Erazmus Roterdamus
Zainteresovan član
- Poruka
- 305
Па шта, и Бугари су дошли међу Словене, направили државу, и после неколико владара Бугара нестадоше јер се изгубише у словенској маси. То је зато што су то већином били мушкарци ратници а не комплетан народ са породицама, због чега није могао да се репродукује у оквиру своје племенске заједнице.
Исти процес се одвијао и на територији данашње Мађарске.
Уосталом mt-DNA (женска линија) показује много мању разноликост од Y-DNA, што значи да су мушкарци били много покретљивији, а то опет значи да се ради о кретању ратника.
Разум каже да овде треба ставити тачку.
Mnogo si zadrt i dosadan tip. Visestruko dokumentovano prisustvo slovenske vladajuce elite u bugarskoj upravi (zabelezeni slucajevi kneza Severaca Sklabuna koji je za Bugare ratovao protiv Vizantije ili slovenskog emisara Dragomira u Carigradu u vreme bugarskog kana Kruma su dobri primeri za to), ucesce velikog broja Slovena u bugarskoj vojsci, priznavanje politicke uprave Slovenima u vreme kana Borisa u 9. veku, prevod liturgijskih knjiga na slovenski jezik u 10. veku za vreme bugarskog cara Simeona su sve cinioci koji su rezultovali slavizacijom Bugara, i Bugari su ostali Sloveni do dana danasnjeg, a bugraski slovenski jezik. Azijatski Bugari se nisu slavizovali zbog samih Slovena koliko god da ih je bilo, nego zbog jakog uticaja slovenske elite u bugraskim politickim, vojnim i crkvenim ustanovama. Prema tome, Bugari nisu postali Sloveni "зато што су то већином били мушкарци ратници", nego uprkos toj cinjenici. I jednom zauvek nauci da se identitet u Srednjem veku formira odozgo, od vladajucih elita i njihovog uticaja na socijalno i politicko uredjenje, a ne plebiscitarnim izjasnjavanjem koga ima vise i ciji je veci. Dalje, na teritoriji madjarske nije se odvijao isti nego sasvim suprotan proces. Malobrojni Madjari sa Urala zaticu slovensko i romansko stanovnistvo u Panoniji, ali za razliku od Bugara ne postaju oni Sloveni nego zatecenom, vecinskom stanovnistvu putem homogene vojno-politicke uprave namecu svoju vlast, svoj identitet i svoj jezik. Procene kazu da nije bilo vise od 30-ak hiljada madjarskih konjanika kada su stigli u 9. veku u Panoniju. Toliko je bilo potrebno da otpocne nepovratni proces etnogeneze madjarskog naroda. Takvih primera je u istoriji mnogo, Klaudije Gotski ti je naveo vec neke. To sto genetika danas ne pravi nikakvu ili zanemarljivu razliku izmedju Slovena i danasnjih Madjara kao dva dijametralno razlicita etnicka identiteta i po poreklu i po sadrzaju samo je potvrda gledista da u Srednjem veku ne odredjuje etnicki identitet ljudi njihovu politicku bit, nego njihova politicka bit odredjuje njihov etnicki identitet.