Izborno veće je obmanuto o meni, preko Kadrovske komisije, koju su obmanula dva nastavnika Odeljenja za arheologiju. Naime, dr A Palavestra i dr M. Milinković su sami sebe izabrali u Komisiju za unos podataka i overu tačnosti mojih podataka na obrascu za izbor u više zvanje (vanredni profesor), i sami potpisali obrazac (A. Palavestra i kao „član“ Komisije i kao upravnik Odeljenja) i to dostavili Kadrovskoj komisiji. O toj prevari sam dostavio Izbornom veću dopis 2. 6. 2008, zaveden pod brojem 825, i obavestio dekana dr A. Kostića. Prekršili su pravilnike i kriterijume za sticanje zvanja, pogazili su Kodeks profesionalne etike na Univerzitetu u Beogradu.
Učinjene nepravde treba ispraviti; ovako, uveden je presedan - počelo je uklanjanje politički nepodobnih na Univerzitetu, i to od Filozofskog fakulteta. To nije urađeno uobičajenim načinom za akademsku zajednicu, iznošenjem činjenica, već prevarama i klevetom. Nov standard. Nisam odgovarao na prigovor na referat o mom reizboru dr B. Anđelkovića, računajući da će ga uprava Filozofskog fakulteta na čelu sa dekanom dobro odmeriti i obuzdati moje ostrašćene protivnike, čuvajući dostojanstvo Filozofskog fakulteta, ralunajući i na članove komisije koja je napisala pozitivan referat i odgovor na prigovor zaduženog „likvidatora“. Otuda moj zakasneli odgovor, po tačkama iz Prigovora, a cilj mu je da laž ne postane istina, da prevara ne postane pravilo Filozofskog fakulteta. Ovaj tekst pišem i sa nadom da su oni koji su bili uzdržani prilikom glasanja za moj reizbor, bili obmanuti, i da bi drugačije postupili da su znali istinu. M. Vasić je ispred Arheološkog instituta najavio objavljivanje kritike, koja se ni posle 10 godina nije pojavila. Suštinu otkriva stav dr M. Jevtića, iznet u Nemačkoj, da je moje pisanje (o arheologiji Srba pre 12. stoleća) „opasno“, jer sam nastavnik na Univerzitetu. Potom B. Anđelković, uz podsmevanje bugarskim arheolozima, citira nemačkog arheologa(?) iz Frajburga(!), objavljen u etnološko – arheološkom časopisu (sic!), gde se iznose neki stavovi o etnologiji, istoriji, metodologiji, a ništa se ne govori o arheologiji, niti se osporavaju arheološke činjenice koje sam objavio.
Dr B. Anđelković prećutkuje da komisija izabrana za moj izbor u više zvanje vanrednog profesora nije ni predala izveštaj Kadrovskoj komisiji, već su dr A. Palavestra i dr M. Milinković prevarili (naivnu) Kadrovsku komisiju.
Naime, pošto sam popunio propisani obrazac potrebnim podacima, njega su dopunila dva vanredna profesora Filozofskog fakulteta, dr A. Palavestra i dr M. Milinković, iako nisu bili izabrani u Komisiju za kategorizaciju i razvrstavanje mojih objavljenih tekstova. Oni su sami sebe izabrali u tu komisiju, ali nisu ispunili njen zadatak, ni uneli ocenu mog rada pod tačkama 14-15, već su upisali diskvalifikaciju mog ukupnog dela od izbora u zvanje docenta (1987); A. Palavestra se potpisao na obrazac i kao član komisije i kao upravnik!
Zatim B. Anđelković politikantski, kao potpuni laik u arheologiji i nauci, piše o mojim „kvazi naučnim idejama“; ne zna da „ideja“ nije isto što i „materijalna činjenica“ „tumačenje“, „proučavanje“. Navodi kritike moja dva referata u Novgorodu 1996, a „zaboravlja“ da napiše da su ih izrekli dr M. Popović i dr V. Ivanišević, a ne arheolozi slavisti.
