Ne, ne idu.
Kao što je
T. Masala postavio
ovdje:
Lingvistička saznanja; ili ipak bolje rečeno filološka, govore da prvi slovenski toponim na području Panonije nalazimo oko 700. godine (
Ravenski geograf). Međutim, s obzirom da se tragovi nalaze kako Loma piše u III stoljeću i poznavanjem prostih činjenica da je bilo i talasa seobe Slovena iz Panonije upravo na ove naše prostore (što se doznaje iz pisanih svjedočanstva i arheoloških nalaza, pa i
lingvističkih saznanja)) itekako prije 700. godine. Možemo dakle zaključiti da je Panonija poslovenjena u tim stoljećima, od II st. n. e. do pojave
Bistrice.
No, filologija nije ukazala ni na kakvo panonsko-balkansko porijeklo Slovena, već dapače, sjevernije. Loma ti iznad i navodi tradiciju koja nastaje u X stoljeću, iz navedenih razloga, a koja je očuvana kroz Nestorov ljetopis.
I opet, niko ozbiljan srpski ne bi proglasio
najstarijim slovenskim jezikom (pa ni makedonski).
Nikako. Rad dr Luković-Pjanović nije ništa drugo do nekoherentni džumbus, zbrka svega i svačega, bez ikakve logike.
I netačno je da
navodi precizne citate i poziva se na referentne radove uredno. O njoj smo već nekoliko puta diskutovali na ovoj temi; na str. br 13 ove teme imaš
post br 302., a još detaljnije
br. 2.722 na 109. stranici (na kojoj je i krinka5 objavio neke njene potpuno psihodelične stavove, iz privatne prepiske sa Milićem od Mačve), moju konkretnu ubifikaciju i jednog izravnog falsifikata istorijskog izvora; izmišljanja nepostojećeg Plutarhova životopisa.
Ako nisi razumio, mislio sam na brojnost Srba i zatečenog stanovništva (svakako većinski slovenskoga).
Pa i spominju se drugdje Srbi, zna za njih i Porfirogenit - zna za Srbe (kao i Hrvate) iza Karpata, a spominje i dva naroda koja se zovu malčice drugačije, ali neodoljivo podsjećaju na hrvatski i srpski etnonim, prema Kavkazu.
Shvatam šta ti želiš reći i konačno mi je drago da smo se uspjeli naći do toga da je
zaista bilo seobe Srba sa sjevera ('dalekog' ili ne), i to najvjerovatnije iz kraja Polablja. Koliko vidim, ono što ti (pa i Srebrena koja je koju stranicu ranije komentarisala), tvrdite da postoji i neka srpska skupina i prije njihove seobe
južno od Save i Dunava. Ono što ja sada tebe pitam (pa i nju): koji su izvori za takvu tvrdnju? Kao što sam već naveo, imamo 'Grad Srba' u maloazijskoj Vitiniji negdje 680/681. godine, što nam je prvi ukazatelj na prisustvo Srba na području Rimskog carstva. Ja se ne slažem sa vama i tvrdim da su dosadašnja naučna sa znanja po tom pitanju ipak u pravu, jer upravo ovaj fakat koji sam naveo, ukazuje na to da se seoba Srba (
prva) na ove prostore odvila zaista u VII stoljeću, odnosno da nije bilo Srba u tom trenutku, tj. prije nje.
...dobro...i?
Jezici im jesu bili slični, ali dolazili su iz potpuno drugačijih krajeva - slovenske mase koje su odigrale ključni činilac u etnogenezi srpskog naroda u ranom srednjem vijeku su govorile, hajdemo reći nekakvim
panonskim dijalektom. Srpski jezik dan danas, pa ni od kada je (vernakular) zapisan, nema čak ni tragova nikakvih koji bi ukazali na srpsko
zapadno-slovensko porijeklo. Naprotiv, srpski jezik je upravo evoluirao iz tog jezika
Panonskih Slovena i njegova uklopljenost u južno-slovenski jezički
kontinuum od Jadranskog do Crnog mora je evidentan. Zbog istih razloga je starija nauka odbacivala razmatranje veza između Lužičkih i (Južnih) Srba (a u vrijeme nacionalnog romantizma i Pavla Jurišića
Šturma dobrim dijelom čak i odbacivala to kao nekakvu nacionalističku mitomaniju), a danas to prosto više nije moguće ignorisati. Naravno, odgovor leži u tome što su doseljeni Srbi
u potpunosti prihvatili jezik zatečenih starosjedilaca - baš kao i u slučaju Bugara, sa jednom bitnom razlikom (koja je u najranijem periodu imala i političke posljedice po pitanju odnosa između doseljenika i starosjedilaca) - a to je da su Srbi već bili slovensko, dok su Bugari bili jedno azijatsko pleme.
Malo, ako ne poredimo sa nečim, ne znači ništa. Može da bude relativan pojam. Srbi su dakako
mali ako ih poredimo sa Samonovim plemenskim savezom, ili pak sa južnoslovenskom populacijom koju su posrbili - oko čega smo se, koliko vidim, i složili.