Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
To "uzdizanje" djeluje mi malo nejasno. Kakvo uzdizanje? Kulturno, moralno, ili je neko mističnije iskustvo u pitanju?
Izvinjavam se što nisam odmah odgovorila, javila sam se sa posla.
Aristotel smatra da tragediografsko pesništvo treba da posluži za uzdizanje moralnih načela do višeg nivoa kod publike koja posmatra junaka koji tragično gine zbog ideala.
Kod publike dolazi do identifikacije sa glavnim junakom, publika proživljava strah u toku delovanja junaka, ali oseća i sažaljenje prema njemu. Samom pogibijom junaka dolazi do jednog psihološkog procesa kod publike koji je Aristotel nazvao katarza ( pročišćenje duha) nakon čega se prosečan čovek tom identifikacijom "uzdiže" odnosno, oplemenjuje.
Ovo stanje duha se ne može postići gledanjem komedije.
 
Да проширим цитат:

Кад боље размислим, дакле, циљ уметности јесте уздизање човека уз помоћ лепоте. Циљ науке јесте уздизање човека уз помоћ истине. Циљ религије јесте уздизање човека уз помоћ добра.
Хетероними

Као што се види, уздиже се човек.
 
Да проширим цитат:

Кад боље размислим, дакле, циљ уметности јесте уздизање човека уз помоћ лепоте. Циљ науке јесте уздизање човека уз помоћ истине. Циљ религије јесте уздизање човека уз помоћ добра.
Хетероними

Као што се види, уздиже се човек.
Ova konkretizacija je dobra.
To ja imam običaj da kažem da je cilj umetnosti da čovekov život učini lepšim, a cilj nauke da ga učini lakšim.
Sa religijom još nisam načisto.
 
Да проширим цитат:

Кад боље размислим, дакле, циљ уметности јесте уздизање човека уз помоћ лепоте. Циљ науке јесте уздизање човека уз помоћ истине. Циљ религије јесте уздизање човека уз помоћ добра.
Хетероними

Као што се види, уздиже се човек.

Ja tu ne vidim nista sto bi eventualno sa mnom i mojim poimanjem recimo umetnosti imalo veze.
U nauku se i tako ne razumem, u religiju isto tako, znaci nikako.

U definicije nauke ili religije ne bih da zalazim ( verovatno i ne postoje), ali sta je umetnost i zasto bi morala
da bude lepa?
 
Lamar
A meni je to predivna knjiga, Sive duše. Znam da me baš oduševila kad sam je čitala, iako je davno bilo. Mada mislim da nisam čitala to izdanje. Brodekov izveštaj, od istog autora je isto odlična.

Ja sam se nagnala da čitam ovog Knausgora, malo me smara da budem iskrena ali guram jer je zgodan gospon
Cuti i plivaj, daleko je Amerika ( bio je nekada aktuelan neki vic, ali se poente ne secam, samo pocetka, ili kraja).
Ima delova koji su stvrano beskrajno dosadni, a nije da ih ne ponavlja od jutra do sutra. Ja sam ih, sramim se priznati,
preskakala. To su price o deci kad su bili bebe, al i neka silna kao problematika sa majkama po obdanistima, vrticima,
pelene od jutra do sutra, ali zato sledi nagrada u sledecoj knjizi i to skoro pa Nobelova:whistling:
Neodoljiv je on cak i uz preskakanje nekih dekova knjige.
 
Ja ovde nemam internet pa kad ga imam onda jel pisem pa ne znam za dosta:D
Kolega Nautilus je pomenuo rec umetnost i kako to kao oplemenjuje coveka ili je tako trebalo
da zvuci.
Umetnost ( rec) na srpskom znaci isto sto znaci i u svim drugim jezicima, a to je nesto vestacki, umetnuto.
To nije nikakva lepota jer su i vestacki zubi neka umetnost. Sam izraz umetnost mozda je najbolje opisan
u francuskom "umtenost radi umetnosti".
Coveka oplemenjuje lepota, a lepota je u prvoj liniji priroda, nikako neke skulpture, filozofija, koju obican covek ne razume,
lepota je i muzika, svejedno kakva je, lepota je naravno i samo neka lepa slika u oku 1 posmatraca.
Lepota je i rec i izgovorena , ali i napisana.
 
