Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam otjerao sve u pm i otišao na vikend u Trebinje. Trenutno se izležavam na nekoj vrsti plaže. Kupio sam u crkvenoj knjižari Bunjinov Život Arsenjeva i planiram da počnem da ga čitam.

Meni je ovde jednostavno da sve oteram u PM, ali u Srbiji zaista nije jednostavno, a posto si i ti za
mene neka Srbija, isto vazi i za tebe. Tako sam se na licu mesta, cim sam tamo stigla ubacila u modus
" drustvo lakocemo", jednostavno je to neminovno, povremeno se kao trgnem, al pa opet vidim svi zdrav i, pravi,
veseli pa tako i ja, ali kad sam zadnja dva dana videla brojke i shvatila da ipak to nekako nije ok, odmah sam se
vratila i srecna sam da mi nije nista.
Zelim da kazem da uopste nema potrebe da covek preteruje, ali nije potrebno ni da ide na svadbe i sahrane
ili ne daj Boze utakmice, koncerte i slicno. Sve ostalo je ok.
Nazalost ja Trebinje nisam videla, videla sam slike, prelepo je, sa slika mi izgleda kao neki Dubrovnik bez mora,
Ovih je dana aktuelan Vladika Grigorije koga cu ja da predlozim za predsednika Srbije. Cenim da je
i on iz Trebinja.
 
Meni je ovde jednostavno da sve oteram u PM, ali u Srbiji zaista nije jednostavno, a posto si i ti za
mene neka Srbija, isto vazi i za tebe. Tako sam se na licu mesta, cim sam tamo stigla ubacila u modus
" drustvo lakocemo", jednostavno je to neminovno, povremeno se kao trgnem, al pa opet vidim svi zdrav i, pravi,
veseli pa tako i ja, ali kad sam zadnja dva dana videla brojke i shvatila da ipak to nekako nije ok, odmah sam se
vratila i srecna sam da mi nije nista.
Zelim da kazem da uopste nema potrebe da covek preteruje, ali nije potrebno ni da ide na svadbe i sahrane
ili ne daj Boze utakmice, koncerte i slicno. Sve ostalo je ok.
Nazalost ja Trebinje nisam videla, videla sam slike, prelepo je, sa slika mi izgleda kao neki Dubrovnik bez mora,
Ovih je dana aktuelan Vladika Grigorije koga cu ja da predlozim za predsednika Srbije. Cenim da je
i on iz Trebinja.
Nije Grigorije iz Trebinja, ali ranije je ovdje bio vladika i izgradio crkveno-poslovnu imperiju.
Ja volim grad, dosta je manji od Sarajeva, pa nema neke gužve.
 
E, Dubrovnik bez mora, mnogo dobra formulacija :D
Da, treba raxumno pristupiti ovoj novoj stvari. Ako takav pristup uopste pistoji :D

Mnogo je Lamar ovo sve zeznuto ( ne Trebinje i atraktivan vladika), ziv covek ne zna kako da se ponasa,
a sto je najgore ne znaju ni najimentniji naucnici.
Ja se stvarno sve nesto nadam da ce ipak do kraja godine biti neke vakcine pa da nekako
od recimo marta iduce godine pocnemo da zivimo i da se ponasamo kao i prosle godine u ovo vreme.
 
Ja jedva čekam vakcinu ali vidim da gomila u mom okruženju radije veruje u zavere o zlom čiki ( pogledati moj avatar ) koji hoće da ih čipuje i otruje.
Jedu da ne kazem sta. Prvi ce biti u redu za vakcinu.

Mi u Srbiji, s obzirom da kintu nismo dali jer i nemamo nista, za ta ispitivanja, studije, trebalo bi da budemo
zahvalni ako nam svet udeli nekiliko miliona vakcina.
 
Dali smo par miliona Svetskoj zdravstvenoj organizaciji. Ne sećam se tačno koliko. Ali te vakcine ćemo ionako kupiti. Ja ću se među prvima prijaviti.
Svetskoj smo otganizaciji dali neke pare koje svaka drzava ( prema svom nekom BIP-u) mora da daje.
Za vakcine su date silne milijarde, ali stvarno milijarde i to onako bez da se unapred zna da ce od toga i biti nesto.
Svet je ocajan, ekonomija odlazi niz vodu , a te milijarde ce biti za dobro svih gradjana ovog sveta, vakcine
ce biti besplatne. Kada i ako ih bude bilo.
 
