Jezici koji se bovore na celom Balkanu, izuzev Grčke, Albanije i Turske, gotovo da se ne razlikuju. Pitanje je da li je taj jezik bio na Balkanu i južnoj Panoniji pre recimo V veka ili je došao, pa se raširio.
Nebi trebalo da bude sporno, da je Rim, među pismenim i gradskim stanovništvom nametnuo latinski.
Srbi su još uvek enigma.
Pa, dodajmo tu još i Vlahe kao značajniju etničku kategoriju na Balkanskom poluostrvu (uz raznorazne manje kao recimo Rome i Jevreje) i da, tako je. Pa naravno da se malo razlikuju, kada su u pitanju slovenski jezici - ne moraš se ograničiti samo na južne, možeš uključiti i sjeverne...
A zašto bi to bilo pitanje? Ima li ikakvih razloga da se sumnja u do sada najrasprostranjenije uvjerenje - da prije V stoljeća svakako nema
nikakvih Slovena na Balkanskom poluostrvu? Peto stoljeće nam je možda malo rupa što se tiče detaljnijih izvora o ratovima koji su se vodili, ali svakako da to nije slučaj sa četvrtim i prethodnima. Vrlo su dobro dokumentovani u pisanim izvorima, isto kao i šesto stoljeće.
O pripadnicima neke slovenske narodnosti može biti govora na prostoru Carstva, tj. na Balkanskom poluostrvu, samo u kontekstu pojedinaca koji su tu nekako dospjeli (kao recimo već spomenuti Romi ili Židovi). Većeg doseljavanje narodnih masa, koji bi prenijeli i svoju društveno-političku strukturu zajedno sa sobom,
definitivno nije bilo prije druge polovine VI stoljeća. Istorijski izvori ne dopuštaju prostora za potencijalno ranije doseljavanje Južnih Slovena iz panonskih i dačkih krajeva na područje Rimskog carstva, a izuzev možda za pojedine rupe što se tiče sukoba i nekolicine spornih pitanja u V stoljeću, uopšte se nikako ni ne uklapa u kontekst - tada su glavni akteri na ovim područjima neki drugi narodi (Goti, Huni,...), među kojima je svakako postojao i nemali broj pripadnika slovenskih naroda, ali svakako ne zauzimaju veća područja sa trajnim naseljavanjem, već
kako dolaze, tako i odlaze. Svako je ponešto porušio i ostavio iza sebe, ali Sloveni su bili
prvi narod koji je uspio trajno zauzeti područja Carstva u ovim prostorima (baš kao što su to recimo u Galiji bili Franci i Burgundi - a ne Vandali, Alani, Svevi ili Vizigoti).
Ako prihvatimo da su Stari Sloveni bili zaista Venedi sa Visle, što se zapravo izdaje kao vrlo izvjesno, mislim da je evidentno da su se Sloveni na područja pri granicama Carstva i doselili. Međutim, svakako ne bih tu ni izbjegao da navedem da postoje pojedini stručnjaci koji uopšteno etnogenezu drevnih Slovena smještaju u ove krajeve, ali prije Dakije, no panonskih oblasti - ali svakako uz Podunavlje. Jedini pisani izvor koji pruža pojedinu potporu ovome, sa nažalost izuzetno ogromne vremenske distance (previše da bi se baš moglo sa većom izvjesnošću uzeti), jeste Nestorova hronika, ali zaista postoje i pojedini arheološki nalazi koji bi mogli potvrđujuće govoriti. Za ovu temu je
ova knjiga nezaobilazna i Kurta je tu naveo svoja razmatranja, koja na više mjesta odudaraju od tradicionalno rasprostranjenih stavova u društvenim naukama.
I još samo da te podsjetim -
svi su se odnekud doselili i apsolutno
svi su potomci doseljenika. Takva je ljudska istorija. Nema autohtonih naroda.
Autohtone su
jedino zajednice koje posmatramo
u određenom istorijskom događaju (ili procesu), i to
u kontekstu poređenja sa imigrantima. Tako su npr.
u vrijeme Seobe naroda Grkoromeji i poluromanizovane skupine ostataka paleobalkanskog stanovništva
autohtone, a Sloveni
nisu. S druge strane u ranijem periodu možemo govoriti o autohtonim i doseljeničkim zajednicama, jer je ovo područje osvojilo Rimsko carstvo.
Autohtonost sama po sebi apsolutno ništa ne znači, jer je ona važeća samo u kontekstu kada se posmatra
u odnosu sa nekim drugim članom (toga, nažalost, naši
autohtonisti, nikako nisu svjesni).
Porijeklo Srba jeste u dobroj mjeri enigma, ali jedno je nesporno - Beli Srbi su bili (zapadno?)-slovensko pleme koje se doselilo sa sjevera na ove prostore, najvjerovatnije negdje u periodu prve polovine VII stoljeća.