Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.108
Srbi su tu na balkanu, i to vekovima i vekovima. To je cinjenica. Ne trebaju autohtonisti da formulisu i brane svoju teoriju, nego “zvanicna istorija” koja propagira neku seobu Srba na balkan.
Mora “zvanicna istorja” da objasni kad su Srbi dosli, odakle, u kom broju, i kako. I to dosledno.
Ako je seoba stvarno bila velika (ceo jedan narod), onda je morala ostaviti trag, ne samo u pisanim dokumentima, nego u opstem znanju medju intelektualcima u Vizantiji.
Ne, ne mora. Istorijska nauka mora da učini ono što može. Ono što ne može...ne mora. Nema preciznih izvora? Izvlačimo samo ono što je poznato. Ostalo prepuštamo mašti, a naravno, ako bismo sve rekonstruisali, to bi bila više mašta nego nauka. Kušitsko carstvo je trajalo skoro 1.500 godina. Znači li to da se mora dati ko su li ti ljudi? Ne, ono što mora je samo...ono što može.
Zato mi je potpuno neverovatno da ‘Novi Herodot” Halkokondil, cija se Istorija Vizantije,koncentrise na epohu kad je Srbska drzava bila najjaca (pod Milutinom i Dusanom), ne bi pomenuo seobu tog naroda (po verziji Porfirogenita), i zaslugu Cara Iraklija. Halkokondil pise o najvecem dogadjaju u istoriji, padu Carigrada, i kao ne bi se trudio da objasni otkud ovi Srbi ( najveci neprijatelji carstva, pored Turaka). Ako mu je jedan Gemistus Pletho bio ucitelj, ko zna kakvi su mu svi izvori bili dostupni. I ni rec o Irakliju, ali zato Srbi = Tribali. A Srbska zvanicna istorija cuti.
Već sam ti dao odgovor; ne vidim niti jedan razlog zašto smatraš da bi to trebalo da bude Halkokondilu poznato.
A drugo, mislim da ste i ti i @Kole11 napravili sličnu grešku, jerbo se odaje utisak da smtrate da je Herodot nekakva nedostižna legenda koja se bavila genealogijom naroda. Kaldelis je Hakokondila prozvao Novim Herodotom iz dva razloga:
1) Halkokondil je po strukturi uzeo Herodota za osnovni uzor. Ono što su ovome bili Persijanci, to su njemu Turci. I na sličan način kreće od azijskih prostranstava
2) Masovna upotreba usmenih izvora
Što se tiče samog Herodota, bojim se da ja moram ovde još jednom podsetiti da se u istoriografiji, i to ne samo najmodernijoj, smatra da je Herodot odlični primer kako biti loš istoričar. Nadimak koji on nosi, još iz antičkog vremena, jeste Otac laži. Iako postoje pojedinci koji su Herodota rehabilitovali tako što su pronašli potvrde i relevantnosti u raznim njegovim tvrdnjama, ako uzmete da vidite šta su ljudi pisali, od Tukidida i Plutarha, do npr. Armajora i Felinga, možete videti da se Herodot vrlo često smatra mutnim i poprilično nepouzdanim, a povodom mnogih pitanja i potpunim fantastom.
Često možete čuti da se istoričarima diže kosa na glavi ako čuju famozno «Otac istorije». Po svom delu, Herodot je doslovno perverzija istorije, jerbo gazi po maltene svim principima onoga što čini istoriju naukom kakvu poznajemo. Istoričari se strašno mnogo bore da se ta epite prilepi Tukididu, ali posle toliko prepisivanja jednostavno je nemoguće (ili barem gotovo neizvodivo) tako nešto izvesti. Tako treba i shvatiti Kaldelisovo novi Herodot; složeno. To uopšte nije panegirički podnaslov dat knjizi.
Poslednja izmena: