„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Srbi su tu na balkanu, i to vekovima i vekovima. To je cinjenica. Ne trebaju autohtonisti da formulisu i brane svoju teoriju, nego “zvanicna istorija” koja propagira neku seobu Srba na balkan.
Mora “zvanicna istorja” da objasni kad su Srbi dosli, odakle, u kom broju, i kako. I to dosledno.
Ako je seoba stvarno bila velika (ceo jedan narod), onda je morala ostaviti trag, ne samo u pisanim dokumentima, nego u opstem znanju medju intelektualcima u Vizantiji.

Ne, ne mora. Istorijska nauka mora da učini ono što može. Ono što ne može...ne mora. Nema preciznih izvora? Izvlačimo samo ono što je poznato. Ostalo prepuštamo mašti, a naravno, ako bismo sve rekonstruisali, to bi bila više mašta nego nauka. Kušitsko carstvo je trajalo skoro 1.500 godina. Znači li to da se mora dati ko su li ti ljudi? Ne, ono što mora je samo...ono što može.

Zato mi je potpuno neverovatno da ‘Novi Herodot” Halkokondil, cija se Istorija Vizantije,koncentrise na epohu kad je Srbska drzava bila najjaca (pod Milutinom i Dusanom), ne bi pomenuo seobu tog naroda (po verziji Porfirogenita), i zaslugu Cara Iraklija. Halkokondil pise o najvecem dogadjaju u istoriji, padu Carigrada, i kao ne bi se trudio da objasni otkud ovi Srbi ( najveci neprijatelji carstva, pored Turaka). Ako mu je jedan Gemistus Pletho bio ucitelj, ko zna kakvi su mu svi izvori bili dostupni. I ni rec o Irakliju, ali zato Srbi = Tribali. A Srbska zvanicna istorija cuti.

Već sam ti dao odgovor; ne vidim niti jedan razlog zašto smatraš da bi to trebalo da bude Halkokondilu poznato.

A drugo, mislim da ste i ti i @Kole11 napravili sličnu grešku, jerbo se odaje utisak da smtrate da je Herodot nekakva nedostižna legenda koja se bavila genealogijom naroda. Kaldelis je Hakokondila prozvao Novim Herodotom iz dva razloga:
1) Halkokondil je po strukturi uzeo Herodota za osnovni uzor. Ono što su ovome bili Persijanci, to su njemu Turci. I na sličan način kreće od azijskih prostranstava
2) Masovna upotreba usmenih izvora

Što se tiče samog Herodota, bojim se da ja moram ovde još jednom podsetiti da se u istoriografiji, i to ne samo najmodernijoj, smatra da je Herodot odlični primer kako biti loš istoričar. Nadimak koji on nosi, još iz antičkog vremena, jeste Otac laži. Iako postoje pojedinci koji su Herodota rehabilitovali tako što su pronašli potvrde i relevantnosti u raznim njegovim tvrdnjama, ako uzmete da vidite šta su ljudi pisali, od Tukidida i Plutarha, do npr. Armajora i Felinga, možete videti da se Herodot vrlo često smatra mutnim i poprilično nepouzdanim, a povodom mnogih pitanja i potpunim fantastom.

Često možete čuti da se istoričarima diže kosa na glavi ako čuju famozno «Otac istorije». Po svom delu, Herodot je doslovno perverzija istorije, jerbo gazi po maltene svim principima onoga što čini istoriju naukom kakvu poznajemo. Istoričari se strašno mnogo bore da se ta epite prilepi Tukididu, ali posle toliko prepisivanja jednostavno je nemoguće (ili barem gotovo neizvodivo) tako nešto izvesti. Tako treba i shvatiti Kaldelisovo novi Herodot; složeno. To uopšte nije panegirički podnaslov dat knjizi.
 
Poslednja izmena:
Ne, ne mora. Istorijska nauka mora da učini ono što može. Ono što ne može...ne mora. Nema preciznih izvora? Izvlačimo samo ono što je poznato. Ostalo prepuštamo mašti, a naravno, ako bismo sve rekonstruisali, to bi bila više mašta nego nauka. Kušitsko carstvo je trajalo skoro 1.500 godina. Znači li to da se mora dati ko su li ti ljudi? Ne, ono što mora je samo...ono što može.



Već sam ti dao odgovor; ne vidim niti jedan razlog zašto smatraš da bi to trebalo da bude Halkokondilu poznato.

