ibidem,p.140). Citirajuci ovo i ostala slicna mjesta veli Djura Danicic u svome "Rjecniku (III,p.150)":"tako ime narodno bjese jace od zemaljskoga, te i bosanski banovi u istijem prilikama zvahu Srbima svoje ljude."

I u povelji od 22.03.1240.g., kao i u onoj od marta 1249.g, isti BAN MATIJA NINOSLAV, naizva svoje Bosnjeke vise puta SAMO SRBLJIMA I NIKAKO DRUGACIJE. (Valja jos naglasiti, da je za banovanja Ninoslavljeva u Bosni toliko katolika bilo, da je papa pisao 1233.g.svome poslaniku Jakovu, da gleda kako ce dva, tri pa i cetiri ucena covjeka posvetiti za biskupe (u Bosni)-A.Theiner,-Vet.morum.hist.Hung.I,p.113).
 
U prvoj povelji obecava ban Dubrovcanima, da ce ih braniti i u slucaju ako zarate sa kraljem raskim, te za tim nastavlja iste rijeci o parbi Srba i Vlaha, koje vec prevedosmo iz povelje od 1234.g. I u samom indeksu (Index Alfabeticus) u Smiciklasovu Akademskom Kodeksu (vol.V,p.752) izricito se navodi, DA JE SRBIN NACIJONALNO IME ZA BOSNJAKA (Serbin idem quod Bosnensis, natio.).

U drugoj povelji (T.Smiciklas-Cod.Dipl.IV.p.386-387) ban je jos izrazitiji, jer prije one recenice, o SRBIMA i VLASIMA, koja se ponavlja od rijeci do rijeci u sve tri povelje, rekao je jos, da ce svagda iskreno cuvati prijateljstvo sa dubrovcanima, te " ako neko od nasih kmetova ili od nasih ljudi ucini vam stogod krivo, neka se prijavi meni i ja cu im suditi...", a to je upravo ono: "ako tuzi Vlah Srbljina, neka se parbi pred banom", sto domah za tim slijedi u vezi sa obratnim slucajem. Ibidem p.387. nije bez znacaja ni ta okolnost, sto se skoro svi bosanski kraljevi u svojim listinama nazivaju POTOMCIMA I NASLJEDNICIMA GOSPODE SRPSKE, RASKE I BOSANSKE, a cesto puta i samo GOSPODE SRPSKE. Tako kralj Stefan Tvrtko I veli u svojoj listini od 10.04.1378.g.:"...po tom ze gospodu mojemu Bogu, spodoblsu me nasljedovati prjestole monh prjeroditelj gospode srbske (Mon.Serbica,p.187) naravno sve povelje su pisane cirilicom.

Tako u svojim listinama i ostali kraljevi: DABISA (M.Serb.p.221), OSTOJA (p.233 i 272), STEFAN OSTOJIC (p.282 i 292) itd. A napomenucu jos i to, da bivsi upravnik Bosne KALAJ u svojoj istoriji Srba (vidi njemacki prevod od Dr.Schwicker-a, Geschichte der Serben, Budapest 1878) izricito tvrdi, da je Bosna Srpska Zemlja i da je narod u njoj srpske narodnosti, pa su i Muhamedanci Srbi bili. Vidi narocito peti odjeljak.

Da bi se bolje shvatilo znacenje rijeci VLAH, evo sta o tome kaze Franjo Racki: "Kada se pita za narodnost tih Vlaha, treba razlikovati dvie dobe. U starijoj dobi pripadahu Vlasi za cielo romanskoj narodnosti...Odavle riec "vlah" znamenuje u srbskih spomenicih njekoliko puta Romana u obce, pa stoga i Dubrovcanina, koji su pocetkom bili velikim dielom romanske narodnosti, kano sto i stanovnici Zadra, Spljeta i Trogira. Ban bosanski Matej Ninoslav potvrdjujuci (1234-1240) povlasti, koje je njegov predsastnik ban Kulin podielio (1189) Dubrovcanom, odredjuje: "Ako vjeroue srblin vlaha, da se pri prjed banom" (bosanskim). Ovdje znamenuje "vlah" Dubrovcanina, covjeka Romana, Latina "Srbljin"podanika bosanskoga bana, porekla slovinskoga, sto se potvrdjuje i drugim spomenikom...Ali polagano su se Vlasi po narodnosti pretocili u Slovene medju kojima su zivjeli, i pod kojih su drzavnu oblast podpadali..."

Kad je car Dusan ukidao carinu u Trebinju, koju je uzimao DABIZEV od Dubrovcana, rece izmedju ostaloga i ovo: "Neka Dabizev ne uzima od Dubrovcana niti carine, niti kojeg drugog dohotka, ni od trgovca dubrovackog Vlaha, a ni od Srbljina..."(Fr.Miklosich-Monumenta Serbica, specantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, BEC 1858.p.117).

