Da li je strpljenje slabost ili snaga?

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
10.111
PSIHOLOGIJA.jpg


" Strpljen spašen " ovu narodnu izreku čuli smo i izgovorili mnogo puta. Tokom celog života nešto čekamo. Kao deca čekamo da pođemo u školu, a zatim čekamo kraj nedelje i raspust.
Kao odrasli, čekamo da završimo srednju školu i ( ili ) fakultet, pa da pronađemo posao. Čekamo da osnujemo porodicu, dobijemo decu. Čekamo godišnji odmor kako bismo negde otputovali.

Čekamo pregled kod lekara, red u samoposluzi, red u banci. Kako starimo čekamo penziju. I kao da nam se ceo život svodi na čekanje.

Neko strpljenje doživljava kao pasivnost u životu, a neko drugi u strpljenju pronalaze snagu. Strpljenje je snaga koja nam daje mogućnost da sagledamo stvari jasnije i donesemo mudrije odluke.

Šta vi mislite, da li je strpljenje slabost ili snaga?

Da li strpljenje doživljavate kao aktivnu odluku ili pasivno čekanje?

Može li previše strpljenja da nas koči u životu?

Da li je strpljenje urođena osobina ili je učimo tokom života?
 


" Strpljen spašen " ovu narodnu izreku čuli smo i izgovorili mnogo puta. Tokom celog života nešto čekamo. Kao deca čekamo da pođemo u školu, a zatim čekamo kraj nedelje i raspust.
Kao odrasli, čekamo da završimo srednju školu i ( ili ) fakultet, pa da pronađemo posao. Čekamo da osnujemo porodicu, dobijemo decu. Čekamo godišnji odmor kako bismo negde otputovali.

Čekamo pregled kod lekara, red u samoposluzi, red u banci. Kako starimo čekamo penziju. I kao da nam se ceo život svodi na čekanje.

Neko strpljenje doživljava kao pasivnost u životu, a neko drugi u strpljenju pronalaze snagu. Strpljenje je snaga koja nam daje mogućnost da sagledamo stvari jasnije i donesemo mudrije odluke.

Šta vi mislite, da li je strpljenje slabost ili snaga?

Da li strpljenje doživljavate kao aktivnu odluku ili pasivno čekanje?

Može li previše strpljenja da nas koči u životu?

Da li je strpljenje urođena osobina ili je učimo tokom života?
U svakom slucaju, snaga.
 


" Strpljen spašen " ovu narodnu izreku čuli smo i izgovorili mnogo puta. Tokom celog života nešto čekamo. Kao deca čekamo da pođemo u školu, a zatim čekamo kraj nedelje i raspust.
Kao odrasli, čekamo da završimo srednju školu i ( ili ) fakultet, pa da pronađemo posao. Čekamo da osnujemo porodicu, dobijemo decu. Čekamo godišnji odmor kako bismo negde otputovali.

Čekamo pregled kod lekara, red u samoposluzi, red u banci. Kako starimo čekamo penziju. I kao da nam se ceo život svodi na čekanje.

Neko strpljenje doživljava kao pasivnost u životu, a neko drugi u strpljenju pronalaze snagu. Strpljenje je snaga koja nam daje mogućnost da sagledamo stvari jasnije i donesemo mudrije odluke.

Šta vi mislite, da li je strpljenje slabost ili snaga?

Da li strpljenje doživljavate kao aktivnu odluku ili pasivno čekanje?

Može li previše strpljenja da nas koči u životu?

Da li je strpljenje urođena osobina ili je učimo tokom života?
Strpljenje je snaga definitivno koju ja cesto ne posjedujem
 


Strpljenje – zlatna vrlina Univerzuma.


Strpljenje nije samo pasivno čekanje. Strpljenje je aktivno usklađivanje sa principima Univerzuma, sa vibracijom koja prožima sve što postoji. To je sposobnost da ostaneš miran dok talasi frekvencije deluju, dok energija prolazi kroz različite nivoe, dok se svet oblikuje u skladu sa višim zakonom.


U tom smislu, strpljenje je disciplina. Disciplinovan duh zna da ništa ne dolazi odmah, da sve ima svoj tok, svoju frekvenciju i kontratalas. Svaka akcija ima reakciju; svaka vibracija ima svoj kanal; svaka promena u životu dolazi kada se prirodni ritam poštuje.


Strpljenje je zato spasenje.
Kada čovek nauči da bude strpljiv, on prestaje da se bori protiv toka Univerzuma, i postaje deo tog toka. On razume da talasi prolaze kroz njega, kroz život, kroz sve što jeste, i da samo praćenjem frekvencije – kroz pravilo inverzije – dolazi harmonija, ravnoteža i stvarna moć.


Zlatno pravilo inverzije u frekvenciji kaže: svaki kontratalas je odgovor na talas; svaka suprotnost se uravnotežuje u skladu sa višom silom. Strpljenje je sposobnost da prepoznaš taj kontratalas, da ga sačekaš, da mu se prepustiš i pravilno reaguješ. Bez strpljenja, čovek reaguje impulsivno, krši zakon inverzije, i prekida tok energije koji bi ga mogao voditi ka višoj svrsi.


