Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Svaka njemu čast, ali to nije njegova originalna misao.

Aristotel smatra da tragediografsko pesništvo treba da posluži za uzdizanje moralnih načela do višeg nivoa kod publike koja posmatra junaka koji tragično gine zbog ideala.
Kod publike dolazi do identifikacije sa glavnim junakom, publika proživljava strah u toku delovanja junaka, ali oseća i sažaljenje prema njemu. Samom pogibijom junaka dolazi do jednog psihološkog procesa kod publike koji je Aristotel nazvao katarza ( pročišćenje duha) nakon čega se prosečan čovek tom identifikacijom "uzdiže" odnosno, oplemenjuje.
Антигона, најплеменитија девојко, колико је важно да нешто буде оригинално, толико и начин како је то написано. Види само ово:

Кажем вам: Чините добро. Због чега? Шта тиме добијате? Ништа, не добијате ништа. Ни новац, ни љубав, ни поштовање, а вероватно ни духовни мир. Вероватно ништа од тога нисте ни добили. Због чега онда кажем: Чините добро. Због тога што тиме не добијате ништа. Зато га вреди чинити.
(Хетероними, Песоа)
 
U to ime...

NE ZNAM KOLIKO DUŠA IMAM



Ne znam koliko duša imam.
Menjam se svakog trena.
Stalno me progone.
Nikad sebe nisam našao
niti sebi poverovao.
Dušu imam samo.
Ko dušu ima, mira nema.
Ko vidi, samo je ono što vidi.
Ko oseća, nije ono što je.
Držim se onoga što jesam i što vidim,
oni me vraćaju a ne ja sâm.
Svaki moj san i moja želja
je ona koja se rađa a moja nije.
Ja sam slika sebe samog.
Na sopstvenom putu služim,
različitom, nestalnom, usamljenom.
Ne znam osetiti gde sam.
Zbog toga, lud čitaću
svoje biće, kao stranice.
Ono što sledi, predviđeno nije
što je prošlo, zaboravljeno je,
beležim napomenu onoga što pročitah
ono što prosudih i osetih.
Čitam ponovo i kažem: ”Zar sam to bio ja?”
zašto sam to napisao, samo Bog zna.

Fernando Pesoa
 
Антигона, најплеменитија девојко, колико је важно да нешто буде оригинално, толико и начин како је то написано. Види само ово:

Кажем вам: Чините добро. Због чега? Шта тиме добијате? Ништа, не добијате ништа. Ни новац, ни љубав, ни поштовање, а вероватно ни духовни мир. Вероватно ништа од тога нисте ни добили. Због чега онда кажем: Чините добро. Због тога што тиме не добијате ништа. Зато га вреди чинити.
(Хетероними, Песоа)

Ja se trudim da uvek cinim dobro, ali to sto ja cinim kao " dobro" tebi je verovatno i smesno, cudno, Aristotel
bi se krstio sa 4 prsta kad bi znao sta je za mene dobro, a ovaj Pesoa bi me verovatno i prezirao ili govorio da sam luda..
 
Ja sam se navadila na ovog Svedjanina ( Hàkan Nesser ) pa ne umem da prestanem.
Posto ne mogu da citam momentalno neke ,a j da kazem teske knjige jer sam jos uvek u Francuskoj gde su
neke nezapamcene vrucine ( i to na Atlantiku) pa ne idu ove neke novembarske knjige.
Sve sto sam ponela sam procitala pa sada za skupe pare kupujem knjige na Amazonu.
Ova knjiga ( aktuelana) zove se Covek bez psa, kazu da je triler, ali za sada je samo Bergman
i njegovi filmovi, valjda ce nekada biti i nekog ubistva pa i inspektora.
Cudno je da covek ( mislim na ljude koji citaju) na licu mesta zna da li je radnja, glavni likovi,
iz Svedske ( moze i Norveska) ili iz Grcke, Francuske.Kao da je Knausgör pisao ovih pvih stotinak
stranica ( knjiga ima jel 600).

Porodicna hronika, prica u kojoj na prvi pogled sve izgleda idealno, roditelji ,troje dece,
ali vec na pocetku nastaje problem sa sinom oji ucestvuje ( nedostatak para) u ekom Velikom bratu
ili Parovima i onanise pre dva miliona gledalaca. a roditelji su se upravo penzinosali ( mali grad),
otac direktor skole. majka nastavnica i svedski "Kurir" onda u nastavcima pise o "drkaziji" Valteru
tako da roditelji od danas na sutra donose odluku da prodaju kucu i da odu u 3 PM ( Andaluzija),
ali je pre toga Bozic i tu sad dolaze i deca, i njihova deca i "drkadzija" Valter i sada tu pocinje
i totalan raspad, fijasko, verovatno ce biti i mrtvih jer se radi o trileru, a i mama stalno sanja
kako bi da ubije ovog svog muza koji bi na silu da je vodi u Andaluziju.
Genijalno!!!:heart:
 
Ja se trudim da uvek cinim dobro, ali to sto ja cinim kao " dobro" tebi je verovatno i smesno, cudno, Aristotel
bi se krstio sa 4 prsta kad bi znao sta je za mene dobro, a ovaj Pesoa bi me verovatno i prezirao ili govorio da sam luda..
Да. Свако доброг човека другачије види.