Vojvoda Donjih Krajeva Juraj Vojisaljic, sinovac hercega Hrvoje, a sin kneza Vladislava, daje vojvodi Pavlu Jurjevicu i knezovima Nikoli i Vlatku Jurjevicima, kao i knezu Vuku Vukicevicu grad Vratar (na Neretvi) s medjama i kotarima i gradove Novi i Krusevac (u juznoj Hercegovini), pa veli, da im sve to ustupa i daje tacno prema onome stanju kako ga je on zatekao " U DRZANJU ILI SRBLJINU ILI VLAHU". A to jasno znaci, da je Juraj stanovnike "gradova" Vratara, Novoga i Krusevca dijelio u SRBE i VLAHE Valja jos uz to jos primjetiti da je Juraj bio katolicke vjere. (Fr.Miklosich-Mon.Serbica,P.378."..U VSEM U CEM ZASTASMO U DRZANIJU ILI SRBLINU ILI VLAHU".)

Dubrovacki podanik (G.V.Ceric pogresno je shvatio ovo mjesto. On naime drzi, da je to bio bosanski podanik, sto ne stoji, jer onda on nebi imao razloga tuziti se Dubrovcanima na svoje sunarodnike Srbe, posto je za to bio nadlezan bosanski ban. To je nema sumnje bio dubrovacki podanik, koji se kao trgovac nastanio u SREBRENICI, a takvih dubrovackih trgovaca bilo je po svima vecim mjestima Balkanskog Poluostrva. Poznata su dubrovacka katolicka groblja u Beogradu, Ruscuku i dr.) koji se kao trgovac nastanio u Srebrenici, PIRKO BOLJESALJIC, potuzio se je 1438.g. vijecu dubrovackom, sto su dva Dubrovcanina s gradjanima srebrenickim, dosli mu u kucu, te ga vezali i odveli u okove. U toj svojoj tuzbi kaze Pirko: "Gospodo, govorah (im) ja Pirko: sta sam vam skrivio SRBI, da me vezete bezakono?" (K.Jiricek,Spomenici Srpski(u Spomeniku Srp.Kr.Akademije XI,p.80). Dakle, dubrovacki podanik naziva stanovnike u SREBRENICI SRBIMA. Slicno ovome potuzio se je vijecu dubrovackom i neki Dubrovcanin Budisav Bogavcic iz Rudnika 13.01.1439.g., kako su mu Dubrovcani braca Zelenike, kad je zbog kuge pobjegao iz Rudnika, sa SRBIMA, STANOVNICIMA RUDNICKIM opljackali kucu."(u ovom aktu i zapis dubrovackog suda, u kome se "SA SRBIMA" prevodi na latinski sa "cun Sclavonibus". Kako iz ovog tako i iz mnogih drugih primejra znamo, da su u dubrovackim i drugim pismenim spomenicima imena "Srbin" i "Sclavonicus" identicna, sinonimo. Dakle, ne radi se o prevodu sa latinskog na srpski, vec obrnutosa cirilicnog srpskog teksta na latinski i tada se Srbin prevodi sa Sloven,sto je sinonim. Obrnuto i zlonamjerno, Dominik Mandic je svuda na latinskom gdje stoji Sloveni prevodio sa Hrvati, na sta se zgrazala Nada Klaic, hrvatska istoricarka).

1447.g. pominje se: "12 srpskih kmeti" i "srpski" pristav iz Hercegovine. (K.Jiricek-Spomenici srpski,p.85)

10.04.1450.g. ugovara s Dubrovcanima mir STJEPAN KOSACA, herceg sv.Save (po njemu je Hercegovina dobila ime), i dopusta im, da slobodno trguju po njegovoj zemlji. On veli: "Takodjer, ako se pogodi ma kakav god Dubrovcanin ili trgovac dubrovacki da ponese karavan ili ma sta drugo, ne smije ga svrci niko drugi, ni VLAH ni SRBIN, do onoga mjesta, do kog se najmio...(Fr.Mikl.-Mon.Serb.p.467). Godinu dana kasnije (1451) ugovara knez Vladislav, sin hercega Stjepana, sa istim Dubrovcanima i veli: "obavezujem se da niti hocu niti smijem ikada zabraniti niti zaustaviti ni jdne moje ljud, ni VLAHE, ni SRBE, da trgovine radi slobodno u Dubrovnik idu...(Fr.Mikl.-Mon.Serb.p.445).
 
God. 1532. izdao je Slovenac Benedikt Kuripesic svoj putopis preko Bosne u Carigrad (To je najstariji putopisac Bosne. Njegovom je putopisu naslov: Itinerium Wegrayss Kun.May.potschafft gen.Constantinopel zu den Turkischen Keiser Soleyman" Vidi: Rad LVI.p.141-196). On veli da je u donjoj Bosni, koja se po njemu prostirase od Une do Sarajeva, nasao tri narodnosti i tri vjere: "Prvo su stari Bosnjaci, koji su rimokatolicke vjere, drugo su Srbi (Surffen), koje zovu Vlasi, a mi ih zovemo Zigi (Zigen) ili Martolozi (Martolozi dolazi d grc.rijeci koja znaci oruzna covjeka raspolozena uvjek za boj) Ovi dolaze iz Smedereva i Beograda, a vjere su Pavla (tj.istocno pravoslavne)..Treci su narod pravi Turci. Opisujuci zatim gornju Bosnu, koja se po njemu protezala od Sarajeva do Zvecana ili Mitrovice, veli Kuripesic dalje :"Stanovnici ove zemlje dvojake su narodnosti, a naime TURCI i SRBI...Srbi ili Zigi i Martolozi od silnih tereta begaju...
Karakteristicno je i ono sto zatim kaze:"Oni isti Srbi, koje kao hriscane zatekosmo, mnogo nam ljubavi iskazase", te i ako stenju "u teskom vavilonskom ropstvu i vjekovnom suzanjstvu", ipak su tako snazna duha, da i same carske poslanike ovako savjetuju, hrabre i sokole : Molimo vas, budite postojani u hriscanskoj vjeri, radite onako kao i mi, koji smo u svakoj nevolji stalni u svom zakonu."(Ibid.p.176.)