Meni je Njujork tog vremena ostao upečatljiv u filmu “Bande Njujorka”. Kakva je to kaljuga bila! Ne zbog urbane nesređenosti, već zbog ljudskih podlosti i spremnosti na pokvarenjaštvo svake vrste.

Ja nazalost ( razloge ne znam) taj film nisam gledala iako sam se zaklinjala da moram da ga gledam.

Mene je za razliku od tebe ( ja sam bila u Njujorku) zaprepastila bas ova urbana nesredjenost, a to sve pred sam
pocetak dvadesetog veka, ljudske podlosti su na dnevnom redu svuda i na svakom mestu, to nema veze sa Amerikom.
 
Ja nazalost ( razloge ne znam) taj film nisam gledala iako sam se zaklinjala da moram da ga gledam.

Mene je za razliku od tebe ( ja sam bila u Njujorku) zaprepastila bas ova urbana nesredjenost, a to sve pred sam
pocetak dvadesetog veka, ljudske podlosti su na dnevnom redu svuda i na svakom mestu, to nema veze sa Amerikom.

Ovaj film mi je razbio predrasude da je Njujork sredinom 19.veka bio politički i kulturno napredniji od Srbije koja je tek uvela parlamentarizam. Oni su tehniološki i urbanistički bili napredniji od nas, ali su u političkim borbama "radile sekirice" pa nisu bili ništa bolji od junaka romana "Koreni" D. Ćosića. Štaviše, bili su brutalniji od našeg življa koji je ipak u sebi čuvao neke tradicionalne, etičke vrednosti. Ono što se u ovom filmu vidi je svirepost i mržnja koja vlada među "starosedeocima" Njujorka i došljaka, Iraca, kao i borba između protestanata i katolika.
 
Ja ovde nemam internet pa kad ga imam onda jel pisem pa ne znam za dosta:D
Kolega Nautilus je pomenuo rec umetnost i kako to kao oplemenjuje coveka ili je tako trebalo
da zvuci.
Umetnost ( rec) na srpskom znaci isto sto znaci i u svim drugim jezicima, a to je nesto vestacki, umetnuto.
To nije nikakva lepota jer su i vestacki zubi neka umetnost. Sam izraz umetnost mozda je najbolje opisan
u francuskom "umtenost radi umetnosti".
Coveka oplemenjuje lepota, a lepota je u prvoj liniji priroda, nikako neke skulpture, filozofija, koju obican covek ne razume,
lepota je i muzika, svejedno kakva je, lepota je naravno i samo neka lepa slika u oku 1 posmatraca.
Lepota je i rec i izgovorena , ali i napisana.
Рахела, срце Ромеово, сетио сам се нечега што сам прочитао ко зна кад и ко зна где, прочитао то да је неправилно рећи за природу (предео, река, планина...) да је величанствена, већ је то само људска творевина: стадион, мост, брана итд. Шта тврдим, да оплемењује дух а не материја. То се добро види у разлици између уметничке творевине и њеног фалсификата: док сва вредност припада оригиналу, фалсификат ништа не вреди иако могу да га открију тек изузетни стручњаци. Дух је тај по коме се разликују!
 
Postoji i drugačija teorija, da ljudi veličanstvenost pripisuju emociji koju doživljavaju a ne samoj umetnosti, i s obzirom kako vrednuju emocije, kakav im je sistem estetskih vrednosti, takvu ocenu daju određenom delu. Malo je teško reći da duh nosi vrednost koja oplemenjuje ako lice koje stoji pred umetničkim delom ne može niti čulima opaziti niti racionalno razlikovati orginal od falsifikata. Oba artefakta će izazvati istu emociju a tek će naredna informacija koja je od njih orginal ili ne tu emociju potvrditi ili osporiti.

