Vlaška odgonetka 01 - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Mrkalj

Vlaška odgonetka 01

Oceni ovaj blog
Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
...
Naravno, pojam vlasi predstavlja nadetnički pojam. Pitanje je do kojeg su stepena vlasi zapadnog Balkana bili romanizovani i da li su uopšte svi bili romanizovani, kao i to od kojih su etničkih-jezičkih komponenata bili komponovani pre romanizacije. Sva je prilika da je njihov dobar deo bio slavenofon.

PS. Moja razmišljanja na temu:


https://forum.krstarica.com/showpost....62&postcount=6 (vlaki)
https://forum.krstarica.com/showpost....28&postcount=7
https://forum.krstarica.com/showpost....57&postcount=9
https://forum.krstarica.com/showpost....7&postcount=11
https://forum.krstarica.com/showpost....7&postcount=12
https://forum.krstarica.com/showpost....7&postcount=13
https://forum.krstarica.com/showpost....7&postcount=14
https://forum.krstarica.com/showpost....7&postcount=15
https://forum.krstarica.com/showpost....7&postcount=19
https://forum.krstarica.com/showpost....7&postcount=29
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=141 (slovenska toponimija Albanije)
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=250
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=252
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=265 (Ioannes Lucius (Ivan Lučić), Knj. VI. Gl. 5. str. 459)
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=278 (1641: Lingua antica illyrica carattere serviano)
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=280
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=288
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=374 (Vikipediji se "omaklo" - vlah je slovenska reč:


The name of "Vlachs" is an exonym that was used by Slavs to refer to all Romanized natives of the Balkans. From the Slavs, it was passed on to other peoples, such as the Hungarians (Oláh) and Greeks (Vlachoi). (see: Etymology of Vlach). Wallachia, the Southern region of Romania, takes its name from the same source.

I opet, govorili su latinski jer su bili rimski vlaki (sluge) dok su ih Rimljani nazivali Srbima (Servi) i Slovenima (S(c)lavi) koje su reči u latinskom vremenom počele da označavaju sluge i robove - ono isto što na staroslovenskom, srpskom označava reč vlak (onaj koji vuče, tegli).

https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=461 (Geti su Sloveni)
https://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=461 (Bunjevci (u izvorima Valachi Catolici))
https://forum.krstarica.com/showpost....postcount=1240 (jezik vlaka)

Prejagićevska situacija - mapa Balkana: http://img90.imageshack.us/img90/716...artederfn3.jpg

Matija Petar Katančić, katolički dr teologije iz 18. věka, parafraziram "Mađari nas Ilire/Vlahe sve (T)Racima zovu" (naći ću tačan citat).

Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
...
Imam tezu.

Moramo biti svěsni da romanizacija jezika i kulture ima svoj stepen. Tako je bilo i sa turkizacijom za vrěme Turaka. Rimska vladavina ostavila nam je prězimenske sufikse tipa (npr.) -ul- i -us (Radulović, Dančuo, Labus), a turska tipa -dži-, -beg (Samardžija, Silajdžić, Sapundži; Hafirzbegović); međutim, kao što Izetbegović nije etnički Turčin tako ni Sekulović nije etnički Roman. Osim prězimena, i jedni i drugi vladari ostavili su čitav sistem romanskih odnosno turskih toponima, kao i leksike. I u jednom i u drugom sistemu opstaje naziv vlah. Koliko je pametno reći da je postojala panbalkanska etnija romanofonih Vlaha što je pretekst napose hrvatske istoriografije? To je pametno taman onoliko koliko je pametno reći da je postojala panbalkanska etnija turkofonih Vlaha. Dakle, bespametno je. Jedina sěnka na analogiji bila bi doseljavanje slověnskih vladarsko-ratničkih elita u 6. i 7. věku, da zvanična srpska istoriografija njihov demografski uděo ne svodi na 1-3% spram 97-99% starosědělačkog stanovništva, čime je njihov jezički uticaj věrovatno zanemarljiv.

Onaj děo starosědělaca koji je bio iz meni nepoznatih razloga jače romanizovan, izdvojio se u zasebnu naciju romanofonih vlaha - Rumuna i romanofonih Grka - Cincara/Aromuna. Bilo bi za očekivati (yebo novi pravopis) da su se elementi jezika romanskog očuvali među stanovništvom koje živi prilično izolovanim načinom života po zapadnobalkanskim planinama, ali, suprotno očekivanju, u ovakvim se zajednicama najbolje očuvao čist srpski jezik, pa nek povjesničari glođu kosku.

Očekivati slověnske pisane tragove za vrěme rimske vladavine na Balkanu je neozbiljno iz objektivnih razloga.

Pošalji "Vlaška odgonetka 01" na Facebook Pošalji "Vlaška odgonetka 01" na Google Pošalji "Vlaška odgonetka 01" na My Yahoo! Pošalji "Vlaška odgonetka 01" na Live Pošalji "Vlaška odgonetka 01" na MySpace Pošalji "Vlaška odgonetka 01" na Twitter Pošalji "Vlaška odgonetka 01" na Digg Pošalji "Vlaška odgonetka 01" na del.icio.us

Ažurirano 11.01.2011. u 19:45, autor: Mrkalj

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

Strana 1 od 4 1234 PoslednjaPoslednja
  1. 123loncar (avatar)
    ....velika je ova tvoja studija.....hvala .....nisam stigao sve priloge da pregledam....
    no skrenuo bih ti pažnju da je Ćorović imao jednostavnu priču o poreklu vlaha na
    ovim prostorima .... nije fer da je prepričavam , ali nije baš pohvalna ( nekako ih
    vidi grđe od robova za tegleće poslove ).......Skoro sam bio međ njima , i pored
    finoh druženja rekoše mi : " postojimo najmanje dva milenijuma , imamo svoj jezik
    a nemamo njegovu pismenicu -- nešto nije uredu snama ............ Pozdrav !
  2. Mrkalj (avatar)
    Svi smo mi vlasi. Něki su bili grčkog, něki x, něki y, a něki slověnskog (etničkog=jezičkog) prědromanizacijskog supstrata. Gdě si to bio?
  3. Tol (avatar)
    Ažurirano 13.01.2011. u 01:37, autor: Tol
  4. 123loncar (avatar)
    Hvala G-đo Tol ......koliko vidim etničko svodi se na jezičko ...a ja mišljah da se svodi na genetsko poreklo ...
    u davnim vremenima jedan moj predak govorio je nakako ovako : " milo moje osvajao sam ja ljude i gradove ; prvo bih međ njih slao lopove, ubice , čedomorke , lopove i secikese , ništačke vlahe i tegljače da ih svojim poganim jezikom iskvare ; a kad ih dobrano iskvare i zavade, dolazio sam s vojskom i sudijama da ih mirim ; milo moje osvajao sam i ja ljude i gradove .................... dakle , jezik služi za osvajanje a ne za utvrđivanje porekla ili pak korena -- zar ne .. ( po mom dalekom pretku ; koji je sloven , arijevac indoevropljanin ----- doduše germani kažu ako je to tako onda je arijevski beli / riđi ciganin ........ i taj moj predak bejaše riđ ) ....eto gde sam ja bio .... a biću ovde dugo , dugo ( ma koliko ljudima smetalo moje slovensko arijevsko poreklo - makar bilo i cigansko )..... koreni......koreni.....misterija krvi kad tad pozove
  5. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Tol
    Ahaha... Hvala ti, Tol, nisam dosad viděo. Dobar glas daleko se čuje. Evo i ovdě:

    http://serbdom.webs.com/apps/forums/...lasi?page=last

  6. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Tol
    Citiraću ovdě prema tvojem linku kako je inž. Goran Laz iz Niša uredio něke od mojih tekstova o vlasima:

    Različita su imena pratila Srbe kroz dugu istoriju

    “ Власи- они Рашани, грчког закона шизматици, сад у Илирикуму поштованoг…” Izvor:Natale solum magni Ecclesiae doctoris Sancti Hieronymi in ruderibus ... By Josef Bedekovich

    “… Pavao Ritter Vitezovic ( 1652 – 1713 ) u delima postkarlovackog ciklusa : LAHI su pak,ili VLASI ( sada se opcenito kod latinskih pisaca nazivaju Vlasima ) ,drevne kolonije Rimljana po Iliriku.Oni od njihovih stanovnika koji nastavaju obalu Jadranskog mora zovu se Moro Vlasi ( kao “morski Vlasi” ).Oni ,pak,koji naseljavaju Rasku i Srbiju nazivaju se STARI VLASI,a oni preko Dunava KARA,tj. Crni Vlasi. žive u plodnim plemenskim zajednicama od Jadranskog mora,po čitavoj Hrvatskoj,Ugarskoj,Daciji,Poljskoj i Rusiji,pa sve do Ledenog mora i govore JEDNIM narečjem. “…

    Postoje tri vrste vlaha/Vlaha :
    1) vlasi, stočarski stalež u srědnjověkovnoj Srbiji
    2) Vlasi, romanizovani starosěděoci Balkana; dobrim dělom su to romanizovani balkanski Slověni i/ili Srbi; etimologija naziva od staroslověnskog vlak = težak, rob
    3) (nepostojeći) Vlasi, koje su izmislili hrvatski frankovci da bi razbili srpski etnički korpus na svojoj teritoriji i otvorili put ka asimilaciji Srba ( kojima negiraju srpstvo ) u Hrvate

    Vlah je ustvari sluga, tegljač, težak,rob, onaj što tegli, vuče.

