Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Stigla mi poruka i od Geopoetike:

"Iskoristite ovaj romantični praznik posvećen onom najlepšem u čoveku da razmenite najtananija osećanja sa vama dragim osobama. Prepustite se, izmaštajte nemoguće stvari, zaboravite na sve probleme koje nam nameće svakodnevica i učinite nešto nesvakidašnje za osobe koje volite.

Iskažite ljubav putem knjiga!

Geopoetika je povodom Dana zaljubljenih za vas pripremila darove pune nežnih priča koje će zauvek ostati u srcu vaših voljenih.

Poljupci, uspomene i razgovori

Penelopijada

Najbolje namere

Devojka sa pomorandžama

Emocionalna inteligencija

Grand hotel

Intimna istorija poljupca

Muzej nevinosti



Uz 35% popusta u petak 11. i ponedeljak 14. februara!



U duhu Dana zaljubljenih Geopoetika će specijalno za vas 14. februara objaviti novu knjigu, Sakupljač ljubavnih kazivanja Aleksandra Sekulova, koja će se prodavati sa popustom od 35% samo u ponedeljak.



Vaša Kuća za čitanje"

Ja samo mogu da preporučim Devojku sa pomorandžama. Ostalo nisam čitala.

I ja dobih mejl. Obradovala sam se akciji. :)

Dugo zelim Bergmanove "Najbolje namere" i ovo je sjajna prilika da konacno kupim roman.

Bergmanove filmove veoma volim (Sedmi pecat :heart:).

Zelim videti kako se izrazava pisanom recju.

"Emocionalna inteligencija" me zanima i "Poljupi, uspomene i razgovori".
Iako trivijalnog naziva, kazu da je ova knjiga ono sto se ucini nakon treceg citanja.
Upravo takva slojevitost i neodredjenost me intrigira. :)


"Penelopijadu" svakako preporucujem. :)



Laguninu akciju preskacem. Drsko okrecem pogled od onako traljave ponude. :)


Rado, bila sam u pravu za Opsadu, zar ne? :)
 
Dugo zelim Bergmanove "Najbolje namere" i ovo je sjajna prilika da konacno kupim roman.

Rado, bila sam u pravu za Opsadu, zar ne? :)

Ne razumem kako Najbolje namere nisu na stanju, piše RASPRODATO. :(
A Opsada je baš kao što si mi je opisala. :) Nego, počela sam da pletem neki bolero (sin mi se smeje, kaže da sam kao neka baba), tako da kod kuće trenutno ne čitam. Sutra ću u busu. :)

Sta je drsko u odluci da se ne kupe knjige na trenutnoj akciji jedne od izdavackih kuca? :dontunderstand:

:rotf: Šta drsko? To se zove karakter (koji meni nedostaje). :lol:
 
Iscezli kontinent – Putovanje po malovaroskoj Americi - Bil Brajson, Laguna, 330.str.

Povremeno po malo monotona, a povremeno ipak nekako i prijatna za citanje. Osim toga posto je Esterki i Dani bila dosadnjikava, nekako sam se osecala obaveznom da bude i meni :D . Ali pobedila sam taj osecaj citalacke solidaarnosti ;).

Sve u svemu to je slika Amerike koja nam je savrseno dobro poznata. Bogati sever, siromasni jug, razvijene zapadna i istocna obala, a ono unutra smuti pa prospi-svega po malo. “Unutra” su i one oblasti u kojima je vreme stalo i ukojima vlada beznadje, mada su tu “unutra” i one najocuvanije i najprijatnije oblasti. U prvom delu knjige vam se cini da su male varosi nalik jedna drugoj, pa samim tim nekako monotone. A onda kada predjete polovinu knjige, i kada sa istocnog predjete u zapadni deo, uvidjate da je Amerika sklop veoma razlicitih drzava. Neke su toliko razlicite medjusobno da je prosto neverovatno da pripadaju istoj drzavi. Na samom kraju kaze da je obisao 38 drzava, a onih 10 najjuznijih nije.

Elem, slike koje gledam dok citam o tim malim varosima u Americi u vreme kada je Brajson kao dete putovao sa svojim ocem, su slike onih malih mesta i gradova, koje se vide u meni dragim filmovima 50-ih i 60-ih godina. A slike te nove, ultra mocne Amerike, umivene i bogate, i slike beskrajno siramasnih pojedinca i citavih cetvrti, i sto bi rekla Esterka “komercijalizacije do idiotizma”, one su iz tog perioda 90-ih. A kada pomislim koliko se tek od tada jos oho-ho promenilo!!!