Inače, kad je odnos prema orginalu i kopiji reč, setio sam se jednog teksta iz časopisa Aeon o razlici u njihovom poimanju između zapadne i istočne kulture

The Chinese have two different concepts of a copy. Fangzhipin (仿製品) are imitations where the difference from the original is obvious. These are small models or copies that can be purchased in a museum shop, for example. The second concept for a copy is fuzhipin (複製品). They are exact reproductions of the original, which, for the Chinese, are of equal value to the original. It has absolutely no negative connotations. The discrepancy with regard to the understanding of what a copy is has often led to misunderstandings and arguments between China and Western museums. The Chinese often send copies abroad instead of originals, in the firm belief that they are not essentially different from the originals. The rejection that then comes from the Western museums is perceived by the Chinese as an insult.

https://aeon.co/essays/why-in-china-and-japan-a-copy-is-just-as-good-as-an-original

I verovatno krojačima iz Šandonga nije jasno zbog čega povika na njih kad su njihove Guči torbice verna replika orginalnih talijanskih:mrgreen:
 
Ja ovde nemam internet pa kad ga imam onda jel pisem pa ne znam za dosta:D
Kolega Nautilus je pomenuo rec umetnost i kako to kao oplemenjuje coveka ili je tako trebalo
da zvuci.
Umetnost ( rec) na srpskom znaci isto sto znaci i u svim drugim jezicima, a to je nesto vestacki, umetnuto.
To nije nikakva lepota jer su i vestacki zubi neka umetnost. Sam izraz umetnost mozda je najbolje opisan
u francuskom "umtenost radi umetnosti".
Coveka oplemenjuje lepota, a lepota je u prvoj liniji priroda, nikako neke skulpture, filozofija, koju obican covek ne razume,
lepota je i muzika, svejedno kakva je, lepota je naravno i samo neka lepa slika u oku 1 posmatraca.
Lepota je i rec i izgovorena , ali i napisana.
Reč umetnost u srpskom jeziku ima poreklo od reči UMEĆE, veština.
Isto tako, i u starogrčkom, a neki kažu čak i u sanskritu za ovu ljudsku delatnost se koristi isti pojam - veština, umeće, zanat.
Ono što nazivaš veštačkim “umetnutim“ je tzv. mimesis, odnosno, podražavanje, imitiranje, oponašanje prirode.
Francuski izraz umetnost radi umetnosti (l’art pour l’art) je deviza književnog pokreta, larpurlartizma, čiji predstavnici su smatrali da književnost ne treba da bude društveno angažovana, već njen cilj treba da je stvaranje lepote i uživanje u njoj. Po mom mišljenju, da je to bila jedina svrha umetnosti, taj pokret bi duže poživio.
 
Postoji i drugačija teorija, da ljudi veličanstvenost pripisuju emociji koju doživljavaju a ne samoj umetnosti, i s obzirom kako vrednuju emocije, kakav im je sistem estetskih vrednosti, takvu ocenu daju određenom delu. Malo je teško reći da duh nosi vrednost koja oplemenjuje ako lice koje stoji pred umetničkim delom ne može niti čulima opaziti niti racionalno razlikovati orginal od falsifikata. Oba artefakta će izazvati istu emociju a tek će naredna informacija koja je od njih orginal ili ne tu emociju potvrditi ili osporiti.