    S tim u vezi, postaće jasno zašto ovaj pojam ima pejorativan prizvuk kod svih ljudi koji se tog imena taknu. Tome u prilog možemo pomenuti i Rumune, koji su u buđenju nacionalne države prěstali da se nazivaju Vlasima.

    Prema jednoj hipotezi, originalna rěč je vlak, sa kratkosilaznim akcentom što znači sluga. Akcenat je k prětvorio u h. Tome u prilog navodi se dug opstanak nesibilarizovanog oblika "vlahi" i "vlaji" te pokrajinsko ime Morlak (Morlaki, Morlaci) gdě nemamo sibilarizaciju završnog h, što takođe može ukazati da ono nije konsonant osnovnog (vlak-vlaki),već naknadno izvedenog korěna ( vlah-vlas ). Tako nemamo množinu Morlasi, već Morlaki i, savrěmenu, Morlaci. Takođe nam na stari korěn mogu ukazati pozajmljenice ove naše rěči u někim stranim neslověnskim i slověnskim jezicima. Italijanski Lacco?...., NěmačkiWallachi ....

    Stari Germani su susědna keltska plemena nazivali imenom Walha. Kako su Kelti na evropskom kontinentu polako romanizovani (između drugog věka prě nove ere i drugog věka poslě nove ere), Germani su počeli da koriste termin Walha za Rimljane kao i za sve romanizovano stanovnistvo uopšte. Čak i danas němačka populacija u Švajcarskoj za svoje francuske i italijanske sunarodnike koristi izraz Welchen.

    Sluge su morale da uče vulgarni. latinski kojim govorahu njihovi gospodari.Dokaz za to da su vlaki bili prvobitno ( za vrěme rimskog carstva ) Slověni jeste mnoštvo slověnskih rěči kod Vlaha ( Rumuna poslě 19. věka ) – i to, ne bilo kakvih rěči, već svih najintimnijih rěči koje se odnose na ljudska osećanja, a to su rěči koje nisu mogli čuti od svojih (vulg.) latinskih gospodara.

    Albertro Fortis, 1774: – riječ Vlah nema nikakve sveze s latinskim,
    – glavnina dačanskoga stanovništva, unatoč kolonijama što ih je ondje osnovao Trajan, kako svatko zna, bila od ljudi slavenskoga jezika, isto kao i narodi koji su tamo nagrnuli u kasnijim stoljećima;
    – da slavenski osvajači, ako su imali dati ili ostaviti neko ime pobijeđenim narodima, ne bi tim narodima nikad bili dali ili ostavili ono ime koje znači plemenitost i moć, kako su nužno kanili, jer je to čista i prava slavenska riječ... koja primarno označava nižu "vlačnu" klasu – težaka, slugu, něku vrstu roba.

    Od latinskih gospodara odběgli robovi běžali su u brda i otud njihova sklonost ka stočarstvu – jedinom mogućem načinu dužeg opstanka u brdima. Takođe, ovo objašnjava zašto su za vrěme srědnjověkovne Srbije, pod imenom vlah podrazuměvali nižu klasu.

    Sami Poljaci imaju stariju rěč za sebe Leh, što je isto ono što Vendi kažu - Lah. Razlika je u vokalizaciji suglasnika l kao u vlk - vlek,vlak, vuk. Ova prva dala je sěvernog Vlaha - Vleha, tj. 'Leha, a druga je dala Vlaha i 'Laha.Zato naziv Vlah odgovara nižoj ("vlačnoj") klasi Slověna!

    Morlaci, Morovlasi, Morlaki nisu ništa drugo do morskiVlasi, Vlasi sa mora, baš Slověni (Srbi) kojima su, kakve li ironije,upravo Romani (jezika dalmatskog) bili u blizini, ali su se od njih jasno razlikovali.

    Ivan Ivanić, 1899. : “…1579—1580. g. hteo je nadvojvoda štajerski Karlo naseliti Morlake iz okoline Šibenika, Trogira i Turske u Primorje. Po Lopašiću, ovi Morlaci su „po svoj prilici" srodnici podgorskih i ličkih Bunjevaca. Srbi„Morovlasi" (tj. Vlasi sa mora) sa jadranskog Primorja naseliše se u gornjoslavonsku i Hrvatsku Krajinu i dobiše 1564. g. povlastice. 1596.god. pak naseliše se Srbi iz Knina u Gomirje (Gojimirje) i okolinu…”.

    Dakle, nisu nikakvi "crni Vlasi" - "Rumun(j)i crmpuraneri" u pitanju,već Srbi štokavci u primorju.Kanal između Velebita i Paga zove se kanal Morskih Vlaha (Canale della Morlacca), a sam Velebit je u srědnjem věku poznatiji kao Planina Morlaka (Montagna della Morlacca).

    Ako něko s razlogom priupita zašto se, onda, latinski ili romanski jezici uopšte (vulgarno) vlaškim nazivaju, odgovor je jednostavan: balkanski Slověni raširili su ovo sekundarno značenje označavajući njime jezik onih u rimskom ropstvu, jezik vlaka. Vlaki su morali da znaju jezik svojih romanofonih gospodara i vrěmenom su potpuno prěšli na tadašnji vulgarno-romanski jezik. Odatle su i Mađari za Latine/Italijane uzeli naziv "Vlas" tj. "Olasz"; zbog toga je i za Slověnca 'laško = italijansko.

    Odatle je jasno zašto srpski bosanski vladari dubrovčane nazivaju vlasima – zato što ih smatraju naslědnicima/potomcima latinizovanih Slověna.Istovrěmeno termin vlak opstaje kao oznaka niže, "vlačne" klase.

    Kasnije postaje i sinonim za Slověna (vidi gorě 'Leh = Poljak; Vlah =Srbin), dok naporedo opstaje kao naziv za bivše Slověne a danasRomane/Rumune, odnosno bivše rimske robove; npr. Vlasi u Rumuniji, Vlasi u Makedoniji, Grčkoj, Istri itd. Tako Poljaci, dok sebe nazivaju"Leh", istovrěmeno Italijane zovu "Wlohi" što je priměr sekundarnog značenja, koje se moglo značajno raširiti u doba Ćirila i Metodija.

    Na osnovu ovog jasno je zašto su, osim klase vlaha u srědnjověkovnoj Srbiji, srědnjevekovni Srbi zvali i potomke romanizovanih Slověna vlasima. Poznato je da se Srbi u srědnjem věku Dubrovčanima obraćaju kao vlasima. Dobar děo romanizovanih Slověna su takođe bili pastiri

    Priličan broj romanskih ali i romanizovanih imena srěćemo u starosrpskim i dubrovačkim spomenicima XIII-XIV věka. Jedan děo takvih ličnih imena je čisto je romanski, kao: 1) Ursul, Drakul, Barbag, Bun, Fečor, Bukor; ali druga su, opet, slověnska sa romanskom sufiksacijom: 2) Vladul, Radul, Gradul, Črnul, Bratul itd. Upravo ova druga imena su nam najinteresantnija jer ona podupiru tezu o romanizovanim Slověnima.

