Benediktinski opat iz Dubrovnika Mavro Orbini (1563-1610). Istine i zablude

Izvor na koji se prilikom ovog citata poziva Orbin je tzv. Arpontaco Burdegalense, a njegovo delo naziva trattato delle mutationi de gli Stati (po hrv. prevodu „Rasprava o mijenama država“).

Arpontah.png


Ovaj autor je francuski biskup Arno Pontački (rođen 1533. i urmo 4. februara 1605. godine) iz Bordoa, iz plemićke porodice danas znatno poznatije po čuvenom vinu Haut-Brion https://www.haut-brion.com/en/

Sin Žana od Pontaka, pohađao je Collège de Guyenne u Bordou i potom studirao pravo u Tuluzu. Od 1572. godine bio je biskup gradića Baza (u današnjem departmanu Žironda, na zapadu Akvitanije). Njegov tutor bio je drugi poznati francuski orijentalista, Žil Ženebrand (1535-1597). Iako poznatiji po svom izdanju hronike Svetog Jeronima, on je u saradnji sa Ženebrandom napisao Hronografiju, objavljenu u Parizu 1566. godine. To delo je, nesumnjivo, taj traktat koji Orbini pominje.

Ako otvorimo prvu stranicu II knjige famozne Hronografije, možemo da vidimo kako je Arno potpisan:

Arpontaco.png


Piše Ar.Pontaco. Jasno je kako je da ne ovo Orbina moglo zbuniti, ili pak onoga ko je možda za Orbinija napravio izvode iz ove knjige, pa je Orbini skranećno prvo ime sa prezimenom pretvoriou ime Arpontaco.

Ko hoće, ako ga zanima ili ima strpljenja, može da knjigu pogleda ovde: https://www.google.rs/books/edition/Chronographia_in_duos_libros_distincta_e/RYRPAAAAcAAJ

Kako ja nisam uspeo pronaći nigde makar posredni pomen DAI (ili ikakvo delo da je Porfirogenit završio 959. godine) tako da je prva sumnja koje se stiča da je Orbini, kao i mnogo puta inače (ne baš najpouzdaniji pri vernom citiranju i prenošenju), nešto naprosto konfabulirao.
 
Izvor na koji se prilikom ovog citata poziva Orbin je tzv. Arpontaco Burdegalense, a njegovo delo naziva trattato delle mutationi de gli Stati (po hrv. prevodu „Rasprava o mijenama država“).

Pogledajte prilog 1674200

Ovaj autor je francuski biskup Arno Pontački (rođen 1533. i urmo 4. februara 1605. godine) iz Bordoa, iz plemićke porodice danas znatno poznatije po čuvenom vinu Haut-Brion https://www.haut-brion.com/en/

Sin Žana od Pontaka, pohađao je Collège de Guyenne u Bordou i potom studirao pravo u Tuluzu. Od 1572. godine bio je biskup gradića Baza (u današnjem departmanu Žironda, na zapadu Akvitanije). Njegov tutor bio je drugi poznati francuski orijentalista, Žil Ženebrand (1535-1597). Iako poznatiji po svom izdanju hronike Svetog Jeronima, on je u saradnji sa Ženebrandom napisao Hronografiju, objavljenu u Parizu 1566. godine. To delo je, nesumnjivo, taj traktat koji Orbini pominje.

Ako otvorimo prvu stranicu II knjige famozne Hronografije, možemo da vidimo kako je Arno potpisan:

Pogledajte prilog 1674209

Piše Ar.Pontaco. Jasno je kako je da ne ovo Orbina moglo zbuniti, ili pak onoga ko je možda za Orbinija napravio izvode iz ove knjige, pa je Orbini skranećno prvo ime sa prezimenom pretvoriou ime Arpontaco.

Ko hoće, ako ga zanima ili ima strpljenja, može da knjigu pogleda ovde: https://www.google.rs/books/edition/Chronographia_in_duos_libros_distincta_e/RYRPAAAAcAAJ

Kako ja nisam uspeo pronaći nigde makar posredni pomen DAI (ili ikakvo delo da je Porfirogenit završio 959. godine) tako da je prva sumnja koje se stiča da je Orbini, kao i mnogo puta inače (ne baš najpouzdaniji pri vernom citiranju i prenošenju), nešto naprosto konfabulirao.
Arno barata terminima, Sclavi, Dalmati itd. Hrvata nidje, seobe nidje, osim Bugarske

1737455697225.png


Srbi su za njega Tribali

1737457099904.png

a Svetopelek Dalmatinac

1737457164717.png


Arno je očito bio staromodan i neobrazovan. Nije video novoporfirogenita.

