Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Прочитао Безжељна несрећа Хандкеа, али ти не волиш њега. Стварно, чита ли неко, поред Квентина, тога нашег писца?

Са летовања смо јој (мајци) заједно послали разгледницу. Свуда где бисмо преноћили изјављивао је како сам ја његов син, јер ни у ком случају није хтео да нас сматрају хомосексуалцима (''седамдесет петима'')(1). Био је разочаран у живот, све више усамљен. ''Што више познајем људе, све више волим животиње'', говорио је, наравно не сасвим озбиљно.

(1) Сто седамдесет пети параграф аустријског закона односи се на хомосексуалне прекршаје.

Насупрот великој хајци, Кнаусгор га је похвалио:
''Једна од најбољих и најважнијих књига нашег времена.'' Карл Уве Кнаусгор

Ma mnogo je pametnih ljudi njega hvalilo, ja bih nesto od njega i procitala,
al mi mnogo skupe te njegove tanke knjizice.
Nego kad si vec na vezi da te pitam nesto.
Aj mi preporuci neku knjigu ( filozofsku, al nekako za pocetnike),
moze recimo i o stoicizmu, Znam da si svasta citao pa zato molim za preporuku.
 
U šestoj knjizi Moje borbe K dosta piše o Handkeu. Posebno je bio fasciniran prizorom sahrane majke iz jedne knjige, vjerovatno upravo ove koju Nautilus čita. Kaže i da su mu neshvatljivi Handkeovi politički stavovi, ali K je normalan čovjek, pa može da ih odvoji od književnosti.
 
U šestoj knjizi Moje borbe K dosta piše o Handkeu. Posebno je bio fasciniran prizorom sahrane majke iz jedne knjige, vjerovatno upravo ove koju Nautilus čita. Kaže i da su mu neshvatljivi Handkeovi politički stavovi, ali K je normalan čovjek, pa može da ih odvoji od književnosti.

Pravo da ti kazem ja sam vise zapamtila njegovo pisanje o Bernhardu, ali
je poznato da covek pamti ono sto voli i zeli:)
 
A ovaj citat o ljudima i životinjama podsjeti me na jedan aforizam Ezre Paunda (prevodim po sjećanju):
"Kada dobro razmislim o čudnim navikama pasa, moram da priznam da je čovjek naprednija životinja.
Kada dobro razmislim o čudnima navikama ljudi, moram da ti priznam, prijatelju, zbunjen sam."
 
Ma mnogo je pametnih ljudi njega hvalilo, ja bih nesto od njega i procitala,
al mi mnogo skupe te njegove tanke knjizice.
Nego kad si vec na vezi da te pitam nesto.
Aj mi preporuci neku knjigu ( filozofsku, al nekako za pocetnike),
moze recimo i o stoicizmu, Znam da si svasta citao pa zato molim za preporuku.
Добра је од Водолазкина Дом и острво или Инструмент језика.
 
Не види да је то једноставно Хандкеов осећај за правду (или није хтео да види).
On ( autor) je iz neke PM sa Severa Evrope, zasto mislis da bi svaki covek,
pa i neki sa Islanda morao da misli i vidi isto sto i ti, Mozda te silne ljude
nekakav srpski osecaj za pravdu uopste i ne zanima, najverovatnije to sve ne
bi ni razumeli, a i jednostavno i ne zele da se bakcu srpskom istorijom jer na kraju
krajeva i imaju i svoju koja je isto tako nekako nesavrsena i nezavrsena
i gde je nepravde bilo na tone.
 
On ( autor) je iz neke PM sa Severa Evrope, zasto mislis da bi svaki covek,
pa i neki sa Islanda morao da misli i vidi isto sto i ti, Mozda te silne ljude
nekakav srpski osecaj za pravdu uopste i ne zanima, najverovatnije to sve ne
bi ni razumeli, a i jednostavno i ne zele da se bakcu srpskom istorijom jer na kraju
krajeva i imaju i svoju koja je isto tako nekako nesavrsena i nezavrsena
i gde je nepravde bilo na tone.
Имао сам у виду Хандкеову књигу Правда за Србију, па сам се у том стилу и изразио. Ако он, Уве, није упознат са стварним приликама и догађањима која су била у то време на простору бивше Југославије, онда нема шта ни да коментарише (прича).
 