A drugo, mislim da ste i ti i @Kole11 napravili sličnu grešku, jerbo se odaje utisak da smtrate da je Herodot nekakva nedostižna legenda koja se bavila genealogijom naroda. Kaldelis je Hakokondila prozvao Novim Herodotom iz dva razloga:
1) Halkokondil je po strukturi uzeo Herodota za osnovni uzor. Ono što su ovome bili Persijanci, to su njemu Turci. I na sličan način kreće od azijskih prostranstava
2) Masovna upotreba usmenih izvora

Što se tiče samog Herodota, bojim se da ja moram ovde još jednom podsetiti da se u istoriografiji, i to ne samo najmodernijoj, smatra da je Herodot odlični primer kako biti loš istoričar. Nadimak koji on nosi, još iz antičkog vremena, jeste Otac laži. Iako postoje pojedinci koji su Herodota rehabilitovali tako što su pronašli potvrde i relevantnosti u raznim njegovim tvrdnjama, ako uzmete da vidite šta su ljudi pisali, od Tukidida i Plutarha, do npr. Armajora i Felinga, možete videti da se Herodot vrlo često smatra mutnim i poprilično nepouzdanim, a povodom mnogih pitanja i potpunim fantastom.

Često možete čuti da se istoričarima diže kosa na glavi ako čuju famozno «Otac istorije». Po svom delu, Herodot je doslovno perverzija istorije, jerbo gazi po maltene svim principima onoga što čini istoriju naukom kakvu poznajemo. Istoričari se strašno mnogo bore da se ta epite prilepi Tukididu, ali posle toliko prepisivanja jednostavno je nemoguće (ili barem gotovo neizvodivo) tako nešto izvesti. Tako treba i shvatiti Kaldelisovo novi Herodot; složeno. To uopšte nije panegirički podnaslov dat knjizi.

Mozda istorija trenutno ne moze da objasni nesto – ali kao nauka, mora da se trudi, da nastavi istragu da bi jednog dana mogla da objasni. Srbi nisu mrtav narod; oni postoje, znaci mora da se nastavi rad.

Ako se Srbski istoricar zadovolji sa trenutnim znanjem o proslosti Srba, to nije nauka, nego politika.

George Orwell, kao bivsi sluzbenik u jednoj koloniji, je lepo opisao ciljeve istorije po zamisli zapadnjaka

“ The most effective way to destroy people is to deny and obliterate their own understanding of their history”

“Who controls the past controls the future. Who controls the present controls the past”

Zadnijh trideset godina, Srbi su bili zrtve najociglednije zloupotrebe istorije u sluzbi geopolitike.

Metodologija je bila poznata kolonizatorska:
  1. Rasparcenje jednog naroda ili izmisljanje novih naroda
    • Montenegrini
    • Severno makedonci
    • Kosovari
    • Bosnjaci
    • Vojvodjani
Sve sa svojim “medjunarodno priznatim” novim zastavama, himnama, i proslosti
  1. Ubedjenje starosedeoce da su dosljaci
Tako su Krajisnici , Bosanski Srbi, i Srbi na Kosmetu proglaseni za agresore (u svojoj otadzbini).

Slicno kao sto su ubedili Srbe / Slovene da su poslednji dosli u Evropi; tako su zapadnjaci ubedjivali starosedeoce Amerike da su “Indijanci”; i Englezi nazvali autohtone Kimre “Welsh” (“stranci”). Tehnika je uvek ista. Onda obavezno se nalepi losa konotacija imenu – ‘Indian Giver” (onaj ko trazi natrag vec darovan poklon), “ Welsh on a bet” ( da se ne postuje opklada). Isto tako su Srbima i Slovenima uprljali imena dajuci im druga sramna znacenja: Serb – servant / serf, Slav – slave, slovenly -messy and dirty
  1. Satanizacija zrtve
    • Poznati su “novinari” 90ih Christianne Amanpour, Roy Gutman i reportaze CNNa, BBCa
    • Proizvodnja ‘instant’ knjiga da istorijski podkrepe geopolitiku. Britanski obavestajac Noel Malcolm “ Bosnia: A Short History”, “Kosovo: A Short History”
    • Optuzba i glasanje za “genocidan narod “ pred UN
    • Medjunarodni Sud (Haski)koji kaznjava sve Srbske branioce, a i optuzuje celu Srbsku proslost kao zlocinacku
    • Pokusaj pred UNESCOm da se proglase sve Srbske svetinje na Kosovu kao Shiptarske

Medju glavnim ucesnicima u svim ovim rabotama su bili strani akademici, istoricari, profesori, eksperti. Struka.

