Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Meni Opsada ne moze da se uporedi sa Sitničarnicom. Ja sam prvo čitala Opsadu i bilo je: "Čemu toliko povike oko tog Petrovića!?" Ne volim, brate, te tematike oko crkava, manastira, srpska istorija, vizantija, ratovi.....
A onda sam pročitala Sitničarnicu i definitivno svrstala dotičnog u velike pisce. E, sad, pošto ništa više njegovo nisam čitala, ne mogu da kažem da li je veliki pisac JEDNE knjige, jer ima, jel'te i takvih.
Ne sećam se ja šta se u Sitničarnici dešava (prošlo je 6-7 godina), ali najčešće pamtim neku atmosferu koju knjiga ima i u kojoj se ja dobro osećam, gde mi je lepo.
E, pa Opsada nema tu atmosferu koja meni prija.
To su moja sećanja!
Ali ako je uzmeš, nema sumnje da ćeš se vratiti medju ozbiljne čitače.

Kad smo kod Petrovica ja bih preporucila zbirku prica "Razlike". Odlicna je! I narocito ima jedna prica, nacicu kako se zove, o jednom ostarelom dirigentu koja tooooooliko fenomenalna, oduvala me je! Imam i "Tavanicu" ali je jos nisam procitala. Ne moze se stici.
Davim ovaj ist.triler "Slucaj putokaza". Nije dosadno ali ima puno zanimljivih podataka pa ne mogu da ih samo slijem u glavu, a i brate sitna slova, mali prored, 700 stranica pa je jedva drzim u rukama a nisam navikla da beletristiku citam za stolom ko djace...
 
Mene je Opsada smorila strašno, više se i ne sećam zbog čega, skroz sam potisnula tu knjigu, kao da je nisam ni pročitala. A kao sam istorijski frik :neutral:
Sitničarnica mi je bila super, a i ovaj Danin Slučaj putokaza...:D...ako nastavi da ga pominje, moraću da ga ponovim :lol:
 
Meni Opsada ne moze da se uporedi sa Sitničarnicom. Ja sam prvo čitala Opsadu i bilo je: "Čemu toliko povike oko tog Petrovića!?" Ne volim, brate, te tematike oko crkava, manastira, srpska istorija, vizantija, ratovi.....
A onda sam pročitala Sitničarnicu i definitivno svrstala dotičnog u velike pisce. E, sad, pošto ništa više njegovo nisam čitala, ne mogu da kažem da li je veliki pisac JEDNE knjige, jer ima, jel'te i takvih.
Ne sećam se ja šta se u Sitničarnici dešava (prošlo je 6-7 godina), ali najčešće pamtim neku atmosferu koju knjiga ima i u kojoj se ja dobro osećam, gde mi je lepo.
E, pa Opsada nema tu atmosferu koja meni prija.
To su moja sećanja!
Ali ako je uzmeš, nema sumnje da ćeš se vratiti medju ozbiljne čitače.

Šta uzmem, ja kup'la već! Nema sa mnom Cile-Mile. :lol:
Ako me smori, ne priznajem, pa da me upucate. ;)
 
Nije bzvz...ne pratiš, gore sam napisala da ću morati da ga ponovim ;)

Ups! Nisam ukapirala... :rumenko: Negde sam na pola. Interesantno je koliko je ovo milion puta bolja i zanimljiva knjiga od druge dve njegove koje su preveli i koje sam nazalost procitala (a kao da nisam, toliko sam ih brzo zaboravila) - "Portret" i "Slucaj Rafel". Nekako su totalno povrsne i nezanimljive, to su mi jedini utisci. Obe sam uzela kao pripremu za "Slucaj", sva sreca iz biblioteke, ali valjda sam zbog njih ovoliko odlagala "Slucaj putokaza". Zasad mi ova bas lezi, mada mislim da cu posle nesto sto se ludo i brzo cita, za jedan dan, da mi bude lakse. Nisam navikla da davim knjige a nemam ni sitnu decu pa da se na njih vadim ;)
 
Jok, Koki, ja sam prva. :plez:


Iako takoreći bez umetničke vrednosti, Slatkiši mi napuniše baterije, onako, brzinski. Tipična ženska knjiga. ;)
Da li je Petrovićeva Opsada pravi izbor za povratak među ozbiljne čitače? :zper: Neka me neko (osim Mirke, ona je pristrasna :)) upozori, ako je smor, još malo ću da je eskiviram.