    Po Negriju, Vlasi u Dalmaciji govorili su među sobom jezikom koji je sadržao iskvarene latinske rěči. Bilo je to stanje dvojezičnosti, u kome je romanski nadvladavao slověnski a nakon raseoba je počeo opet slověnski da nadvlađuje romanski, koji je u u Iliriku najzad iščeznuo.

    Romanizovani starosěděoci očuvali su svoj jezik, sve do današnjih dana,u jakim naseobinama u Albaniji, Makedoniji, Epiru i osobito u Tesaliji koja se, u srědnjem věku zvala „Velika Vlaška" (Μεγάλη Βλαχία).

    Slověni su sve rimske sluge zvali vlakima, a Rimljani njih Servima i Slavima. Za razliku od uvrěžene podvale upravo su današnje latinske rěči Sclavus i Servus nastale od imena naroda, dok je rěč vlak nastala kao naziv klase težaka, teškog radnika, tegljača. Rimske sluge poprimali su latinski jezik, pa je kroz věkove nastalo sekundarno značenje reči vlak - onaj koji zna latinski.

    Staro ime Moldavije bila je BOGDANOVA zemlja ( Bogdania ).Moldavci i Vlasi su potomci Transilvanijskih Vlaha.
    Ažurirano 20.01.2011. u 15:33, autor: Mrkalj
  7. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio 123loncar
    Hvala G-đo Tol ......koliko vidim etničko svodi se na jezičko ...a ja mišljah da se svodi na genetsko poreklo ...
    u davnim vremenima jedan moj predak govorio je nakako ovako : " milo moje osvajao sam ja ljude i gradove ; prvo bih međ njih slao lopove, ubice , čedomorke , lopove i secikese , ništačke vlahe i tegljače da ih svojim poganim jezikom iskvare ; a kad ih dobrano iskvare i zavade, dolazio sam s vojskom i sudijama da ih mirim ; milo moje osvajao sam i ja ljude i gradove .................... dakle , jezik služi za osvajanje a ne za utvrđivanje porekla ili pak korena -- zar ne .. ( po mom dalekom pretku ; koji je sloven , arijevac indoevropljanin ----- doduše germani kažu ako je to tako onda je arijevski beli / riđi ciganin ........ i taj moj predak bejaše riđ ) ....eto gde sam ja bio .... a biću ovde dugo , dugo ( ma koliko ljudima smetalo moje slovensko arijevsko poreklo - makar bilo i cigansko )..... koreni......koreni.....misterija krvi kad tad pozove
    Kad bismo tražili čistokrvne Srbe na Balkanu, věrovatno da bi smo ih našli za pod jednu šljivu. Takvim poimanjem etničkog ispostavlja se da naslědnici srpskih kraljevskih pa i plemićkih dinastija uopšte nisu etnički Srbi.
  8. 123loncar (avatar)
    .....čistokrvni su hrvati , bosanci i njima slični....to nije sporno ...sporno je Mrkalj što ta čistokrvna bratija ne kapira stvar , jako bitnu stvar .... civilizacijski put preko bosne i hrvatske propao je u IV veku nove ere .... ne vode svi putevi u Rim ... ta činjenica užasava to stanovništvo / frustrira / marginalizuje ....ova tvoja studija preko govornih mana to upravo dokazuje .... ovde nisu problem jezičke zajebancije ( jer teritorije koje ti preko nekih jezičkih izvoda hrvatsko bosanske bratije povezuješ - nemaju svoj identitet ....kako sociološki tako i biološki ....to su jezičko biološki silovane grupacije ) , ovde je problem nemanje identiteta ............ zar ne ...
  9. Mrkalj (avatar)
    I sada da zaokružimo priču - prvi děo:

    Citat Original postavio Srebrena Pogledaj poruku
    Jedino nikad nigde nisam videla temu Kelti su Vlasi a trebalo bi...jer potomci Kelta sebe zovu Vlasima

    Walsh (Usage: English, Irish)...Means "Celtic", from Middle English walsche "foreigner" (related to Welsh).
    Wallace...Means "foreigner or stranger" from the Norman French le waleis.
    Wallach ...From Middle High German walhe, walch "foreigner from a Romance country", probably a nickname for someone from Italy.
    Wallis....Derived from the Anglo-Norman waleis, meaning "Welsh", derived from the Old English wealh, meaning "foreign". This means that Wallis is an ethnic name for a Welsh speaker.
    http://surnames.behindthename.com/ph...e.php?letter=w

    "Vlach is itself an interesting word. It seems to be a derivative from the same Germanic word cognate to welsch in German and Welsh in English, both meaning Roman, whether the Romans be Latin-speaking or Celtic-speaking"..It also occurs in Polish as Wloch, in Hungarian as Olasz, in Russian as Volokh...."

    Welsh -... from Wealh, Walh "Celt, Briton, Welshman, non-Germanic foreigner;".."common Gmc. name for a man of what we should call Celtic speech,",

    The Germanic wealh meant "foreign", and both Wales and Cornwall are so-named because they were full of Kelts who didn't speak English....

    http://www.netsnake.com/wallachs/wallachia/index.html

    I, spec..za Andjelče Plavo
    Welscher is German for "Italian", and it even got borrowed by the Slavs — the Polish word for Italy is Wlochy."

  10. Mrkalj (avatar)
    Drugi děo gografskog zaokrženja:

    Citat Original postavio Viden Pogledaj poruku
    Otprilike smeštaju ovu "sorbio" utvrdu u mladje kameno doba.. neolit.
    I obazrivo povezuju sa Srbima, Sorbima (Vendima) jer ne mogu da previde mnoštvo slovenskih (srpskih ) toponima u Južnoj Engleskoj, posebno u Južnom Devonu (Div))



    "ima mnogo slovenskog....čak i da su dalmatinske ili panonske legije boravile ovde, ipak ima previše..."..


    Ime Beltor povezano je sa starosl.Balvan- idol.. i belom bojom (Bjala), pretpostavljaju oznakom Sunca, kao i vladarem Belim (Belinus..odakle staroengleski termin Belinova kapija..Billingsgate)..kao što i Belgae (keltsko pleme) označava "plamene, svetle ljude" (Fair man )



    Slovensko GORA (planina) postalo je Mor - rudarsko mesto..i čitajte sami...Venedsko poreklo toponima!




    A od srpskih plemena (vendskih) Sarum,Sorbiodunum, beše prestonica Vilčića,Vilića..odatle i sadašnji naziv Wiltshire::



    Engleski prof.Gordon Čajld je skrenuo pažnju na sve to.
    Miloš Milojević je sve to odavno napisao, na str 226 fototipskog izdanja "Odlomci istorije Srba"..pominje iz Raićeve knjige da se posle borbe sa "ingliskima" i oslepljivanja kneza Raška.mnogo srpskih plemena naselilo u dan.Ingliskoj..a među njima su najpoznatiji Vulići.
    A i Miloš Crnjanski, kao i Ranka Kuić daju mnoge odgovore i postavljaju mnoga pitanja ujedno.
    http://www.scribd.com/doc/17464838/M...balkanske-veze
    http://www.scribd.com/doc/47197792/R...-Keltski-Jezik


    Ime Srba, još uvek ime celog naroda u Istočnoj Evropi, takođe prisutnih na Labi, moglo bi biti starije no što se misli,
    zbog veze sa Sarumom.


    Čitajte kako Englezi, tražeći svoja najstarija arijevska plemena, stalno nailaze na Srbe


    Isečci su iz engleskog žurnala za književnost, nauku i umetnost
    http://books.google.co.uk/books?id=R...20serb&f=false

    http://books.google.co.uk/books?id=R...20serb&f=false
    Autor članka u jedinom broju časopisa Clack izašlog 1865. je Wladislaw Somerville Lach-Szyrma (1841-1915). Bibliografija: http://www.google.com/search?tbo=p&t...Lach-Szyrma%22
    Ažurirano 06.02.2011. u 00:54, autor: Mrkalj
  11. Mrkalj (avatar)
    Krmpoćani koji dolaze koncem 16. věka u okolinu Senja iz okoline Bihaća, sa turske teritorije; sami sebe zovu Vlasima - "nos Walachi, vocati Kermpoti". U pitanju su Bunjevci, rimokatolici, novoštokavski ikavci.