Brajsone vreme ti je da ponovo krenes na put :D
 
Nego sada se setih nesto da vam kazem. Dakle ispod svih mojih knjiga za citanje stoji jedan sasvim obican Skolski atlas. Bilo koju knjigu da citam ja se po malo njime sluzim. To mi je narocito korisno kada su ovakve knjige u pitanju, mada volim ja da glEdim u njega i kada nije u pitanju putopis ili nesto slicno.

Skoro svaka knjiga govori o nekom delu sveta koji ja potrazim na karti, i odmah mi oblast o kojoj je rec bude bliza i shvatljivija. Nekako bolje lociram dogadjaje i u vremnu i u prostoru.

Eto. Da vam prijavim tu svoju malu naviku, da ne kazete kako nesto skrivam od vas :mrgreen:
 
Pročitala sam Kuću u Puertu! Pa.... ne znam šta da vam kažem. I da li da uopšte sada pišem o tome, jer vidim da je posle dužeg vremena, na temi opet zavladala euforija zbog lagunine akcije... Moram uvek malo to da iskritikujem, jer je bez toga mnogo lepše na temi. I znam da imam mnogo istomišljenika. :zag:
Ajd dok je sveže. Posle početnog zadovoljstva, da ne kažem oduševljenja, jer to je ipak prejaka reč i krajnjeg sentimentalizma u scenama gde se pominje atmosfera u Srbiji i Beogradu tokom NATO bombardovanja, naišli su delovi koji su me baš smorili. Knjiga je podeljena na delove po imenima likova o kojima piše.
Junakinja koja je bila udata za 30 godina starijeg španskog novinara i pisca Hosea, ((( uzgred, zna li neko, ima li tu nešto autobiografsko??)))) prodala je tu kuću u Puertu i sada je sredjuje, baca šta je za bacanje i pregleda stare stvari, časopise, fotografije, razne sitnice koje su pripadale članovima muževljeve porodice koje nije ni upoznala. I tako od nekih fragmenata koje joj je muž ispričao i tih predmeta, pokušava da rekonstruiše živote i karaktere tih ljudi.
I meni se, kao "nežnoj ženskoj dušici", dopadaju priče o njenoj svekrvi, madridskoj lepotici, svekru- neobičnom boemu i izgnaniku i još nekim zanimljivim rodjacima i prijateljima i naročito priče iz Hoseovog detinjstva, sve duboko usadjene u istorijski trenutak u kome su živeli, a koji su takođe lepo prikazani.
.... ali me je potpuno smorila priča o Brunu, Italijanu, učesniku španskog gradjanskog rata, koji je bio zaljubljen u neku Madridjanku... ni ta njihova ljubavna priča koju je pisac pokušala da rekonstruiše, a pogotovo scene iz rata, mi se ne dopadaju... kao da im uopšte nije tu mesto, kao da su posebna pripovetka, zalutala tu. A zauzela je trećinu romana.
Ondapred kraj, kad je već ispraznila kuću, kao doziva neke duhove svih tih ljudi, koji se tu okupljaju zajedno ili pojedinačno u kući, to mi nekako neuspelo, nategnuto... Podsetilo me na Duhove nad Balkanom Gordane Kuić - četvru knjigu Balkanske trilogije (Miris kiše, Cvat lipe, Smiraj dana na Balkanu). Da, namerno sam rekla četvrta knjiga trilogije, jer nekako ide uz nju, a ne treba joj. Samo kvari utisak. E tako su i ovi duhovi kod Ćirjanićke...
A onda je na samom kraju kad junakinja pokušava da objasni nekoj tamo Španjolki zašto se vraća u razrušeni Beograd, a neće da ostane u sređenoj Evropi... napravila jedno tako kratko ali po meni efikasno poređenje Evropa vs. Srbija... da li je zaista to što je tamo sve uređeno kako treba dovoljno da ljudi budu srećniji, spokojniji, zadovoljniji...
Iako sam se možda suviše zadržala na kritikama i bila malo prestroga, mislim da ipak mogu da preporučim ovaj roman. U svakom slučaju ima vrednost, ima određenu težinu, ima dosta istorijskih momenata.
E sad što sam ja više očekivala ljubavnu priču junakinje i Hosea, ko mi kriv... Verovatno bi knjiga bila mnogo plića i manje vredna.
Ja se malo zanela, ali koga ne zanima neće ni pročitati...
 