Ko je bio Orbinijev izvor, da čujemo :per:
 
Свакако квалитетно новинарство али просто немогуће је спознати колико је пута човек ишао у вц у 16. веку и шта је читао или не.
Сем ако је то сам записао. Константина Порфирогенита је именовао у својој причи о Дубровнику међутим да би ову танану "глупост" објаснили покушавамо направити мистичну историју Порфирогенитових списа који се чувају и скривају попут Кабале , Торе или нечега јер ако би неки аутор прочитао морао би бити толико просвећен и одбацити све своје изворе и рећи Порфирогенит је кева!
Пошто аутор није написао Порфирогенит је кева од њега ћу све да препишем њему само верујем! Остаје прича није прочитао цело дело већ неке компилације исечке.
Међутим чињеница да се ови што све знају о 16. веку никако ништа да расветле о 18. 19. 20. веку ту немамо тако добре изворе.
Ово јесте квалитетно новинарство у смислу које ке изворе Маур Орбин користио и њихове биографије. Међутим за саму тему је ваљда реалније чути о Орбинивој биографији.

Шта је јео пио ...шта је читао...о чему је размишљао...његово бивствовање у цркви....и тд и тд.....
 
Arno barata terminima, Sclavi, Dalmati itd. Hrvata nidje, seobe nidje, osim Bugarske

Pogledajte prilog 1674367

Srbi su za njega Tribali

Pogledajte prilog 1674373
a Svetopelek Dalmatinac

Pogledajte prilog 1674374

Arno je očito bio staromodan i neobrazovan. Nije video novoporfirogenita.

Orbini se na Arnoa poziva u svom delu na još jednom mestu. Poziva se na njega još na 145. stranici:
Arpontacico.png


Husićkin prevod (str. 208):

ArponOrbo.png


Kod Arnoa, zapravo, nema pomena dalmatinskih žena koje koriste decu kao municiju i katapultiraju ih na Oktavijanove Rimljane.

Ko je bio Orbinijev izvor, da čujemo :per:

Odgovor je da Orbini lično nikada nije čitao De Pontaka. On je za njega znao samo posredno, preko neke druge ruke. Zato ga i citira efemerno i zbog toga, zapravo, iskrivljuje njegovo ime i prekrštava ga u nekakvog „Arpontaka“.

U principu nije ništa o njemu znao i samo je dobio neki ispis u kojem je prepisivač koji je pravio izvod za Orbina ili preskočio tačku posle Ar., ili je bila toliko sitna da je Orbin uopšte nije ni primetio.

Arpontacoccc.png

Arpontacoccciccccc.png


Nije Orbini nida imao uvid u Arnoa Pontačkog. Prepričava ga samo i tako je nastala cela ta Orbinova konfabulacija oko Porfirogenitovog Spisa o narodima, koji izvor na koji se Orbin poziva, zapravo uopšte ni ne poznaje.
 
Свакако квалитетно новинарство [..] Ово јесте квалитетно новинарство у смислу које ке изворе Маур Орбин користио и њихове биографије.

Ne znam šta te je tačno asociralo na novinarstvo, ali to što sam naveo je suština kojim se istorija kao naučna disciplina bavi. Tome su se mnogi posvetili, i Sima Ćirković, i Tibor Živković i razni drugi što se tiče srpske istoriografije, pa još i više ako računamo i razne Hrvate ili neke druge. To je sama srž kritike izvora tj. odgovori na pitanja:
- koji su izvori korišćeni u ovom tekstu?
- da li ih je autor poznavao posredno, ili neposredno?
- da li ih je čitao u prevodu ili originalu
- kako je do tih izvora mogao doći? Gde i kada, ako možemo sazati?
- šta je citirao dobro, a šta nije? Zašto nije? Da li je nešto pogrešio, ili je slagao, ako nije dosledno preneo? Da li je nešto konfabulirao, loše upamtio
..itd. To i brojna druga pitanja (još sijaset sličnih) su ono što konstituiše ono o čemu ovde decenijama razglabamo, a što se naziva sintagmom „kritika izvora“

Сем ако је то сам записао. Константина Порфирогенита је именовао

Samo ako je neko nekoga spomenuo, ne znači da je ikada čitao tu osobu. Štaviše, tako nešto je izuzetak, a ne pravilo. Velika većina ljudi koji se pominju, pominju se uglavnom kod pisaca posredno, tako što su citirani ili prepričani iz druge ruke (ili, još češće, postoji i nekoliko medijatora u transmisiji teksta između izvora i onoga ko citira).