    Arpad pl. Karolyi: Vlasi, koji su iz okolice bihaćke iselili koncem XVI. vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Sarajevo, 1890.

    https://forum.krstarica.com/showthrea...1#post13396126







  12. Mrkalj (avatar)
    https://forum.krstarica.com/showthrea...1#post14494754

    Ajde da dokažemo da Porfirogenitov izvor prema kojem su Srbi dobili ime po sandalama ne valja.

    Kod Prorfirogenita imamo:
    a) Srbi po latinskom sluga - servus

    b) Srbi po "kolokvijalnom" nazivu za ropsku obuću "serbula"
    Međutim, originalna srpska reč za sandalu je crěvlja jer se sandala pravila tako što su se plela ovčija crěva, a onda sušila. Srpsko "crěvlja" moglo je kvarenjem dati "serbula", pri čemu čak ni tada Srbi nisu nikako mogli po sandalama dobiti ime; pre će biti da je u pitanju něčiji pokušaj pučke etimologije koja od crěvlje izvodi Srbe.

    Još uvek nije utvrđeno porěklo i značenje rěči Srbi, ali ima mnogo prětpostavki, od kojih je Porfirogenitova najdojmljivija Anti Starčeviću, Srbinu, srbofobu i ocu hrvatske nacije. Priměra radi, evo jedne koja nema veze sa Porfirogenitom: The name "Serb" is ibero-caucasian in origin. In comes from the word "Ser" meaning "man", with the "bi" added to make the plural form. Serbs were part of the Caucasian Race much like the Georgians, Mingrelians, Lezghians, Ingush, and spoke a language simmilar to these peoples.

    Dalje, rěč "servus" (sluga, rob) Rimljani su uzeli od narodnog imena Srba, a ne obrnuto - nisu nazvali narod po tome što su bili robovi. Da je zaista tako, dokazuje nam još jedna srpska rěč sličnog značenja i sudbine - to je reč Slověn koja u originalnom srpskom značenju označava onog koji slovi, govori, koji zna jezik, a kod rimljana slugu i roba. I zaista, kod Rimljana su reči Srbi (servi = sluge, robovi) i Slověni (slavi, sclavi = sluge, robovi) izjednačene.

    To ne može dati drugog zaključka sem onog da su Latini od narodnog imena Srba i Slověna usvojili nazive za sluge i robove.


    Dalje, srpska rěč "vlak" koja označava slugu i roba, (od korena *vlk - onaj koji vuče, tegli; rumunski izvor: Vlah vine din indoeruopeanul *vlk) istovremeno je od Rimljana korišćena da označi sve njihove kolonije na Balkanu.

    Tako imamo kod Paula Rittera:


    Dalje, o etimologiji imena Vlah reći će istoričar Lučić:



    Ioannes Lucius (Ivan Lučić), Knj. VI. Gl. 5. str. 459
    Transkripcija:
    Vnegda ubo Slavjani ves Ilirik pokorili, i tamo suštih Rimljana va poddanstvo i službu vosprijali, onoe slavnoe Rimskoe imja va někotoroe poruganije u Slavjana obratilosja. Jegda bo kogo Vlahom naricahu, togo raba biti, i poslědnjago slugu razuměvali.

    Translacija:
    Kada su Sloveni ceo Ilirik pokorili i tamo zatekli Rimljane u podaništvo i službu primili, ono slavno rimsko ime u nekakvu podrugu u Slovena se obratilo. Ako je neko ikog Vlahom zvao to je morao rab biti i poslednjim se slugom podrazumevati.
    Vlah je, dakle, prema Ivanu Lučiću Trogiraninu, podrugljivo ime sa značenjem sluge koje su Sloveni nadenuli.


    Dakle, Srbin, Sloven i vlak-vlah srpske su rěči od kojih su prve dvě, servus i s(c)lavus, usvojene od strane Latina u onom značenju kojem je srpski ekvivalent vlak, a označavaju slugu, tj. roba.
    Ažurirano 18.08.2012. u 16:50, autor: Mrkalj
  13. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Postoje mišljenja da su Karavlasi dobili naziv po tome što crna boja označava južnu stranu Světa.

    Geografske strane světa nemaju veze s nazivima vlaha jer:

    1) Karavlasi i tzv. nepostojeći "Maurovlasi" (u značenju primorskih "Morlaka") bi označavali onu "crnu" stranu světa a nalaze se na oprěčnim stranama Balkana

    2) Postoje i stari vlasi (a koja bi to "stara" strana sveta bila?!?) koji se nalaze između ovo dvoje; tako, prema Paulu Ritteru Vitezoviću: http://img260.imageshack.us/img260/4...zovicvlasi.jpg
    - postoje rimske kolonije: (1) morski vlasi, (2) stari vlasi, (2) crni vlasi
    - svi vlasi govore jedan jezik od Jadrana do Baltika, dakle slověnski
    Ivan Lučić (1666.) kaže da nazivati někog vlahom znači nazivati ga slugom i robom: "Ako je neko ikog Vlahom zvao to je morao rab biti i poslednjim se slugom podrazumevati. " (Ioannes Lucius (Ivan Lučić), Knj. VI. Gl. 5. str. 459) http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Lu%C4%8Di%C4%87

    Alberto Fortis (1774) kaže da "riječ Vlah nema nikakve sveze s latinskim"; "glavnina dačanskoga stanovništva, unatoč kolonijama što ih je ondje osnovao Trajan, kako svatko zna, bila od ljudi slavenskoga jezika, isto kao i narodi koji su tamo nagrnuli u kasnijim stoljećima;"; da je rěč vlah "čista i prava slavenska riječ". http://www.megaupload.com/?d=LBD2CSE1

    Pa čak i rumunski izvori navode da je rěč vlah nastala od IE korěna *vlk (Vlah vine din indoeruopeanul *vlk), od kojeg je i glagol vući. Prema tome, vlah je slověnska rěč, a prema Savi Tekeliji, vlasi (od korěna vlak tj. vući) su oni koji vuku stoku - nomadski stočari. http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1...B8%D1%98%D0%B0

    PS. Što se Morlaka tiče, interesantno je da se upravo po morskim vlasima taj děo obale sevěrno od Dalmacije, istorijska Molačka, danas zove Hrvatsko primorje, kao da Dalmacija to nije.
  14. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    Citat Original postavio Pravi Vlah Pogledaj poruku
    Otkad postoji rec Wallach (kastriranji konj) u nemackom? Da li je starija od termina Walha (stranac, Rimljanin)?
    Rěč je slověnskog porěkla i znači vo, volak (vo je kastrirani bik). Volok, takođe, tegljač - isto što i sclavus na latinskom.

    Citat Original postavio Bastiani Pogledaj poruku
    Upravo to se dobro uklapa u to što je Mrkalj zamislio (možda to i nije njegova ideja, ne znam, možda je i on odnekud preuzeo, ali ja sam to pročitoa ovde na forumu od njega). Suština priče je da su vlasi romanizovani Sloveni, i koji su vremenom razvili sopstveni jezik baziran na latinskom.

    Odatle, koliko treba do pretpostavke da su Poljaci, koji su živeli u istom okruženju sa Vlasima, ali ne i sa Italijanima, počeli i Italijane da nazivaju imenom Vlaha, pošto su im jezike videli kao slične?
  15. Mrkalj (avatar)
    Dum Ivan Stojanović: Dubrovačka književnost (1900)
    http://www.archive.org/stream/dubrov...jgoog_djvu.txt
    Neki drže, da je „Vlah" riječ ilirska, celtska, i da znači: težak, rob, (Mor — vlah = Morlaooo = crn, rob, vlah), a neki opet da ishodi od „vlast" — što je priličnije, — jer bi lako moglo biti da je to ime zapalo vlasnike (Rimljane), stare prebivaoce zemalja (gdje se sad nahode Srbi i Hrvati) koji u navali ovijeh dvaju plemena, ne mogući izbjeći u primorske gradove i na otoke dalmatinske, zaostaše kao sužnji, da obragjugu za pridošlice svoju vlastitu zemlju.

    Docnije kad ovladaše Turci nekijem krajevima, opet mnogi Srbi i Hrvati biše prometnuti u red Vlaha, da robuju Turcima, jer nijesu mogli izmaknuti za vremena preko Dunava i u Dalmaciju iza propasti na Kosovu.