Po meni, najbolji pokazatelj zapadnjackog odnosa prema istoriji je knjiga Francis Fukuyame (Americkog istoricara i geopoliticara) “ The End of History ...”. Znaci kad su stigli do geopolitickog vrhunca i pobedili sve suparnike, nema vise potrebe za istoriju. Vidi se koji je po njima bio jedini cilj istorije. [za Slovene je poucno da ovaj trenutak je isti onaj kad se cepaju sve slovenske drzave, Sovjetski Savez, Jugoslavija, Cehoslovacka]

I sad znajuci sve ovo, i biti svedok ovome, bilo je normalno ocekivati da ce Srbski istoricari (zvanicne skole) odluciti da preispitaju svoje stavove o Srbskoj istoriji. Videvsi ovu zloupotrebu, i znajuci da su isti igraci (Vatikan-Rim, Nemacka, Amerika-Engleska, Turska, Grcka-Vizantija) i ranije koristili iste metode; i da skoro svi strani izvori/podaci za Srbsku istoriju poticu od njih, bilo je normalno revidirati stavove. Baviti se mnogo vise domacim (starim srpskim I drugim slovenskim) hronikama I izvorima. Prouciti opet zaboravljene istoricare (npr Milosa Milojevica). Staviti veci naglasak na druge pomocne nauke (arheologija, genetika, antropologija).

Zvanicni srpski istoricari, cast izuzecima, nisu nista od ovoga uradili. Nego razni amateri, autohtonisti, su krenuli ovim pravcem. Umesto da im se pridruze, i da koriste zvoje znanje i mogucnosti da pomognu u zajednickoj akciji, sta su “zvanicni istoricari” uradili? Koristili su sve svoje vreme da napadnu autohtoniste, i da (in)direktno podrze I ptoduze kolonizaciju Srbije,

Mislim da ovakav stav zvanicne struke nema nikakvo opravdanje.
 
Što se tiče samog Herodota, bojim se da ja moram ovde još jednom podsetiti da se u istoriografiji, i to ne samo najmodernijoj, smatra da je Herodot odlični primer kako biti loš istoričar. Nadimak koji on nosi, još iz antičkog vremena, jeste Otac laži. Iako postoje pojedinci koji su Herodota rehabilitovali tako što su pronašli potvrde i relevantnosti u raznim njegovim tvrdnjama, ako uzmete da vidite šta su ljudi pisali, od Tukidida i Plutarha, do npr. Armajora i Felinga, možete videti da se Herodot vrlo često smatra mutnim i poprilično nepouzdanim, a povodom mnogih pitanja i potpunim fantastom.
Često možete čuti da se istoričarima diže kosa na glavi ako čuju famozno «Otac istorije». Po svom delu, Herodot je doslovno perverzija istorije, jerbo gazi po maltene svim principima onoga što čini istoriju naukom kakvu poznajemo.
Претјера га. Сви који су тако скрвили на јадног Херодота, а ту има и неких који себе сматрају ауторитетима, нису ништа друго до типови који не разумију проблематику и у том инфантилном доживљају материје начин да себе промовишу јесте да укаљају неког истинског ауторитета из те области.

Које смо то имали историчаре у том времену, са којим би равнали Херодота? Имамо Тукидита који је битисао нешто касније, који има другачији приступ којем ће данас свако дати предност, са нагласком на ово данас.
Када би данас равнали Полибија и Херодота то јесте небо и земља, али једно је писати дјело када већ имаш нешто на што се ослонити, а друго кад немаш ништа, када мораш осмислити и композицију и форму и стил и на шта се фокусирати код писања, чему дати предност, усменом предању, препричавањима или оскудним сазнањима о многим народима, када мораш импровизовати, домишљати и измишљати да попуниш дјело садржајем.

Херодотов стил одудара од стила каснијих историчара, ту имамо један микс тада знаних епизода из историје или о народима, усмених легенди, препричавања, предања, робовање тадашњем обавеном калупу (хеленској митологији), гледајући то из данашње визуре дјелује рогобатно, инфантилно, али инфантилно дјелују и филмови из 1920их када их равнамо са овим данашњим, све има своју генезу, тако и историја.

У тој генези, Херодот је свакако значајан, јесте претенциозно написати "отац историје" као што је претенципзно написати "отац нације" који смо прихватили за многе личности који то нису заслужили, уз све те мане, замјерке, што многи наводи наравно да се могу сматрати непоузданим, његов рукопис има изванредну вриједност.
Посебно када описује епизоде ближе његовом времену и народе које боље познаје, гдје из баш таквог стила писања можемо дознати много што шта, и о начину живота и о систему вриједности и о скрупулама и предрасудама (рецимо када македонски принц Алелсандар мора полагати тест да би доказао да је Хелен) које су владале. Да нема Херодотовог рукописа, наша сазнања о тим временима била би сиромашнија.
 