God. 1541. nastampao j sekretar mletacke vlade, Benedeto Ramberti, knjizicu: "Delle cose de Turchi. Vinegia 1541." U njoj se pominju turske pokrajine "Bosna, Hercegovna tj.Srbija koja se zove vojvodima, Skadar..."(sacuvana su i 2 putopisa ruskih putopisaca gdje se Hercegovci nazivaju samo srpskim imenom,a za Mlecane je Hercegovina bila Primorska Srbija (Serbia marittima, schiamata Erzegovina).

Na posljednjem listu knjige "Prolog", koja je napiana 1628.g.u Hilandaru, stoji da ju je kupio kaludjer Maksim (iz Zavale) "za tri hilade asprih", pa ju je za tim poslao:"v svoi manastir i podstrig sribskie zemli...v hram glagolemi Zavala, bliz grada Dubrovnika."

Turski istorik i geograf Hadzi-Kalfa ili Catib-Celebija govoreci oko 1650.g.o Bosni rece, da u planini Petrovac, koja je zapravo u bosanskoj krajini -"STANUJU SRBI".

Zanimljiv je takodjer i jedan mali rijecnik, sto ga je napisao pri svrsetku 18.v. neki Bosnjak muhamedovske vjere, pod naslovom:"Popis biljaka na SRPSKOM JEZIKU (Syrf uzre otlar bejnadir)",a pisan je IKAVACKI. (O.Blau-Bosnisch-turkische Sprachdenkmaler. Leipzig 1868,p.150.)

I austrijski generali i carevi nazivali su onaj mnogobroni narod, sto se tokom 16.,17.i 18.v. sporadicno iseljavao iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku i Slavoniju- SRPSKIM NARODOM, i ako mnogo cesce Vlasima i Racima, no i tada su po koji put isticali, da su sva ta imena SINONIMI za jedan isti SRPSKI NAROD.

God.1538. radilo se na tome, da se neki doseljenici iz Bosne nasele u Zumberak. I car Ferdinand I izdade tom prilikom (5.septembar) jednu povelju, u kojoj na pet mjesta naziva taj narod Srbima ili Racima (Serviani seu Rasciani), a na jednom samo Raci (Rasciani) (Rad.Lopasic-Spomenici hravtske krajine I,p.5-6.) Ova se seoba zbilja i obavila u oktobru iste godine 1538, te je o njoj glavni zapovjednik carske vojske u Ginsu Nikola baron Jurisic 22.okt.izvijestio kralja odnosno cara Ferdinanda I ovako: "Malo cas stize vijest od g.bana i ostalih hrvatskih prvaka, da su sretno stigli i preveli SRBE (die Sirfen), kojih je veliki broj, sa njihovim zenama, djecom i blagom..." A car odmah nakon toga, 6.novembra iste godine, pise u istoj stvari banu Petru Keglevicu, kako je: iz pisma Jurisiceva i drugih saznao " da su kapetani i vojvode RACKE ili SERVIJANSKE, doticno VLASKE, koji se obicno srpskim nazivaju, sa svojim podloznicima i pristasama sretno pod vlast njegovu presli..."

I iz kraja 17.i poc.18.v. nalazimo dosta podataka, da je narod Bosne i Hercegovine nazivan Srpskim Narodom.
 
Stefan Nemanja vladao je Raškom 1186. kad mu je jedan vojnik, prema predanju saopštio:

“Mrska i trikleta jeres se već ukorenjuje u državi tvojoj.”

U Žitiju Svetog Simeona, kojeg piše Stefan Nemanjić Prvovenčani se spominje za Stefan Nemanju da je uradio sledeće sa bogumilima:

“I on izobliči bezboštvo njihovo, i jedne popali, druge raznim kaznama kazni, treće progna iz države svoje”

“Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njihovu, što ne ispoveda Hrista, sina Božijeg.''

“Knjige njihove nečistive spali, i izagna ga, zapretiv da se nikako ne ispoveda niti pominje trikleto ime.”
 
I stoji li negde da su Bogumili bili neke druge narodnosti i da to nije bio samo progon na verskoj osnovi?

Dakle mi samo trazimo dokaze da je u Raskoj pored Srba ziveo jos jedan narod, jer ako tog naroda nije bilo onda ste ili vi nastali islamizacijom tamosnjeg srpskog stanovnistva ili su i Nemanjici i ostali Rasani bili Bosnjaci, a da oni sami to nisu znali.
 