Имао сам у виду Хандкеову књигу Правда за Србију, па сам се у том стилу и изразио. Ако он, Уве, није упознат са стварним приликама и догађањима која су била у то време на простору бивше Југославије, онда нема шта ни да коментарише (прича).
Ne, nijedan Skandinavac ne moze da to sve vidi, dozivljava i oseca kao recimo 1 Austrijanac,
eventualno i Nemac, mada je Austrijanac prava osoba za takve price.
Kao sto ti imas prava da nesto komentarises svaki covek ima prava da pise sta i kako zeli.
Handke je pisac uz vetar, mene ba sta njegova knjiga nikako ne bi zanimala, nekada cu citati
njegovo putovanje kroz Sbiju jer mi je zanimljivo da ocihima jednog stranca vidim ono sto poznajem.
 
Dok nisam srela tebe, Džodžo Mojes, Vulkan, 326 str. Odavno nisam ostala do 3 ujutru da završim knjigu. Nije to neka značajna književnosti, ima puno opštih mesta, neoriginalnih rečenica, ali je zanimljiva za čitanje. Priča nije šablonska ni uobičajena. Bar se ja nisam susretala sa tom temom. Vil je kvadriplegičar, čiji je aktivan i uspešan život prekinula saobraćajna nesreća. Ne želi da živi u kolicima zavisan od tuđe pomoći. Luiza je obična devojka, neobično odevena, bez ambicija, koju njegovi roditelji angažuju da pokuša da mu vrati želju za životom. Tokom šest meseci on značajno utiče na nju, njen način razmišljanja i planove.
Preporučujem ko želi toplu ljudsku priču, sa realnim krajem.
 
Čitam Konrada (Nostromo) koji pomalo smara, možda i malo više, ali pisaću više o tom kad dovršim knjigu (negdje do pola sam stigao).

Zapravo mi se čita jedan ruski teškaš, Vasilij Grosman. Nedavno sam najzad kupio Život i sudbinu, pa jedva čekam da završim Konrada.

Usput, je li neko čitao Klaris Lispektor ili Tove Ditlevsen? Načuo sam da bi mogle biti intersantne, ali volio bih da čujem iskustva ljudi koje znam sa foruma.

Inače, u gužvi sam nekoj, jer gledamo da kupimo malo veći stan. Ispostavio se da je jedan od važnijih faktora moja biblioteka od oko 1200 knjiga. Neću da mi knjige budu u dnevnoj ili spavaćoj sobi, a i htio bih da ne stoje u tri reda kao sad. Sve u svemu, treba mi radna soba/biblioteka, što komplikuje planove, finansijski, naravno.

I javljajte se malo. Šta da radim na poslu kad niko ne piše na forumu. :D
 
Čitam Konrada (Nostromo) koji pomalo smara, možda i malo više, ali pisaću više o tom kad dovršim knjigu (negdje do pola sam stigao).

Zapravo mi se čita jedan ruski teškaš, Vasilij Grosman. Nedavno sam najzad kupio Život i sudbinu, pa jedva čekam da završim Konrada.

Usput, je li neko čitao Klaris Lispektor ili Tove Ditlevsen? Načuo sam da bi mogle biti intersantne, ali volio bih da čujem iskustva ljudi koje znam sa foruma.

Inače, u gužvi sam nekoj, jer gledamo da kupimo malo veći stan. Ispostavio se da je jedan od važnijih faktora moja biblioteka od oko 1200 knjiga. Neću da mi knjige budu u dnevnoj ili spavaćoj sobi, a i htio bih da ne stoje u tri reda kao sad. Sve u svemu, treba mi radna soba/biblioteka, što komplikuje planove, finansijski, naravno.