U istoriografiji u principu nikada nećeš čuti da neko tvrdi da je neko koristio nekoga samo zbog toga što ga je imenovao. Tako nešto možemo da tvrdimo isključivo u vrlo specifičnim okolnostima, u kojima možemo da dokažemo na neki način postojanje ličnog uvida u onog ko se navodi. Bez toga, svaka takva nepotkrepljena ičim bi bila samo proizvoljnost, da ne kažem i pričanje napamet. U Orbinovom slučaju, čak i ako bismo zanemarili činjenicu da ne postoje suštinski nikakvi dokazi da je on ikada imao neposredan uvid u DAI, postoji i veliki broj teško premostivih problema (iznesenih na prethodnoj stranici) koji bi tu stvari prilično mnogo zakomplikovao, čak i ako bismo se otvorili hipotetičkoj mogućnosti da se tako nešto dogodilo.

Kao što vidiš i sam, Orbini se u citiranjima poziva na Arnoa od Pontaka. Međutim on sve tu greši. Pogrešno citira Arnoa, pa čak i pogrešno navodi i njegovo samo ime. Zašto? Pa odgovor je prilično jasan: zato što ne poznaje tog autora. Ne citira ga u stvarnosti, očigledno. Zamisli samo da neko sad dođe na temu iz nebuha i krene da ponavlja „Mora da je koristio Arnoa, samo zato što ga pominje“ i koliko bi besmisleno tako nešto zvučalo. :D
 
Ne znam šta te je tačno asociralo na novinarstvo, ali to što sam naveo je suština kojim se istorija kao naučna disciplina bavi. Tome su se mnogi posvetili, i Sima Ćirković, i Tibor Živković i razni drugi što se tiče srpske istoriografije, pa još i više ako računamo i razne Hrvate ili neke druge. To je sama srž kritike izvora tj. odgovori na pitanja:
- koji su izvori korišćeni u ovom tekstu?
- da li ih je autor poznavao posredno, ili neposredno?
- da li ih je čitao u prevodu ili originalu
- kako je do tih izvora mogao doći? Gde i kada, ako možemo sazati?
- šta je citirao dobro, a šta nije? Zašto nije? Da li je nešto pogrešio, ili je slagao, ako nije dosledno preneo? Da li je nešto konfabulirao, loše upamtio
..itd. To i brojna druga pitanja (još sijaset sličnih) su ono što konstituiše ono o čemu ovde decenijama razglabamo, a što se naziva sintagmom „kritika izvora“



Samo ako je neko nekoga spomenuo, ne znači da je ikada čitao tu osobu. Štaviše, tako nešto je izuzetak, a ne pravilo. Velika većina ljudi koji se pominju, pominju se uglavnom kod pisaca posredno, tako što su citirani ili prepričani iz druge ruke (ili, još češće, postoji i nekoliko medijatora u transmisiji teksta između izvora i onoga ko citira).

U istoriografiji u principu nikada nećeš čuti da neko tvrdi da je neko koristio nekoga samo zbog toga što ga je imenovao. Tako nešto možemo da tvrdimo isključivo u vrlo specifičnim okolnostima, u kojima možemo da dokažemo na neki način postojanje ličnog uvida u onog ko se navodi. Bez toga, svaka takva nepotkrepljena ičim bi bila samo proizvoljnost, da ne kažem i pričanje napamet. U Orbinovom slučaju, čak i ako bismo zanemarili činjenicu da ne postoje suštinski nikakvi dokazi da je on ikada imao neposredan uvid u DAI, postoji i veliki broj teško premostivih problema (iznesenih na prethodnoj stranici) koji bi tu stvari prilično mnogo zakomplikovao, čak i ako bismo se otvorili hipotetičkoj mogućnosti da se tako nešto dogodilo.