Poslednja izmena:
BugBug:
Od najstarijih vremena, pa do pocetka 16.v., nazivali su bosanski narodni vladaoci svoj narod svagda srpskim imenom, bas isto onako kao vladaoci Raske svoj narod. Stoga vec u 12.v.srecemo, gdje konzervativna papska kancelarija u svojim spisima identifikuje Bosnu sa Srbijom (Regnum Servilie, quod est Bosna), a rudimenti toga identifikovanja odrzali su se u papskoj kancelariji i dugo nakon toga, sta vise i onda kad je Bosna vec davno pod turskom vlascu bila. Ali vec u 13.v.,a narocito u 14.v.,jedna znacajna okolnost potakla je bosanske vladaoce, da prestanu ili bar rjedje nzivaju svoj narod nacionalnim srpskim imenom, i mjesto njega u svim drzavnim poslovima upotrebljavaju provincijalno zemaljsko ime Bosne (Rijec Bosnijanin za Bosnjaka prvi put dolazi u starim listinama tek 1332.g.Vidi u Fr.Mikloschich-a,-Monumenta Serbica,p.101). A naime u to doba Raska se pocela naglo razvijati, prvo kao srpska kraljevina, a za tim kao carevina, i uzela je opce srpsko nac.ime, kao glavno obiljezje za narod svoje drzave-utopivsi u njemu sva provincijalna imena. To je onda dalo povoda bosanskim vladaocima, da za drzavno ime svoga naroda uzmu provincijalni naziv: Bosnjak, Bosnjanin, Bosanac, umjesto dotadasnjeg nacionalnog Srbin, da tim jace oznace politicku samostalnost svoju prema Srbiji. Otud i nalazimo u pismenim spomenicima iz 14. i 15.v.: bosanska gospoda vis a vis srpskoj gospodi, ta Bosnjanin i Bosanac vis a vis Rasanima i Srbijancima. Ali je ipak nacionalno srpsko ime i u Bosni ostalo i dalje u punoj svijesti, kako kod naroda tako i u drzavi, te je cesto izbijalo na povrsinu cak i onda, kad su vec provincijalni nazivi potpuno oteli maha. Vazno je jos istaci, da je jzik naroda u Bosni uvjek, pa i onda kada je provincijalno ime bosansko prevladalo, nazivan SAMO SRPSKIM imenom.

Najstariji sacuvani istorijski podatak, da je narod u Bosni nazivan Srbima, potice jos iz 822.g. U jednom aktu, u Rackovim "Documenta" tvrdi se kako je posavski vladalac Ljudevit, cuvsi da protiv njega ide franacka vojska iz Italije, pobjegao iz grada Siska " K SRBIMA, ZA KOJI NAROD KAZU, DA ZIVI U VELIKOM DIJELU DALMACIJE." Ovdje ne treba smetnuti s uma, da je rijec o rimskoj Dalmaciji "koja je isla na sjever do Posavlja, a na istok po svoj prilici preko rijeke Drine". Sam Franjo Racki kaze (Rad.LVI.109), da je LJUDEVIT POBJEGAO SRBIMA U BOSNU. (U Monumenta spect.histor.Slavor.Merid.VII,P.327,328 "LIUDEWITUS, SISCIA CIVITATE RELICTA, AD SORABOS, QUAE NATIO MAGNAM DALMATIAE PERTEM OBTINERE DICITUR, FUGIENDO SE CONTULIT."-Iz biljeske franackog ljetopisca Ajnharda 822.g.)

Vizantijski car i istoricar Konstantin Porfirogenit (u djelu "De adminstr. imperio, XXXII,p.153,ed.Bonn, te upor. i XXXVI,p.163, XXXIII,P.160 I xxxiv,p.161.) oko 950.g. kaze, da su se u Srbiji, koja je u njegovo doba granicila s Hrvatskom kod Cetine i kod Hlijevna, naselili Srbi, dakle i na teritorij, koji je kaznije nazvan Bosnom. (vidi u Fr.Rackog,Rad LVI,p.71)

Poslije ovoga ni malo nam ne moze biti cudno sto rimski papa, kada je 1188.g.poslao dubrovackom nadbiskupu plast i potvrdio stara prava dubrovacke crkve, u toj potvrdnoj diplomi identifikuje Bosnu, koja je u to doba sasvim samostalna drzava bila, sa drzavom srpskom. U psimu izricito veli: "REGNUM SERVILIE QUOD EST BOSNA" (Kod Iv.Kukuljevica-Codex diplomaticus regni Croatie, Slavoniae et Dalmatie, Zagreb 1876,II,p.148). Slicno se ponavlja i kasnije.

Tako 1346.g. postavio je rismki papa dumanjskoga vladiku Ivana i preporucuje ga spljetskom nadbiskupu i "banu Stjepanu srpskom
(bosanskom) vladaocu." (A.Theiner-Vetera monum.histor.Hung.sacr.ilust.I,p.832. U orig.latinskom tekstu veli se: "...Stephano Bano principi Rasciensi (Bosnensi)".

A bosanski vladaoci i njihovi savezni ili podlozni knezovi izricito su nazivali svoj narod po Bosni i Hercegovini srpskim imenom, a sebe potomcima srpske gospode i kraljeva:

Tako 1234.g. bosanski ban MATIJA STJEPAN NINOSLAV (1232-1250), koji je bio katolicke vjere, potvrdjuje Dubrovcanima privilegiju, koju im je dao BAN KULIN, pa kaze: " Ako tuzi Srbin (t.j. Bosnjak,njegov podanik) Vlaha (t.j.Dubrovcanina, ili bolje dubrovackog podanika), neka se parbi pred knezom (razumije se dubrovackim), a ako Vlah Srbina tuzi, neka se parbi pred banom (bosanskim)" (T.Smiciklas-Codex diplomaticus regni Croatie, Slavoniae et Dalmati, Vol.III,p.427).Poredbe radi da prvovjencani srpski kralj Stevan Nemanjic u jednom ugovoru svome sa Dubrovcanima(od 1215-1219.g.)isto tako naziva svoje podanike Srbima, a dubrovacke Vlasima. on veli: "i da ne jemle Srblin Vlaha bez suda".Ibidem,p.140). Citirajuci ovo i ostala slicna mjesta veli Djura Danicic u svome "Rjecniku (III,p.150)":"tako ime narodno bjese jace od zemaljskoga, te i bosanski banovi u istijem prilikama zvahu Srbima svoje ljude."

