Čak je i "Telegraf" čuo da je BB škola propala "nedavno":
Nedavnim odustajanjem Nemačke od germansko-nordijske istorijske škole, na osnovu koje se pišu naši udžbenici istorije duže od jednog veka, otvara se prostor raznim manipulacijama i prekrajanju istorije.
http://www.telegraf.rs/vesti/1379767-senzacionalno-otkrice-srpski-knez-je-osnivac-hrvatske-drzave
Aman koji je smisao
iznova i iznova postavljanju neistinitih informacija?
Je li to politika
hiljadu puta izgovorena laž postaje istinom?
Imamo i pokušaje pop-istorije:
Biće para...
Ja ne znam zbog čega bi nešto što srpskoj istoriografiji nedostaje trebalo ismijavati. Još on nije toliko ni involviran; srpska istorija tu ima nešto najbliže onome što bi se moglo nazvati
jedan Karl Sejgan (mnogi bi rekli da je to možda Čedomir Antić, ali isključivo ukoliko govorimo o dnevno-političkim temama). Naravno, postoji jedan ekonomski interes iza izdavanje većine
popularizatorskih djela, ali moram reći da meni lično dosta smeta što svaki takav autor biva pod napadom mnogih koji smatraju da dotični na taj način
kompromituje nauku kao takvu (svojevremeno su i Sejganu zatvarana vrata i on bio lustriran, jer bi eto, umjesto da više vremena provodi istražujući i objavljujući naučne radove, dosta vremena protraćio približavajući naučne teme običnom čovjeku). Ne može se očekivati da
svaki čovjek čita i razumije kompleksne naučne radove, koji i sami po sebi zahtijevaju jedno glomazno predznanje. Nije realno očekivati da će takve radove u potpunosti shvatiti ljudi koji su nekog nižeg obrazovanja (Srbija nije zemlja koja se može pohvaliti sa znamenitim visoko obrazovanim kadrom, a čak ima i dosta [funkcionalno] nepismenih), ili pak uopšteno oni koji sa istorijom nisu imali nikakvog dodira poslije osnovne škole. A ljudi imaju i svoga posla uopšteno; ko će sada da sjedne i čita stotinu knjiga, i to samo sa svrhom da se
uputi u ono najosnovnije. Dakle
društveno je potrebno objavljivati naučno-popularnim stilom, pojednostavljene knjige bez naučnog aparata sa književnim rečenicama, koje bi mogli da čitaju laici. Vjerovatno bi bilo dobro da u Srbiji ima profesionalnih istoričara koji se
specijalizovano bave tim, pa njih vjerovatno niko ne bi mogao optuživati da zapostavljaju nešto drugo jer im je to ujedno i primarno - no s druge strane
gdje ćeš bolje no da takvu knjigu objavi upravo onaj koji se bavio naučnim radom vezano za tu temu na prvom mjestu.
Tako nešto je zapravo ne samo potrebno, već
nužno, jer upravo zbog toga imamo strašno veliki broj ljudi koji ne razumiju šta je istorija i koji zbog upravo tog nerazumijevanja (ali i nedostatka znanja) padaju na razne zablude. Upravo zbog toga u srpskom društvu se i javljaju deretićevske i slične fantazmagorije i mnogi ljudi ih se poprimaju. Na kraju krajeva biti popularizatorom nauke zahtijeva i pisati jasnim razumljivim stilom, sa barem nekom zrncom književnog naličja; nešto što bi u pravim naučnim radovima bilo oprostivo. Ne znam hoćeš li se složiti sa mnom, ali rekao bih ta do Radić zaista posjeduje.
Što se tiče knjige koju si postavio iz 2011. godine, ona čak nije ni najbolji primjer jedne takve, zato što spada u preporučenu školsku literaturu za niže uzraste (te u tom smjeru i stilski prilagođenu). Možda je boli primjer, povodm 1700-godišnjice donošenja Milanskog edikta:
Ili iz prethodne godine:
A vrlo laka za čitanje je i
Putovati kroz Srbiju u srednjem veku što je objavio kao jedan od dva dijela knjige u:
..ili:
Imam osjećaj da je Radić na udaru na ovoj temi s vremena na vrijeme
isključivo zbog toga što je napisao
slovo protivu novoromantičara...