    Da nijesu Vlasi isto što i Srbi, jasno svjedoči zakonik cara Dušana izdan Daničićem, iz kog navodimo neke primjere:

    1. Srbin da se ženi u Vlasi, i da ju vodi, i da ti zakoni budu joj (§ 98).

    2. I seU, i ljudi, i Vlasi, i sto dohodi od Vlaha, i od zemskijeh ljudi Srbin&, da se crkvi uzimaju (§ 98).

    3. Vlasi, da sol ne vazmu, a što donese da je polovina crkvi (§ 98).

    4. Ljudi, koji orkovne ljude i Vlahe prognali su, da svežuju (§ 99).

    Uz ovo je dobro napomenuti, da i u mnogijem mjestima Kranjske sve Italijance zovu: Vlasima (Latinima). Pa u Poljskoj ima poslovica, da je Italijanac mudar, Nijemac trgovac, a Poljak ratoboran („Što Vlah, to doktor; Niemec kupec; što Polak, to etman*').

    U Dubrovniku zovu u opće Vlasima sve prebivaoce Hercegovine, spadali oni istočnoj ili zapadnoj crkvi; tako per synecdochen (pars pro toto) zovu još svakoga hrišćanina istočne crkve bio Grk, Rus i ost “Vlahom”.

    Vlaška (Valacchia) očito je naseobina Rimljana, jer se tamo i govori nekako latinski. Ima srpskijeh krajeva, na kojim su se očuvali neki običaji, kao i crto obrazne ~ što tvo od«v» utjecaj krvnog srodstva s plemenom latinskijem. „S toga se ovi krajevi južnoslavenski i pokazuju skloni zapadnoj kulturi", veli jedan spisatelj italijanski, kao i sva plemena slavenska osim Rusa, koji jedini nemaju u krvi ni mrve latinske primjese.

    Još ćemo i ovo nadometnuti, da oko Dubrovnika matere seoske kad karaju djecu obično naiiostave: „O Lacmanine!" (O Latinine!), — „Ne valja bit Lacmanin!*' (Non bisogna esser Latino!) Riječ „Lacmanin” potječe, po našem mišljenju, od Latium^ a Latinin je, kako je več poznato, žitelj pokrajine Latuum.

    Živo me interesuje izvor ovog navoda: "Neki drže, da je „Vlah" riječ ilirska, celtska, i da znači: težak, rob" jer sam ja do istog zaključka došao prěko slověnske etimologije: vlak (od vući) = težak (od tegliti).

    Stojanovićeva konstatacija da Dubrovčani Vlasima smatraju Hercegovce ima pokriće kod Držića (16. věk):

    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    300 godina nakon povelja Matěje Ninoslava, godine 1550. imamo svědočanstvo o tome da Dubrovčani vlasima smatraju ljude iz dubrovačkog zaleđa. Takav je vlah Stanac (Stane ili Stanko) koji dolazi u Dubrovnik sa kozom (šteta što nije ovca pa da alegorija bude kompletna!). Držić spominje i maškare koje su vlaški kostimirane, dakle karakteristična vlaška ovčija runa i ovnovi rogovi. Ime Vlaho nema s vlasima veze i potiče od Sv. Blaža=Vlaha, bar prema hrvatskoj istoriografiji.



    Dakle, Dubrovčani (gradsko stanovništvo) se ne smatraju vlasima, što je Držić veoma jasno prikazao u Noveli od Stanca.
    Nisklad:
    http://www.4shared.com/get/YSYEQQ7P/...od_Stanca.html
    http://www.filestube.com/cf80bbabb29...od-Stanca.html
    Takvo pokriće imamo i kod Nalješkovića, u prologu njegove četvrte Pastirske igre:

    Doći će jedna vila — veli pjesnik — istući pastjera, i, nasad ga, ostavit će ga. Ovaj će ostati plačući, i doći će drugi pastjer da ga umiri, ali mu to ne će za rukom poći, te će ga ostaviti. Zatim što će bit? Doći će starica, što no se „u vlasjeh" zove vještica, i videći gdje pastjer plače, mislit će, da ga zubi u glavi bole, tuj ćete imat smjeh, a kad upoznade njegov jad i nemoć, kazati će mu liek i pomoć. Zatim će te vi jeti žalost i nemir, gdi će se taj pastir za vilom ubosti. Vila, koja je bježeći od njega tomu zlu kriva bila, doći će, i, našav ga mrtva, plakat će ; potražit će lieka, koji će naći, i od kojega će pastjer oživjeti, podići se, „ter će tako u pjesan višnjega slaveći potrajat vas drag dan, i tance vodeći." (Armin Pavić: Historija dubrovačke drame, Zagreb, 1871. str. 60)


    Iz Stojanovićevog osvrta može se uzeti kao izvěsno da su Vlasi starosěděoci koje, Srbi sa sěvera oslovljavaju robovima. Ako bismo uzeli da je keltska ("celtska") rěč, vlasi bi mogli biti isto što i Celti (sel(i)ti?), a budući slověnske etimologije, i vlasi i celti bi tada morali biti slověnskog jezika na šta se naslanja i činjenica da je srpski jezik najboljeg oblika, srpska lingua franca, očuvan upravo u toj Hercegovini gdě - kako reče dum Ivan - sami vlasi žive.

    Za razliku od mišljenja koje navodi Stojanović, moje je mišljenje da je naziv vlaki stariji od seobe (malobrojnih) sěvernih Srba jer su ga vlaki mogli dobiti još dok su služili kao težaci/vlaki Rimljanima.

    Cělu priču začinjava činjenica da su, kad su u pitanju hercegovački i, uopšte, južnoslověnski vlaki, njihov slověnski jezik ne može a da ne bude srpski jezik - srpski jezik "Lesandra Srbljanina" i svetog Jeronima (intelektualca) iz Bosanskog Grahova.

    I da ne završim "jurišenjem na Skadar", za razmišljanje o rečenom ostavljam i uvodnu misao ove teme:

    Pitanje je do kojeg su stepena vlasi zapadnog Balkana bili romanizovani i da li su uopšte svi bili romanizovani, tj. u kojim oblastima Balkana jesu a u kojima nisu, kao i to od kojih su etničkih-jezičkih komponenata bili komponovani pre romanizacije. Sva je prilika da je njihov dobar deo bio slavenofon.
    Ažurirano 23.05.2012. u 04:02, autor: Mrkalj
  16. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj
    Pitanje je do kojeg su stepena vlasi zapadnog Balkana bili romanizovani i da li su uopšte svi bili romanizovani, tj. u kojim oblastima Balkana jesu a u kojima nisu, kao i to od kojih su etničkih-jezičkih komponenata bili komponovani pre romanizacije. Sva je prilika da je njihov dobar deo bio slavenofon.
    Svakom mislećem stvorenju ovo je dovoljno za zaključak koji je jezik osnovnog sloja, a koji jezik sti\e naknadno:

    "Rumanian is the only Romance language that has failed to preserve amor, carus, amare, sponsa, etc., replacing them by [the Slavic words] dragoste love, drag dear, a iubi to love, nevastă wife, logodnă betrothal, a logodi to betrothe".

    Mislim da bi jedna psihološka studija mogla to da dokaže. Ovo sam, inače, proučavao ponukan pesmom Dragostea din te (2004).

    Citat je sa jednog odličnog sajta ("Orbis Latinus") o romanskim jezicima, sa odličnom stranom o Rumunima, Vlasima/vlasima i njihovom jeziku - nigdě još nisam viděo ovako dobar sintetički prikaz vlaškog problema. Itekako vrědi odvojiti vrěme i natenane pročitati!


    http://www.orbilat.com/Languages/Rumanian/Rumanian.html

    Origin and History

    Rumanian is picturesquely described either as a barbarized Latin or as a Latinized barbarian tongue. Undoubtedly, such extremely diverging definitions reflect the complicated problem to find out a consistent explanation of its emergence and evolution. The official thesis supported in contemporary Rumania states that Rumanian developed from the Vulgar Latin of the Roman colonists who settled Dacia (modern Transylvania) after its conquest by emperor Trajan in 106 AD. Though the Roman legions abandoned the area in 271 under the pressure of the barbarians, a portion of the Romanized population could survive, as shepherds and primitive farmers, in the Carpathian mountains. In the 9th century, when conditions settled, these Romance-speaking people gradually reoccupied Transylvania. In the late 13th century they moved eastward and established the principalities of Wallachia (1290) and Moldova (1349).