I u povelji od 22.03.1240.g., kao i u onoj od marta 1249.g, isti BAN MATIJA NINOSLAV, naizva svoje Bosnjeke vise puta SAMO SRBLJIMA I NIKAKO DRUGACIJE. (Valja jos naglasiti, da je za banovanja Ninoslavljeva u Bosni toliko katolika bilo, da je papa pisao 1233.g.svome poslaniku Jakovu, da gleda kako ce dva, tri pa i cetiri ucena covjeka posvetiti za biskupe (u Bosni)-A.Theiner,-Vet.morum.hist.Hung.I,p.113).
Kliknite za proširenje...

Tacno. To i ptice na grani znaju, samo sto dansanji bosnjaci to poricu i prave se mutavi.
Vjerovatno imaju veliki kompleks od toga..
Samo bih se nadovezao, dakle u Bosni su oduvijek zivjeli Srbi i tkz. crkva bosanska je zapravo bila pravoslavna crkva, da se utvrdi jednom zauvijek.
 
Mrdaywalker:
Ocito vasi mozgovi su previse opijeni napitkom srBskim pa i ne citate sve sto ja pisem i iznosim ali hajd.
Za one koji stvarno hoce da cuju nesto konkretnije o bogumilstvu Sandzaka i Raske evo jos nesto:

Sabor protiv bogumila u Raškoj

Crkveno-državni sabor protiv bogumila je 1186. sazvao raški vladar Stefan Nemanja kod stare Petrove crkve u Rasu. Na saboru je bogumilstvo osuđeno kao jeres čije je pominjanje zabranjeno, njihovom poglavaru je "urezan jezik u grlu njegovu"[1], verske starešine su spaljene na lomači, dok su mnogi vernici kažnjeni raznim telesnim kaznama i prognani iz zemlje, a sva njihova imovina je oduzeta.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Sabor_protiv_bogumila_u_Raškoj


Stefan Nemanja, od crkve slavljen kao Sveti Simeon, je započeo progone bogumila u Raškoj.


Bogumilstvo nije postojalo i ako su slucajno kojim cudom postojali oni su bili pravoslavci Srbi - ovako glasi misljenje danasnjih nekih nazovi srpskih historicara.

Ima li neko da objasni ( ako se to ikako moze objasniti) zbog cega se Stefan Nemanja borio protiv tih istih bogumila, i gle cuda, zar pravoslavac na pravoslavca na udari kukala im majka :mrgreen:
Kliknite za proširenje...



Ajd da vidimo kome su opijeni mozgovi .
Još pre mene su ti postavili pitanje u vezi stećaka (a tema jeste bogumilska zaostavština ) koje glasi ; Ako tvrdiš da su stećci bogumilski kako je moguće da na njima postoje krstovi. Onda sam ja insistirao da daš dokaze o bogumilskom poreklu stećaka . Znači naša rasprava (moja sa tobom) nema nikakve veze da li postoje stećci u Sandžaku (naravno da postoje , kao što postoje u zapadnoj Srbiji i Crnoj Gori, Dalmaciji) i od kog su porekla bosanski i sandžački muslimani jer sve to nije tema . Pri svemu ovom ja ne tvrdim da ti stećci nisu bogumilski samo tražim dokaze .
A koji je tvoj odgovor ; tvoj odgovor jesu fotografije dva umrljana nadgrobna spomenika (bez ikakvog objašnjenja pa ni to, iz kog perioda potiču) i plastični elementi na tvrđavi za koje Andrej Andrejević piše u knjizi Novi Pazar sa okolinom, (grupa autora , Beograd 1969) da se radi o dekorativnoj plastici na zidu tvrđave , što bi se moglo tumačiti da nisu deo ranijih stećaka. No Andrejević na drugom mestu ostavlja mogućnost da je ta tvrđava građena od delova manastira Đurđevih stupova . Evo tog dela ;
attachment.php
Potpuno razrešenje plastike na Novopazarskoj tvrđavi mislim da može dati tekst; Grujić, R, Kada su građena kamena utvrđenja Novog Pazara - Glasnik Srpskog kraljevskog naučnog društva XV, 1935. Pošto je ovaj tekst Andrejević stavio kao literaturu koju je koristio u vezi tvrđave , ne verujem da je iz čistog mira napisao da se radi o plastičnim elementima na tvrđavi.
Sve u svemu nisi dokazao bogumilsko poreklo stećaka. Elementi luka i strele , gavrana i zmije prisutni su i na onim stećcima koje imaju krst.
Još jedna stvar koja potvrđuje da ta plastika nje u vezi bogumila jeste i činjenica da su oko Novog Pazara tamošnji najraniji stećci iz perioda XIV i XV veka kada na tom području sigurno nije bilo bogumila jer su ih do tada već proterali.
Evo jednog zanimljivog lokaliteta u blizini N. Pazara koga je u istoj knjizi opisao Velizar Nedović;
attachment.php

attachment.php

attachment.php
 
Poslednja izmena:
Hrastovnik:
Jadan si ti musliman ako vjerujes sta jedan papa tvrdi! To je istorijska istina koliko i tvrdnja jednog rimokatolickog ucenog fratra da su svi Nemanjici bili bogumili:

"X. Kulin God. 1168-1204 – 36
Sin Borića, rođen godine 1145, po smrti otca svoga stupi na njegovo dostojanstvo godine
1168. Slijedeće godine sjedinivši se sa svojim svojacim sinovima Dešinim: Miroslavom,
Konstantinom i Stjepanom Nemanjom, ustane protiva Radoslavu, posljednjem kralju
dalmatinskom, sinu kralja Draginje, i ovoga iz Zete protjera. Radoslav i brat mu Ivaniš
prebjegnu u Dubrovnik; i budući da ih Dubrovčani na zahtijevanje Kulinovo i Dešino ne
htjedoše predati, to ovi vojsku dignu na Dubrovčane, al bijahu od ovih pobijeđenim13. Ovi ban
izpočetka svog vladanja bio je pravi katolik, kako se vidi iz poslanice papina Legata
Teobalda14 na njega pisane godine 1180. A poslije nek se oženi sa sestrom Stjepana Nemanje,
koja bijaše bogomilka, i on postade sljedbenik iste vjere. Još godine 1174. bio je otajni njihov
sljedbenik i u isto sljedbeništvo privukao je svoju sestru Anu, njezina čovjeka Miroslava,
brata mu Konstantina i svog šuru Stjepana Nemanju, raškog župana; dapače protjerane iz
Splita i Trogira bogomile u svoju ih državu primi. Razumivši ova, Emerik, kralj ugarski,
prisili ga ići u Rim k papi, da ondje obeća ostaviti bogomilstvo; on istina ode u Rim i pod
zakletvu obeća da unapredak nit će on slijediti nauk bogomilah, niti iste trpiti u svojoj zemlji;
al kako vidimo iz poslanice Vulkana, kralja srbskog, na papu Inocencija III. godine 1199.
pisane, Kulin opet se je povratio na krivovjerstvo." (BOSANSKI FRANJEVCI - ILIRCI, Ivan Franjo Jukic, str. 80: http://www-gewi.uni-graz.at/gralis-...BKS/Gabric-Bagaric_Primjeri BH-pismenosti.pdf)

Imas li ti neki objektivniji dokaz, dokaz sacuvan medju muslimanima i na terenu, a ne suplju pricu rimokatolika?

Zasto preskaces moja pitanja o paganskim obicajima bosanskih muslimana i pozivas sebi papu kao svjedoka istine?
Kliknite za proširenje...
Interesuje me sta si sa citiranim tekstom zeleo da kazes, odnosno da dokazes?
 
hogarius:
Interesuje me sta si sa citiranim tekstom zeleo da kazes, odnosno da dokazes?
Kliknite za proširenje...

Ja nista ne dokazujem, to dokazuje taj citat: rimokatolik Ivan Frano Jukic, jedan od najbrazovanijih ljdi onog vremena u Bosni, rekao je istinu da su rimokatolici Nemanjice smatrali bogumilima. Istorija zna da Nemanjici nikad nisu bili bogumili.

I ovdje je rjesenje cijele zagonetke o "bogumilima". I evo rjesenja: svi Srbi do stvaranja Nemanjine drzave bili su iste vjere kao i Nemanja. Te vjere bio je i Nemanjin brat Miroslav, i Nemanjina sestra sa kojom je bio ozenjen Kulin ban. I te vjere bio je i sam Kulin ban. To je bilo hriscanstvo srbskog, a ne vizantijskog stila. Taj vizantijski stil u mladu Nemanjinu drzavu implementira mladi mohah Sava, Nemanjin sin. Sve one koji su se protivili i koji su se opirali vizantijskom stilu hriscanstva, Nemanja je protjerao sa svojom vojskom, jer je prethodnih godina i sam se potcinio vizantijskoj Crkvi radi priznavanja njegove vladarske titule i njegove drzave od strane Vizantije.

Tada se desio progon pripadnika cvrste linije tradicionalne srbske Crkve koji su se do tada opirali podcinjavanju shvatanja hriscanstva onako kako su ga Vizantijsci shvatali, protivili se potcinjavanju Carigradskoj patrijarsiji i dogmatskom-kanonskom shavtanju hriscanstva Crkve onako kako su to nametali oni iz Konstantinopolja.

Nemanjinim krvavim progonom tih tkz.poluvjeraca, Carigradska patrijarsija zadobila je crkvenu vlast i svu upravu nad do tada nezavisnom srbskom Crkvom.
Tek poslije, kad su se Vizantijci osvjedocili da svestenstvo u Nemanjinoj drzavi dogmatsko-kanonski djeluje onako kako oni zele, tad su Savu proglasili arhiepiskopom, a nezavisnost srbskoj Crkvi nisu dali nikako, no je tek car Dusan sam proglasio srbskog patrijarha i nezavisnost srbske Crkve, ali je zbog toga od Carigradske patrijarsije Dusan dobio anatemu.