Svetskoj smo otganizaciji dali neke pare koje svaka drzava ( prema svom nekom BIP-u) mora da daje.
Za vakcine su date silne milijarde, ali stvarno milijarde i to onako bez da se unapred zna da ce od toga i biti nesto.
Svet je ocajan, ekonomija odlazi niz vodu , a te milijarde ce biti za dobro svih gradjana ovog sveta, vakcine
ce biti besplatne. Kada i ako ih bude bilo.
Članarina u organizaciji je jedno, no ovde su u pitanju namenska sredstva posebno za istraživanje Covida-19. U pitanju su dva miliona evra

 
20200711_165552.jpg
 
Močvara – Arlandur Indridason, Booka, 230 str, 9/10
https://www.delfi.rs/knjige/35486_mocvara_knjiga_delfi_knjizare.html
Taman mi je legao ovaj krimić. Atipičan u mnogo čemu a u nečemu je naravno tipičan. Ne možeš tražiti da krimić bude potpuno atipičan.
Sve u svemu najvažnije mi je da ova komplikovana islandska imena počinju na različito slovo i to mi onda obezbedjuje lakše praćenje likova. A onda je sve u redu. Pratiš radnju, nešto slutiš, nešto te iznenadi i milina.
 
Прочитао: Народски човек, Ачебе. Иако је писао на енглеском, износи и оно традиционално што се задржало у нигеријском друштву (конкретно хришћанског становништва на југу). Ипак је у роману акценат на корумпираности (целокупног друштва) и бахатости владајућег слоја.
Оцена књиге: осредња (али моји захтеви су високи).

Мука са мојим оцем је што он неограничено жели жене и децу. Или, боље рећи: децу и жене. Ево, сад има пет жена; најмлађа је скоро девојчица; њоме се оженио лане. А сад му је шездесет осма или чак седамдесета година. Добија пензијицу довољну за малу породицу, али не и за тридесет петоро деце, колико их сада има.
(Ачебе: Народски човек)
 
Ja rešila da opet čitam Grofa Monte Krista jer sam godinama bila oduševljena tom knjigom, imam ono trotomno izdanje Novosti i sad sam na početku 2.toma. Uglavnom se skljokam uveče kad potrpamo decu u krevet i nemam snage ni da čitam jer me Andrej neretko budi u 5 ujutru, pa mi se do uveče uveliko istroši baterija i počnem da kljucam iznad otvorene knjige. Onda muž primeti da dremam i prokomentariše "Čitaj ti još, super ti ide".

Kupila sam prošle nedelje 2 knjige - Nevidljivi čovek (H. Dž. Vels) i Snovita potraga za neznanim kadatom (H. F. Lavkraft), mnogo lepa Makondova izdanja s ilustracijama. Da li je neko čitao?
 
Ja mislim da sam čitala Nevidljivog čoveka i da mi se svideo, ali ne bih baš mogla da tvrdim.

A Grofa Monte Krista smo jedne godine svi u tadašnjem komšiluku čitali. Imala jedna komšinica pa smo se ispozajmljivali, jurili delove, kome je koji na redu, baš je bilo zanimljivo
 
Ja rešila da opet čitam Grofa Monte Krista jer sam godinama bila oduševljena tom knjigom, imam ono trotomno izdanje Novosti i sad sam na početku 2.toma. Uglavnom se skljokam uveče kad potrpamo decu u krevet i nemam snage ni da čitam jer me Andrej neretko budi u 5 ujutru, pa mi se do uveče uveliko istroši baterija i počnem da kljucam iznad otvorene knjige. Onda muž primeti da dremam i prokomentariše "Čitaj ti još, super ti ide".

Kupila sam prošle nedelje 2 knjige - Nevidljivi čovek (H. Dž. Vels) i Snovita potraga za neznanim kadatom (H. F. Lavkraft), mnogo lepa Makondova izdanja s ilustracijama. Da li je neko čitao?

Meni je Nevidljivi čovjek bio bezveze. Viktorijanski SF/horor roman koji danas djeluje komično, otprilike kao ova rana ekranizacija u spojleru.

description
 
Opelo za divlju kajsiju, Miroslav Turudić, Dereta, (200 strana malog formata).
Lokalno-globalna priča - večiti sukob došljaka, iliti "dođoša" i domorodaca, tj. starosedelaca. Smeštena u Zemun, pa meni posebno bliska, dešava se burnih 90-ih godina prošlog veka, kada je započeo sveopšti raspad i propadanje - fizički, materijalni, ponajviše moralni, države, privrede, kulture...
Tih godina Vojin Erdevički, potomak višegenaracijske zemunske gospode, zaposlen u opštinskom odeljenju za građevinske poslove, oronouo kao i ta klasa ugaslog sjaja, razveden, pijanac, živi sa majkom i skoro celu platu, bar ono što preostane u galopirajućoj inflaciji, troši u Centralu (hotel, koji je izgradio neki od njegovih predaka), vodi donkihotovsku borbu protiv zemljačkog zapošljavanja, zauzimanja i razvlačenja nekretnina u najcenjenijim delovima grada, korupcije, poseljačivanja, okupacije svake vrste od strane izbeglica, da bi, spletom okolnosti i sam postao izbeglica.
"U protekloj decenji napisano više stotina, možda i hiljada knjiga o hudoj sudbini srpskih izbeglica iz Hrvatske, Bosne, sa Kosova. O tragičnom usudu starosedelaca ne samo da se ne piše, već se i ne šapuće".