Kao što vidiš i sam, Orbini se u citiranjima poziva na Arnoa od Pontaka. Međutim on sve tu greši. Pogrešno citira Arnoa, pa čak i pogrešno navodi i njegovo samo ime. Zašto? Pa odgovor je prilično jasan: zato što ne poznaje tog autora. Ne citira ga u stvarnosti, očigledno. Zamisli samo da neko sad dođe na temu iz nebuha i krene da ponavlja „Mora da je koristio Arnoa, samo zato što ga pominje“ i koliko bi besmisleno tako nešto zvučalo. :D
Не знам ни ја тачно јер на један пост добијем ко ти тај Маур Орбин?
Ко ти тај Порфирогенит?
Ко ти тај Хусићкин?
И то ти је наша комуникација а ја немам ни време ни живце за то.
 
Не знам ни ја тачно јер на један пост добијем ко ти тај Маур Орбин?
Ко ти тај Порфирогенит?
Ко ти тај Хусићкин?
И то ти је наша комуникација а ја немам ни време ни живце за то.

Ako je nešto nejasno napisano, ostavljajući prostora za mnogo različitih potencijalnih tumačenja (tako nastaju svi nesporazumi, zato što se mora ići na sreću koja je od potencijalnih opcija tačna, uz dosta veliku šansu da se promaši), potpitanja su nešto sasvim prirodno i ono što bi sama osoba koja se tako izražava trebalo da očekuje.

Ako se piše jasno, uglavnom gramatički ispravno, sa relativno jasnom sintaksom i upotrebom znakova interpunkcije, onda nema ni potrebe ni za kakva potpitanja.

Primera radi, neki pokušaj analogije ovde ti je sasvim bezuspešno, zato što je prilično jasno ko su Mavro Orbini (benediktinski Dubrovčanin kome je tema posvećena), Snježana Husić (osoba koja je prevela njegovo delo) i Porfirogenit (vizantijski car koji je sredinom X st. napisao DAI). Ne bih rekao da je doslovno išta što sam na temi napisao nejasno.

S druge strane, nije iz tvoje objave vidljivo na šta se tačno odnose tvoje reči „ne znam ni ja tačno“, ali logično pitanje koje se samo po sebi postavlja ću preskočiti zato što očigledno nije poželjno, tako da će ostati nerazjašnjena misterija.
 
Напиши нам бкографију бенедикстког опата Маура Орбина а не животне биографије писаца извора које је користио.
Или ако баш желиш тако како пишеш помиње Порфирогенита па нам онда напиши биографију Порфирогенита.
 
Напиши нам бкографију бенедикстког опата Маура Орбина

Zašto bih, ako to bukvalno svako može vrlo lako da pročita?

а не животне биографије писаца извора које је користио.
Или ако баш желиш тако како пишеш помиње Порфирогенита па нам онда напиши биографију Порфирогенита.

Biografiju kog to pisca njegovog izvora sam napisao?
 
Амо Понтачки ,Васо Ладачки и остали.

Šališ se? :D Napisao sam 2 rečenice sa najgrubljim podacima o njemu, čisto da znamo ko je uopšte ta ličnost koju Orbini pominje, a koja je proučavaoce njegovog dela zbunjivala dosta dugo (sve do relativno nedavno se nije znalo ko je taj Arpontak njegov; nije to znao ni Tibor Živković).

Ako te toliko zanimaju podaci o Orbinovom životu, pročitaj ih pa prepričaj ovde svojim rečima sam?
 
Šališ se? :D Napisao sam 2 rečenice sa najgrubljim podacima o njemu, čisto da znamo ko je uopšte ta ličnost koju Orbini pominje, a koja je proučavaoce njegovog dela zbunjivala dosta dugo (sve do relativno nedavno se nije znalo ko je taj Arpontak njegov; nije to znao ni Tibor Živković).

Ako te toliko zanimaju podaci o Orbinovom životu, pročitaj ih pa prepričaj ovde svojim rečima sam?
Што је биографија извора битнија од биографије писца?
 
Што је биографија извора битнија од биографије писца?

Nikakvu „biografiju“ Arnoa nisam ja napisao. Da jesam, ova tema bi imala barem jedno 50 strana o Arnou.

Napisao sam kad je rođen, umro i s kim je napisao to delo koje Orbini (posredno) citira, i podatak za vino o njegovoj porodici kao jednu zanimljivost.

Zašto si se ti toga uhvatio i nazvao iz nejasnog razloga nekakvom „biografijom“, ne znam i mogao bi možda da obrazložiš.
 
