4. Нема таквих прича. Насупрот томе имамо доста легенди које показују да знамо за догађаје из антике, од легенди и обичаја које потичу из гвозденог доба, преко народних песама о Диоклецијану, причама и легендима о цару Тројану, и мноштву другоме.
Ima koliko hoćeš; doslovno
na stotine strana do sada sakuplene građe o tim starim Rimljanima, Grcima, Latinima i dr. za koje se kaže da su živeli pre seobe u te krajeve (koji god oni bili). Možeš slobodno reći
Slaven postavlja bajke, ali to je samo pokušaj otpisivanja ogromnog dela srpske narodne baštine iz...dogmatskih razloga? To je večiti problem sa našim autohtonistima; oni pišu ono što nazivam
poželjna istorija. Ostavimo veliku većinu svega po strani, pa onda birajmo vrlo, vrlo selektivno neke detalje i konstruišimo narativ oko njega. Tako se ne upoznaje istorija; tako nastaje propaganda (i, da, odbrane dogmatskih interpretacija). Da se ne bih ponavljao, na ovoj stranici u tri poruke ima sažeto šta sam pisao o tome:
https://forum.krstarica.com/threads...doselili-u-6-ili-bilo-kom-veku.893082/page-11
Nemam ništa protiv toga da pročešljamo legende o svemu što spominješ, pa i tome
mnoštvu drugome, da ne ostane nedorečeno. Zanima me šta ti izvlačiš, tačno, iz tih priča. Analizirajmo šta to tvrdiš tačno; koji su argumenti. Kako se uklapa to, komparativno gledano? Da li kod starih Grka ne možemo prepoznati ni u obrisima nikakve tragove ostataka iz
«pelaških vremena»? Da li ukoliko sad pronađemo neke primere nasleđa koje možd vuče korene iz
Starog sveta, to nužno znači da moramo ostaviti po strani sve ostale priče koju tradicija donosi, da zaključimo da nije bilo nikada doseljavanja predaka starih Grka na Balkansko poluostrvo i da je grčka kultura verovatno prirodno proizašla iz praistorijskih balkanskih? Šta ako su priče o kojima ti govoriš sastavni deo opšteg balkanskog nasleđa, koji dele sve zajednice na ovom poluostrvu, od Albanaca do Turaka?
Poznato je da srpsku kulturu sačinjava i deo antičkog nasleđa. Ako je to nešto što je nesporno, pravo pitanje bi trebalo da bude
zašto toga ima toliko malo, a ne zašto imamo priče o prokletom caru Dukljanu ili caru Trojanu. No, kao što sam rekao, hajde da analiziramo te priče. Čajknović o Duklijanu u mitološkom rečniku:
Sa carem Dioklecijanom još od kraja IV stoleća dovodi se u vezu D(i)okleja. Čak joj je i ime bilo promenjeno. Posle smo imali ceo jedan politički entitet,
Dioklitiju, koja je nosila ime. Dioklitiju znaju i Nemanjići, a poslednji put se kod naših učenih ljudi (u savremenom kontekstu) spominje čak u XVI stoleću. Razmisli dobro o svemu tome, ali i o kontekstu prokletog cara, demona, đavola i priča koje smo već postavljali o
demunima; tom prokletom starom vremenu. To su obrisi starog vremena, u kojem car Dukljan ima isto mesto kao i Trojan, Pasoglav ili nekakv kralj Norina. Inače, nisam siguran da Trojan ima veze sa latinskim imenom Trajan. Štaviše, siguran sam da nema, barem izvorno.