Ne razumeš naravno to i ne očekujem od tebe ni od Slavena. Nisam pisao za naše istoričare već za one koji su udarili temelj BB školi. Mislim ipak je tema o tome jel?
Problem je u tome što je dotično mit. Još u XV stoljeću dok je Laonik Halkokondil razmatrao odakle su se to Srbi doselili na Balkansko poluostrvo, otkuda su oni itd...od tada se nauka razvija do današnjega dana u kontinuitetu, uključiv i pitanje predbalkanskoga porijekla Srba, svih tih pet stoljeća.
Shvatio sam vrlo dobro tvoju aluziju i ne razumijem zašto
ni ne očekuješ da je razumijem, ali ti srpski istoričari XIX stoljeća o kojima ti pišeš nisu ni na koji način
udarili temelj BB školi, tj. onome šta ti pod tim podrazumijevaš, već
kritičkoj naučnoj metodologiji, koja se u kontinuitetu razvija od XVIII stoljeća do dana današnjega, sa Ilarionom Ruvarcem kao jednim od najznačajnijih. No naravno, Ruvarčeva djela dan-danas ne bi ispunjavala kriterijume za naučna djela dobrim dijelom, a u ponekim mjestima čak ni najosnovnije - zato što se istorijska nauka nastavila razvijati, još i dosta dalje.
Što se tiče Milojevića; vandalijin komentar nije na mjestu, zato što je njegovo djelo prošlo i kroz zub vremena i malo smirenije i objektivnije kritike od onih koji su ga u njegovo vrijeme i svesrdno napadali; njegovo djelo zaista nema mjesto u srpskoj historiografiji - izvan kao izvor za proučavanje njega kao ličnosti, te dragocjenosti koju ima za autohtoniste do današnjega dana.
Istina, kao i svaka istoriografija, puno je negativnog nasljeđa i grešaka koje se
uporno, iznova i iznova ponavljaju, čak iako su pobijene prije jednog vijeka; srpska istoriografija je toga i prepuna. Neke zablude su naravno utemeljene još tada, u XIX stoljeću, i teško je otarasiti ih se. Međutim tu
nikako ne spada
Seoba naroda i pitanje je li se ona ikada odvila...