Grci su oduvijek bili neprijatelji Srba i to su ostali i danas.
 
Poslednja izmena:
U TEMELJU DZAMIJE 25 STECAKA

U seoskoj dzamiji sela Umoljani kod Trnova u Bosni ugradjeno je 25 stecaka koji su i danas neosteceni. Dzamija je stavljena pod zastitu drzave.

- Sama džamija sagrađena je, u svojim punim dimenzijama zajedno sa kamenom munarom,na jedinstvenoj kamenoj ploči.
- Njene temelje sačinjavaju poredani bogumilski stećci kojih ima oko dvadeset pet i koji i sada svi stoje neoštećeni.

Izvor:
http://www.medzlis-sa.ba/content/view/69/128/
Kliknite za proširenje...

U Sumarnom popisu sandžaka Bosna iz 1468/69 godine(7), dio sela Umoljani, sa 31 domom, se spominje kao dio rezerve vojnika(8) Neretve, u ruci spomenutog Hadži Mehmedija.

U popisu iz 1488/89. godine, spominje se selo Umoljani, a u popisu njegovih stanovnika se javljaju muslimanska imena u prvoj generaciji, kao na primjer Ahmed sin Milobrada, Mehmedi sin Marka, Jusuf sin Milobrada i drugi. Umoljani su imali 20 kuća i ukupni prihod od 1046 akči(9). Ovo nas navodi na mogući zaključak da je islam veoma rano došao do stanovnika Lukomira i da su stanovnici tog sela vrlo brzo, nakon pada Bosne pod osmansku vlast, počeli primati islam.

Prema Opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine(10), selo Umoljani, koje pripadaju nahiji Neretva, su Timar Nesuha, sina Ejnehanova, Mahmuda, sina Ejnehanova i Davuda, sina Ejnehanova. Selo broji “kuća: muslimana 76, neoženjenih 21, baština 6, resmi čift(11) 2.056; kuća: kršćana 9, ispendža(12) 225. Prihod je iznosio 6.427 akči.“ Spominju se i poimenično vojnuci sela Umoljani i njihov prihod od 959 akči, te poimenično akindžije(13) sela Umoljani: kuća: muslimana 6, neoženjenih 3, baština 1, resmi čift 190 kuća: kršćana 6, ispendža 150 akči, te njihov prihod od 1.004 akči. Spominju se poimenučno vlasnici svih čifluka i njihovi prihodi. Ukupni prihod je iznosio 9.506 akči, od čega je “Dio spomenutog Nesuha: 3.000. Dio spomenutog Mahmuda: 3.000. Dio navedenog Davuda: 2.800. Dio drugog: 706, u timaru Sulejmana, posadnika tvrđave Gradiška.”

U popisu iz 1574. godine spominje se selo Umoljani, svi posjednici imanja su muslimani (njih 69), čiji preci su bili nemuslimani. U popisu se pominju 42 baštine(14) i 17 čifluka(15) sa zbirnim prihodom od 13. 500 akči(16).

Izvor:
http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3046
Kliknite za proširenje...

Da li bi muslimani u temelj svoje dzamije ugradjivali nadgrobne spomenike svojih oceva, djedova, pradjedova, cukundjedova...? Naravno da ne bi. Zasto su ugradili te stecke u dzamiju? Ugradili su ih zato jer su i tada u narodu tradicionalno stecke smatrali grckim nadgrobnim spomenicima, a za bogumile obicni narod nikad cuo nije.

stecakmokronovi.jpg


Ovi stecci u u temeljima dzamije u Umoljanima potkrijepljuju moju sumnju da su stecci mnogo stariji od vremena u koje se svrstavaju.Da li se ikada iko zapitao zasto svi tekstovi sa imenima pokojnika urezani u stecke, a nisu reljefno isklesana kao ostali motivi stecaka?

Danas postoji oko 60 000 stecaka, a od svih tih stecaka na samo oko 300 stecaka postoji urezani teks sa imenima pokojnika. Vec napravljeni stecak lako je bilo premjestiti koju desetinu metara sa starog na novi grob i tu upisati ime novog pokojnika.
 
Poslednja izmena:
Hrastovnik:
U TEMELJU DZAMIJE 25 STECAKA

U seoskoj dzamiji sela Umoljani kod Trnova u Bosni ugradjeno je 25 stecaka koji su i danas neosteceni. Dzamija je stavljena pod zastitu drzave.





Da li bi muslimani u temelj svoje dzamije ugradjivali nadgrobne spomenike svojih oceva, djedova, pradjedova, cukundjedova...? Naravno da ne bi. Zasto su ugradili te stecke u dzamiju? Ugradili su ih zato jer su i tada u narodu tradicionalno stecke smatrali grckim nadgrobnim spomenicima, a za bogumile obicni narod nikad cuo nije.

stecakmokronovi.jpg


Ovi stecci u u temeljima dzamije u Umoljanima potkrijepljuju moju sumnju da su stecci mnogo stariji od vremena u koje se svrstavaju.Da li se ikada iko zapitao zasto svi tekstovi sa imenima pokojnika urezani u stecke, a nisu reljefno isklesana kao ostali motivi stecaka?

