Tiborova izjava u toj emisiji
Ćirilice je u izvesnom smislu preuveličavanje radi stilske figure, ali ono što je tačno jeste da je on bio na tragu razmišljanja, barem u ovom jednom aspektu, Florina Kurte o lingvističkom uticaju, slovenizaciji starosedelaca. No, gurati ga u smeru
autohtonističkom smeru, to je nešto već sasvim drugo.
Novoromantičari su strašno nervirali Tibora; zato se protiv njih i oglašavao s vremena na vreme. Ako si pročitao članak u NSPM, kao i ovaj gore u NIN-u koji sam ti postavio, video bi da je tako nešto vrlo malo moguće. Za početak, čovek pred smrt
otvori svoju dušu i često kaže šta sve misli, otvorenije, jer odlazi na onaj svet. To je Tibor i učinio u svom poslednjem radu, objavljenom 2012. godine (
Nova tumačenja izvora Konstantina Porfirogenita). Pogledaj šta npr. otvoreno piše o Relji Novakoviću:
http://www.anubih.ba/godisnjak/god41/Pages from Godisnjak 41-11.pdf
Pogledajte prilog 596538
Pogledajte prilog 596539
Novakovića je Tibor izdvojio kao jedan od najgorih primera do koje mere neznanje može u nauci napredovati, odnosno kao najgori primer po pitanju štete koja je učinjena porfirogenitologiji. Smatrao ga je zločincem, čovekom koji je počinio
nasilje nad izvorima, maltene pišući da se radi o kriminalnom delu. Obrati pažnju da se ovde čak ne radi o osvrtanju na neke njegove kasnije i kontroverznije radove, već na upravo Reljina pisanja iz vremena naučnog razdoblja. Relja je za Tibora bio primer koliko neko ko ne poznaje metodologiju, ne primenuje je i piše potpune fantazije, neradom može napredovati i znamenite pozicije zauzimati.
Na internetu kruži kod
alternativaca jednim delom poštovanje prema ovom čoveku. Mislim da je za to najzaslužniji Mrkalj, koji je to podvlačio i pisao kako je on ostao u svojem ranijem periodu u okvirima poštovanja prema Radivoju Radiću i pod njegovim uticajem, a da se kasnije počeo opirati tome. Kao što se može videti i u poslednjem radu koji je stigao objaviti, to je
fantazmagorija slična drugim pričicama koje autohtonisti fabrikuju i propagiraju bez ikakve osnove. Nema nekog
preloma...ovde se prosto izmišlja u Tiborovom slučaju jedan slično kao vezano za tobožnji značaj Berlinskog kongresa 1878. godine za srpsku istoriografiju. Štaviše, jedna stvar koja se može videti jeste da su ga vremenom pseudoistoričari sve više i više nervirali, do te mere da je počeo da obraća pažnju na njih, pa ih jednom delom možda i prezire.
Tibor je napravio nekoliko genijalnih otkrića i objavio radove i onda se njegova ingenioznost i zasluge pokušavaju
isisati i preusmeriti ka Srpskoj autohtonističkoj školi, da se
lažno predstavi kao da je potrebno iskočiti iz nekih matrica koje su obrazovnim sistemom ukalemjene i onda se otvoriti mogućnostima...a da one vode upravo ka autohtonističkoj priči. Tibor Živković je umro 2013. godine pišući jedan rad;
Sloveni i starosedeoci na srednjem i zapadnom Balkanu u doba ranog srednje veka. Neke ideje odatle (iz beleški) bi trebalo da nađu svoj odzvuk u nauci, ali ako iko misli da su se stvari tom prilikom kretale iole u smeru paraistorije, grdno se vara.
Naprotiv, istina je mnogo drugačija a to je da između nestručnosti, lošeg kadra, nepoznavanja metodologije, suštinskog nerazumevanja nauke kao takve, političkih veza tj. partijskih knjižica i rodbinskih i sličnih uticaja, s jedne strane, i
autohtonističkih tendencija sa druge, postoji nesumnjiva korelacija. Stvar je do toga da su ljudi jednostavno lenji ili željni pažnje, ili se radi čak prosto o ekonomskom interesu i onda biraju da gube čast, ulažu manje truda ili čak i mozak isključe. A ako se neko prozove autohtonistom ili iskaže te stavove:
sve mu je oprošteno. Svaki greh, koji god da je počinjen, zatrpan je i zaboravljen jer je čovek 'naš'. Ovo kucam posebno sa impresijom o arheologu Draganu Jacanoviću koji je skoro na forumu opet bio tema (i koji me je podsetio na to koliko je bolesno stanje društva odnosno o kolikoj se neverovatnim nebulozama zapravo radi u teorijama zavere naših neoromanseratora...a setih se i Mrkalja koji je insinuirao da su Amerikanci dali Tiboru rak da ne bi istraživao više
DAI). Izgleda da se sve može raditi; možete biti i drumski razbojnik, a možda bi i pedofilu koji je silovao nekoliko dečaka bilo oprošteno ako kaže nešto srcu toliko drago mnogima, tj. da su Srbi
narod najstariji...
Tu se vraćamo na osnovnu suštinu cele ove teme i možda na najveći problem generalno kada je u pitanju komunikacija u društvu: ljudi u ogromnoj meri ne žele da čuju druge, već obrnuto,
da čuju ono što žele. A ako nešto ne odgovara pustim željama, onda se to satanizuje, napada, kritikuje, šikanira i traže se izgovori za sve, pa čak i za najgore grehe.