Meni Opsada ne moze da se uporedi sa Sitničarnicom. Ja sam prvo čitala Opsadu i bilo je: "Čemu toliko povike oko tog Petrovića!?" Ne volim, brate, te tematike oko crkava, manastira, srpska istorija, vizantija, ratovi.....
A onda sam pročitala Sitničarnicu i definitivno svrstala dotičnog u velike pisce. E, sad, pošto ništa više njegovo nisam čitala, ne mogu da kažem da li je veliki pisac JEDNE knjige, jer ima, jel'te i takvih.
Ne sećam se ja šta se u Sitničarnici dešava (prošlo je 6-7 godina), ali najčešće pamtim neku atmosferu koju knjiga ima i u kojoj se ja dobro osećam, gde mi je lepo.
E, pa Opsada nema tu atmosferu koja meni prija.
To su moja sećanja!
Ali ako je uzmeš, nema sumnje da ćeš se vratiti medju ozbiljne čitače.

Kad smo kod Petrovica ja bih preporucila zbirku prica "Razlike". Odlicna je! I narocito ima jedna prica, nacicu kako se zove, o jednom ostarelom dirigentu koja tooooooliko fenomenalna, oduvala me je! Imam i "Tavanicu" ali je jos nisam procitala. Ne moze se stici.
Davim ovaj ist.triler "Slucaj putokaza". Nije dosadno ali ima puno zanimljivih podataka pa ne mogu da ih samo slijem u glavu, a i brate sitna slova, mali prored, 700 stranica pa je jedva drzim u rukama a nisam navikla da beletristiku citam za stolom ko djace...

Mene je Opsada smorila strašno, više se i ne sećam zbog čega, skroz sam potisnula tu knjigu, kao da je nisam ni pročitala. A kao sam istorijski frik :neutral:
Sitničarnica mi je bila super, a i ovaj Danin Slučaj putokaza...:D...ako nastavi da ga pominje, moraću da ga ponovim :lol:

Šta uzmem, ja kup'la već! Nema sa mnom Cile-Mile. :lol:
Ako me smori, ne priznajem, pa da me upucate. ;)
Preozbiljno bi bilo, Ralence, reći da će te Goran Petrović vratiti u ozbiljne čitačice.
Goran Petrović je moj imenjak, i ja ga zbog toga... da ti ne patetišem, razumeš me.
Dalje, Gorančeta mnogi kritičari svrstavaju u moderne pisce pesničke naracije (poput Crnjanskog, ne, već poput, na primer, Pavića, je l'), ali je fakat da on veoma mnogo drži do artističkog momenta. Opsada crkve Sv. Spasa je roman koji ne bi trebalo čitati posle Sitničarnice, to je moje (dakako skromno) kojotsko mišljenje. Iz dva razloga: prvi, jer ženska duš(ic)a (kakva je tvoja, uvek matematički precizna - iskreno se nadam) nije u stanju da razume mušku, hebeno mušku intelektualnu potrebu da se ogleda "na više nivoa", kako bismo mi, muškarci, je li, rekli. Skok sa jedne jako romatične teme koju obrađuje u Sitničarnici, kojom je sebi kupio sve romantične ženske dušice ovoga sveta, pa i Šikijevu, je li - na istorijsku, može na njegove razmažene čitateljke delovati (vidim da tako i deluje) pogubno. Drugi, upravo zbog prvog razloga. Da sam na tvom mestu, recimo - ja, čitao bih, pa makar čitao i Kojotu i Petroviću, pritom, psovao sve po spisku! :lol:

Elem, tvoj Čuvar, Kojatkin, uvek uživa kada čita (svog imenjaka, khm) Gorana, koga smatra retkim majstorom koji ume, na majstorski način, da poveže realizam i fantastiku. Čitaj i uživaj, pa ćemo popričati. Moj najsubjektivniji doživljaj ove knjige je da je - fenomenalna! Pročitao sam je, što se ono kaže (posedujem tvrdokoričeno izdanje Narodne knjige, 2003 - odmah sam ga pročitao) - u jednom d a h u.
 
Којо, moje je izdanje podjednako tvrdo ko i tvoje, mada malo mlađe, iz 2004. Zadovoljstvo da se bacim na njega je tim veće.:)

Dano, medo, zar da ja propustim taj Slučaj putokaza sada kada je samo 450 dindži?;) A i ništa nisam kupila ove nedelje.
 
Којо, moje je izdanje podjednako tvrdo ko i tvoje, mada malo mlađe, iz 2004. Zadovoljstvo da se bacim na njega je tim veće.:)

Dano, medo, zar da ja propustim taj Slučaj putokaza sada kada je samo 450 dindži?;) A i ništa nisam kupila ove nedelje.