Pročitala sam Kuću u Puertu! Pa.... ne znam šta da vam kažem. I da li da uopšte sada pišem o tome, jer vidim da je posle dužeg vremena, na temi opet zavladala euforija zbog lagunine akcije... Moram uvek malo to da iskritikujem, jer je bez toga mnogo lepše na temi. I znam da imam mnogo istomišljenika. :zag:
Ajd dok je sveže. Posle početnog zadovoljstva, da ne kažem oduševljenja, jer to je ipak prejaka reč i krajnjeg sentimentalizma u scenama gde se pominje atmosfera u Srbiji i Beogradu tokom NATO bombardovanja, naišli su delovi koji su me baš smorili. Knjiga je podeljena na delove po imenima likova o kojima piše.
Junakinja koja je bila udata za 30 godina starijeg španskog novinara i pisca Hosea, ((( uzgred, zna li neko, ima li tu nešto autobiografsko??)))) prodala je tu kuću u Puertu i sada je sredjuje, baca šta je za bacanje i pregleda stare stvari, časopise, fotografije, razne sitnice koje su pripadale članovima muževljeve porodice koje nije ni upoznala. I tako od nekih fragmenata koje joj je muž ispričao i tih predmeta, pokušava da rekonstruiše živote i karaktere tih ljudi.
I meni se, kao "nežnoj ženskoj dušici", dopadaju priče o njenoj svekrvi, madridskoj lepotici, svekru- neobičnom boemu i izgnaniku i još nekim zanimljivim rodjacima i prijateljima i naročito priče iz Hoseovog detinjstva, sve duboko usadjene u istorijski trenutak u kome su živeli, a koji su takođe lepo prikazani.
.... ali me je potpuno smorila priča o Brunu, Italijanu, učesniku španskog gradjanskog rata, koji je bio zaljubljen u neku Madridjanku... ni ta njihova ljubavna priča koju je pisac pokušala da rekonstruiše, a pogotovo scene iz rata, mi se ne dopadaju... kao da im uopšte nije tu mesto, kao da su posebna pripovetka, zalutala tu. A zauzela je trećinu romana.
Ondapred kraj, kad je već ispraznila kuću, kao doziva neke duhove svih tih ljudi, koji se tu okupljaju zajedno ili pojedinačno u kući, to mi nekako neuspelo, nategnuto... Podsetilo me na Duhove nad Balkanom Gordane Kuić - četvru knjigu Balkanske trilogije (Miris kiše, Cvat lipe, Smiraj dana na Balkanu). Da, namerno sam rekla četvrta knjiga trilogije, jer nekako ide uz nju, a ne treba joj. Samo kvari utisak. E tako su i ovi duhovi kod Ćirjanićke...
A onda je na samom kraju kad junakinja pokušava da objasni nekoj tamo Španjolki zašto se vraća u razrušeni Beograd, a neće da ostane u sređenoj Evropi... napravila jedno tako kratko ali po meni efikasno poređenje Evropa vs. Srbija... da li je zaista to što je tamo sve uređeno kako treba dovoljno da ljudi budu srećniji, spokojniji, zadovoljniji...
Iako sam se možda suviše zadržala na kritikama i bila malo prestroga, mislim da ipak mogu da preporučim ovaj roman. U svakom slučaju ima vrednost, ima određenu težinu, ima dosta istorijskih momenata.
E sad što sam ja više očekivala ljubavnu priču junakinje i Hosea, ko mi kriv... Verovatno bi knjiga bila mnogo plića i manje vredna.
Ja se malo zanela, ali koga ne zanima neće ni pročitati...