На чају Емил Преторијус, који се јуче најавио. Остарео је, озбиљан. Много о Немачкој. Отворено сам му пребацио због тога што није иступио из клуба Ротари. У то време је био угрожен; то да. Он лично има утисак да је Хитлер ординаран и припрост, али ''добар'' човек који живи ''по осећању''. Хвала лепо.
(Томас Ман: Дневници 1933-1934) :hahaha:
 
Strpite se do ponedeljka ( utorka) sledece nedelje ;)
Pisala sam vec da se nacitala nekih trilera pa nisam znala za dosta.
Izmedju ostalog citam tu i tamo neku spisateljicu sa imenoim Dona Leon, a ona je univerzitetska profesorka
za englesku/ americku knjizevnost i ti njeni "kriminalci"uvek se dogadjaju u Veneciji ( sto naravno ima posebnu draz,
narocito oko transporta ubiVenih, ali i obdukcija , ali i kada inspektor mora da stigne brzo na mesto zlocina, a gondolijeri
strajkuju).Uglavnom je njen inspektor neki komesar Bruneti, a njegova zena i sama predaje anglistiku/amerkanistiku
na univerzitetu i smara i studente, ali svog coveka i to tako godinama genijalnoscu Henrija Dzemsa.

Ja sam citala dve ( mozda i tri, za sada ne znam tacno, moram da se vratim kuci pa da proverim sta i kako) knjige
i mnogo su, mnogo dobre. Portret jedne ledi i Vasington skver. Jednu njegovu knjigu ( recimo da se zove Poslanik, Izaslanik)
deset sam puta pocinjala da citam, ali mi nikako nije isla. Sada cu za inat da je procitam ( barem se nadam da hocu).

Pitanje je:

da li je neko od vas citao neku od ove dve knjige? Bilo je i filmova, ali se ja filmova ne secam.
 
Читао сам Портрет једне леди али није ми испунила очекивања: мислио сам да има пуно еротике, да не кажем секса, а оно ништа. Додуше, роман има занимљива места.

Гђа Тачет, остала је при свом старом мишљењу да жене, чак и када су удате, сматрају за увреду по себе када се ожене њихови негдашњи просиоци.
Портрет једне леди
 
Читао сам Портрет једне леди али није ми испунила очекивања: мислио сам да има пуно еротике, да не кажем секса, а оно ништа. Додуше, роман има занимљива места.

Гђа Тачет, остала је при свом старом мишљењу да жене, чак и када су удате, сматрају за увреду по себе када се ожене њихови негдашњи просиоци.
Портрет једне леди
Kakve te bre erotika spopala, pa autor je bio osvedoceni i najvazniji päder u tadasnjem knjizevnom svetu.
Mene zapravo cudi da se on bavio zenskadijom, kolko za vikend kupicu njegovu knjigu "Gospodje iz Bostona".
Seks i erotika kod Nobelovaca u to vreme nije postojala. Evenetualno neke homoseksualne naznake, ali sirov seks
nikako.
 
Sveštenikova kći, Džordž Orvel, Otvorena knjiga, 248 str.
Ovaj Orvel je stvarno genije. Dobro, genijalnija je Životinjska farma, ali sve mu je zanimljivo.
"Doroti je kći lokalnog paroha u engleskom provincijskom gradiću, Knajp Hilu. Vreme provodi u pomaganju oko crkvenih i kućnih poslova. Posle dugotrajnog i iscrpljujućeg radnog dana, Doroti pada u dubok san. Budi se u nepoznatom gradu i doživljava potpunu amneziju. Tamo nailazi na grupu skitnica i odlučuje da im se priključi u njihovoj avanturi. Korak po korak sećanja joj se polako vraćaju i ona pokušava da vrati svoj život u normalu."... pa je išla da bere hmelj, pa je živela na ulici, a provela i jednu noć u zatvoru zbog skitnje, a posle radila kao učiteljica u privatnoj školi za devojke. Svako od ovih mesta Orvel je iskoristio da prikaže život ljudi te klase, njihove odnose, osobine. Podsetila sam se atmosfere iz Niko i ništa u Parizu i Londonu. Nije neobično što je tako verno i sugestivno prikazao život skitnica i učitelja u privatnoj školi jer je pisao na osnovu ličnog iskustva.
 
Занима ме како се људи у Београду сналазе у погледу библиотека. Видим да ову књигу има толико библиотека по селима у Србији, а у Београду ниједна. Само један примерак у Народној, али није за позајмицу, само у читаоници! Баш не бих волео да сам Београдлија.

https://plus.sr.cobiss.net/opac7/bib/193031948
 
Da, ovo je bisis, bar tako piše.
Meni to baš pomaže. U poslednje vreme su mi trebale određene knjige (nekad odem, pa uzmem nešto što stoji na pultu ili polici), pa sam mogla da vidim u kojim bibliotekama koje su mi blizu ima i da li je slobodan. Ali, žalila sam se već ovde, da su mnogi bibliotekari nemarni. Iako je u katalogu stajalo da je imaju, bibliotekarka je rekla da je nema, a onda je došla druga i našla "pozadi". Tako da smo opet osuđeni na njihovu dobru volju.
 