Inače, kad je odnos prema orginalu i kopiji reč, setio sam se jednog teksta iz časopisa Aeon o razlici u njihovom poimanju između zapadne i istočne kulture



https://aeon.co/essays/why-in-china-and-japan-a-copy-is-just-as-good-as-an-original

I verovatno krojačima iz Šandonga nije jasno zbog čega povika na njih kad su njihove Guči torbice verna replika orginalnih talijanskih:mrgreen:

Sve se bazira na sprezi UMETNIK - UMETNIČKO DELO - PRIMALAC
Bez primaoca koji teži estetskom doživljaju, i umetnik i umetničko delo su mrtvi. Taj doživljaj o kome se priča je jedina svrha postojanja umetničkog dela, ali, ali... Pošto je umetnost oponašanje prirode i društva, kao i slika čoveka u svemu tome, meni je nepojmljivo da umetničko delo služi samo da pobudi osećanje “lepog“ kad se u tom istom umetničkom delu spominju i moralni kodeksi čoveka, kao i ekonomski, politički, istorijski tokovi društva. Nemoguće je isključiti saznajnu i vaspitnu ulogu umetničkog dela. Ta vaspitna uloga ne sme da bude očigledna. Mora biti suptilna i da na sve načine “uzdiže” čoveka, o čemu Nautilus kroz citate govori.
 
Рахела, срце Ромеово, сетио сам се нечега што сам прочитао ко зна кад и ко зна где, прочитао то да је неправилно рећи за природу (предео, река, планина...) да је величанствена, већ је то само људска творевина: стадион, мост, брана итд. Шта тврдим, да оплемењује дух а не материја. То се добро види у разлици између уметничке творевине и њеног фалсификата: док сва вредност припада оригиналу, фалсификат ништа не вреди иако могу да га открију тек изузетни стручњаци. Дух је тај по коме се разликују!

Romeovo srce:heart:
On je moje, al nema veze.
Kao sto ti je poznato iz prethodnih decenija tvog i mog druzenja na Jeziku i neodumicama oko istog, ipak sam ja u pravu oko reci
dal umetnost, ars. artis, artifake, dal vestacki ili umetnuti zubi od zlata ili keramike, al pa opet, tek sam od juce ( citajuci ove tvoje
aforizme) i pocela da razmisljam o reci umetnost.
Na nemackom je to sve Kunst, a tu je i slikarstvo, umetnost ljubavi ( Erich Fromm), knjizevnost i takve stvari mislim da ne spadaju u
taj odeljak, arhitektura vec da pa i genijalnost stomataloga koji ti napravi zube koji su lepsi od tvoji prvobitnih.
dents artificielles.
Na nemackom je umetnost i umece jedna rec ( uvek Kunst), na srpskom postoji ipak ipak i lepa rec umece koju ziv
covek vec poodavno i ne koristi.
 
Reč umetnost u srpskom jeziku ima poreklo od reči UMEĆE, veština.
Isto tako, i u starogrčkom, a neki kažu čak i u sanskritu za ovu ljudsku delatnost se koristi isti pojam - veština, umeće, zanat.
Ono što nazivaš veštačkim “umetnutim“ je tzv. mimesis, odnosno, podražavanje, imitiranje, oponašanje prirode.
Francuski izraz umetnost radi umetnosti (l’art pour l’art) je deviza književnog pokreta, larpurlartizma, čiji predstavnici su smatrali da književnost ne treba da bude društveno angažovana, već njen cilj treba da je stvaranje lepote i uživanje u njoj. Po mom mišljenju, da je to bila jedina svrha umetnosti, taj pokret bi duže poživio.
Siromasni su nam jezici, a i nase poznavanje jezika.
Vestina nema veze sa ovom " umetnoscu". Imamo ( opet latnisku) rec virtuoz
virtus, “virtue” i to bi bila vestina.
Pa nijee umetnik neki recimo teniser ili fuzbaler koji savrseno vlada vestino prebacivanja loptice ili upucavanja
golova.
 
