tara
Buduća legenda
- Poruka
- 35.576
ne razumem, to znači da onda imam pravo na popust sutra bez prethodne kupovine neke knjige : S
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Stigla mi poruka i od Geopoetike:
"Iskoristite ovaj romantični praznik posvećen onom najlepšem u čoveku da razmenite najtananija osećanja sa vama dragim osobama. Prepustite se, izmaštajte nemoguće stvari, zaboravite na sve probleme koje nam nameće svakodnevica i učinite nešto nesvakidašnje za osobe koje volite.
Iskažite ljubav putem knjiga!
Geopoetika je povodom Dana zaljubljenih za vas pripremila darove pune nežnih priča koje će zauvek ostati u srcu vaših voljenih.
Poljupci, uspomene i razgovori
Penelopijada
Najbolje namere
Devojka sa pomorandžama
Emocionalna inteligencija
Grand hotel
Intimna istorija poljupca
Muzej nevinosti
Uz 35% popusta u petak 11. i ponedeljak 14. februara!
U duhu Dana zaljubljenih Geopoetika će specijalno za vas 14. februara objaviti novu knjigu, Sakupljač ljubavnih kazivanja Aleksandra Sekulova, koja će se prodavati sa popustom od 35% samo u ponedeljak.
Vaša Kuća za čitanje"
Ja samo mogu da preporučim Devojku sa pomorandžama. Ostalo nisam čitala.
Laguninu akciju preskacem. Drsko okrecem pogled od onako traljave ponude.![]()
Ako se ne varam, neko je pominjao Bila Brajsona. Sad se dvoumim izmedju ''Ni ovde ni tamo'' i '' Beleske s malog ostrva''.
Moze pomoc?
Dugo zelim Bergmanove "Najbolje namere" i ovo je sjajna prilika da konacno kupim roman.
Rado, bila sam u pravu za Opsadu, zar ne?![]()
Sta je drsko u odluci da se ne kupe knjige na trenutnoj akciji jedne od izdavackih kuca?![]()
Šta drsko? To se zove karakter (koji meni nedostaje).
![]()
Pročitala sam Kuću u Puertu! Pa.... ne znam šta da vam kažem. I da li da uopšte sada pišem o tome, jer vidim da je posle dužeg vremena, na temi opet zavladala euforija zbog lagunine akcije... Moram uvek malo to da iskritikujem, jer je bez toga mnogo lepše na temi. I znam da imam mnogo istomišljenika.
Ajd dok je sveže. Posle početnog zadovoljstva, da ne kažem oduševljenja, jer to je ipak prejaka reč i krajnjeg sentimentalizma u scenama gde se pominje atmosfera u Srbiji i Beogradu tokom NATO bombardovanja, naišli su delovi koji su me baš smorili. Knjiga je podeljena na delove po imenima likova o kojima piše.
Junakinja koja je bila udata za 30 godina starijeg španskog novinara i pisca Hosea, ((( uzgred, zna li neko, ima li tu nešto autobiografsko??)))) prodala je tu kuću u Puertu i sada je sredjuje, baca šta je za bacanje i pregleda stare stvari, časopise, fotografije, razne sitnice koje su pripadale članovima muževljeve porodice koje nije ni upoznala. I tako od nekih fragmenata koje joj je muž ispričao i tih predmeta, pokušava da rekonstruiše živote i karaktere tih ljudi.
I meni se, kao "nežnoj ženskoj dušici", dopadaju priče o njenoj svekrvi, madridskoj lepotici, svekru- neobičnom boemu i izgnaniku i još nekim zanimljivim rodjacima i prijateljima i naročito priče iz Hoseovog detinjstva, sve duboko usadjene u istorijski trenutak u kome su živeli, a koji su takođe lepo prikazani.
.... ali me je potpuno smorila priča o Brunu, Italijanu, učesniku španskog gradjanskog rata, koji je bio zaljubljen u neku Madridjanku... ni ta njihova ljubavna priča koju je pisac pokušala da rekonstruiše, a pogotovo scene iz rata, mi se ne dopadaju... kao da im uopšte nije tu mesto, kao da su posebna pripovetka, zalutala tu. A zauzela je trećinu romana.
Ondapred kraj, kad je već ispraznila kuću, kao doziva neke duhove svih tih ljudi, koji se tu okupljaju zajedno ili pojedinačno u kući, to mi nekako neuspelo, nategnuto... Podsetilo me na Duhove nad Balkanom Gordane Kuić - četvru knjigu Balkanske trilogije (Miris kiše, Cvat lipe, Smiraj dana na Balkanu). Da, namerno sam rekla četvrta knjiga trilogije, jer nekako ide uz nju, a ne treba joj. Samo kvari utisak. E tako su i ovi duhovi kod Ćirjanićke...
A onda je na samom kraju kad junakinja pokušava da objasni nekoj tamo Španjolki zašto se vraća u razrušeni Beograd, a neće da ostane u sređenoj Evropi... napravila jedno tako kratko ali po meni efikasno poređenje Evropa vs. Srbija... da li je zaista to što je tamo sve uređeno kako treba dovoljno da ljudi budu srećniji, spokojniji, zadovoljniji...
Iako sam se možda suviše zadržala na kritikama i bila malo prestroga, mislim da ipak mogu da preporučim ovaj roman. U svakom slučaju ima vrednost, ima određenu težinu, ima dosta istorijskih momenata.
E sad što sam ja više očekivala ljubavnu priču junakinje i Hosea, ko mi kriv... Verovatno bi knjiga bila mnogo plića i manje vredna.
Ja se malo zanela, ali koga ne zanima neće ni pročitati...