    It is known that after 106 Dacia was colonized by a few settlers from the Roman provinces in the Near East (mainly Syria) who could use a corrupted version of Latin as a kind of lingua franca to communicate with the administration and the population in the adjacent areas. Evidently in 271 these settlers were moved southward of the Danube, as the Romans established two provinces of the name of Dacia in the territories of the present North-Eastern Serbia and Western Bulgaria. It is noteworthy that Rumanian does not contain words of Dacian origin...

    It is not impossible that the ancestors of modern Rumanians were in the late Antiquity slaves and servants engaged in agriculture and cattle breeding for their masters, the rich Roman colonists of the fortified Balkan cities. Supposedly, the two groups communicated in a kind of creolized Latin.

    In the course of the successive barbarian invasions in the 5th--8th c. the established political and socio-economic order on the Balkans was reversed. The city-dwellers could survive under the protection of the city-walls, but as the Eastern Roman (or Byzantine) empire was predominantly a Greek speaking state, they became subsequently Hellenized, while their former slaves and servants fled to the mountains, which were suitable for livestock raising, and preserved the Romance tongue (technically known as Eastern Romance), as evidenced by the fact that the Slavs called them Vlachs. The self-designation as Rumanians, under the etymological form of Romîni, is attested in the 16th century (the texts of Coresi)...

    The Vlachs concentrated in the south-western parts of the Balkans, mainly in the regions around modern Albania. There they could escape not only the invadors, but also the effective control of the Byzantine authorities. In the course of the centuries the Vlachs absorbed a lot of outlaws, mainly of Slavic origin. After the invasions ceased, the Vlachs began migrating northward. In the 9th-10th centuries they were present in the mountains of the First Bulgarian empire (681-1018), which dominated the inner continental area of the Balkan peninsula. Evidently in this period they adopted for their liturgy the Old Church Slavonic, the official language of medieval Bulgaria. The close and continuous contacts with the Slavic milieu left a profound impact on the vocabulary and phonology of their language.

    It is possible that the Vlachs were forced by the Bulgarian emperors to move northward of the Danube and thus to reach Transylvania, which, since the end of the 9th century, was in Hungarian hands. Settling there, the Vlachs gradually outnumbered the other nationalities, making the area a homeland of their own. From Transylvania they penetrated eastward of the Carpathians and established the principalities of Wallachia and Moldova. In these countries Old Church Slavonic was used as official language till the 18th century.

    The migrations had as a result that the unity of the Eastern Romance language was broken and between 500 and 1000 AD there developped several distinct tongues:

    1. Arumanian (technically known also as Macedo-Rumanian), spoken in scattered communities in Albania, Epirus, Thessaly and Macedonia;
    2. Megleno-Rumanian around the city of Meglena in Southern Macedonia (now in Greece);
    3. Dalmatian along the northeastern shore of the Adriatic sea, mainly in Ragusa (Dubrovnik);
    4. Istro-Rumanian on the Istrian peninsula in the far north-western corner of the Balkan region;
    5. Daco-Rumanian (or Rumanian proper) in the area to the north of the Danube (Transylvania, Wallachia and Moldova).

    The first known Daco-Rumanian text is a letter written in 1521 to a judge of Braşov, though some manuscript translations of religious texts show Transylvanian dialect features and may be earlier. The language was written in Cyrillic alphabet and the Vlachs of this period, being Eastern Orthodox, identified themselves to a great extent with Slavdom. Italian travellers in eastern Europe noticed that the language of the Vlachs contained many Latin words also existing in Italian. Knowing that the Roman Empire once dominated Dacia Traiana, it was supposed that the Vlachs were the descendants of the Romans, who once subdued the Dacians. Only in the early 19th century, however, the idea of Romance identity became popular amongst the Vlachs. In 1859 the principalities of Wallachia and Moldavia formed a unified state, that assumed the name of Rumania. The Roman (Latin) alphabet was introduced and there were applied remarkable efforts to Latinize the language, while purging it of Slavisms. The emerging nation turned toward other Romance countries, especially France, for cultural inspiration.

    Dialects and Standard Language

    The standard language of Rumania is based on the dialect of Wallachia. It was developed in the 17th century mainly by religious writers of the Orthodox church and includes features from a number of dialects, though Bucharest usage now provides the model. Modern Rumanian is fairly homogeneous but shows greater dialectal diversity in the Transylvania.

    During the period when Eastern Moldova was incorporated in the former Soviet Union as a federative republic (1939-1991), its language was officially called Moldavian, written in the Russian variant of the Cyrillic alphabet, and held by Soviet scholars to be an independent Romance language. In 1989, however, the script of the Moldavian language was changed again to Latin and thereupon began a heated debate over whether it should be called Rumanian or Moldovan.

    Phonology

    Rumanian phonology and grammar have developed in rather different directions from those of most other Romance languages because of the language's relative isolation from other Romance languages and its close contact with the Slavic languages and Hungarian.

    Modern Rumanian has seven vowels (he vocal system is considered triangular, as that of Classical Latin and modern Italian and Spanish), and three diphthongs. Stress can occur on any syllable. Varying the stressed syllable can change meaning. The unstressed vowels are slightly reduced in the spoken language and under Slavic influence the initial e is often iotated ([e]=>[je]), though officially this is now considered incorrect except for a few cases.

    Historically, Rumanian continues a Latin distinction between long o and short u, fused in most other Romance languages, but, like almost all others, it has lost the Latin distinction between long e and short i. The sound [] appeared under Slavic influence.

    Vocabulary

    The function words and inflectional patterns are of Latin origin. The Rumanian language preserved less than 22% of the Pan-Romance word stock (some 107 of a total of 488 words); it is remarkable that the Latin words concerning urban life were entirely absent in Rumanian. Slavic languages (mainly Old Church Slavonic and the dialects of Northern Bulgaria) provided for about 46% of the vocabulary, but since the 19th century there was launched a systematic campaign of introducing Latin and French words, while the Slavic words were purged or become obsolete. Nevertheless, 17% of modern Rumanian vocabulary consists of Slavic words and they give the spoken languge a specific emotional flavor. According to the linguist Alexandru Niculescu "Rumanian is the only Romance language that has failed to preserve amor, carus, amare, sponsa, etc., replacing them by [the Slavic words] dragoste love, drag dear, a iubi to love, nevastă wife, logodnă betrothal, a logodi to betrothe".
    Ažurirano 19.02.2011. u 04:49, autor: Mrkalj
  17. Mrkalj (avatar)
    http://www.orbilat.com/General_Surve...schen_etc.html

    Wallachians, Walloons, Welschen etc.

    The ancient Germans used to call the neighboring Celtic peoples by the name Walha. This practice survived, for instance, in the modern English names of Wales (from the Old English Wealh) for the country which in the native language of its inhabitants is called Cymru (pronounced ['kmru]). The term Walha is most probably derived from the name of a Celtic tribe, living in the south-eastern regions of Gaul (modern France) and referred by the Romans as Volcae.

    As the Celts on the European continent were gradually Romanized (between 2nd c. BC and 2nd c. AD) the Germans began using the term Walha to denote also the Romans and Romance-speaking peoples in general. Till modern times the German-speaking inhabitants of Switzerland call their French-, Italian- and Rheto-Romance-speaking compatriots Welschen. The Romance-speaking population in the Low Countries (concentrated mainly in the eastern regions of the modern state of Belgium) accepted the term Walha as its own ethnic name under the form Wallons (in English Walloons).

    Early in the Middle Ages the Slavs in Eastern Europe borrowed from the Germans the name Walha (possibly from its Old High German variant Walah) as a designation for the Romance-speaking peoples under the forms Vlakhi / Vlasi (in South-Slavic languages), Volokhi (in East-Slavic languages) or Wlochy (in Polish). Thus the term Wlochy (pronounced ['vlxi]) is still in use in modern Polish as a designation of Italy. In South-Eastern Europe the Romance speakers have survived the barbarian invasions by fleeing to the mountains, where they became specialized in nomadic pastoralism. For this reason the Byzantine Greeks, who in their turn had borrowed the term Blachoi (pronounced ['vlaxi]) from the Slavic Vlakhi, often tended to use it when referring to the pastoralists in general. The term acquired some derogatory connotations as the pastoralists denied completely the political order and law, often practiced robbery and when engaged as mercenaries in the regular Byzantine army proved to be very treacherous (see the Anna Comnena account in Alexiad, Kekaumenos et al.). During the Ottoman rule in Bosnia (1459-1878) the Muslims refered in a derogatory manner to the Orthodox Serbs as Vlasi.