Rado mila, znas da ne mozes sve da stignes, a ovo ti je jedna sporovozna gromada od knjige. Nego da ti kazem knjigokupoholicarko nasa draga, sutra pocinje nova akcija u tvojoj najdrazoj Laguni. Bice ljubavni romani na popustu, imaces na sta da trosis pare :) Sutra ujutru/prepodne ce objaviti spisak romana na akciji
 
Preozbiljno bi bilo, Ralence, reći da će te Goran Petrović vratiti u ozbiljne čitačice.
Goran Petrović je moj imenjak, i ja ga zbog toga... da ti ne patetišem, razumeš me.
Dalje, Gorančeta mnogi kritičari svrstavaju u moderne pisce pesničke naracije (poput Crnjanskog, ne, već poput, na primer, Pavića, je l'), ali je fakat da on veoma mnogo drži do artističkog momenta. Opsada crkve Sv. Spasa je roman koji ne bi trebalo čitati posle Sitničarnice, to je moje (dakako skromno) kojotsko mišljenje. Iz dva razloga: prvi, jer ženska duš(ic)a (kakva je tvoja, uvek matematički precizna - iskreno se nadam) nije u stanju da razume mušku, hebeno mušku intelektualnu potrebu da se ogleda "na više nivoa", kako bismo mi, muškarci, je li, rekli. Skok sa jedne jako romatične teme koju obrađuje u Sitničarnici, kojom je sebi kupio sve romantične ženske dušice ovoga sveta, pa i Šikijevu, je li - na istorijsku, može na njegove razmažene čitateljke delovati (vidim da tako i deluje) pogubno. Drugi, upravo zbog prvog razloga. Da sam na tvom mestu, recimo - ja, čitao bih, pa makar čitao i Kojotu i Petroviću, pritom, psovao sve po spisku! :lol:

Elem, tvoj Čuvar, Kojatkin, uvek uživa kada čita (svog imenjaka, khm) Gorana, koga smatra retkim majstorom koji ume, na majstorski način, da poveže realizam i fantastiku. Čitaj i uživaj, pa ćemo popričati. Moj najsubjektivniji doživljaj ove knjige je da je - fenomenalna! Pročitao sam je, što se ono kaže (posedujem tvrdokoričeno izdanje Narodne knjige, 2003 - odmah sam ga pročitao) - u jednom d a h u.


Znači, ovde nemamo tzv. muški ili ženski rukopis, nego imamo kod jednog pisca podelu na žensku i mušku knjigu i to po različitom senzibilitetu kojim odišu ta dva romana. Sad me uopšte nije sramota što mi se Opsada nije svidela, pogotovo što sam imala snage da se ponovo vratim Petroviću kroz Sitničarnicu. Nije imao ko da me posavetuje kojim redosledom da čitam. Ali, znači, ništa nisam propustila.
Ja se ne stidim da kažem, kao što sam u jutrošnjem postu i rekla, da ne volim tematiku crkava, istorije, a pogotovo ratova. Uvek kažem da sam ja i od Rata i mira, čitala samo mir. Te njihove bitke, topovi, prosuta creva, glad i hladnoća - mene ne zanimaju.

Ima i Ćirjanićka malo toga u Kući u Puertu, ali o tome ću kad pročitam do kraja.
 
moram se ovjerit' za danas :D
pošto sam danas putovala, 2x2 sata, odabrala sam "mršaviju"knjigu
Sreća za bogate ljude, Farahad Zama, izd alnari (i oni sebe isto pišu malim slovom)
korice su u zlatnonaranđastoj boji...i knjiga cijela kao nekakvi bolivudski film...tralalaj...i dosta loše prevedena,
dobar pokušaj objašnjenja njihovih vjenčanja i to je sve što, po meni, vrijedi
e, da, ima i recept za originalnu indijsku alvu, pa ako koga interesuje:mrgreen:

mislim da samo ja mogu da iskopam ovakve nekakve knjige
 
Poslednja izmena:
Ja samo da kažem da sam uzela "Crveni šator" i počela sa čitanjem, dopada mi se za sada, mada što bi rekla moja drugarica, ti na sve nadješ manu :lol: pa sam naravno i ovde:rumenko: , a šta ću jače je od mene :rumenko: udavi me sa onim silnim porođajima do zla Boga,čak mi je jedno vreme muka bilo, ali stvarno, jer od kad imam troje dece prosto sam dobila averziju i prema trudnjačama i porođajima a i prema malim bebama , još se oporavljam od mojih :sad2: Pa ona jedna ispade štamparija za decu be mu miša :eek: jedva pregura taj deo , sad ide , nadam se , onaj bolji ...i tako eto samo sam to htela da znate .;)
 