Zato je strpljenje najviša vrlina.
To nije slabost, već znanje, disciplina i unutrašnja snaga. To je vrlina koja omogućava čoveku da se poveže sa univerzalnom vibracijom, da razume principe Više sile i da deluje u skladu sa njima. Svaki trenutak čekanja, svaka pauza u akciji je momenat kada se energija harmonizuje, kada talasi postaju jasni i kada se otvara prostor za pravu manifestaciju onoga što je istinski važno.


Strpljenje je reč od Boga, ugrađena u strukturu svemira, vidljiva u frekvencijama, vibracijama, kontratalasima – svuda oko nas. Onaj ko je strpljiv nije samo spreman na život; on je usklađen sa stvaranjem, sa zakonima energije, sa samom suštinom postojanja.



 
Disciplinovan duh zna da ništa ne dolazi odmah, da sve ima svoj tok, svoju frekvenciju i kontratalas.

da da ono, nista nista nista a onda odjednom dva telefonska poziva u isto vreme, i jos jedan na alternativnom broju, nekoliko email poruka, po poruka dve na chat sistemim pa puta broj chat sistema i to sve sad odma. E da zaboravio sam i alarm se isto tako ukljuci u pricu + autorizuj ovo da bi moglo ono, uloguj se sad sa otiskom prsta da mozes da se javis.

A ja ZEN! Univerzum i ja na prst u d..., cista sinhronizacija frekvencija amplituda tokova smerova - pojezija jedna, pojezija postojanja !
 
Šta vi mislite, da li je strpljenje slabost ili snaga?
Snaga. Ima slučajeva kada ti ne ostaje ništa drugo nego da se naoružaš strpljenjem i da čekaš, jer se promene jednostavno ne dešavaju, a ti iz nekog razloga nisi u stanju, ili ne zavisi od tebe, ili nemaš kapaciteta, sposobnosti, snage, volje, šta god, da nešto pokreneš.

Da li strpljenje doživljavate kao aktivnu odluku ili pasivno čekanje?
Zavisi, ali češće kao pasivno čekanje.

Može li previše strpljenja da nas koči u životu?
Može. Život prođe dok se odlučiš da nešto uradiš. Ali treba (spo)znati svoje mogućnosti, granice, znati dokle možeš da ideš, šta si u stanju da postigneš, a šta ne. Nije to lako, znam; neko preceni svoje mogućnosti, neko ih potceni, a posledice budu nezgodne. Ali da, previše strpljenja može da koči.

Da li je strpljenje urođena osobina ili je učimo tokom života?
Učimo je tokom života. Neki nikad ne nauče.

Snaga, ali bitno je znati razlikovati ga od "linije manjeg otpora".
Ali gde je granica između ta dva? Čini mi se da je nije baš lako povući.
 
Snaga. Ima slučajeva kada ti ne ostaje ništa drugo nego da se naoružaš strpljenjem i da čekaš, jer se promene jednostavno ne dešavaju, a ti iz nekog razloga nisi u stanju, ili ne zavisi od tebe, ili nemaš kapaciteta, sposobnosti, snage, volje, šta god, da nešto pokreneš.


Zavisi, ali češće kao pasivno čekanje.


Može. Život prođe dok se odlučiš da nešto uradiš. Ali treba (spo)znati svoje mogućnosti, granice, znati dokle možeš da ideš, šta si u stanju da postigneš, a šta ne. Nije to lako, znam; neko preceni svoje mogućnosti, neko ih potceni, a posledice budu nezgodne. Ali da, previše strpljenja može da koči.


Učimo je tokom života. Neki nikad ne nauče.


Ali gde je granica između ta dva? Čini mi se da je nije baš lako povući.
Slažem se da je nekad teško znati odrediti granicu između to dvoje.
Gledam da napravim sve što mogu prije nego prihvatim ono na što u tom trenutku ne mogu utjecati.
Rekla bih da tu nastupa strpljenje. Upravo ovo kako si opisao u prvom dijelu posta.
 
Nazvala si to “linijom manjeg otpora”, učinilo mi se da misliš na ono što moderno zovu “zona komfora”.
Linija manjeg otpora u smislu da se izbjegava suočiti s nečim kako bi to promijenili.

Samo sam htela da dodam da bi u biti svakog delovanja trebalo da bude strpljenje kao baza.
S ovim se slažem.
 
Sve zavisi od situacije u kojoj se nalazimo
ja sam misljenja da je strpljenje vrlina uvek...
Ali ima nekada situacija gde nam ne ide u korist.
Strpljivost je odlika iskusnih ljudi pa rekao bih i mudrih.
Uvek sam u zivotu imao problem kad sam ishitreno reagovao, na prvu loptu.
Strpljenje je meni mnogo toga dobrog donelo.
Samo treba biti oprezan i ne opustiti se i ne misliti da ce nesto samo da se resi...
da padne s nebacudesno i nesto se promeni.
Na nekim stvarima ipak mora da se radi...strpljivo, da - ali da se radi, a ne da se ceka promena,
 

Back
Top