Komesarski, diskvalifikacijama, po zadatku, B. Anđelković osuđuje moju poslednju knjigu „Srpsko Pomorje od 7. do 10. stoleća“. Nema u ovoj zemlji kompetentnijeg za čisto arheološku dimenziju 7-10. stoleća od mene.
Redovni profesor Teološkog i Pravnog fakulteta dr R. Popović (protojerej) bavi se istorijom Crkve, a dr G. Tomović, bavi se, epigrafikom, grafitima i drugim arheološko – istorijskim temama (ili obrnuto), a ja sam u svojoj knjizi pisao i o epigrafskim spomenicima, istoriji, istoriji Crkve. S. Stanilov je objavio prikaz moje knjige na nemačkom jeziku (a ne i na bugarskom, kako pogrešno piše u referatu – on mi je lično poslao tekst na bugarskom), sa izvesnim primedbama, ali on nije arheolog već istoričar. Uzgred, pokazan je interes da se ta knjiga ili njeni delovi prevedu i objave u (zapadnom) inostranstvu. Dr M. Milinković: prevario je Izborno veće tvrdnjom da je napisao knjigu, a nije, i tako je dobio zvanje vanrednog profesora; nema objavljenih knjiga ni naučnih rasprava; bio je asistent na katedri dok sam ja bio docent; koristi seminarske radove za svoje referate (pričaju studenti).
Dr V. Ivanišević, Arheološki institut: bavi se arheologijom Rane Vizantije, Germanima i numizmatikom.
Dr M. Popović, Arheološki institut: bavi se svom arheologijom Srednjeg veka osim Slovenima. Veoma je uticajan u Beogradu. Poznat po lobiranju protiv onih koji objavljuju drugačija tumačenja od njegovih. Smetam mu zbog mojih javnih istupa za spašavanje arheološkog nasleđa Beograda i kritike njegove službe zaštite.
Dr V. Bikić, Arheološki institut: bavi se pretežno mlađim epohama Srednjeg veka i poznijim dobom. Kao mnogo mlađa, nije želela da me ponižava i bude u komisiji za moj reizbor.
Moj referat „Židovar – uvod u ranohrišćansku arheologiju“ odnosi se na smenu era. Dr V. Ivanišević nije stručan za tu epohu – to nije srednjevekovna epoha, već prelaz iz preistorije u rimsko doba (na našem tlu) Ne spominje diskusiju dr M. Jevtića i dr M. Lazića, koji su kritikovali moj referat (mada na dosta neuobičajen način), jer bi onda došao do egzaktnih podataka o kojima je pisao dr A. Jovanović (i njegove kompetencije) u publikaciji Filozofskog fakulteta o Židovaru, na osnovu mnogobrojne pretežno strane literature. B. Anđelković sebe potpuno diskvalifikuje kao naučnika tvrdnjom da ja neprimereno koristim „verske tekstove“ (misli na Bibliju). Skrećem pažnju da u ponudi izbornih kurseva B. Anđelkovića postoji i predmet „Osnovi biblijske arheologije“ (čijim nazivom vara studente). Što se tiče mog referata u Zaječaru, jedine navodno „ozbiljne i argumentovane kritike“ bile su od dr M. Milinkovića (a ne „pored ostalih“) i na te primedbe sam odgovorio; bila je reč o nečemu što M. Milinković ne poznaje, a to je arheologija 3-4. stoleća i ranoslovenska arheologija (M. Milinković nema iz te oblasti ni jedan objavljen tekst, za razliku od mene).
Prigovor dr B. Anđelkovića je kleveta sastavljena sa namerom da obmane članove Izbornog veća o onome šta sam stvorio i uradio na polju nauke, struke, obrazovanja. Predložio sam Odboru za etiku Beogradskog univerziteta da razmotri prevaru dr M. Milinkovića oko njegovog izbora u više zvanje, prevaru dr A. Palavestre oko popunjavanja obrasca za moj izbor u više zvanje, i klevete B. Anđelkovića. Međutim, Prigovor B. Anđelkovića ima podršku većine nastavnika Odeljenja za arheologiju. Zašto? Postoje samo dva objašnjenja, pošto nema arheoloških naučno obrazloženih negativnih kritika mojih tekstova.