Hvala ti Bi, super si me podsetila na knjigu. Citala sam je dosta davno, tacno kad je izasla (znaci pre neki 6, 7godina mislim) i dosta sam stvari zaboravila, ali se secam da su meni zasmetali ti duhovi, ali da sam u celini uzivela u knjizi. Bila mi je istovremeno starinska i moderna, bas u dobrom balansu.
I da, ima autobiografskog -- bila je udata za starijeg Spanca. Ima o njima jos u dve njene knjige koje sam citala - "Velaskezovom ulicom do kraja" i "Pisma iz Spanije" (Ili "Nova pisma iz Spanije", nisam sigurna). Ta "Velaskezovom ulicom" je zbirka prica i tu ima jedno njeno ljubavno pismo njemu gde mi se srce pocepalo nacisto. Ne padam mnogo na ljubice, suvise cesto je tu previse sentimentalizma za moj ukus, ali ovo se secam da me je oduvalo.Ipak, i to sam davno citala i mozda ne bih sad tako reagovala.
I samo da ti kazem, komentari akcija sluze da imamo povod da kuckamo ovde cak i kad ne citamo :D To je bar moj slucaj... (Gnjavim "Slucaj putokaza" jer cim postane zanimljivo svesna sam da satima necu moci nista drugo da radim pa ostavim knjigu preventivno:))
 
Iscezli kontinent – Putovanje po malovaroskoj Americi - Bil Brajson, Laguna, 330.str.

Povremeno po malo monotona, a povremeno ipak nekako i prijatna za citanje. Osim toga posto je Esterki i Dani bila dosadnjikava, nekako sam se osecala obaveznom da bude i meni :D . Ali pobedila sam taj osecaj citalacke solidaarnosti ;).

Sve u svemu to je slika Amerike koja nam je savrseno dobro poznata. Bogati sever, siromasni jug, razvijene zapadna i istocna obala, a ono unutra smuti pa prospi-svega po malo. “Unutra” su i one oblasti u kojima je vreme stalo i ukojima vlada beznadje, mada su tu “unutra” i one najocuvanije i najprijatnije oblasti. U prvom delu knjige vam se cini da su male varosi nalik jedna drugoj, pa samim tim nekako monotone. A onda kada predjete polovinu knjige, i kada sa istocnog predjete u zapadni deo, uvidjate da je Amerika sklop veoma razlicitih drzava. Neke su toliko razlicite medjusobno da je prosto neverovatno da pripadaju istoj drzavi. Na samom kraju kaze da je obisao 38 drzava, a onih 10 najjuznijih nije.

Elem, slike koje gledam dok citam o tim malim varosima u Americi u vreme kada je Brajson kao dete putovao sa svojim ocem, su slike onih malih mesta i gradova, koje se vide u meni dragim filmovima 50-ih i 60-ih godina. A slike te nove, ultra mocne Amerike, umivene i bogate, i slike beskrajno siramasnih pojedinca i citavih cetvrti, i sto bi rekla Esterka “komercijalizacije do idiotizma”, one su iz tog perioda 90-ih. A kada pomislim koliko se tek od tada jos oho-ho promenilo!!!

Brajsone vreme ti je da ponovo krenes na put :D

Moj utisak je bio isti taj, da gledam slike Amerike 50-ih! A i sadasnje neke filmove, imam osecaj da se u centralnoj Americi nije mnogo toga promenilo. Vrlo je slikovit i totalno steknes utisak o tim krajevima i to je bilo ono sto je za mene dragoceno.
Smorilo me je ponavljanje (znam da je to i logicno kad je poenta da sve male americke varosi lice jedne na druge) i cesto neki usiljeni humor. Sto se putopisa tice moj favorit i dalje ostaje "Ni tamo ni ovde" mada se sad kad slusam knjigu ne smejem tako cesto kao dok sam je citala (mozda zato sto sam je citala 2-3 puta pa izgustirala:))
Svidja mi se sto posle nije isao na kartu samo putopisa nego ima nekoliko knjiga popularne nauke, popularne lingvistike, popularne istorije i tu me odusevljava to sto pise sa pozicije laika (dakle mene), postavlja naucnicima i strucnjacima ista pitanja kao sto bih i ja, a opet je i duhovit kad treba a da ne pretera. Videcemo kakav ce "Sekspir" biti - imam ali nisam procitala.
 