Siromasni su nam jezici, a i nase poznavanje jezika.
Vestina nema veze sa ovom " umetnoscu". Imamo ( opet latnisku) rec virtuoz
virtus, “virtue” i to bi bila vestina.
Pa nijee umetnik neki recimo teniser ili fuzbaler koji savrseno vlada vestino prebacivanja loptice ili upucavanja
golova.
EA8D08BA-F608-4F29-9A25-87C04D50946E.jpeg
 
762758[/ATTACH]er: 307531"]
Jedino da izbrišemo ono čemu su nas učili iz teorije književnosti.
Da spalimo i sve čitanke da bi se prevod uklopio.:think:

Ja nisam imala te knjige ( teorija knjizevnosti) , ali nema veze.
Panta rei ( sve tece, menja se) moto je i grckih filozofa tako da ono sto se
smatralo umetnoscu pre pedeset godina jeste i danas umetnost, ali
umetnostst danas znaci stvarno sve i svasta., Umetnost je i Marina Abramovic,
umetnost , legendarni moderni umetnici su ova dvojica:

Ne znam, meni je izraz umetnik nekako suvise sirok, umetnik je i Felini, postoji i izraz Sedma umetnost ( film) ,
cujem da postoji i Osma ( TV, mediji), pa i Deveta ( strip)
 

Prilozi

  • Warhol_and_Beuys_by_Jodice.tif.jpg
    Warhol_and_Beuys_by_Jodice.tif.jpg
    226,6 KB · Pregleda: 4
Nema veze kako ćemo umetnost kao delatnost zvati, važno je da nam ona daje jedan rezervni svet u nedostatku nekog idealnog sveta u kome bi trebalo da živimo.
Osma umetnost je fotografija, a ima i one podele koja uzima primenjene umetnosti u obzir, pa se među umetničkim delatnostima ubraja i govorništvo, ma svašta nešto.

A ovo je Endi Vorhol, je l?
Nešto me nije dirnuo ni na koji način, a Felinija obožavam. Obožava ga i Kusturica čim je uzimao neke od Felinijevih motiva.
E, a još da ti kažem da se na slikare renesanse gledalo kao što mi danas gledamo zanatlije, molere.
Kao, ono - dođi da mi krečiš zidove.
 

E, a još da ti kažem da se na slikare renesanse gledalo kao što mi danas gledamo zanatlije, molere.

Kao, ono - dođi da mi krečiš zidove.

Neki od nas /danasnjiih/ stvarno tako gledaju:


(Vreme 438 @ 1999)
Plafoni Bogoljuba Karića

Bogoljub Karić, biznismen ovdašnji - tek posle priče koja sledi postao je ministar u vladi Srbije - odlučio je sredinom prošle godine da oslika 75 kvadratnih metara plafona u jednoj prostoriji svoje kuće na Dedinju, na Bulevaru mira. U tom cilju stupio je u kontakt sa Vojislavom Todorić, diplomiranim konzervatorom-restauratorom iz Beograda. Na licu mesta, početkom jula prošle godine, dogovoreno je da Vojislava Todorić napravi idejno rešenje za oslikavanje tri (od ukupno sedam) plafonske kasete pa, ako se vlasniku dopadne, da potpiše ugovor o poslu.

TEME I REŠENJA: Želja naručioca je bila da se na plafonu prikažu zidanje Pećke patrijaršije, seoba Srba sa Kosova i nešto na temu muzika u Srbiji. Preostala četiri polja trebalo je da zauzmu slike na temu porodica, nauka, zanatstvo i stočarstvo u Srbiji, i anđeli.

"Uradila sam idejno rešenje", kaže Vojislava Todorić, "ali mi je g. Dimitrijević rekao da napravim novo jer, rekao je: ´Ovo se njima baš ne sviđa´. Uradila sam drugo idejno rešenje, koje im se takođe nije svidelo. Treće idejno rešenje postavljeno je na plafon, i zajednički smo zaključili da to što je g. Bogoljub Karić zahtevao od mene jednostavno ne može da stoji na plafonu. Hoće figure koje lebde u vazduhu, a ono što je g. Karić iz knjige meni pokazao da obradim - jednostavno nije izgledalo lepo na plafonu. E, onda sam uradila četvrto idejno rešenje, pri čemu sam konsultovala g. Bogoljuba Karića: složili smo se da je to to, uz njegovu primedbu da to što radim ne bude kopija, nego da bude u duhu Mikelanđela i onako kako ja vidim, ali i njima da se svidi. Rekli su: ´U redu, Vojislava, sedi i radi´."