Danas postoji oko 60 000 stecaka, a od svih tih stecaka na samo oko 300 stecaka postoji urezani teks sa imenima pokojnika. Vec napravljeni stecak lako je bilo premjestiti koju desetinu metara sa starog na novi grob i tu upisati ime novog pokojnika.
Kliknite za proširenje...

Овакве сличне гробове су остављали стари Лиђани , када би се окренуо наопачке изгледао би као брод који носи душе мртвих на онај свет.
Култ мртвих је био вредан поштовања , ти знаш да да нека гробља и локалитети нису мењали намену пар хиљада година , долазили су разнои освајачи и завојевачи а гробља су остала гробља , ником не би пало на памет да на њима нешто зида!
Да су стећци старији , могуће је сасвим јер су мочда старе породичне гробнице где би се сродници додавали у постојећи а то што први записи датирају од касније када је постојла опште прихваћена ћирилица није доказ да су стећци настали у том времену!
Не верујем да би се неко усудио да их помера , а нарочито да их користи као грађу за нове племићке гробове!
 
зар се овде још увек расправља о богумилима :eek:
какве везе ова тема има са историјом Срба?
богумили су тема за бугарску историју,
јер на подручју западног Балкана нису никад постојали.
 
Priča o bogomilima nije tako crno bela...Prvo, ovde se ne radi o klasičnom jeretičkom učenju (manihejskom ili katarskom), već su samo elementi ovih sekti, zajedno sa elementima istočne crkve spojene u posebno versko učenje predosmanske Bosne..
 
Hrastovnik:
Sta se o tom predosmanskom ucenju zna u okviru SPC (rimokatolike i njhove price izostavi)?
Kliknite za proširenje...

Pravoslavne crkve se o tome pitanju jednostavno ne izjašnjavaju....Ali, imajući u vidu sa kojom sužestinom u Srbiji proganjani bogomili, čudi me da bi srpska crkva tako mirno gledala na svojoj granici cvetanje jedne takve sekte..naročito kada je pod bosnu potpala i Mileševa i cela Humska oblast
 
analiticar:
Pravoslavne crkve se o tome pitanju jednostavno ne izjašnjavaju....Ali, imajući u vidu sa kojom sužestinom u Srbiji proganjani bogomili, čudi me da bi srpska crkva tako mirno gledala na svojoj granici cvetanje jedne takve sekte..naročito kada je pod bosnu potpala i Mileševa i cela Humska oblast
Kliknite za proširenje...

Ne izjasnjavaju se, jer znaju da bogumila uopste nije bilo, nego su zestinom progonili one sto ih danas zovu svetosavcima. Eto, zato cute k'o ***** i kad su shvatili da Srbina ne mogu pogrciti ili moraju sav narod iz Srbije pobiti i protjerati. A kome bi onda sudili i na cijoj bi grbaci zivjeli?
 
Hrastovnik:
Ne izjasnjavaju se, jer znaju da bogumila uopste nije bilo, nego su zestinom progonili one sto ih danas zovu svetosavcima. Eto, zato cute k'o ***** i kad su shvatili da Srbina ne mogu pogrciti ili moraju sav narod iz Srbije pobiti i protjerati. A kome bi onda sudili i na cijoj bi grbaci zivjeli?
Kliknite za proširenje...

Ne znaš sta pricas.... Svetosavci u Bosni...Šta sve čovek od tebe neće da čuje...
 
Crkva u prednemanjickoj Srbiji postojala je kao jedna organizovana Crkva sa arhijerejima, svestenstvom i narodom.Na Nemanjinom saboru osudjena je NEKA jeres. Koja? Ona jeres koju je osudio VI vaseljenski sabor ovim kanonima:

nemanjinsabor.jpg

Nemanjin sabor protiv jeretika (freska iz 14. vijeka, crkva u Arilju)

Lijevo i oko Nemanje, sa oreolima svetosti oko glava, jesu ondasnji arhijereji Crkve koji su vec bili prihvatili vizantijsku verziju hriscanstva i vec su u odezdama vizantijskog stila. To je vec 4-5 godina boravka Svetog Save u manastirima Svete gore, a to su vizantijski manastiri pod jurisdikcijom Carigradske patrijarsije.

800pxnemanjinsabordetal.jpg


Ovi arhijereji desno jesu arhijereji tradicionalne srbske varijante pravoslavlja, od pristalica vizantijske varijante pravoslavlja nazvanih poluvjerci.
Desno stoje arhijereji tradicionalne srbske Crkve prednemanjickog perioda i prvih godina Nemanjine vlasti. Oko njihovih glava nema oreola, ali su obuceni u crkvene arhijerejske odezde.

455pxpoluverci227x300.jpg

Arhijereji tradicionalne pravoslavne Crkve prednemanjickog perioda osudjenih na Nemanjinom saboru 1196. godine

Prvo sto treba znati o bogumilima je da njihovi svestenici nisu nosili svestenicke odezde.

rumiroslav001222.jpg

Na odezdama ovih poluvjeraca, dakle arhijereja tradicionalne srbske Crkve, nalaze se skoro isti krstovi kakvi se nalaze na ilustracijama u Miroslavljevom jevandjelju: suncani krstovi kao i na steccima, a poznato je da Miroslav nije bio bogumil, nego hriscanin istocnog obreda, pravoslavac.
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top