Dano i Esterka, baš mi puno znači što se i vi slažete sa mnom oko tih detalja. Uvek pomislim da će ispasti da nešto nisam dobro razumela, mada je to što pišem uvek moj utisak, koji ne mora i ne traea da se poklapa sa nekim drugim. Ali uvek mi ostaje ona mogućnost da nisam čitala sa dovoljno koncentracije, jer i to sam čitala samo u busu. Ali to što sam je rB]relativno [/B] brzo pročitala (za moje uslove) 467 strana za 17 radnih dana (jer neradnim ne idem na posao, pa onda nekad ne uspem da sednem, nekad mi je loše svetlo u busu kad se uveče vraćam, nekad nekog sretnem pa morama da pričam) svedoči da mi je bila zanimljiva. Jer dešava mi se da sednem, otvorim knjigu i blenem kroz prozor, jer me knjiga nije dovoljno zainteresovala... onda to bas traje. Znam da je ovo smešno za neke koji imaju više vremena za čitanje. Pogotovo što sam pod utiskom jučerašnjeg razgovora na poslu, kada je koleginica koja je studirala ruski jezik i književnost pričala da se (tokom studija) istrenirala da čita 50 strana na sat!!! Ali svi znamo koliko je ruska literatura obimna i u ono vreme, (a ona je studirala nekih 10-ak godina pre mene, a ja sam diplomirala pre 20 !!) je sve to moralo da se pročita. Nije bilo prečica, niti gledanja kroz prste od strane profesora.
Uglavnom, sad ja predjoh na drugu temu... pričala je i kako se povremeno, svakih nekoliko godina vraća ruskim klasicima. ... Jer to jeste književnost kojoj se treba vratiti par puta tokom života i proveriti kako je sad doživljavamo.
Jer i ovde smo par puta pominjale kako su nam neke knjige koje su nas u nekom momentu oduševile, posle par godina bile bledunjave....
 
Uglavnom, sad ja predjoh na drugu temu... pričala je i kako se povremeno, svakih nekoliko godina vraća ruskim klasicima. ... Jer to jeste književnost kojoj se treba vratiti par puta tokom života i proveriti kako je sad doživljavamo.
Jer i ovde smo par puta pominjale kako su nam neke knjige koje su nas u nekom momentu oduševile, posle par godina bile bledunjave....

Ja bih volela da se vratim klasicima. I da se vratim onim koje sam procitala u srednjoj skoli i na faksu (tad sam najvise citala klasike) a i da procitam one koje nisam, a takvih je mnogo. Sve nesto racunam da cu to da radim kad odem u penziju. Kontam da ce me tad bas biti briga za nova dogadjanja, da ce mi dosaditi komercijala i Buker i Nobel i sve te stvari koje me trenutno zanimaju i da cu samo da :cistinaocare: i citam pored prozora (zbog svetla:cool:)
 
Ja sam juče iskoristila celopopodnevno kampovanje u MUP-u zbog registracije i novih tablica da privedem kraju Selenića, Očeve i oce.
Nisam uspela, kao što nisam uspela ni da registrujem auto, ali cenim da ću za današnje popodne na istoj lokaciji uspeti da završim. Makar Selenića.
Moje današnje ekstremno nadrkano raspoloženje nije uzrokovano knjigom, samo to ću da kažem.
 
Ja sam juče iskoristila celopopodnevno kampovanje u MUP-u zbog registracije i novih tablica da privedem kraju Selenića, Očeve i oce.
Nisam uspela, kao što nisam uspela ni da registrujem auto, ali cenim da ću za današnje popodne na istoj lokaciji uspeti da završim. Makar Selenića.
Moje današnje ekstremno nadrkano raspoloženje nije uzrokovano knjigom, samo to ću da kažem.

:sad2: znači takva je situacija sa registracijom?! Još ako dobiješ neke tablice sa ĆY (kao što sam videla juče na jednom autu)
Stvarno ne znam što su stavljali ta naša slova sa kukucama i kvačicama...
(i ovo je za temu, ipak se radi o slovima)
 
:sad2: znači takva je situacija sa registracijom?! Još ako dobiješ neke tablice sa ĆY (kao što sam videla juče na jednom autu)
Stvarno ne znam što su stavljali ta naša slova sa kukucama i kvačicama...
(i ovo je za temu, ipak se radi o slovima)

ihihhhiiiii ovo videh juce
stala na ulici ko luda i obilazim oko kola u neverici
drugarica mi posle dok sam joj procala dijagnostifikovala dokonost
 
Sta mislite jel postoji nacin da se knjige Geopoetike kupe tj da se iskoristi ova akcija a da se en ode fizicki do njih ni danas ni u ponedeljak.
Danas ne stizem cak ni da platim knjige u posti eventualno a onda danima necu biti u zemlji, kako da se docepam knjiga?