Poslednja izmena:
Претјера га. Сви који су тако скрвили на јадног Херодота, а ту има и неких који себе сматрају ауторитетима, нису ништа друго до типови који не разумију проблематику и у том инфантилном доживљају материје начин да себе промовишу јесте да укаљају неког истинског ауторитета из те области.

Које смо то имали историчаре у том времену, са којим би равнали Херодота? Имамо Тукидита који је битисао нешто касније, који има другачији приступ којем ће данас свако дати предност, са нагласком на ово данас.
Када би данас равнали Полибија и Херодота то јесте небо и земља, али једно је писати дјело када већ имаш нешто на што се ослонити, а друго кад немаш ништа, када мораш осмислити и композицију и форму и стил и на шта се фокусирати код писања, чему дати предност, усменом предању, препричавањима или оскудним сазнањима о многим народима, када мораш импровизовати, домишљати и измишљати да попуниш дјело садржајем.

Херодотов стил одудара од стила каснијих историчара, ту имамо један микс тада знаних епизода из историје или о народима, усмених легенди, препричавања, предања, робовање тадашњем обавеном калупу (хеленској митологији), гледајући то из данашње визуре дјелује рогобатно, инфантилно, али инфантилно дјелују и филмови из 1920их када их равнамо са овим данашњим, све има своју генезу, тако и историја.

У тој генези, Херодот је свакако значајан, јесте претенциозно написати "отац историје" као што је претенципзно написати "отац нације" који смо прихватили за многе личности који то нису заслужили, уз све те мане, замјерке, што многи наводи наравно да се могу сматрати непоузданим, његов рукопис има изванредну вриједност.
Посебно када описује епизоде ближе његовом времену и народе које боље познаје, гдје из баш таквог стила писања можемо дознати много што шта, и о начину живота и о систему вриједности и о скрупулама и предрасудама (рецимо када македонски принц Алелсандар мора полагати тест да би доказао да је Хелен) које су владале. Да нема Херодотовог рукописа, наша сазнања о тим временима била би сиромашнија.

Tukidid je odličan primer. Nebo i zemlja u poređenju sa Herodotom. Mislim i on je podosta pristrasan, ali pogledajmo samo njegov uvod npr. i štamon postavlja kao ideale. Polibije je drugi dobar primer; možemo dodati i Plutatha i još mnoge druge.

No, pogrešno si me razumeo. Nikako nisam hteo da kažem da je Herodot bezvredan, pa niti da je Kaldelis hteo Halkokondila da vređa proglašujuči ga Novim Herodotom. Zašto iz jednog ekstrema ići u drugi? Naprotiv, hteo sam samo da kažem da su Kole11 i KARPOSH_77 pogrešili u čitanju te titule.
 
Samo sam hteo da naglasim da na svim frontovima gde su se Srbi borili (Krajina, Bosna, Kosovo) da su proglaseni za agresore na sopstvenoj zemlji. Valjda se vidi po ostatku priloga da mi je pojam Srbskih zemlja malo siri od Beogradskog pasaluka.
Ма знам ја добро шта си мислио. Твој пост је врло квалитетан, са тим дјелом поста се слажем, и више од тога када су у питању искварене подвале нашем роду. И читав пост је коректан, но ту постоји опасност и замка да од дрвета не видимо шуму.
И овдје заиста не мислим да је битно ко се у овој љутој борби непомирљиво завађених страна сврстао у који ров, и једнима и другима водиља могу бити родољубље и најбоље намјере, и исто тако у тој нашој завади може се десити да радимо у корист оних који нашем роду не мисле добро.

Моја примједба (за појам босански Срби) је реакција на све више у комшилуку обавеано наметање дискурса које и многи Срби несвјесно прихватају.
Ништа посебно битно, моје је да примијетим, ако буде какве вајде, добро и јест.
 
Да нема Херодотовог рукописа, наша сазнања о тим временима била би сиромашнија.

Samo da dodam još jednu stvarčicu ovde; ne radi se tu o informacijama koje su tu zbog toga što je Herodot nekakav autoritet, pa njega biramo iznad komplementarnih izvora. Već zato što nemamo izbora. Naravno da Herodot donosi dosta dragocenih podataka, ali mi smo, doslovno, prisiljeni da ga koristimo, jer maltene da nemamo alternative. Dakle, to je stvar nužde, a ne prepoznavanja posebnih Herodotovih koji bi ga izdvojili u odnosu na (ostale) logografe.

Pitanje za Slavena:

  • da li su u 15.veku u Grckoj postojala dva razmisljanja o poreklu Srba, jedno da je to autohton balkanski narod i drugo da je to narod koji je na Balkan dosao sa Severa proteran od Skita?

