Biser, školjka i kamen

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Pre više od godinu dana, u jednom za mene ne baš veselom i uspešnom periodu života, dobila sam poruku ohrabrenja i saosećanja od jedne osobe, poruku koju još uvek čuvam... i stalno je čujem kao unutrašnji glas, kao opomenu... ili nadu ponajviše...
''Biser se rađa iz boli, tako što školjka leči neku ranu...''

Da li verujete da iz patnje nastaje nešto zaista dobro, u koju se to dragocenost tuga uliva kad se stiša buka i jad...?
Šta je za vas taj ''biser'' - iskustvo, saznanje...?

I onda, pre nekoliko dana, neko mi šalje poruku da se oseća kao školjka koja se prilepi uz kamen, a onda sporo i teško oporavlja od prekinutosti... Možda je do grubosti ili neveštine, ali možda bi i najnežniji pokušaj razdvajanja prouzrokovao bol...
Onda se setih kako sam se ja puno puta osetila kao ta školjka, i kako sam samo silom potisnula taj osećaj povređenosti od ljudi za koje sam bila vezana (ljubavlju ili navikom, ko će ga znati....), zapretila mu da ćuti...
Da li ste se vi osećali nekad kao školjka? Kako se lečite kad se najednom, nekad i bez razloga i objašnjenja, pokidaju niti u životu u koje ste se kleli, koje su vas unutra sastavljali i emotivno činili celinom?
Jeste li vi nekad nekoga udaljili od sebe i jeste se tad zapitali - nije li njegova duša bila ranjena, kao ta odgurnuta školjka...? Ili ste nastavili nesmetano svoj ''kameni'' život...?

Ima li rešenja...?
Možda: ne biti školjka.
Ali gde je tu lepota i dubina ljudskih odnosa...
 
Svaka tvoja tema je lepa..
Ja ne umem drugačije da volim, osim da budem školjka...
Ne umem polovično da se dam, i da neke stvari zadržim samo za sebe..Ali kad god sam volela bila sam povređena..otrgnuta od tog, u tom momentu, neophodnog kamena...
Sada se bojim da se prepustim..Možda je bolje ne biti školjka...Ili jednostavno biti oprezniji, pažljivo izabrati kamen..
Mada ništa nema garanciju...
Ne znam...
Lepa tema...ali nemam adekvatan odgovor...
 
ne znam o chemu se radi, ali ja sam u srednjoj shkoli ceo zzivot i za svaki pismeni zadatak iz srpskog pisala istu metaforu, i uvek zbog nje dobijala peticu...
ne mogu sad da se setim kako je tachno ishla, ali otprilike...

"...i onda sam videla kako se ideja/saznanje/sreca (ili shta god) sija na mom dlanu kao biser, tako kompleksan i slozzen po nastanku, a opet jednostavan u svojoj lepoti...."

hvala, hvala. mah, mah.
do ponedeljka. :D
 
imati na pameti da sledece spajanje (prava intimnost) ne mora zavrsiti povredjivanjem i boli..uvek je moguce..takodje je uvek moguce da posle tog spajanja dodje i nesto lepo a ne nesto ruzno..
a sama ta metafora meni nema smisla..skoljka bi trebalo da se zalepi na skoljku..i eto srece
a biser..da nema te boli nikada ne bi spoznali zadovoljstvo..
 
Pre više od godinu dana, u jednom za mene ne baš veselom i uspešnom periodu života, dobila sam poruku ohrabrenja i saosećanja od jedne osobe, poruku koju još uvek čuvam... i stalno je čujem kao unutrašnji glas, kao opomenu... ili nadu ponajviše...
''Biser se rađa iz boli, tako što školjka leči neku ranu...''

Da li verujete da iz patnje nastaje nešto zaista dobro, u koju se to dragocenost tuga uliva kad se stiša buka i jad...?
Šta je za vas taj ''biser'' - iskustvo, saznanje...?

I onda, pre nekoliko dana, neko mi šalje poruku da se oseća kao školjka koja se prilepi uz kamen, a onda sporo i teško oporavlja od prekinutosti... Možda je do grubosti ili neveštine, ali možda bi i najnežniji pokušaj razdvajanja prouzrokovao bol...
Onda se setih kako sam se ja puno puta osetila kao ta školjka, i kako sam samo silom potisnula taj osećaj povređenosti od ljudi za koje sam bila vezana (ljubavlju ili navikom, ko će ga znati....), zapretila mu da ćuti...
Da li ste se vi osećali nekad kao školjka? Kako se lečite kad se najednom, nekad i bez razloga i objašnjenja, pokidaju niti u životu u koje ste se kleli, koje su vas unutra sastavljali i emotivno činili celinom?
Jeste li vi nekad nekoga udaljili od sebe i jeste se tad zapitali - nije li njegova duša bila ranjena, kao ta odgurnuta školjka...? Ili ste nastavili nesmetano svoj ''kameni'' život...?

Ima li rešenja...?
Možda: ne biti školjka.
Ali gde je tu lepota i dubina ljudskih odnosa...


Da, bol ponekad moze biti motivacija na nesto konstruktivno, no to nije pravilo. Milioni ljudi umiru a da osim bola i patnje nista drugo nisu ni osetitli, da li su oni stekli nivo bisera - sumnjam. Ja jesam u zivotu progurao neverovatnu kolicinu bola i patnje, i sada znanje i iskustvo keje je iz toga proizaslo ne smatram nepotrebnim otpadom, vec biserima koji mi sada ulepsavaju zivot. No nisu svi te srece, iako ljubav postoji na ovoj nasoj planeti, pravda ne postoji, i to u nikavom prihvatljivom obliku, bar za sada ne.
 
Pre više od godinu dana, u jednom za mene ne baš veselom i uspešnom periodu života, dobila sam poruku ohrabrenja i saosećanja od jedne osobe, poruku koju još uvek čuvam... i stalno je čujem kao unutrašnji glas, kao opomenu... ili nadu ponajviše...
''Biser se rađa iz boli, tako što školjka leči neku ranu...''

DEZINFORMACIJA!!! DEZINFORMACIJA!!! DEZINFORMACIJA!!!
Ne pravi skoljka biser od bola, vec kad joj nesto UPADNE!!!
 
Da li verujete da iz patnje nastaje nešto zaista dobro, u koju se to dragocenost tuga uliva kad se stiša buka i jad...?
nekada da a nekada ne...ne izvuce svako "biser" iz patnje... umetnost kao proizvod patnje ili zivotna mudrost kao proizvod patnje? ja bih uvek izabrala ovo drugo, mada cesce dobijam prvo:)
Kako se lečite kad se najednom, nekad i bez razloga i objašnjenja, pokidaju niti u životu u koje ste se kleli, koje su vas unutra sastavljali i emotivno činili celinom?

nista pocnes iz pocetka pa kad opet izgradis tu "unutrasnju emotivnu celinu" srusice ti se opet deo ili sve i tako u krug...tako ti je to kad se kunes u stvari... circle of life-crtaci su zakon
 

Back
Top