Upravo na to sam mislio kada sam govorio o
odustajanju. Dakle to je ta
lijenost - pisac nam je težak, hajdemo sebe proglasiti glupima i bataliti u potpunosti istoriju! Pa ukoliko je istorijska nauka preteška za čovjekov um, zašto bi iko ikad bio istoričar?
Pa, ne, nije tako. To što je za tebe nešto preteško, ne znači da je i za nekoga ko se nekom sferom bavi neki duži vremenski period, recimo godinama. Nećeš mene čuti da je recimo prosto
nemoguće baviti se teorijom struna, samo zato što imam površno razumijevanje tog domena astrofizike, odnono jer mi je mnogo šta nejasno i neshvatljivo. Ili ne mora baš to, uzmi recimo nuklearnu fiziku ili molekularnu biologiju.
No, da se vratim konretnije na Jordanesa, istoričarki posao se, kao i u slučaju kod svakog naučnika, ne vrti oko odustajanja od zadatka zato što se naizgled čini preteškim, već naprotiv,
što je nešto veći problem, to je ujedno i veći izazov. O Jordanesu imaš više od čitava
dva vijeka kritičke obrade i relevantne naučne literature, od Teodora Momzena pa na dalje.
Kao što sam već bio napisao u nekoj od poruka prethodno upućenih tebi, nije problem ovdje kod tog gotskog pisca, već izgleda kod nedostatka poznavanja istorijskih izvora sa tvoje strane (ili možda bolje rečeno, poznavanja njihove prirode). Jordanesova djela su istorijski izvori i to je prosta činjenica. Kao što sam ti pokušao pojasniti,
ne postoji podjela na "pouzdane" i "nepouzdane" pisce, te samim time u istoriji kao društveno'humanističkoj disciplini ne postoji uopšte ni kolektivna kvalifiacija nekog djela na nivou njegovog totalno odbacivanja zbog nekih pojedinih segmenata koji su izvučeni iz konteksta.
Ja sam ti naveo Jordanesa samo kao jedan primjer. Pisanih izvora imamo još podosta...mogli bismo čitave stranice ovdje napisati o njima. Evo ti, recimo, malo Prokopija iz Cezareje:
Da li ti se ovdje čini da je riječ o nekakvim "plemenama janjičara"?
Što se tiče tvoje
liste nedoumica, pa samo sam krenuo nekim redoslijedom. Poruka
11.371. predatira poruci tvojoj docnijoj, poruci br.
11.372., na koju još nikada nisam bio stigao da repliciram. Hajdemo otvarati i zatvarati teme redom, a ne da pišemo romane i dosadimo i samim sebi kako i drugima.
Ne bi bilo od zgoreg da recimo ti pogledaš ovu knjigu nedavno upokojenog istoričara, Tibora Živkovića:
Južni Sloveni pod vizantijskom vlašću 600-1025. g. To bi olakšalo dosta stvari i omogućilo da se vodi konstruktivna diskusija, jer ovako mi se čini da nemaš nužno predznanje za nju, a većina ljudi ovdje (nažalost) nema strpljenja (ako uopšte ima vremena) da pojašnjava stvari do najtanačnijih razina, očekujući da diskutanti ulaze sa nekim znanjem, ili barem onim koje se može nabaviti u osnovnoj i srednjoj školi uz barem ponešto dodatnog amaterskog interesovanja. Mogao bih pažljivije prelistati Živkovićevu knjigu da se vratim na nju i potražiti neku dodatnu, noviju literaturu na tu temu, pa da ti ovdje to prepričam u par riječi, ali lakše bi (za mene) naravno bilo ukoliko te korake ti sam preduzmeš, čisto da bi se znalo
o čemu se diskutuje. Znači, da ne kažeš ovako u sred razgovora šta je antroponimija ili se začudiš kada čuješ neko sasvim novo ime iz slovenske prošlosti.
O pitanju konkretno slavizacije prostora današnje srpske države, imaš ovdje:
Sloveni i Romeji. Slavizacija na prostoru Srbije od VII do XI veka (neka ti to bude neka osnova jerbo, naravno, rad nije bez svojih manjkavosti, jer je nastajao u glavnom u autorovom mladalačkom periodu).