    The Romance-speaking pastoralists on the Balkan peninsula were in permanent movement and beginning sometimes in the 10th or 11th c. they have gradually migrated northwards, from the Balkan mountain across the Danube, in the Carpathian region, concentrating first in Transylvania, especially in the region of Fagaras (Fagarash). The Hungarians who by then dominated this province, referred to them as Oláh (note that the Hungarian word for Italian is Olasz). In 1290 the Oláh military leader Radu Negru crossed the Carpathians, avoiding the Hungarian pressure, and penetrated the Lower Danube region. In the territory between the Carpathians and the Danube there was established an independent principality which in the Western Latin texts was called Wallachia (in Middle Bulgarian Vlashko); the Ottoman Turks, who led many wars against and effectively dominated the principality till the mid 19th c., called it Iflak.
  18. Mrkalj (avatar)



    Ivan Mužić: Hrvatska povijest devetoga stoljeća, Split, 2006.

    http://www.muzic-ivan.info/hrvatska_...9_stoljeca.pdf

    DODATAK O VLASIMA

    Postoje razna mišljenja o podrijetlu Vlaha. “Jedni smatraju da oni vode poreklo od romanizovanih starobalkanskih plemena, a drugi da su neposredni potomci rimskih kolona. Novija istraživanja (arheološko-antropološka) ukazuju na to da u stvari čine paleomediteransko-indoevropsku simbiozu i tip ljudi koji se proteže i van granica Balkanskog poluostrva.” [Dragoslav Antonijević, Obredi i običaji balkanskih stočara. SANU, Beograd, 1982., str. 20, 24. Usp. V. V. Ivanov i V. N. Toporov, K voprosu o proishoždenii etnonima “valahi”. U: Etničeskaja istorija vostočnih romancev. Akademija nauka, Moskva, 1979.] Vlasi su se kao paleobalkansko stanovništvo selili sa starih u nova sjedišta i s vremenom se asimilirali s etnikom u novoj sredini, bilo da su živjeli u istoj državi, bilo da su prihvatili njegovu vjeru. Tako se veliki broj Vlaha s vremenom pretopio, između ostaloga, u rumunjski, grčki, bugarski, srpski i albanski etnički element. „Nedavno je objavljena nešto detaljnija genetička analiza Vlaha. Uzorci za analizu uzimani su iz Albanije, Makedonije i Rumunjske. Rezultati ovih istraživanja pokazuju da je unutar Vlaha velika genetička raznolikost. Na temelju tih rezultata moguće je zaključiti da su se Vlasi na Balkanu kao poseban entitet oformili prvenstveno zbog istog načina života, privrednih aktivnosti i sličnih ekonomskih interesa.“ [I. Jurić, Recenzija (od 10. rujna 2006.) knjige Hrvatska povijest devetog stoljeća, str. 3.]

    Bogumil Hrabak zaključuje da su “vlasi primili, i to dosta kasno, nacionalnost onog elementa sa kojim ga je vezivala vjeroispovijest. To su pravoslavni vlasi učinili svakako prije katoličkih”. [B. Hrabak, Vlaška i uskočka kretanja u sjevernoj Dalmaciji. U : Benkovački kraj kroz vjekove. Benkovac, 1988., str. 257.] U Hrvata imamo Vlahe koji su u Hrvatskoj obitavali u srednjem vijeku prije XIV. stoljeća i Vlahe koji su doselili s Turcima u XVI. stoljeću. Zef Mirdita navodi mišljenje Josipa Smodlake (objavljeno 1946.) da se u hrvatskim izvorima iz IX. i X. stoljeća u dalmatinskim gradovima spominju imena osoba koja završavaju s postponiranim članom – ul, karakterističnim za Vlahe. [Zef Mirdita, Vlasi u historiografiji. Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, Zagreb, 2004., str. 270.] U petoj glavi latinske redakcije Dukljanininova spisa kad se priča o osvajanjima „Vulgara“ navodi se (u hrvatskom prijevodu) i ova rečenica: “Zatim osvajajući zauzmu cijelu Makedoniju; potom čitavu pokrajinu Latina, koji se u ono doba zvahu Rimljani (‚Romani’), a sada se zovu Morovlasi, to jest Crni Latini.” U istoj glavi hrvatske redakcije Ljetopisa ta rečenica glasi: “Posli obujaše Sledusiju i pojdoše u Macedoniju, i nju prijaše i svu zemlju latinsku, ki se onda (za) Rimljane držahu, a sada se zovu Črni Latini, kih cesar s onimi ima mnogo rvanje.” [I. Mužić, Hrvatska kronika, str. 64, 140.] Prema Dukljaninu ti Crni Latini prvotno su nazivani (smatrani) Romanima.

    Riječ „Włoch“ potječe vjerojatno iz germanskog „Walhs“ i označuje „Romane kao pripadnike Rimskog carstva“. [Tomasz Czarnecki, Gotisches im Wortschatz des Polnischen. Institut za germansku filologiju Univerziteta u Gdansku, Gdansk. Rukopis, str. 10.] Doseljeni Sklavini su riječ Vlah preuzeli od Germana i pod tim pojmom podrazumijevali su više značenja. [D. A. Mačinskij, Migracija Slavjan v I tisjačeljetii n. e. (po pismennim istočnikam s privlječenijem dannih arheologii). U: Formirovanije rannefeodaljnih slavjanskih narodnostej. Akademija nauka, Moskva, 1981., str. 39.] Može se zaključiti da je pojam Vlah u srednjem vijeku obuhvaćao gotovo sve nekadašnje pripadnike Carstva, tzv. Romane, neovisno o njihovu etničkomu podrijetlu i da je ta oznaka Vlah tek u kasnomu srednjem vijeku postala sinonim za pastirsko zanimanje („vlah“). Porfirogenet razlikuje stanovnike koje naziva Romaei od Romana. „Romani su mu u dalmatinskoj temi: u gradovima...; oni su mu i predslovensko (odnosno predavarsko) stanovništvo Hrvatske, Srbije, Zahumlja, Neretve i Duklje. Romaei su mu Grci.“ [P. Skok, Kako bizantinski pisci pišu lična i mjesna slovenska imena. Starohrvatska prosvjeta. N. s., sv. 1/1927., broj 1-2, str. 63.] Romani su prvobitno bili građani Rima, a zatim su tako nazvani svi stanovnici Italije koji su stekli rimsko pravo. Samozvani Romei su podanici Bizantskog carstva i ne moraju biti pravoslavni. Bizantinci su, prema Litavrinu, nazivali sebe Romeima, a svoj imperij zvali su Romanija. Sami su se podanici Carstva ponekad, kada su htjeli izraziti svoju etničku i konfesionalnu pripadnost, nazivali Grci, ali su također i kada su mislili na državno ustrojstvo koristili za sebe pojam Grci. U Rimu i u Karolinškom imperiju bizantski podanici nazivani su Grcima. [G. G. Litavrin, Vizantija i Slavjane, str. 594-596.] Josef Rungg tumači pojam Romani u smislu da je taj označivao pripadnike raznih naroda i etničkih grupa, koje su nekada bile pod rimskom državom. [„ ‘Romanus’ heißt zu Rom römischen Staat gehörig, ‘Römer’. Im römischen Weltreich lebten besonders gegen Ende seines Bestehens Völker verschiedener Zungen, die alle die römische Staatsbürgerschaft besaßen, daher Romani waren. Romani ist demnach vor allem ein staatsrechtlicher Begriff.“ (Josef Rungg, Ortsnamen der Goten, Römer, Franken in Rätien, Noricum, besonders Tirol. Universitätsverlag Wagner, Innsbruck, 1963., str. 131.)] Bizantski pisci u srednjem vijeku pod oznakom Latini podrazumijevaju i sve žitelje zapadne Europe misleći i na njihovu pripadnost rimskom kršćanstvu. [G. G. Litavrin, Nekotorije osobennosti etnonimov v vizantijskih istočnikah. U: Voprosi etnogeneza i etničeskoj istorii Slavjan i vostočnih romancev. Akademija nauka, Moskva, 1976., str. 202-204.] U Dalmaciji su Latinima,u određenom (užem) smislu, nazivani stanovnici priobalnih mjesta. Ni u jednom postojećem izvoru uz pojam tih Latina, kao stanovnika gradova, ne navodi se oznaka „crni“, koja je često vezana uz Vlahe.