Jedna takođe vrlo česta pogrešna tvrdnja na koju nailazimo jeste da je, tobože, M. Orbini zabeležio nekakve ostatke jezika starih Vandala. Ta tvrdnja je puno puta bila pominjana i na ovom forumu:

Знам више вандалски, сачуван је код Орбинија!
Zašto bi se bavili rekonstrukcijom vandalskog jezika kada ga imamo imamo zabeleženog kod Maura Orbinija?
По ономе што је Мавро Орбин оставио од вандалског и маркоманског писма ниђе везе са источноферманским.

BookReaderImages.php


U stvarnosti, šta je istina, ako krenemo sa proverom Orbinovih izvora?

vandal1-jpg.1290313

vandal2-jpg.1290314


Volfang Lacije tu govori o slovenskim Vandalima, odnosno o Vendima, koje razlikuje od germanskih, nemačkih Vandala. On kaže da su Sloveni mešali puno sa germanskim narodima, sa gotskim Vandalima, te su tako nastali Vendi. Slovenski Vandali, sa puno germanskih reči. Potom, analizira njihov jezik (koji je uglavnom staropoljski; moguće je da možda ima i po koja npr. kašupska reč) i pokušava da utvrdi sve tuđice u njemu. Pozajmljenice u zapadno-slovenskim jezicima podelio je tri grupe:
1) reči preuzete iz nemačkog vandalskog jezika (koje su preuzeli od izvornih Vandala mešajući se sa njima, kako kaže)
2) reči preuzete iz grčkog jezika
3) reči preuzete iz latinskog jezika

Reč je o zapadno slovenskim jezicima XVI stoleća (vremena patrijarha Makarija i Rustem-paše Opukovića) koje je Lacije zabeležio. Nazvao ih je vandalskim, zato što je to arhaični naziv za Vende. On analizira ove reči, pokušavajući da dokaže da su jezici Zapadnih Slovena prepuni germanizama.

Orbini ovde pravi jedan pravi fantastični spin. Počinje od čoveka, koji potencira na germanske uticaje na jezike Zapadnih Slovena, koristi njegov arhaizam i obre stvari na glavačke, tvrdeći da ovaj „rečnik“, tobože, ima nekakve veze sa starim germanskim plemenom Vandala.
 
Jedna takođe vrlo česta pogrešna tvrdnja na koju nailazimo jeste da je, tobože, M. Orbini zabeležio nekakve ostatke jezika starih Vandala. Ta tvrdnja je puno puta bila pominjana i na ovom forumu:





BookReaderImages.php


U stvarnosti, šta je istina, ako krenemo sa proverom Orbinovih izvora?

vandal1-jpg.1290313

vandal2-jpg.1290314


Volfang Lacije tu govori o slovenskim Vandalima, odnosno o Vendima, koje razlikuje od germanskih, nemačkih Vandala. On kaže da su Sloveni mešali puno sa germanskim narodima, sa gotskim Vandalima, te su tako nastali Vendi. Slovenski Vandali, sa puno germanskih reči. Potom, analizira njihov jezik (koji je uglavnom staropoljski; moguće je da možda ima i po koja npr. kašupska reč) i pokušava da utvrdi sve tuđice u njemu. Pozajmljenice u zapadno-slovenskim jezicima podelio je tri grupe:
1) reči preuzete iz nemačkog vandalskog jezika (koje su preuzeli od izvornih Vandala mešajući se sa njima, kako kaže)
2) reči preuzete iz grčkog jezika
3) reči preuzete iz latinskog jezika

Reč je o zapadno slovenskim jezicima XVI stoleća (vremena patrijarha Makarija i Rustem-paše Opukovića) koje je Lacije zabeležio. Nazvao ih je vandalskim, zato što je to arhaični naziv za Vende. On analizira ove reči, pokušavajući da dokaže da su jezici Zapadnih Slovena prepuni germanizama.

Orbini ovde pravi jedan pravi fantastični spin. Počinje od čoveka, koji potencira na germanske uticaje na jezike Zapadnih Slovena, koristi njegov arhaizam i obre stvari na glavačke, tvrdeći da ovaj „rečnik“, tobože, ima nekakve veze sa starim germanskim plemenom Vandala.
Ти не копаш више???
 
