Evo šta o Sabinima i Servijusu kaže jedan istoričar (guess who?)

Etrurac Lukumon, pre nego što će zavladati Rimom (617-591), osvojio je polise Kolatiju i Kornikulum. Ubijeni kralj Kornikuluma zvao se Servije Tulije čije ime istoričar Fabije Pikotor beleži kao Serbie.Naime, Heleni toga doba su slovo betu koristili za glas b a ne za v. Serbijeva udovica biće majka šestog rimskog kralja Serbija Tulija koji je, kao i Lukumon, kad je zavladao Rimom sebi dao ime Tarkvinije.On i Tacije, pre njega, bili su potomci albijskog kraljevskog doma, kao i prvi kralj Rima - Romul.
U čast Serbija Tulija, rođenog od vatre, uvedena je ivandanska svetkovina veselosti i pijanstva kada se, po luci, vozilo u cvećem okićenim čamcima. Suštinski, ovo je bila svetkovina vode koja je, sve do modernih vremena, igrala važnu ulogu u praznovanjima o dugodnevnici.To objašnjava zašto je hrišćanstvo poseglo za njome i posvetilo je sv. Jovanu Krstitelju...
Rod Serbiusa, odnosno Serviliusa pripadao je visokoj rimskoj klasi tako da je, na primer, spisak konzula iz doba carstva i republike, bio gotovo krcat raznim Servijusima bez obzira da li se raidilo o ličnom, porodičnom ili nekom drugom imenu- nadimku. U osnovi ovog imena stoji izraz servator (čuvar, branitelj, spasitelj) i vezan je za službu i služenje. Tako da servio (serbio) pokazuje šire značenje u smislu težnje ka nećemu, imati nešto na umu, u smislu obaveze

Rod Serbiusa potiče iz Sabine, centralne oblasti Apenina koja se graničila sa Etrurijom. Istoimeni grad je ležao u ežištu tri etnosa: sabinskog, akvitanskog, volšanskog. A Sabini su bili, kako beleži Strabon, najstariji narod i staroseeoci.

M.Milanović, Istorijsko poreklo Srba 2,Vandalija 2011.