I javljajte se malo. Šta da radim na poslu kad niko ne piše na forumu. :D

Ja ovog Vasilija i ne poznajem, zapravo nikad ni cula za njega.
I sad sam naravno odmah usla u raznorazne kritike ( zaista dobrih nemackih knjizievnih kriticara) i svi su odusevljeni,
mada su te kritike verovatno i 30 godina stare, ali arhivi jel postoje) i bas to delo ( valjda druga i ne postoje) nazivaju
modernim romanom "Rat i mir" pri cemu Tolstoj sa ratovima Napoleona nije imamo nikakve veze, a ovaj covek je ratove
prezivljavao i dozivljavao na svojoj kozi. Sad, to sve ne govori u prilog knjizevnosti koja je svedok nekog vremena ili dogadjaja
jer je i sudbina ovog coveka i sa i bez ratova jako tragicna.
Ja ovako, na prvu loptu, ne mislim da je on neki ruski teshkas, samo pretpostavljam i zamisljam da je nesto kao Kurcio Malaparte
mada Italijan to sve pise kao posmatrac ne kao i ucesnik, zrtva ili mozda i saucesnik.

Ja sam mazohista pa volim da citam te jevrjeske tuge tako da cu i ovu knjigu citati, ako je budem nasla.
Problem sa takvim knjigama je taj da se vise ne izdaju, a ono sto postoji kosta silne pare.

Dobro je da si ovo za Konrada rekao, ja Madjare ( mislim na knjizevnost) stvarno volim, ali ne neku tesku
" filozofiju", nemam vise vremena da bas sve na ovom svetu citam.

Inace ( vracam se na ovog Grosmana)sam uvek ispocetka iznenadjena koliko je Jevreja bilo po tom
SSSR-u. Cim se covek malo udubi u ta prezimena shvati da je svaki treci neki znacajan Sovjet zapravo
jevrjeskog porekla.
Sad malo off;)
U Nemackoj zadnjiuh mozda 10-15 godina Rusi na svakom koraku. Kako su dolazili, zasto, ne znam,
najverovatnije na osnovu svog nekog kao nemackog porekla, ali jos vise na osnovu toga sto su Jevreji
( navodno). Do pre, recimo 30 godina, najveca je jevrejska zajednica bila u Frankfurtu ( uvek je tako i bilo)
ali je brojala 20.000 ljudi. Sada samo u Berlinu ima 250.000 ruskih Jevreja, Jevreji su samo na papiru,
jednostavno su Putinova peta kolona, a stvarno su Jevreji.
 
Čitam poljsko-engleskog Konrada (Džozefa), ne mađarskog (Đerđa). :)
Život i sudbinu svi zovu modernim Ratom i mirom. Teškašem sam ga nazvao jer je knjiga u dva toma, preko 900 strana, ali ne bih rekao da to liči na Malpartea. Kaput je pseudodokumentarna knjiga, skoro pa postmodernistička, možda i potcijenjena. Grosman slijedi klasičnu formu, koliko znam.
 
Čitam poljsko-engleskog Konrada (Džozefa), ne mađarskog (Đerđa). :)
Život i sudbinu svi zovu modernim Ratom i mirom. Teškašem sam ga nazvao jer je knjiga u dva toma, preko 900 strana, ali ne bih rekao da to liči na Malpartea. Kaput je pseudodokumentarna knjiga, skoro pa postmodernistička, možda i potcijenjena. Grosman slijedi klasičnu formu, koliko znam.


A, tog Konrada, pa on mnogo lepo pise, meni se mnogo dopala njegova knjiga Ochima Zapada.
A kad ces Djredja da citas? Ja pravo da ti kazem necu da ga citam, dosta mi je ti knjizevnika koji
se svi od reda ( Mitteleuropa) prezivaju na slovo K ( Krleza, Kish, Konrad, Kertez, Kundera).
Nego kupih ja ovu knjigu, ipak postoji i za Kindle. A procitacu je pre tebe.:)
I moja ima preko iljadu strana, ali mozda je do jezika.
 