Iscezli kontinent – Putovanje po malovaroskoj Americi - Bil Brajson, Laguna, 330.str.
Povremeno po malo monotona, a povremeno ipak nekako i prijatna za citanje. Osim toga posto je Esterki i Dani bila dosadnjikava, nekako sam se osecala obaveznom da bude i meni. Ali pobedila sam taj osecaj citalacke solidaarnosti
.
Sve u svemu to je slika Amerike koja nam je savrseno dobro poznata. Bogati sever, siromasni jug, razvijene zapadna i istocna obala, a ono unutra smuti pa prospi-svega po malo. “Unutra” su i one oblasti u kojima je vreme stalo i ukojima vlada beznadje, mada su tu “unutra” i one najocuvanije i najprijatnije oblasti. U prvom delu knjige vam se cini da su male varosi nalik jedna drugoj, pa samim tim nekako monotone. A onda kada predjete polovinu knjige, i kada sa istocnog predjete u zapadni deo, uvidjate da je Amerika sklop veoma razlicitih drzava. Neke su toliko razlicite medjusobno da je prosto neverovatno da pripadaju istoj drzavi. Na samom kraju kaze da je obisao 38 drzava, a onih 10 najjuznijih nije.
Elem, slike koje gledam dok citam o tim malim varosima u Americi u vreme kada je Brajson kao dete putovao sa svojim ocem, su slike onih malih mesta i gradova, koje se vide u meni dragim filmovima 50-ih i 60-ih godina. A slike te nove, ultra mocne Amerike, umivene i bogate, i slike beskrajno siramasnih pojedinca i citavih cetvrti, i sto bi rekla Esterka “komercijalizacije do idiotizma”, one su iz tog perioda 90-ih. A kada pomislim koliko se tek od tada jos oho-ho promenilo!!!
Brajsone vreme ti je da ponovo krenes na put![]()
Uglavnom, sad ja predjoh na drugu temu... pričala je i kako se povremeno, svakih nekoliko godina vraća ruskim klasicima. ... Jer to jeste književnost kojoj se treba vratiti par puta tokom života i proveriti kako je sad doživljavamo.
Jer i ovde smo par puta pominjale kako su nam neke knjige koje su nas u nekom momentu oduševile, posle par godina bile bledunjave....
Ja sam juče iskoristila celopopodnevno kampovanje u MUP-u zbog registracije i novih tablica da privedem kraju Selenića, Očeve i oce.
Nisam uspela, kao što nisam uspela ni da registrujem auto, ali cenim da ću za današnje popodne na istoj lokaciji uspeti da završim. Makar Selenića.
Moje današnje ekstremno nadrkano raspoloženje nije uzrokovano knjigom, samo to ću da kažem.
znači takva je situacija sa registracijom?! Još ako dobiješ neke tablice sa ĆY (kao što sam videla juče na jednom autu)
Stvarno ne znam što su stavljali ta naša slova sa kukucama i kvačicama...
(i ovo je za temu, ipak se radi o slovima)
znači takva je situacija sa registracijom?! Još ako dobiješ neke tablice sa ĆY (kao što sam videla juče na jednom autu)
Stvarno ne znam što su stavljali ta naša slova sa kukucama i kvačicama...
(i ovo je za temu, ipak se radi o slovima)
Pročitala sam Kuću u Puertu!
Dano i Esterka, baš mi puno znači što se i vi slažete sa mnom oko tih detalja. Uvek pomislim da će ispasti da nešto nisam dobro razumela, mada je to što pišem uvek moj utisak, koji ne mora i ne traea da se poklapa sa nekim drugim. Ali uvek mi ostaje ona mogućnost da nisam čitala sa dovoljno koncentracije, jer i to sam čitala samo u busu. Ali to što sam je rB]relativno [/B] brzo pročitala (za moje uslove) 467 strana za 17 radnih dana (jer neradnim ne idem na posao, pa onda nekad ne uspem da sednem, nekad mi je loše svetlo u busu kad se uveče vraćam, nekad nekog sretnem pa morama da pričam) svedoči da mi je bila zanimljiva. Jer dešava mi se da sednem, otvorim knjigu i blenem kroz prozor, jer me knjiga nije dovoljno zainteresovala... onda to bas traje. Znam da je ovo smešno za neke koji imaju više vremena za čitanje. Pogotovo što sam pod utiskom jučerašnjeg razgovora na poslu, kada je koleginica koja je studirala ruski jezik i književnost pričala da se (tokom studija) istrenirala da čita 50 strana na sat!!! Ali svi znamo koliko je ruska literatura obimna i u ono vreme, (a ona je studirala nekih 10-ak godina pre mene, a ja sam diplomirala pre 20 !!) je sve to moralo da se pročita. Nije bilo prečica, niti gledanja kroz prste od strane profesora.
Uglavnom, sad ja predjoh na drugu temu... pričala je i kako se povremeno, svakih nekoliko godina vraća ruskim klasicima. ... Jer to jeste književnost kojoj se treba vratiti par puta tokom života i proveriti kako je sad doživljavamo.
Jer i ovde smo par puta pominjale kako su nam neke knjige koje su nas u nekom momentu oduševile, posle par godina bile bledunjave....
Ja bih volela da se vratim klasicima. I da se vratim onim koje sam procitala u srednjoj skoli i na faksu (tad sam najvise citala klasike) a i da procitam one koje nisam, a takvih je mnogo. Sve nesto racunam da cu to da radim kad odem u penziju. Kontam da ce me tad bas biti briga za nova dogadjanja, da ce mi dosaditi komercijala i Buker i Nobel i sve te stvari koje me trenutno zanimaju i da cu samo dai citam pored prozora (zbog svetla
)