1. Napisali su daleko manje naučnih tekstova od mene; neki su varali Izborno veće, a vole zvanja. Treba pogledati bibliografije, biografije, i sve će biti jasno.
2. Nekoliko ovih nastavnika održava redovne odnose sa kolegama iz Nemačke, otuda i kritike mojih dela.
Ali, šta je sa drugim kolegama, onim iz Italije, Francuske, Rusije ili Bugarske, gde se čita i citira ono što sam napisao? Oni su napali samo dve moje knjige, Srpske gromile (1998) i Srpsko pomorje od 7. do 10. stoleća (2007). Nisu kritikovali knjige Oblast Akvisa u 6 – početkom 7 veka (1981), Gamzigrad – kasnoantički carski dvorac (sa D. Srejovićem, 1983) ni Sloveni u jugoslovenskom Podunavlju (sa M. Janković, 1990), ni Manastir Tvrdoš (2003). Da sam izostavio ono „srpsko“ iz optuženih knjiga, ne bi bilo ni „slučaja“. Kao da je zabranjeno bavljenje prošlošću Srba starijom od 12. stoleća. Zamera mi se podrška iz „inostranstva“ (Republika Srpska, Crna Gora!). Dakle, u pitanju su politički motivi, što je protiv oba statuta i zakona (deo preambule Statuta Univerziteta u Beogradu glasi: „…Univerzitet u Beogradu predstavlja … glavno izvorište duhovne, intelektualne i naučne snage srpskog naroda i svih građana Srbije i od samih početaka najčvršću sponu srpskoga društva s evropskom tradicijom akademskih sloboda;“). Gde je tu Filozofski fakultet, danas?
Mislim da sam jasno pokazao da je reč o kleveti dr B. Anđelkovića iza koga stoje saučesnici, dr M. Milinković i dr A. Palavestra. Šta generacije „metodološki i naučno - kritički neformiranih studenata“ misle, lako se vidi iz podataka sa sajta Filozofskog fakulteta i oglasne table Odeljenja za arheologiju. Dr M. Milinković je uz glavni predmet „Arheologija ranog srednjeg veka“ prijavio još 28 izbornih kurseva(!). Od svega drži samo glavni predmet od dva semestra, i to sa teškoćom, što se može proveriti u studentskoj evaluaciji.
Ja predajem jedan glavni predmet od dva semestra, „Nacionalna arheologija Srednjeg veka“ i 6 kurseva na osnovnim studijama, koje sve držim, dakle imam četiri puta više časova nedeljno, ali primam manju platu. Dr B. Anđelković drži dva obavezna predmeta iz preistorije Bliskog istoka od po jednog semestra (kojom se naši arheolozi nikada neće baviti!), a ponudio je 11 izbornih predmeta, za koje nema zainteresovanih studenata. Po sajtu Ministarstva nauke, M. Milinković ima 2 objavljena članka za poslednje dve godine, a B. Anđelković jedan novinski članak! A gde su im diplomci, masteri, magistranti, doktoranti? Nema ih, sasvim razumljivo, jer studenti ipak nisu ludi, jasno vide ko je ko, šta je potpuno jalovo. Ja pred sobom imam prijavljenih preko 20 magistranata i doktoranata (dvojica su iz Arheološkog instituta) – šta je sada njihova sudbina, da im mentor bude M. Milinković? Jedan je Grčke, nekoliko iz „inostranstva“ („bosanski i crnogorski lobi“), a na konsultacije mi dolaze iz Bugarske. Moji doktoranti imaju više objavljenih radova od dr M. Milinkovića i dr B. Anđelkovića! A ne dolaze kod mene zato što će lako proći (uporedite prosek ocena), već zato što znaju da će nešto naučiti i da će uz moju pomoć napisati dobre teze iz oblasti arheologije 6-17. stoleća.