Blues u mutnoj vodi: da li smisao pronalazi tebe ili ti njega?

Banovic Strahinja

Ističe se
Poruka
2.871
" Svašta se rodi u mutnoj vodi
Lukava mrena i glupavi smuđ
Karaš i bandar, lopov i žandar
I ribe što žive na račun tuđ
Malene, one većih se klone
Ne paziš i već te nema za tren
Gde god da beže, stignu u mreže
Neko se rodi da postane plen"


Egzistencijalizam počinje s pretpostavkom da život nema urođeni smisao, već ga sami moramo pronaći. Ova filozofija "nudi" slobodu da sami oblikujemo sopstvenu svrhu kroz izbore, odnose i autentičan način života. Naglašava emocionalnu dubinu, ličnu odgovornost i hrabrost da se suočimo s apsurdom i patnjom. Egzistencijalizam poručuje: tvoj život ima smisla jer si odlučio da mu ga daš.

Dok egzistencijalizam poziva na stvaranje smisla kroz slobodu, stoicizam nudi drugačiji put—put unutrašnje stabilnosti kroz prihvatanje stvarnosti. Stoici veruju da mir dolazi iz razumevanja šta možemo, a šta ne možemo kontrolisati. Vrlina—živeti mudro, hrabro, pravedno i umereno—predstavlja najveće dobro. Stoicizam podstiče emocionalnu otpornost kroz racionalno razmišljanje i distanciranje od spoljašnjih ishoda. Usko je povezan sa savremenom kognitivno-bihevioralnom terapijom (CBT), Podstiče svakodnevnu refleksiju, disciplinu i samokontrolu. Za one preplavljene stresom ili haosom, stoicizam nudi smirenost.

Za razliku od filozofskih pristupa koji se oslanjaju na individualnu snagu, religija nudi smisao kroz veru u nešto veće. Religijske tradicije pružaju strukturirane puteve ka svrsi kroz moralna učenja. Nude utehu u patnji, nadu u neizvesnosti i etiiku. Religija podstiče saosećanje i skromnost i predstavlja duhovno sidro i moralni kompas vernicima.

Tradicija: Mudrost ukorenjena u nasleđu i pripadnosti nacionalnoj, kulturnoj i porodičnoj tradiciji, običaji ili rituali zajednice nose znanje prenošene generacijama. Ove tradicije često naglašavaju međusobnu povezanost i zajedničke vrednosti. Pružaju identitet, pripadnost i kontinuitet. Nude smernice kroz običaje i kolektivno pamćenje. Mogu biti izvor ponosa i za one koji se osećaju izgubljeno, tradicija nas podseća: ti si deo nečeg većeg od sebe.


Koji je vaš pristup i moralni kompas, vaš smisao života?
Kada se suočite sa patnjom, da li tražite smisao, utehu ili povlačenje; distancu?
Kako se nosite sa stvarima koje ne možete kontrolisati?
Da li vam više prija sloboda da sami oblikujete svoj život, ili norme i disciplina koju pružaju tradicija i vera?
Da li mislite da je smisao života univerzalan ili ličan?
Da li je smisao života nešto što se otkriva ili stvara?
 
Poslednja izmena:
Zavidim ljudima koji su živeli
Ali baš ono živeli
Znači da su bili hrabri i pošteni prema sebi i daroviti za život i da ih sredina nije (smela) sputavati

Sve ostalo je, po meni, manje bitno

Nije vera za svakoga, propovednici i pripadnici vere umeju da unize čoveka u čoveku i da ubiju i suzbiju i ono malo (ili mnoogo) života koji čovek nosi

Glasam za to da se čoveku dozvoli da pronađe sam svoj unutrašnji kompas i da se ostavi na miru
 
Kod nekih ljudi egzistencijalizam se prepliće sa tradicijom. Ljudi slobodno razmišljaju, vode svoj život, individualisti su, ali u njima postoji želja da se povežu za zajednicom koja je deo tradicije.

Imamo primer pisaca, glumaca, koji su individualisti, ali svoje mišljenje pokazuju učešćem u društvenom ali i u političkom životu.

Kada je stoicizam u pitanju, razmišljam kako se stoici bore sa patnjom nastalom zbog gubitka člana porodice i bliske osobe. Koliko im tada pomaže stoičko razmišljanje?

Kada se suočite sa patnjom, da li tražite smisao, utehu ili povlačenje; distancu?

Tražila sam smisao i prijala mi je uteha.

Da li vam više prija sloboda da sami oblikujete svoj život, ili norme i disciplina koju pružaju tradicija i vera?
Sama oblikujem svoj život ali poštujem tradiciju, živim u skladu sa Božijim zapovestima. Poštujem tradiciju.

Danas, u dobu u kome živimo nisu jasno nacrtane granice između tradicije i egzistencijalizama. U prošlosti nije bilo tako.

Smisao života nema univerzalnu definiciju.
 

Back
Top