Grosman je prije Života i sudbine napisao Staljingrad. Takođe ratnu knjigu sa istim likovima, tako da je Žis nastavak Staljingrada. Ne znam da li je kod nas prevedena, ne engleskom je izašla tek prije par godina. Staljingrad je objavljen regularno u SSSR, za razliku od Žis koja je bila uhapšena. Čitav tiraž je zaplijenjen i kasnije je na mikrofilmu prošvercana na zapad. Grosman nije bio zatvaran, ali ga je pogodila sudbina knjige i umro je u tuzi. Staljingrad zapadu nije bio zanimljiv, jer ga Sovjeti nisu bili zabranili. Kasnije kad su ga pročitali vidjeli su da je i to odlična knjiga.
 
Grosman je prije Života i sudbine napisao Staljingrad. Takođe ratnu knjigu sa istim likovima, tako da je Žis nastavak Staljingrada. Ne znam da li je kod nas prevedena, ne engleskom je izašla tek prije par godina. Staljingrad je objavljen regularno u SSSR, za razliku od Žis koja je bila uhapšena. Čitav tiraž je zaplijenjen i kasnije je na mikrofilmu prošvercana na zapad. Grosman nije bio zatvaran, ali ga je pogodila sudbina knjige i umro je u tuzi. Staljingrad zapadu nije bio zanimljiv, jer ga Sovjeti nisu bili zabranili. Kasnije kad su ga pročitali vidjeli su da je i to odlična knjiga.

To sam shvatila u recenziji citalaca jer kazu da bi prvo trebalo procitati Staljingrad jer je ova glavna
knjiga nastavak. Medjutim, knjigu Staljingrad mozes da nadjes samo u antikvarnicama, DDR izdanje,
a sto naravno meni ne smeta nego sad nemam vremena da je kupujem jer sam "u mogucnosti" da u petak
idem na cetiri nedelje u meni omiljenu Francusku. Mnogo je gadna bila ova godina, nekako me ja taj virus ubio
u pojam iako licno nisam nesto mnogo patila, ali ovo zatvaranje, nemogucnost putovanja, neizvesnost,
stvarno nekako ubija coveka.
Citacu nekada i Staljingrad, to je rak rana Nemacke, ali i SSSR-a da ne kazem Rusije, zapravo je to najvaznija
bitka u modernijim ratovima.

Juce citam ( nema veze sa autorom ,nego sa Staljingradom) da Poljska nece da akreditira nemackog ambasadora
jer je njegov otac ucestvovavo kao major u toj Bici za Staljingrad, kasnije je bio adjutant Hitlera, ali je bio samo vojno
"lice", nema nikakvih mrlja oko SS i takvih stvari. Hitler tom ( ocu) dozvoljava da bega i on odlazi u neku
britansku zonu ( Sever Nemacke), tamo ga ispituju, ne nalaze nista i "puscaju" ga. Covek pravi karijeru u nemackoj vojsci,
zavrsava kao general sa 4 zvezdice, ali je meni nesto drugo bilo zanimljivo oko ovog ambasadora i oca.
Oni su plemicka porodica ( neka pruska iz Estonije)i onda na nemackom forumu ljudi pisu isto sto i mi pisemo na nasim
forumima, a to je da ti je vec sa rodjenjem sve omogiceno. Deda od ovog danasnjeg takodje je bio prvo general kod
ruskog cara, onda kod Prusa, ovaj sadasnji zavrsava biologiju , ali na licu mesta postaje nekakav faktor u tajnoj sluzbi,
NATO. Izgleda da je stvarno samo Amerika obecana zemlja gde svako, pa i Tramp, moze da postane i predsednik.
 