Nekoliko autora pre Orbinija potencira na slovenstvu Vandala. Neki od njih su izdavali rečnike itd.
I sad ovaj prica kako Orbini nesto spinuje 😁

Kole, ako želiš da pročitaš knjigu Volfanga Lacija (1514-1565), carskog istorigrafa Svetog rimskog carstva Nemačke narodnosti (cara Ferdinanda I, 1556-1564) od kojeg je Orbini preuzeo tzv. vandalske reči, možeš da pročitaš ovde:

3.png
4.png
5.png


lazcij.jpg


https://www.google.rs/books/edition/De_Gentivm_Aliqvot_Migrationibvs_Sedibvs/fEZhAAAAcAAJ

Ovo je su reči zapadnih Slovena iz vremena stolovanja patrijarha srpskog Makarija I.
 
@Kole11 (a i svi) evo šta Orbinov izvor tačno piše vezano za ovaj vandalski rečnik koji je objavio i Orbini od njega preneo; str. 595 i 596:

595.png

Glada.png

De GEntium.png

GEPIDI, Vandali i Burgundi, kao gotski narodi, dokazano su govorili nemačkim jezikom, što potvrđuju imena njihovih kraljeva i vođa. Među Gepidima su vladali Hilderik, Geberik, Ardarik, Trazimund i Kunimund — jasno germanska imena, svojstvena i prepoznatljiva čak i danas. Slično tome, među Vandalima su zabeleženi vladari Vizumar, Karok, Godegiskl, Goldemar, Genzerik i Henrik. Ova imena su nesumnjivo germanska i još uvek su u upotrebi, iako su ih latinski pisci delimično iskrivili; na našem jeziku se preciznije izražavaju, kao na primer „der Wißmayr“, što znači „gospodar polja“, ili Erich/Gotschalch/Goldmayr/ Gankreich/„potpuno imućan“ i druga. Takva imena su bila uobičajena i među Burgionima ili Burgundima, uključujući vladare poput Atanarika, Gundioka, Hildperika, Gundomara i Zigismunda. Dalje, nemačko poreklo ovih naroda, kako po jeziku tako i po poreklu, potvrđuje pasus iz pete knjige Berovih Starina, gde se navodi da je Tviskon vladao od reke Don do Rajne i osnovao mnoge velike sarmatske zajednice. Iz starih Anala i istorija takođe saznajemo da su ne samo Kimbri (od kojih potiču Franci) već i Goti, Vandali i Gepidi migrirali iz Sarmatije ili Skitije.
Ovo se slaže sa onim što Plinije piše u 14. pogl. 4. knjige: „Postoji pet vrsta Germana,“ kaže on, „Vindeliki, od kojih su deo Burgundi, Varini, Karini i Gutoni.“ Što se tiče Vindelika, Beat Renan smatra da bi trebalo čitati kao „Vandali.“ Slično tome, Prokopije u 3. knjizi svoje Gotske istorije piše: „Za vreme vladavine Honorija na Zapadu, varvari su napali taj kraj. Ko su bili i kako se to dogodilo, objasniću. Zaista je postojalo mnogo gotskih plemena, a neka su postojala i ranije nego sada, ali najvažniji i najmoćniji od svih bili su Goti, Vandali, Vizigoti i Gepidi, koji su odavno takođe bili nazvani Sarmatima i Melanhlajnima.“ Ima i onih koji ove narode nazivaju getskim: oni se međusobno razlikuju po imenima, ali su u svemu ostalom slični. Jer svi su bele puti, plave kose, visoki i plemenitog izgleda, a koriste se i istim zakonima. Takođe, svi su sledbenici arijanske religije, govoreći jedinstvenim gotskim jezikom. I, kako se meni čini, svi potiču iz jednog naroda, a kasnije su dobili različita imena prema svojim vođama.
Ne razlikuje se od Prokopija ni Jordanes Got (ili, prema nekima) Alan, koji u svojoj Gotskoj istoriji piše sledeće: „Dakle, kao što smo rekli, nakon duge opsade i obilne nagrade, Geti su se povukli u svoju otadžbinu. Gepidski narod, videvši ga kako svuda pobeđuje i postaje bogat plenom, iz zavisti podigao je oružje protiv svojih predaka.“ Ako se zapitate kako su Goti i Gepidi u srodstvu, reći ću ukratko. Treba se setiti da sam na početku govorio o Gotima koji su napustili ostrvo Skandcu, predvođeni svojim kraljem Berikom, i to sa samo tri broda, stigavši do obala Severnog okeana. Jedan od ta tri broda, kako to obično biva, stigao je sporije, i po tome se kaže da je narod dobio ime. Jer u njihovom jeziku „gepanta“ znači „spor“. Iz toga se desilo da je njihovo ime postepeno i iskrivljeno nastalo iz uvrede. Jer Gepidi, bez sumnje, vuku poreklo iz loze Gota. Ali, pošto, kao što sam rekao, gepanta označava nešto sporo ili tromo, ime Gepida je nastalo kao neželjena uvreda. I ne verujem da je to potpuno netačno. Jer su oni zaista slabijeg intelekta i teže telesno pokretni. Dakle, Gepidi, povređeni zavišću, davno nakon što su napustili svoje zemlje, ostali su u oblasti reke Visle, itd. Ove vesti o poreklu Gepidaraca ili Gepida, dolaze od Jordanesa Gota: i možemo ih slično primeniti na srodne narode. Jer, baš kao što Gepidi izvode svoje ime od sporosti i svog germanskog porekla, isto tako i Vandali, ili Vandili, svoje ime izvode od stalnog lutanja i promena naselja; a Burgundi, ili Burgioni, od mnogih tvrđava koje su izgradili. Ova imena i danas ostaju u našem jeziku. Na primer, kada podstičemo nekoga ko je spor da požuri, obično kažemo „gee pald.“ Iz toga je, možda, izvedena reč Gepanta, iako smatram da je izmenjena, pri čemu je slovo N zamenilo L, što je dovelo do Geepald.
Na isti način govorimo o Wandren/Burger/Burgen, odnosno o lutanju i izgradnji gradova, gde žive građani. Ali je prikladno dodati neke termine koji se odnose na Vandale, čije se poreklo delimično traži kod Grka, a delimično kod Germana. Jer, kako je vreme prolazilo, Sloveni, Vandali i Goti su se međusobno izmešali, formirajući složeni jezik koji Vendima služi do danas. Vendi žive među Germanima i Slovenima, duž obala germanskog Baltičkog mora, u blizini Pomeranaca, Meklenburžana, Brandenburžana i Mađara, tačnije u pokrajinama koje se graniče s Kraljevinom Poljskom: Kapuš, Liptov, Arva, Šariš, Turoc, Trenčín, Nitra, Nove Zamki i Poznanj. U ovim krajevima još uvek postoje gradovi koje nastanjuju ostaci Vandala i Gepida: Košice, Prešov, Bardejov, Levoča, Kežmarok, Nove Mesto, Stara Ljubovna, Kremnica i Štiavnica — mesta poznata po svojim rudnicima zlata i srebra — kao i Bistrica, Trnava, Bela i mnoga druga mesta čija su imena izvedena iz slovenskog jezika.

