Pa šta ti misliš, da sam ja to nešto odkrio? Pa odkrivali su naučnici, naprimer Jovan Rajić, Pavel Šafarik, Siprijan Rober - predpostavljam nekom metodologijom. Isto tako imaš mnogo različitih naziva za Srbe, kao što su: SERBI, SARBI, SORABI,...
Tako isto može da bude različit naziv za ime SRB/SERB, i naravno ne može da znači isto kod svih,jer je geoprostorno i hronološki daleko između tih naroda.
Pa kakve to onda ima veze sa pitanjem seobe Srba u VII stoljeću, istorijske činjenice koju ti osporavaš?
P. S.
Metodologija napreduje. Zamisli da ja sada uzmem medicinska djela Galenova i počnem operisati čovjeku bubrege s time; pa po kojoj logici

(bez nepoštovanja prema Galenu). Nauka napreduje i postoje nova, svježija djela. Za stanovišta istorije, lingvistike i etnologije, koliko god bili pojedinačno interesantni za ovo ili ono odnosno relevantni za proučavanje istorija disciplina, sva tri predstavnika te tri naučne discipline koja si naveo su živjeli davno i zastupali stanovišta koja su danas definitivno prevaziđena...(prvi od te trojice koje si naveo je čak
stariji od čitava tri stoljeća).
Sloveni; ali ne istim nego sličnim jezikom. Zato se je to ime i razširilo na Iliriju, a ne recimo na Germaniju.
Da li to znači da ako sam te dobro shvatio
nije moguće širiti etnički prostor sem ako se to ne vrši sa sličnim područjem?
Uzgred, šta ti to znači
ne recimo na Germaniju? Evo tzv. 'Slovenske Germanije' (Germania Slavica):
Sloveni su
preplavili Germaniju; ako dodamo i one Bavarske Vende i sve sagledamo, zapravo i većinu; evo malog podsjetnika sa Srpskom granicom tj. Srpskom markom:
Ako mi dozvoliš da se slobodnije izrazim, biće da Njemci jednostavno nikada ne bi ni nastali kao narod da Slovene Franci nisu uspješno zaustavili i zauzdali, te započeli famozni
Drang Nach Osten.
Znači i Sarmati su nestali
Pa ne baš, nisu; kao što sam već rekao njihov etnokulturni produžetak predstavljali su
Alani.
Poenta je da su sarmatsku snagu srušili
drugi zavojevači, prije slovenske ekspanzije; zapravo u vremenu o kojem pričamo 'Sarmatija' je samo geoistorijski pojam za dio istočne Evrope. I ne, ako si aludirao kao u slučaju paleobalkanskoga stanovništva, da su Skiti i Sarmati nekako vrlo srodni Slovenima, odmah možeš da zaboraviš na to. Jednostavno nisu, a i mogao bi da porediš osetinski jezik sa slovenskima (najbliži slovenskima koji se grupišu zajednički, eventualno, jesu
baltički).
Nemaš nikakvoga osnova za takvu tvrdnju. Skitski jezici pripadaju iranskoj grani IE jezika, odnosno potpuno drugom evolutivnom putu od slovenskoga. Je li ti ovo liči na neki slovenski jezik (grčkim alfabetom pisano):
Saxiri Furt Xovs
Istori Furt Bæqætar
Bæqætari Furt Æmbalan
Æmbalani Furt Lak
Ani čirtī
Da dodam, svi slovenizmi u osetinskome jeziku dolaze kao posljedica ruskog uticaja i dominacije, a ne nekakvog dubljeg porijekla koje vezuje te drastično različite indoevropske jezike...
Ovdje bismo možda i slično mogli sagledati južno-slovenske jezike i albanski...
Znači po tvome: Latini su dali ime gradu Servitium u vreme Rimske imperije, a onda su došli Srbi u VII veku i dali ime gradu Servia isto ovde na Balkanu.
To je jedinstven slučaj u svetu.
Oprosti, ali jedinstven slučaj...
čega?
Eto našao sam još jedan toponim iz antike - "PONS SERVILI", koji je još bliži gradu "SERVIA" kome su po tome dali Srbi ime.
Bilo bi vrlo dragocjeno ako bi u budućnosti uvijek pored pojedinačnoga spomena nečega
navodio i izvor; olakšao bi tako razvoj diskusije (ja sada tragam za informacijama o tome, a to si mogao sam ti učiniti).
Možeš li mi reći u kom to izvoru iz antike se nalazi 'Pons Servili' (koliko ja vidim to je tek iz
Pojtingerove table).
Ti upoređuješ Srbe i Šćipetare (Albance)
A što da ne? Dva balkanska naroda, susjedi, koji su dosta različiti ali opet iznenađujuće mnogo zajedničkoga imaju.
Da li ti uopšte znaš kako Šćipetari i dan danas zovu svoju državu? Албанија (алб. Shqipëria). I oni su sami sebe uvek nazivali Šćipetari, zato i ja uvek tako pišem, a ne Albanci: "Сами себе Албанци називају Шћиптар (алб. Shqiptar), од речи шћип (алб. Shqip) или шћипри (алб. Shqip‘ri), што би значило крш или брдо, јер су они живели углавном на брдима и кршевима, па су себе називали брђанима. Међутим постоји и значење „говорити јасно, разумљиво“[18]. Савремени аутори додали су и тумачење по којем Шћиптари значи синови орлова, а Шћиприја земља орлова, јер је shqipe односно shqiponjë албанска реч за орла (
https://sr.wikipedia.org/sr/Албанци).
