Da li ste bili ružno pače ili omiljeno dete u vašoj porodici?

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
9.652
A symbolic family di.png
U porodicama sa dvoje ili više dece, neko dete je omiljeno mamino i tatino dete, a neko drugo može da bude "ružno pače".

Ove uloge u porodici oblikuju našu ličnost, samopouzdanje i način na koji kasnije gradimo odnose. Omiljenom detetu se poklanja veća pažnja, a sa druge strane "ružno pače" može razviti osećaj nepripadanja, ali i unutrašnju snagu i samostalnost.

Kada deca odrastu, da li nekadašnje omiljeno dete postaje razmaženo ili se ono menja? Da li "ružno pače" nužno postaje samostalno i psihički snažno?

***

Kako biste opisali svoju ulogu u porodici, da li ste se osećali kao omiljeno dete ili kao ružno pače?

Da li „omiljeno dete“ zaista ima lakši put u životu ili nosi drugačije terete?

Ukoliko ste bili "ružno pače" da li je osećaj nepripadanja porodici i danas prisutno?
 
Najverovatnije zbog neurološkog stanja ili što sam bila prva kćerka, bila sam "omiljeno dete". Danas shvatam da je toliko poklanjanje pažnje bilo loše jer sam teško sklapala prijateljstva, nove drugove, drugarice. Nisam bila samostalna.

Sa druge strane moja sestra je bila " ružno pače" ali je i ona dobijala pažnju, manju nego što sam je ja dobijala.

Sestra je danas samostalna i jaka ličnost koja živi u svojoj sekundarnoj porodici.
 
Poslednja izmena:
Kako biste opisali svoju ulogu u porodici, da li ste se osećali kao omiljeno dete ili kao ružno pače?
Uvek bio i ostao crna ovca :D
Da li „omiljeno dete“ zaista ima lakši put u životu ili nosi drugačije terete?
U mom slučaju (tj. slučaj mog mlađeg brata) nikada se nije udaljio od roditelja/živi sa njima, niti je vodio neki svoj život, nije naučio da se nosi sa kritikom, a "radoholičar" je u cilju zadovoljavanja tuđih potreba. Takođe, ceo život mu je skoncentrisan oko potrebe da ga drugi hvale (a i iskorišćavaju)
Ukoliko ste bili "ružno pače" da li je osećaj nepripadanja porodici i danas prisutno?
Negativna strana toga nije prisutna, mada generalno i ne pripadam svojoj porodici. Živim odvojen od njih od 19te, ne viđam ih toliko često, ne marim za njihove kritike upućene meni i sl. Našao sam neku svoju priču i nje se držim, sve u svemu prilično sam zadovoljan svojim socijalnim životom - imam ljude oko sebe koji mi znače i kojima ja značim.
 
Poslednja izmena:
Jesam bila starije i omiljeno dete ali se od mene uvek očekivalo da ja budem odgovorna, savesna i ''normalna'' za razliku od sestre :D Mislim da sam na taj način izgradila određenu dozu samopouzdanja i sigurnosti u sebe. Nisam primetila neke negativne posledice, i dalje sam savesna i odgovorna samo što ponekad i nisam baš ''normalna'' :D
 
U porodicama sa dvoje ili više dece, neko dete je omiljeno mamino i tatino dete, a neko drugo može da bude "ružno pače".

Ove uloge u porodici oblikuju našu ličnost, samopouzdanje i način na koji kasnije gradimo odnose. Omiljenom detetu se poklanja veća pažnja, a sa druge strane "ružno pače" može razviti osećaj nepripadanja, ali i unutrašnju snagu i samostalnost.

Kada deca odrastu, da li nekadašnje omiljeno dete postaje razmaženo ili se ono menja? Da li "ružno pače" nužno postaje samostalno i psihički snažno?

***

Kako biste opisali svoju ulogu u porodici, da li ste se osećali kao omiljeno dete ili kao ružno pače?

Da li „omiljeno dete“ zaista ima lakši put u životu ili nosi drugačije terete?

Ukoliko ste bili "ružno pače" da li je osećaj nepripadanja porodici i danas prisutno?
U kuci omiljen. Napolje svi ok je, dobar, fin, ali niko neće nigde tako da imam osećaj ruzno pace.
 
Da. Sad ja njima ili oni meni ne znam.

Разумем те. Немој да покушаваш да се мењаш због њих. Пишем из искуства.

Нови познаници који ће током неког времена да постану пријатељи, могу увек да се пронађу.
 
Разумем те. Немој да покушаваш да се мењаш због њих. Пишем из искуства.

Нови познаници који ће током неког времена да постану пријатељи, могу увек да се пронађу.
Ne menjam se. Znaš ima dve grupe ljudi. Prvi sa faksa , ali oni van faksa nikad nista. To je faks, veliki grad, drugačiji ljudi sa svih strana i nisam očekivao neko drugarstvo na duze, svi smo tu prolaznici. Druga grupa koja me je mogu reći razočarala je iz mog grada, iz kraja. Deca sa kojom se znam godinama od osnovne i ceo život. Onda je sve to prestalo da se javljaju i bar neko i kuci kad odemo kod svojih da izadjemo. Mene niko ne zove u grad, da pita da li dolazim. Posle se svi razbezali prvo po Srbiji, pa onda neki dalje. Ko je ostao u našem gradu vidim da održava kontakt sa svima njima. Čak se vidjaju po inostranstvu kao sto su i ovde po zemlji. Ja jedini nikad nisam dobio poziv da idem do Niša ili NSa kod nekog. O odlasku preko kod njih nema govora. Pre će da mi padne milion dolara sa neba. Kad te grupica od šest, sedam osoba izbaci bez razloga iz ekipe nije ti sve jedno.
 
U porodicama sa dvoje ili više dece, neko dete je omiljeno mamino i tatino dete, a neko drugo može da bude "ružno pače".

Ove uloge u porodici oblikuju našu ličnost, samopouzdanje i način na koji kasnije gradimo odnose. Omiljenom detetu se poklanja veća pažnja, a sa druge strane "ružno pače" može razviti osećaj nepripadanja, ali i unutrašnju snagu i samostalnost.

Kada deca odrastu, da li nekadašnje omiljeno dete postaje razmaženo ili se ono menja? Da li "ružno pače" nužno postaje samostalno i psihički snažno?

***

Kako biste opisali svoju ulogu u porodici, da li ste se osećali kao omiljeno dete ili kao ružno pače?

Da li „omiljeno dete“ zaista ima lakši put u životu ili nosi drugačije terete?

Ukoliko ste bili "ružno pače" da li je osećaj nepripadanja porodici i danas prisutno?

Ni jedno ni drugo. Odrastao sam u porodici gde su se deca ravnopravno tretirala i gde niko nije bio diskriminisan, ismevan ili zanemaren zbog bilo čega.
 
Sa druge strane moja sestra je bila " ružno pače" ali je i ona dobijala pažnju, manju nego što sam je ja dobijala.
Када је друго дете истог пола као и прво, родитељи су разочарани што им се није испунила жеља те често занемарују то дете.
 
Када је друго дете истог пола као и прво, родитељи су разочарани што им се није испунила жеља те често занемарују то дете.

Nisu bili razočarani. I nisu je zanemarivali. Samo su mene više pazili i pogrešili su. Moja sestra je samostalnija. Sposobnija da se brine o sebi.

Moji roditelji je nisu zanemarivali, samo su malo manje brinuli o njoj. I nisu bili razočarani.
 

Back
Top