    (nastavlja se)
    Ažurirano 19.09.2011. u 23:16, autor: Mrkalj
  19. Mrkalj (avatar)
    (nastavak)

    Vlasi su u Hrvatskoj s vremenom prihvatili katoličku vjeru i odredili se kao Hrvati. Ti su srednjovjekovni, predturski stočari zvani „hrvatski Vlasi“ bili ostatci predhrvatskih starosjeditelja koji nisu, kako pojedini pisci pretpostavljaju, govorili nekim iskvarenim latinskim jezikom. Povijesna istraživanja utvrdila su da je romaniziranje starosjeditelja postojalo samo u nekim dijelovima Balkana. U kontinentalnom dijelu rimske Dalmacije, a posebno u Bosni i Hercegovini, stvarnoga romaniziranja nije bilo, ni u kakvom obliku. Činjenica je da se Vlahe spominje već od ranoga srednjeg vijeka i u nekim drugim balkanskim krajevima u kojima nikad nije živjelo romanizirano starosjedilačko pučanstvo. [Maria Comsa, Romanen Walachen - Rumänen. Zbornik: Welt der Slaven, Beck, München, 1986., str. 138.] Samo dio tih stočara koji su se nazivali Vlasi, i to onaj dio koji potječe iz stare Dacije, bio je znatno romaniziran. [Detaljnije vidi: I. Mužić, Neromanizirano i romanizirano stanovništvo zvano Vlasi. U: Hrvati i autohtonost, str. 361-372.] Svi Vlasi pravoslavne vjere, koji su se doselili u XVI. stoljeću (pa i kasnije) s osmanskim osvajačima, bez obzira na stvarno etničko podrijetlo, prihvatili su srpstvo. Josip Smodlaka je vjerovao da može, kao osoba jugoslavenskoga političkog svjetonazora, slobodno pisati kako pravoslavni Vlasi, koji su u hrvatske zemlje došli kao turske predstraže, odnosno kao turske pomoćne čete, nisu bili podrijetlom Srbi. On je zaključio i sljedeće: „Pravoslavni živalj u Hrvatskoj ubrajao se u Hrvate sve do posljednje trećine XIX. vijeka... Ovo važi za Liku, Kordun i Baniju, a ne za Slavoniju i Dalmaciju gdje se Vlasi nisu nikad nazivali imenom Hrvata. U Dalmaciji su samo jezik nazivali ‚rvackim’... Poslije trideset godina jalovog prepiranja prepušteno je najzad svakome na volju da se naziva narodnim imenom koje mu je milije. Tad se ustanovilo da su se svi pravoslavni opredijelili za srpstvo, a katolici za hrvatstvo. Sada se vidjelo koliko je jak narodnosni faktor vjerozakon, kad je eto i pravoslavne Hrvate kroz srpsku crkvu priveo k nacionalnom srpstvu.“ [J. Smodlaka, Dalmacija i Hrvati kroz vjekove. Književni Jadran, godište I/1952., br. 2, str. 3-4.] Smodlakina zaključivanja osudio je Ferdo Čulinović u režimu dodvoravajućem tekstu pod naslovom Srbi u Hrvatskoj i to u partijskom dnevniku za Hrvatsku Naprijed. F. Čulinović je istaknuo da Smodlakine postavke o Vlasima „historijski nisu točne, a ostavljene bez odgovora mogle bi možda poslužiti kakvom neprijatelju za njegovu rabotu“. [F. Čulinović, Srbi u Hrvatskoj. Naprijed, godište IX., br. 35, od 22. kolovoza 1952., str. 3.] On nije ni spomenuo da Smodlaka u istoj raspravi iznosi kako su se svi Vlasi katolici u Hrvatskoj asimirali u Hrvate. Stvarnost je bila takva da je čak i J. Šidak zaključio kako Smodlaka iznoseći pretpostavke „o jednom od najtežih problema naše historiografije... ipak olako tvrdi, da je širenje srpskog imena u Bosni, Dalmaciji‚ i u samoj Hrvatskoj’ rezultat veliko-srpske propagande poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878.“ [J. Šidak, Dr. Josip Smodlaka, Dalmacija i Hrvati kroz vjekove. Historijski zbornik, godište V., br. 1-2, 1952., str. 197-198.] Poslije ovoga Smodlakina iskustva u hrvatskoj historiografiji o Vlasima su, osim N. Klaić, pisali rijetki pojedinci. Tako je Branimir Gušić 1973. (i to u izdanju Srpske akademije nauka u Beogradu i na njemačkom jeziku) zaključio kako su se oni Vlasi, koji su postali pravoslavni, iako etnički različiti od Srba, zbog svoje pripadnosti pravoslavlju počeli smatrati Srbima. [B. Gušić, Wer sind die Morlaken im adriatischen Raum? Balcanica, IV., SANU, Beograd., 1973., str. 464.] U nizu primjera koji potvrđuju činjenicu poistovjećenja vjerozakona i narodne pripadnosti navodim samo ovaj: Godine 1551. general Ivan Lenković je javio kralju Ferdinandu da su Turci izveli iz unutrašnjosti Turske više tisuća Morlaka ili Vlaha i da su ih naselili oko mjesta Srb i na Kosovu polju kod Knina. S tim Vlasima su vjerojatno došli i pravoslavni kaluđeri koji su osnovali pravoslavni samostan. [Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina. Matica hrvatska, Zagreb, 1943., str. 17-18.] U Hrvatskoj se tek 1974. godine Ivan Ostojić (profesor iz Krapine) usudio o problematici Vlaha objaviti monografiju (202 stranice gusto tiskanog teksta) pod naslovom Vlasi u Hrvatskoj. Nažalost njegova knjiga tiskana je tehnikom „ciklostila“ i u tako ograničenom broju primjeraka da je ostala nepoznata čak i Z. Mirditi, koji je svoje djelo o Vlasima napisao u Zagrebu.

    (kraj)
  20. Mrkalj (avatar)


    In Dalmatia gentes plures apud Ptolemaeu sunt, uerum in primis Dalmatie limitibus iuxta Titium amne ad partem septentrionalem Adrij motis Comenij qui modo Coruati uocant et terraquam inhabitat Coruatia usquad Zetina flumen protendens, homines proceri corporis ac validi venusti facie et qui Latina (licet corrupte) inter Ioquendum non pauca proferant vocabula, seque Romanos fuisse, ibique prioribus temporibus in coloniam deducios pertinaciter asseverant: isti regionem montana pene omnem tenebant, na his Turcoru crebris incursionibus deserta iacet, sed nec haec sola, etia quae hactenus ac deinceps in prouincia scribemus, interius a mari, ab allis gentibus aut deleta aut dissipata sunt, praeter quae in montibus sita, ea enim restantacin eorum potestate, praeter pauca quae ad mare esse diximus, ea maioriex parte Veneti obtinet.
    isti regionem montana pene omnem tenebant, na his Turcoram crebris incursionibus deserta iacet, sed nес haec sola, etiam quae hactenus ac deinceps in prouincia scribemus interius a mari, ab aliis gentibus aut deleta ant dissipa ta sunt, praeter quae in montibus sita, ea enim restantacin eorum potestate, praeter pauca quae ad mare esse diximus, ea maioriex parte Veneti obtinet.

    "homines ... qui Latina (licet corrupte) inter Ioquendum non pauca proferant vocabula, seque Romanos fuisse, ibique prioribus temporibus in coloniam deducios pertinaciter asseverant"

    "ljudi ... koji na latinskom (iako iskvarenom) narěčju uměju da izgovore (proizvedu) nemali broj rěči, koji sami bějahu Rimljani u prěđašnjim vrěmenima dovedeni u koloniju, kako tvrdoglavo tvrde"
    Ažurirano 22.09.2011. u 01:45, autor: Mrkalj
Strana 1 od 4 1234 PoslednjaPoslednja