Objašanjavao sam ovo toliko puta da mi je više muka. Ali, hajde; vidim neki novi i mali nalog; zauzeću dobru volju i pretpostaviti da nisi ničiji klon, iako ti je nlog otvoren ove godine i imaš samo 38 objava, tako da baš najizvesnije kako ti tako nešto može biti poznato.
Iz razloga što mi je dopizdilo. Ijekavica je toliko nestandardizovana, da se to ni ne primeti sve do pismenog formata. Toliko ima razlika u dijlektima; pa i ne smao to, nego dubleta koji su npr. i u novoštokavskom istočnohercegovačkom prisutni...da je za ne poverovati. Sećam se da sam više puta zastajkivao, razmišljajući kako da (najispravnije, da bude u skladu sa pravopisnim normama) nešto napišem. A onda kada primetim da se refleks jata i razlikuje tj. da sam negde koristio polujekavicu, itd...smučilo mi se ne samo konsultovanje pravopisa, nego i činjenica koliko se i u najnovijim pravopisnim izdanjima čak ostavljaju i pojedini dubleti.
Postoji jedan dobar razlog zašto se jednostavno Vukove ideje po pitanju izgovora nisu primile, kao i zašto je i Ante Starčević npr., pa i pojedini Hrvati čak sličnog formata, pisali ekavicom. Jednostavnija je i jezično, u prostom značenju, superiornija. I dalje pišem ijekavicom kad se šalim, i smatram da poeziju treba pisati ijekavicom (sočnija je, jednostavno,
ljepša od ekavice, za književne potrebe) ali u argumentaciji se treba koristiti ekavica. Dosledna je, razumljiva, sistematična i u prostom jezikoslovnom smislu, superiornija za ove svrhe u kojima i treba da se koristi na području za debatu.
Tako da, ako si mislio da sam se ikome prilagođavao, grdno se varaš. Ja posmatram sve iz jezika; iz gramatičnih i pravopisnih predloga, bez obzira na to odakle dolazi, ako je u svrsi unapređenja jezika, njegove prodornosti, jasnoće, pa i ako je nešto logično. Vrlo rado bih usvojio neke kroatizme ili nešto što se percipira kao kroatizam, ako postoje logična i konzistentna obrazloženja. Npr. vrlo ćeš retko čuti na ovom forumu da neko kaže da je neko
u krivu; naravno da ćeš od mene čuti, jer ako je neko
u pravu, onda mora postojati i to. Pre par godina sam uveo vrlo sistematično reč
stoleće u svrsi vrlo eksplicitne računice od tačno 100 godina, za razliku od
veka koji primenjujem i u neformalnom kontekstu (srednji vek, životni vek, vek renesanse), te tako razgraničio te pojmove. Na ovom forumu vrlo se retko koristi i infinitivska forma (tj.
šta bi bilo dobro uraditi umesto
šta bi bilo dobro da se uradi) ali, posebno u zadnje vreme, od mene ćeš je čuti redovno. Na ovom forumu reltivno retko se koristi i reč
obletnica, npr.
Sve ja to koristim, bez dodvoravanja ikome, pa me još i mnoge neznalice tamo na ptf Politici proglašavaju ustašom, rimokatolikom, Hrvatom, itd...onaj kapetanmark kaže da sused nije srpska reč. A sem kad mi se greškom desi (slučajno, ili pod uticajem nečega što sam pročitao), neće me niko naterati da upotrebljavama reč
komšija. Ne zameram ja drugima koji je koriste, niti ih zaebavam (sem kad su bezobrazni, naravno) da to progovaraju Turci u njima, ali za mene nema u jeziku mesta za taj turcizam kada postoji jedna sasvim adekvatna domaća reč; jedna koja u širem kontekstu je opstala (niko ne kaže dobrokomšijski odnosi, već isključivo dobrosusedni) već je samo osnovna imenička forma ustupila mesto jednoj turskoj reči. Neki komentarišu i da je jezik koji pišem malčice i čudan, zbog svega toga.
Sve su to stvari kojih tu ne bi bilo da si ti u pravu; da me boli dupe što neznalice to krste kako žele. I da sam želeo ikome da se prilagođavam, tako bih to činio i u drugim jezičkim pitanjima, a ne samo na pitanju sfere kao što je reflekt jata; zapravo značajno relevantnijim i krupnijim. A bole me dupence.

Prelazak na ekavicu, ustvari 'ajde, jeste prilagođavanje, ali nečemu, a ne nekome. Iliti, univerzalnim principa jezika kao sredstva komunikacije, a ne šta ko misli o tome što ovde piše (neka misli šta god ko hoće).