Прочитао Ностромо и још Срце таме. Не свиђа ми се богзна како, мада има неке бисере:

Жена с мушком душом није створење с вишом делатношћу; она је просто појава с непотпуном диференцијацијом. :hahaha:
(Ностромо)
 
A, tog Konrada, pa on mnogo lepo pise, meni se mnogo dopala njegova knjiga Ochima Zapada.
A kad ces Djredja da citas? Ja pravo da ti kazem necu da ga citam, dosta mi je ti knjizevnika koji
se svi od reda ( Mitteleuropa) prezivaju na slovo K ( Krleza, Kish, Konrad, Kertez, Kundera).
Nego kupih ja ovu knjigu, ipak postoji i za Kindle. A procitacu je pre tebe.:)
I moja ima preko iljadu strana, ali mozda je do jezika.

Nemam pojma kad ću Đerđa Konrada čitati.
Od ovih koje si pomenula imam Krležine Zastave, opet jedna dugometražna knjiga koju planiram da čitam.
Ja bih više volio da ti pročitaš ovu Brazilku Lispektor (Clarice Lispector) da vidim kako ti se sviđa, prije nego što ja nešto pročitam od nje.
 
Meni Grosmanov Zivot i sudbina stoji na cekanju dugo, i ko zna jos koliko ce, jer ima blizu 1000 strana... ispao sam iz forme nesto, i ove godine dosta manje citam... ubise nas zubi, pusti ostali, kad ce vise i da izadju :D ne spavam, hronicno sam umoran godinama vec, i shvatio sam da se necu odmoriti narednih 15 godina... :besna: i nekako mi uopste ne idu neke zahtevnije knjige. Batalio sam na polovini Obojenu pticu Kasinskog, trenutno citam Stojiljkovica Olujni bedem, pre toga zavrsio Duge noci, crne zastave.
 
Moja dobra drugarica dobila drugo unuče, pa sam se malo prisetila kako to ide s decom. Uvek ima nešto, prvo grčevi, pa zubi, pa posle počnu da izlaze.
Ali sve prođe i onda ti se čini da užasno brzo porasli.
 
Češka škola ne postoji, Goran Marković, Prosveta, 89 strana izdanje 1990. Laguna izdala u februaru ove godine, 189 strana.

Goran Marković polako postaje moj omiljeni pisac. Nisam imala pojma da je pored ove i Beogradskog tria, napisao još četiri knjige. Šta ću, ne može se sve znati.
Ova knjiga je o njegovoj mladosti, sa akcentom na studiranje u Pragu, uz neizbežno poređenje društveno-istorijskog trenutka, života, ljudi i umetnosti u Čehosolovačkoj i Jugoslaviji. Značajan prostor je dao 68. godini, nemirima i studentskom buntu širom sveta i ulasku sovjetskih tenkova u Prag. Čini mi se da nikad nisam pročitala jednostavniji i jasniji prikaz tog monstruoznog događaja. Da, baš monstruoznog. Kao da sam tek sad kad sam pročitala njegov opis shvatila koliko je to strašno bilo. Mada je on sam u tom momentu bio u Beogradu, prikazao je snažne emocije i nevericu čehoslovačkih građana, prvenstveno umetnika u čijem se društvu tamo kretao.
A onda se vratio u Jugoslaviju, snimio film "Bez naziva" koji je ismejan i izviždan, a on je otišao u vojsku gde je "bio ne samo najstariji u jedinici, nego i najdeblji i najbezvoljniji". Tako je jednostavno i ljudski iskren, otvoren i samokritičan i ceo roman mu je takav. Uživala sam. To ste verovatno već shvatili. ;)
 
Inače, u gužvi sam nekoj, jer gledamo da kupimo malo veći stan. Ispostavio se da je jedan od važnijih faktora moja biblioteka od oko 1200 knjiga. Neću da mi knjige budu u dnevnoj ili spavaćoj sobi, a i htio bih da ne stoje u tri reda kao sad. Sve u svemu, treba mi radna soba/biblioteka, što komplikuje planove, finansijski, naravno.
Ovo je divna vest! Želim ti da uspeš, da nađete šta vam je potrebno i da smestiš svoje knjige onako kako voliš. Stvarno je lepo imati radnu sobu i biblioteku.
 