Šćipetare su drugi nazivali i još ih nazivaju Albanci i po tom gradu su ih tako nazvali, kada su tamo došli, ali oni i dan danas sami sebe nazivaju Šćipetari (Shqiptari), a svoju državu Šćiperija (Shqipëria).
Dvukeljicu, to što si naveo jeste tačno, ali porijeklo albanskoga endonima je vrlo kontroverzno i konzervacije toka diskusije radi, neću je širiti sad i na to. Navešću ti samo da se
šćiptarski endonim po prvi puta u istoriji javlja početkom XVIII stoljeća (u zapisu sa onoga zboga kojim je predsjedavaj rimokatolički papa Albanac, Kliment XI); dokument je načinjen čini mi se nedugo poslije 1703. godine. Do tada, osnovni etnonim Albanaca jeste
arbanski (tj.
arberski), takav se javljajući i u samoidentifikacionim primjerima.
Kao najbitniji dokaz koji ide u prilog teze da je to ime obuhvatilo sve Albance tek negdje u osmansko tursko doba jeste i činjenica što je
sćiptarsko ime potpuno nepoznato svim emigrantima - taj etnos nigdje ne postoji kod
Arbera Italije i Grčke ('Arvanita' u potonjemu), odnosno Arbanasa u Dalmaciji. Prema interpretacijama stručnjaka, to je zato što se
skipetarski etnonim jednostavno nikada nije proširio na ta područja, a ti Albanci zadržali svoje izvorno ime...
Stoga, daleko je problematičnije reći
uvijek nazivali Šćipetarima, kada dokazi o tako nečemu nisu stariji od svega tri stoljeća. S druge strane, na našem jeziku su se najduže i najčešće (
uvijek) nazivali
Arbanasima, što i proizlazi iz njihova srednjovjekovnoga etnonima, tako da je ako si dosljedan zaista načelima koje deklarativno izlažeš, mnogo logičnije da ih upravo zoveš tako. Osim ako ti
sve narode ne zoveš njihovim endonimom - Grke
Elenima, Njemce
Dojčerima, a Fince
Suomalajcima?
A ti kažeš, da su Srbi dali ime gradu Servia, što znači da su se oni tako več prije nazivali.
Ne kažem ja već dr Živković, a meni se čini da on može biti da je u pravu.
Nego meni se čini da si ti usporedbu u potpunosti pogrešno protumačio. Naime, ti si napisao kako je
nemoguće da jedno mjesto dobije ime po nečemu iz latinskoga jezika (
služiti glagolu i izvedenicama), a da onda se u približno sličnim oblastima javljaju Srbi, čiji etnonim podsjeća na taj toponim. Naveo si da je u pitanju
jedinstveni slučaj. Prelazeći preko toga da tu nema ničeg nelogičnog i moje sumnje da ti ipak ne znaš baš što su homonimi, odlučio sam da ti dam jedan primjer - imamo jedan grad u etničkom, kulturnom i političkom, istorijskom središtu albanskoga naroda. I to tik pored Kroje, (ilirsko?) pleme Albana i njihov 'grad'.
Međutim, to ipak nisu ovi naši Albanci.
DNK analiza Anatolija Kljosova, pa onda radovi Đankarla Tomacolija Ticijana, Nestorov letopis, rad Olge Luković Pjanović, koja je inače "Smatrala da na osnovu svog vrsnog
vladanja sa devet jezika (starogrčki, latinski, francuski, nemački, ruski, engleski, poljski, italijanski i španski) i šturih istorijskih podataka — može dati jedan novi i za nas revolucionarni pogled na neosvetljeni deo istorije našeg naroda" (
http://www.riznicasrpska.net/vukijezik/index.php?topic=78.0).
Konačno nešto konkretnije! Hajde, da vidimo što ti ljudi tvrde.
1. O DNK analizama Anatolija Kljosova su Kyrios, Tandoori Masala i dr. već vrlo opširno diskutovali na ovoj temi.
Ni na koji način Kljosov ne osporava seobu Srba u prvoj polovini VII stoljeća
2. Šta ti to znači da je
Nestorov ljetopis dokaz da seobe Srba nije bilo u 1. pol. 7. st. već da su na budućim srpskim prostorima bili i prije?

3. O OLP smo prodiskutovali široko i naširoko, a njegovo djelo je prožvakano na ovoj temi. Nigdje ona nije osporila, pa čak ničime ni opravdano dovela u pitanje osnovna saznanja o seobi Srba na Balkansko poluostrvo u prvoj polovini VII stoljeća; u to je li bila vrsni poznavalac svih tih jezika neću ulaziti, ali iskreno sumnjam, jer je kroz sam svoj rad na više mjesta pokazala to neznanje. Ako ti imaš drugačije stavove, slobodno ovdje sada citiraj dr Luković Pjanovićku, pa da vidimo gdje se to krije taj misteriozni dokaz koji nikako da pronađemo...
4. O Tom
ecoliju nisam ništa još čuo, sem da je on jedan od onih stručnjaka iz kruga Carističke ruske akademije (gdje je zajedno sa Deretićem, Jarčevićem, Antićem, Šetinom,...); volio bih da mi preneseš njegove stavove (nisam od njega ništa ni pročitao).