Sa njihove akcije zelim Peleponijadu i Muzej nevinosti.
 
:sad2: znači takva je situacija sa registracijom?! Još ako dobiješ neke tablice sa ĆY (kao što sam videla juče na jednom autu)
Stvarno ne znam što su stavljali ta naša slova sa kukucama i kvačicama...
(i ovo je za temu, ipak se radi o slovima)

Ponoviću:
Moje današnje ekstremno nadrkano raspoloženje nije uzrokovano knjigom, samo to ću da kažem.
Rečenice koje imaju veze sa registracijom i počinju sa "Još ako ti se desi..." mi udaraju na želudac direktno i ja vas sve molim za razumevanje ;)
 
Pročitala sam Kuću u Puertu!

Dano i Esterka, baš mi puno znači što se i vi slažete sa mnom oko tih detalja. Uvek pomislim da će ispasti da nešto nisam dobro razumela, mada je to što pišem uvek moj utisak, koji ne mora i ne traea da se poklapa sa nekim drugim. Ali uvek mi ostaje ona mogućnost da nisam čitala sa dovoljno koncentracije, jer i to sam čitala samo u busu. Ali to što sam je rB]relativno [/B] brzo pročitala (za moje uslove) 467 strana za 17 radnih dana (jer neradnim ne idem na posao, pa onda nekad ne uspem da sednem, nekad mi je loše svetlo u busu kad se uveče vraćam, nekad nekog sretnem pa morama da pričam) svedoči da mi je bila zanimljiva. Jer dešava mi se da sednem, otvorim knjigu i blenem kroz prozor, jer me knjiga nije dovoljno zainteresovala... onda to bas traje. Znam da je ovo smešno za neke koji imaju više vremena za čitanje. Pogotovo što sam pod utiskom jučerašnjeg razgovora na poslu, kada je koleginica koja je studirala ruski jezik i književnost pričala da se (tokom studija) istrenirala da čita 50 strana na sat!!! Ali svi znamo koliko je ruska literatura obimna i u ono vreme, (a ona je studirala nekih 10-ak godina pre mene, a ja sam diplomirala pre 20 !!) je sve to moralo da se pročita. Nije bilo prečica, niti gledanja kroz prste od strane profesora.
Uglavnom, sad ja predjoh na drugu temu... pričala je i kako se povremeno, svakih nekoliko godina vraća ruskim klasicima. ... Jer to jeste književnost kojoj se treba vratiti par puta tokom života i proveriti kako je sad doživljavamo.
Jer i ovde smo par puta pominjale kako su nam neke knjige koje su nas u nekom momentu oduševile, posle par godina bile bledunjave....

Secam se da sam davno uzimala “Kucu u Puertu”, procitala 10-ak strana i ostavila. Ucinila mi se sumornom, a posto sam tada i ja bila sumorna otpisala sam je. Ako me knjiga odbije u prvih 20-ak strana, ja je ostavljam, pa se to medju retkim knjigama dogodilo i ovoj. I jos tada mi je delovalo da je to bilo nepravedno prema knjizi, a sada vidim da je i bilo, i moracu ipak da joj se vratim. A sta da radim sa tim Brunom? Da ga samo pretrcim? Jel blam sto ovako nesto pitam?:rumenko:

Ja te potpuno razumem, jer su postojali periodu u mom zivotu kada sam iskljucivo ovako mogla da citam :)
 
Ja bih volela da se vratim klasicima. I da se vratim onim koje sam procitala u srednjoj skoli i na faksu (tad sam najvise citala klasike) a i da procitam one koje nisam, a takvih je mnogo. Sve nesto racunam da cu to da radim kad odem u penziju. Kontam da ce me tad bas biti briga za nova dogadjanja, da ce mi dosaditi komercijala i Buker i Nobel i sve te stvari koje me trenutno zanimaju i da cu samo da :cistinaocare: i citam pored prozora (zbog svetla:cool:)

Ja sam takodje imala u planu da se vratim klasicima kada odem u penziju. Ali nesto me mrzi da cekam, pa sam ipak resila da na svakih nekoliko novih knjiga dodje jedna klasika.

Za sada su bili Andric i Isidora. Sada ...videcemo :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top