Ne znam odgovor na to pitanje. Štaviše, ne bih sad znao nabrojati Grke koji su u XV st. razglabali o poreklu Srba.

Koristili su sve svoje vreme da napadnu autohtoniste

Ovo je jedna iluzija koja se, nažalost, gaji na mrežama i na ovom forumu.

Preko 99% istoričara ne samo da se ne bavi autohtonistima, već ogromna većina ni ne zna za njih. Pažnja koju posvećuju gotovo da je jednaka udelu strategije politike Srbije prema Kiribatima.

Sa druge strane, autohtonisti uglavnom ne znaju nikog sem Radivoja Radića, pa onda iz neshvatljivih razloga njegovo bavljenje njima, koje uzgred budi rečeno sačinjava jedan mizerni, strašno maleni deo njegovog opusa, pa ponavljaju kao papagaji. :D Evo grupica istoričara je doslovno tek nedavno objavila onaj apel povodom udruženja posvećenog Milojeviću iz Crne Bare. Da ni ne napominjemo koliko je Radić prozivan i prokazan u svojoj zajednici što uopšte i posvećuje delić vremena tim ljudima.

Dakle, slika koriste sve svoje vreme da napadnu autohtoniste doslovno nem veze s životom.
 
"The Serbian Cross, surrounded by four firesteels, possibly also derives from a Byzantine emblem. It strongly resembles the imperial emblem used in Byzantine flags during the late (Palaiologan) age. As a Byzantine symbol though, it might date back to several centuries earlier. Serbian historian Stanoje Stanojević argues that it was officially adopted as a Serbian symbol as well in 1345, with Dušan the Mighty's raising to a Serbian Empire.[10] In contrast, Stojan Novaković posits that the recorded use of the Serbian cross, as a national symbol, began in 1397, during the rule of Stefan Lazarević.[10] It was possibly derived from a known candle chandelier from the Visoki Dečani.[10]. The fact that this very emblem was found in archeological localities in Serbia, near Lepenski Vir, Starčevo and Vinča, indicates that it is highly possible that the Romans adopted this emblem from Serbs, and not vice versa. "

Podebljanim slovima je prava istina.
 
slaven konstantin i ostala g0vna iz njihove ekipe su promenila tekst na vikipediji, za manje od pola sata po mom postavljanju na forum pod navodima tekst je promenjen.
Lazi, prevare i podmetacine, stalno to rade.


Ja licno nemam vremena za to.

Inace ovde je interesantno kako se sve svede na doseljenju. Autohtonisti bi mozda neko i smatrao ozbiljno. Da nisu poceli da izmisljaju kako su Srbi osnovali Indiju, napravili Piramidu, da je Isus bio Srbin i.t.d.

Sat vremena Serbona svakog koji se malo zainteresovao za istoriju, toliko odvaja od autohtonista da to nije normalno. Ocigledno je da pricaju da bi ljudima prijalo usima, a ne istorijom.

Svakom je ocigeldno da je to lupetanje.

Da bi imali stav ko Florin Curta moglo bi se pricati ozbiljno. Doduse i ovdasnji autohtonisti ignoriraju jako dobre argumente da je seobe ipak bilo mala romanizacija slovenskih jezika, izvore koje govore o tome, promena arheoloske kulture i.t.d.

Kole moram priznati ima dobre postove, a nekog klovna ko Pantelica, ko da svata ozbiljno, lupeta ko da je ceo dan pusio neku zestoku drogu.
 
Poslednja izmena:
Ovakvi zlikovacki postovi lazi, napada na mene i promena teksta na vikipediji za manje od sat vremena po mom postovanju tj. lazi podmetacine i prevare plus od dezinfo agenta kome maternji nije srpski sve govori za svakog normalnog i postenog coveka.
Nikad nisam tvrdio da je Isus Srbin ili bilo sta, jer mislim da Isus nikad nije postojao, Isus je fiktivana licnost.

Tamo gde ja najveca koncentracija srpske genetike I2a1 van ovog Srbskog zivotnog prostora je na Sardiniji, gde se nalazi jedna od najstarijih piramida na svetu, grad Sasari, Monte d'Accoddi.
Najveca koncentracija srpske genetike I2a1 van evrope je Mesopotamija/Kurdistan kod Kurda koji su arijevski narod. Danasnji Kurdi nisu isto sto i prastari Kurdi.

A ti konstantin samo nastavi da napadas i lazes, zakopavaces se sve dublje. Jer ovo sto tvrdim je prava istina i predokazano, imam dokaze iz svih naucnih disciplina pravih nauka za moje tvrdnje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top