I pored dobrog okvira, solidne priče, nisam se u potpunosti predala uživanju. Nešto mi je smetalo u stilu, nedostajalo je nešto što odlikuje velike pisce, a to je onaj osećaj lakoće pisanja koji čitalac ima. Ovde ima odličnih kompozicija, ali pomalo rogobatno i na silu ukomponovanih u celinu, nekako neprirodno ubačenih germanizama i ugarizama. Ja volim te reči, većinu pamtim iz detinjstva jer je mnoge koristila moja baka uz koju sam odrastala, ali se ovde prenaglašeno insistira na njima. No, do kraja sam se navikla na stil pisanja i prihvatila ga. A kako je Turudić posle ove, napisao još dve knjige na iste teme koje zajedno čine
romanesknu trilogiju - Taurunsko troknjižje, imaću priliku da ga dodatno utvrdim. Mislim, stil.
Mada nisam sigurna da želim da čitam o svemu tome. Dosta mi je što vidim svuda oko sebe. Poslednjih godina se u celom Beogradu masovno ruše porodične kuće i grade zgrade, bez nekog plana, jedne drugima zaklanjaju pogled, pa se može desiti da ujutru umesto izlaska sunca sa svoje terase vidite komšiju kako se pospano češka u donjem vešu u svojoj spavaćoj sobi na 4 m od vas. Važno da su investitori zaradili, dobili dozvole tutnuvši opštinskim službenicima koju hiljadu maraka-evra u džep, koga briga za pogled nekih tamo kupaca stanova. Uostalom, kako je rekao Duško Radović:
“Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu (makar to bio i Zemun), može se smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu. Svako dalje insistiranje na još nečemu, bilo bi neskromno.”
 
Ovde samo ja nešto čitam.

Igrom sudbine, Džuli Džonston, Leo komerc, 255 str.
Baš onakva knjiga kakvu sam htela: zanimljiva da me vuče da čitam i sa srećnim krajem. Valjda. Nije baš onako klasična, šablonska. Idu dve paralelne priče o Gasu i o Val. Ona je urednica u izdavačkoj kući razdirana krivicom jer nije sklonila balvan s puta na koji je nešto kasnije naleteo njen muž i poginuo. Gas je pisac scenarija čija je slava prošla, pa sad pokušava da napiše roman, a takođe se bori s krivicom jer nije više brinuo o svom autističnom bratu.
I tako ide priča, Val stalno otkriva nešto novo o svom pokojnom mužu, Gas se vraća iz Amerike (u Kanadu) da bi živeo sa majkom i bratom, njih dvoje su stalno tu negde u blizini, žive blizu, putuju na ista mesta, a onda baš kad treba da se sretnu, meni fali 20 strana u knjizi. :dash: Ne izgleda mi da su istrgnute, nema rupe, nego kao da ih nikad nije ni bilo.
Knjiga je rasprodata, inače bih otišla u neku knjižaru i pročitala. Mogla bih da potražim po bibliotekama, ali to mi je već previše posla za 20 strana knjige koja nije baš tako vrhunska da bi se toliko cimala.

Jedino ako postoji e-izdanje, pa neki od ovih naših veštih kolega nađe, bila bih vrlo zahvalna. Ja se nešto slabo s tim snalazim.

A nije toliko ni važno, lepo sam se zabavila čitajući, a ne verujem da ću je baš dugo pamtiti.
 
Pozitivna sam na kovid, nije mi ništa, blag oblik, ali mi ponestalo knjiga za čitanje.
Potražim po svojim knjigama, uzmem ovu, uzmem onu, ništa.
Uzmem ajd Medakovićev Efemeris. Pročitala davno prvu knjigu, zaboravila sve osim nekog baba-Katinog tavana, pa rekoh ajd ispočetka.
Ma idi bre begaj. On je bre toliko plemenitog roda da su mu unazad do bele pčele sve sami visoko obrazovani i titulirani preci.
To mi je toliko bilo antipatično da sam negde kod 40. strane odustala.
Sad čitam neki krimić. Barem je interesantno.
Išla sam Biičkinim stopama, samo što meni ne fale stranice :)
 
Pozitivna sam na kovid, nije mi ništa, blag oblik, ali mi ponestalo knjiga za čitanje.
Potražim po svojim knjigama, uzmem ovu, uzmem onu, ništa.
Uzmem ajd Medakovićev Efemeris. Pročitala davno prvu knjigu, zaboravila sve osim nekog baba-Katinog tavana, pa rekoh ajd ispočetka.
Ma idi bre begaj. On je bre toliko plemenitog roda da su mu unazad do bele pčele sve sami visoko obrazovani i titulirani preci.
To mi je toliko bilo antipatično da sam negde kod 40. strane odustala.
Sad čitam neki krimić. Barem je interesantno.
Išla sam Biičkinim stopama, samo što meni ne fale stranice :)

Говори о Титу и каже врло способног људа, па се тргне и исправи , човека. :eek:
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top