------

V. Lacije bira određene reči koje koriste Vendi u njegovo vreme (sredinom XVI stoleća). Te reči navodi, objašnjavajući njihovo poreklo kroz germanske jezike, koje zbog toga naziva (zbog njihove germanske morfologije) „vandalskim, nesumnjivo nemačkim“.

Vnadlas.png
 
Bas me zanimaju Vandali 😊

Ovaj autor Rasane smatra potomcima Kelta-Skordiska, a Srbe izvodi od Sarmata.
Što će reći da je bio neuk. Nije procitao tajni spis. Ali kako da mu zamerimo kada cak i oni sto su čuvali tajni spis nisu ga bili pročitali 🥱

Tema je Orbini, ali eto, ajde, ako jednom želiš da pokažeš da si u vezi nečeg u pravu...možeš li da pokažeš gde tačno to tvrdi?

I naravno, da ne bude 'mogu, ali zapravo _____ i da opet bude na kraju samo da si nešto samo konfabulirao?

:ceka:
 
Tema je Orbini, ali eto, ajde, ako jednom želiš da pokažeš da si u vezi nečeg u pravu...možeš li da pokažeš gde tačno to tvrdi?

I naravno, da ne bude 'mogu, ali zapravo _____ i da opet bude na kraju samo da si nešto samo konfabulirao?

:ceka:
Čemu trolovanje?

Lepo čovek napisao da istocno od Moslovacke gore žive Rasani, potomci Skordiska.
Hrvata nidje, ni istocno ni zapadno od Moslovacke gore.
Sve u skladu sa poimanjem etnosa u 16veku.
 

Back
Top