Počela sam da čitam roman "Pola žutog sunca" nigerijske spisateljice Čimamande Ngozi Adiči. Kakvo ime.:D Roman obećava, a uz sve to, čitam ga da bih se odmorila od bizarnih tema azijtskih romanopisaca.
Kad govorim o bizarnosti, nalazim da je kulminaciju u njoj postigao Mo Janov roman "Republika pijanaca" koga sam više puta ostavljala zbog težine teme i načina na koji je alegorijski prikazao kinesko društvo.
Radnja otpočinje jednostavno. Policijski inspektor polazi da ispita ima li zločina u glavnom gradu Zemlje pića. Kako su stigle glasine da stanovništvo te provincije na jelovniku ima bucmaste, muške bebe, inspektor Ding Gouer je odlučan da zlikovce privede pravdi. Nakon ovakvog uvoda u roman, gde čitalac nagonski staje na stranu borca za pravdu, sledi razočaranje jer je naš protagonista antiheroj, šeprtlja koga moćnici brzo napiju i oduzmi mu snagu procene situacije. Ding u pijanstvu promaši metu, ili ispusti pišolj, ostane razoružan, upadne u zamku ženskog zavođenja, biva naveden na pogrešne tragove, a za sve vreme istrage nalazi se u teškim pijanstvima i obmanama. Kad čitalac to shvati, vidi junaka kakvog možemo sresti u Kafkinom "Procesu", a još bolje u onom nedovršenom romanu "Dvorac" (negde je preveden kao " Zamak" ako se ne varam). Onda znamo da do zadovoljenja pravde neće doći i da su pijanstva metafora ideoloških propagandi, iluzija, laži. Alegoriska ideja o revoluciji koja jede svoju decu konkretno se prikazuje u gastronomskim navikama korumpiranog političkog vrha Zemlje pića koji se ne libi da pred samog inspektora servira specijalno pripremljenu mušku bebu. Štaviše, njihova propagandna moć ide dotle da inspektora ubede da jelo isproba.
Kako radnja dalje teče, mi ne vidimo samo sliku društva u periodu kineske revolucije, već se ta pohlepa, korupcija, zverstvo, surovost, bestidnost i nemoral postavljaju kao srž kineske celokupne istorije.
Scene ovog romanu su brutalne jer su hladnokrvna zverstva sveprisutna i sprovode se i nad ljudima i nad životinjama, neprestano i sa mnoštvom varijacaja. Plemenitih, ili makar jednostavnih ličnosti, prosečnih ljudi sa manama i vrlinama, u ovom delu nema. Nema ni tračka nade da ljudskost obitava u takvoj zemlji.
Kako sam mogla ovo da čitam, pitaće se neko. Odgovor je u znatiželji. Pita se čitalac sve vreme hoće li neka "munja nebeska" da se spusti na taj svet i sprži ga u jednom trenu. Kad sam ovakav odgovor dala jednom sagovorniku, on mi reče: "Ma da, tako se Justina ispovedala u romanu markiza de Sada, pa umesto da je zbog pretrpljenih patnji stigne milost božja, strefi je munja i ubi." Tako to biva gde nema vere u čovečnost, ili božju pravdu.

Kompozicija romana je delom u formi pisma gde korespondiraju pisac Mo Jan i njegov učenik. Učenik (ima zvanje doktora alkoholnih studija) mu šalje priče koje su usko povezane sa detektivskom istragom Ding Goera, a Mo Jan uglavnom daje ohrabrenja da učenik nastavi sa svojim književnim radom. Roman se završava njihovim susretom u glavnom gradu Zemlje pića.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top