Znači, ovde nemamo tzv. muški ili ženski rukopis, nego imamo kod jednog pisca podelu na žensku i mušku knjigu i to po različitom senzibilitetu kojim odišu ta dva romana. Sad me uopšte nije sramota što mi se Opsada nije svidela, pogotovo što sam imala snage da se ponovo vratim Petroviću kroz Sitničarnicu. Nije imao ko da me posavetuje kojim redosledom da čitam. Ali, znači, ništa nisam propustila.
Ja se ne stidim da kažem, kao što sam u jutrošnjem postu i rekla, da ne volim tematiku crkava, istorije, a pogotovo ratova. Uvek kažem da sam ja i od Rata i mira, čitala samo mir. Te njihove bitke, topovi, prosuta creva, glad i hladnoća - mene ne zanimaju.

Ima i Ćirjanićka malo toga u Kući u Puertu, ali o tome ću kad pročitam do kraja.
Nije Goran prvi koji je u našoj književnosti pribegao toj podeli na muški i ženski senzibilitet, jednog te istog dela. Ne bih da se vraćam u daleku prošlost, dovoljno je, ako si pročitala Pavićevu Unutrašnju stranu vetra, iliti Roman o Heri i Leandru, sa jedne strane pisan kao roman o Heri, a sa druge - o Leandru, dakle: muško-ženski roman, čuven po svom bukvalnom senzibilitetu. Čak je i njegov nadaleko čuveni Hazarski rečnik bio štampan kao muški i ženski primerak, nimalo slučajno (posedujem obadva).

Elem, u Goranovoj Opsadi, period rata je ono najinteresantnije; jedna vrhunska, krajnje bajkovito ispričana priča, koja je toliko velika da snagom Goranove imaginacije uglavnom uspeva da zakloni obrise stvarnog sveta i istorijskih činjenica o kojima govori (peva), pošto priča može da pevuši i o onome što istoričare ne zanima i što nijedna istorija ne sadrži.

Ono po čemu je roman Opsada crkve Sv. Spasa sličan istorijskim romanima svakako je činjenica da je za osnovu priče uzet niz istorijskih događaja (opsada i rušenje manastira Žiča, krstaški pohodi, zbivanja na vizantijskom dvoru, uloga Bugara u oba istorijska događaja) tokom čitavog XIII veka. Stavljajući u središte priče sudbinu manastira Žiča i njegovih osnivača, Nemanjića, Goran je, nema sumnje, želeo da svojoj priči obezbedi snažnu istorijsku i simboličku osnovu. (Činjenica da kroz istu priču , u ovom ili onom obliku, promiču i Nemanja i Sveti sava, i Dragutin i Milutin, i čitav niz drugih važnih aktera srpske srednjovekovne istorijske scene, dovoljna je potvrda prethodnih navoda.) Isto tako, i osnovni događaj - rušenje manastira u kome su ustoličavani episkopi i krunisani kraljevi naše mlade države, ima neku vrstu analogije sa drugim važnim istorijskim događajima u kojima je srpski narod trpeo teške, dalekosežne gubitke i sticao "žive rane" koje ne zaceljuju.

E sada, sama opsada i rušenje manastira nije jedini važan događaj u XIII veku koji je unet u priču, ali predlažem da sačekamo da Rale pročita ovu PREDIVNU, čarobnim rečnikom i bajkovitim efektima začinjenu priču, i da nam servira svoje opservacije, iskreno se nadam - raskošne, na temu Opsade...
 
Poslednja izmena:
Ja samo da kažem da sam uzela "Crveni šator" i počela sa čitanjem, dopada mi se za sada, mada što bi rekla moja drugarica, ti na sve nadješ manu :lol: pa sam naravno i ovde:rumenko: , a šta ću jače je od mene :rumenko: udavi me sa onim silnim porođajima do zla Boga,čak mi je jedno vreme muka bilo, ali stvarno, jer od kad imam troje dece prosto sam dobila averziju i prema trudnjačama i porođajima a i prema malim bebama , još se oporavljam od mojih :sad2: Pa ona jedna ispade štamparija za decu be mu miša :eek: jedva pregura taj deo , sad ide , nadam se , onaj bolji ...i tako eto samo sam to htela da znate .;)

dobra knjiga :)
za razliku od Dragulja medine :roll:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top