Među zahtevima je bio i onaj da slike budu trajne i da se mogu prati, što znači da na plafonu nije moglo biti bojom nepokrivenih površina. Predlog da se radi tehnikom al fresco - nanošenjem boje na svež malter - otpao je zbog plafona od gipsanih ploča koje ne mogu da prihvate malter. Al secco je prihvaćen, "ali da bude lepo".

...

PERIPETIJE: "Gospođa Milanka i gospodin Bogoljub Karić su posle prvog dogovora došli dva puta da vide šta radim i to im se svidelo." Osim što je gospođa Karić pitala zašto Patrijaršija nema tri kupole i, uprkos objašnjenju da je to zbog perspektive, insistirala da se sve tri vide.

 
Voljena, Toni Morison, Laguna, 342 str. Američka nobelovka afroameričkog porekla (da budem politički korektna) koja se u svojim delima uglavnom bavi problemima crnaca, ropstvom i sl. Voljena je inspirisana istinitim događajem kada je "Januara 1856. godine, mlada crnkinja Margaret Garner ubila je svoju dvogodišnju ćerku mesarskim nožem, ranila drugo dvoje dece i spremila se da izvrši samoubistvo kako bi izbegla da bude ponovo prodata u roblje."
Seta, kako je dala ime junakinji, je provela je kraće vreme u zatvoru, ali je izopštena iz zajednice, živi usamljeničkim životom sa ćerkom Denver jer su sinovi čim su stasali otišli od kuće. U kući je duh ubijene devojčice, koji se kasnije vraća u obliku devojke.
Usput saznajemo kako je Seta odrastala, upoznala svog muža, kako joj je bilo na farmi gde je bila robinja, kako je pobegla, usput rodila Denver uz pomoć belkinje koja se pojavila niotkuda, kako je stigla u sadašnju kuću gde joj je živela svekrva, čiju je slobodu sin otkupio i koja je bila poštovana u zajednici. Prošlost se prepliće sa sadašnjošću, sećanjima i duhovima.
Snažno, potresno štivo, zanimljivo napisano, drži pažnju. Svakako ću pročitati još nešto od Toni Morison.
 
Drugo izgnanstvo Vojina Erdevičkog, Miroslav Turudić, Dereta, 233 str. Nastavak knjige o kojoj sam pre dva meseca tako lepo pisala da sam se i sama iznenadila sad kad sam pročitala.
https://forum.krstarica.com/threads/biblioteka-3.714292/page-749#post-40482937

E pa ova je poprilično slabija. Vojin je u Sloveniji, kod bivše žene i tasta, piše knjige, pije radgonski rizling, i meta je praćenja Udruženja koje stalno menja imena, ali mu je skraćenica uvek UDBA. Posle demokratskih promena 2000. vraća se u Srbiju, ali pošto svi znamo šta je i kako je bilo, a u njegovom slučaju, nije mu vraćena imovina restitucijom, nije dobio dozvolu da izgradi ponovo kuću koja je izgorela, jer nije pristao na saradnju sa pomenutim udruženjem, sasvim ćemo razumeti da se posle nekog vremena ponovo vraća u Sloveniju i ženi bivšom ženom. Cela knjiga je nekako praznjikava i neodređena, a valjda je samo oslikala stvarnost. Posle onog oktobra, kad smo bili puni nade i imali ceo svet uz sebe, splasnuli smo kao izduvani balon i ..... bolje da ne nastavljam, sve znamo.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top