Screenshot_2020-09-27-04-39-36-1.png

Sajam knjiga se odlaze za decembar kaze gost levo (ne ocekujem da ga bude ove godine).

Screenshot_2020-09-27-04-35-24-1.png


Ruski recnik koji sam htela da kupim prosle godine a nisam ga bilo kasnije je u gornjem levom uglu.
 
Najbolje namere – Ingmar Bergman, Geopoetika, 330 str, 9/10
http://www.geopoetika.com/book.php?id=2065

Preteča Knausgorda samo na mnogo manjem broju strana :D
Velikim delom autobiografska priča ispričana na specifičan način.
Ovo je roman sa dramskim delovima. Pravi pravcati dijalog.
Jako je interesantna forma a i sadržaj je odličan. Ja sam je sa uživanjem čitala.
Priča o porodici, o ljubavi, o raznim ljubavima, o društvenim zbivanjima tog doba, o švedskoj u vreme I sv. rata i pre njega...

I volim Geopoetiku. Volim njihove knjige, volim osećaj koji pružaju, meke su, savitljive a kvalitetna oprema, korice, papir...
To svakako nije najbitnije za knjigu, ali jednostavno volim taj (do duše sekundarni) osećaj koji mi pružaju.
Lako se odlučim kada vidim Geopoetikino izdanje. Znam da je odabir knjiga dobar.
 
Sveštenikova kći, Džordž Orvel, Otvorena knjiga, 248 str.
Ovaj Orvel je stvarno genije. Dobro, genijalnija je Životinjska farma, ali sve mu je zanimljivo.
"Doroti je kći lokalnog paroha u engleskom provincijskom gradiću, Knajp Hilu. Vreme provodi u pomaganju oko crkvenih i kućnih poslova. Posle dugotrajnog i iscrpljujućeg radnog dana, Doroti pada u dubok san. Budi se u nepoznatom gradu i doživljava potpunu amneziju. Tamo nailazi na grupu skitnica i odlučuje da im se priključi u njihovoj avanturi. Korak po korak sećanja joj se polako vraćaju i ona pokušava da vrati svoj život u normalu."... pa je išla da bere hmelj, pa je živela na ulici, a provela i jednu noć u zatvoru zbog skitnje, a posle radila kao učiteljica u privatnoj školi za devojke. Svako od ovih mesta Orvel je iskoristio da prikaže život ljudi te klase, njihove odnose, osobine. Podsetila sam se atmosfere iz Niko i ništa u Parizu i Londonu. Nije neobično što je tako verno i sugestivno prikazao život skitnica i učitelja u privatnoj školi jer je pisao na osnovu ličnog iskustva.
To je knjiga za mene i moj ukus,kupus;)
 
Najbolje namere – Ingmar Bergman, Geopoetika, 330 str, 9/10
http://www.geopoetika.com/book.php?id=2065

Preteča Knausgorda samo na mnogo manjem broju strana :D
Velikim delom autobiografska priča ispričana na specifičan način.
Ovo je roman sa dramskim delovima. Pravi pravcati dijalog.
Jako je interesantna forma a i sadržaj je odličan. Ja sam je sa uživanjem čitala.
Priča o porodici, o ljubavi, o raznim ljubavima, o društvenim zbivanjima tog doba, o švedskoj u vreme I sv. rata i pre njega...

I volim Geopoetiku. Volim njihove knjige, volim osećaj koji pružaju, meke su, savitljive a kvalitetna oprema, korice, papir...
To svakako nije najbitnije za knjigu, ali jednostavno volim taj (do duše sekundarni) osećaj koji mi pružaju.
Lako se odlučim kada vidim Geopoetikino izdanje. Znam da je odabir knjiga dobar.

Kupio sam nedavne tri Bergmanove knjige, autobiografske, uključujući ovu. Baš ti hvala na utiscima, razmišljao sam da li vrijedi čitati.
Pošto nisam filmofil malo znam o Bergmanu, možda sam mu dva ili tri filma gledao u životu.
Čuo sam jednom neku priču o tome kako je Liv Ulman organizovala večeru specijalno da se upoznaju Bergman i Vudi Alen. Tokom večere ova dvojica nisu pet rečenica razmijenili i Liv je ostala razočarana. A onda odvojeno čuje i od jednog i od drugog kako je susret bio fantastičan i kako je sagovornik genijalan čovjek...

Volim i ja Geopoetiku, mada su me posljednjih desetak godina malo razočarali jer nisu objavljivali neke pisce za koje mislim da bi im se baš uklopili u izdavačku politiku. (Frenzen, Knausgor...)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top