Ja jednu stvar ne mogu nikako da shvatim:
* svaki pojedinačni izvor savremen ili blizak vremenu VI i VII stoleća osporava se na argumentu da govori o pojedinačnom preseljenju i osvajanjima izvesnih grupa Slovena koji dolaze s druge strane Dunava. Konstantno se ponavlja da nema izvora koji svedoče o široj kolonizaciji, već samo o osvajanjima, pljačkanjima i upadima. Traži se savremeni izvor koji opisuje proces, koji
uopšte ne može ni postojati iz razloga što izvori koji analiziraju veće društvene procese i političke promene, svakako, nastaju
kasnije jerbo autori imaju retrospektivu i postaju svesni toga što se dogodilo (a što savremenici nikada nisu). Onda, kada se dostave takvi izvori, onda su ti izvori
kasniji, nastali u novije vreme, predstavljaju refleksiju i pogled tih učenih ljudi, dakle, otpišemo ih u celosti. Što se tiče Porfirogenitovog Spisa o narodima, bez obzira na to što postoji rukopis iz XI stoleća, bez obzira na to što postoje još tri rukopisa koji su nastajali širom XVI stoleća od 1509. godine i što dubrovački pisci u XVI st. dakle oko šest vekova nakon što bi trebalo da je delo nastalo imaju uvid u njega, bez obzira na to što je to bio samo jedan nacrt, nikada dovršen i planiran kao priručnik za naslednika prestola umesto kao neko šire istoriografsko delo, u autentičnost Spisa o narodim se sumnja. Mogao bih još pedesetak stvari dodati, ali neka ostane na ovome
* s druge strane, uzima se jedno navodno žitije pronađeno i u rukopisu koji je
više od hiljadu godina mlađi, posvećeno jednom od najpoznatijih ljudi sveta. I jedan milenijum od celog sveta skrivani podaci o Upravi, Istoku, Vukčici,...dok se prilikom čitanja toga, naravno, ne pristupa ni sa 0,01% kritičnosti koja se koristi u prvoj grupi
Kako tu nije banalno očigledno da je reč o strašno dvostrukim standardima, odnosno potpunoj podređenosti unapred zadatim ciljevima (
ovo osporavaj i unižavaj, a ovo što odgovara biraj i glorifikuj) nekima, ja stvarno ne znam.