„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja znam vrlo dobro šta je njegova disertacija; pitanje je bilo pokušaj inspiracije onima koji šire dezinformacije da probaju promeniti svoje loše navike.

Pogledajte prilog 618589

Meniskusi kolena i njihove veze.



:kafa:
Onda on, po tvojim merilima, nije imao pravo da napiše ovo?

1575053041813.jpeg
 
1) Laž. Ovo da nema izvora o ratovanjima toliko je gnusna laž da nema poente ni osvrtati se (Čuda Sv. Dimitrija, Menandar Protektor, Evagrije, Jovan Efeški, Jovan BIklarsk,..i). Što se tiče samog navođenja naseljavanja stanovništva, već sam postavljao citate Ananije Širakacija i Jovana Efeskog (dakle držimo se ovog slepog bukvalizma, preskačući činjenicu koliko izvora govori o provalama, preplavljivanju Balkanskog poluostrva i sl. bez izričitog navođenja e, ovde su se nastanili, iako se nigde ne pominje da su se vratili natrag preko Save i Dunava u svoju postojbinu).

2) Laž. U periodu Seobe naroda došlo je do dehristijanizacije Balkanskog poluostrava i pojave jedne nove, paganske religije, koja je sa sobom dovela i nove pogrebne običaje. Skoro svi urbani centri su u pretrpeli razaranja, a nijedna jedina ranohrišćanska bogomolja nije bila pošteđena. Uništene su i Nebeske stolice, hram koji se nalazio na Kopaoniku na visini od 1800 metara, kao i raška bazilika na podnožju kod reke jednako. Čovek zloupotrebljava činjenicu da ne postoje arheološki dokazi o masovnoj i sistematskoj kolonizaciji čitavog poluostrva (straw man argument) i poluistinu pretvara u nešto sasvim drugo. Arheologija je poprilično jasno ukazala da je Balkan, odnosno njegov najveći deo, bio izložen jednoj invaziji stranaca koji su došli sa severa i koji nisu bili hrišćani, te koji su u narednom periodu verovatno nastavili napade na i pljačke hrišćanskih svetilišta.
Kako objašnjavaš da je krajem sedmog stoleća arhont provincije Hellas izvesni Petar, Sloven i hrišćanin, https://www.doaks.org/resources/seals/byzantine-seals/BZS.1958.106.996?
Dakle ratom i razaranjem Vizantije paganski Sloveni dolaze na Balkan a onda 60 godina nakon opsade Carigrada jedan Sloven postaje arhont i državni činovnik provincije na jugu carstva......
 
Sta je medicinska fizicka antropologija nego proucavanje skeleta, kolena, kostura, fenotipa...

Pitanje je bilo vezano za tvoju komparaciju dotičnog gospodina sa Živkom Mikićem. Ja sam kazao da je Mikić, za razliku od Živanovića, prvi pravi savremeno školovani fizički antropolog. Živanović je završio medicinu. Živanovićev doktorat je o meniskusu kolena, a Mikićev o antropološkim istraživanjima ljudskih ostataka centralnog Balkana od neolita do latenske epohe.

Ako ti misliš da apsolutno svako ko se školuje kao anatom znači da se stručno obrazovao i kao antropolog kompetentan da proučava praistoriju, grdno se varaš.
 
Ne znači, već da on nije bio doktor antropologije, kako ga je @Pantelić Nebojša pokušao lažno predstaviti.

Za pisanje knjiga, potrebno je vreme mastilo i papir / funkcionalni kompjuter.
I Radić je doktor izmišljene vizantijske istorije pa se petlja u sve i svašta, naročito u nauke o jeziku. Doduše, njegove gluposti se ne citiraju, dok su Živanovićeve knjige naučna sredstva.
 
Kako objašnjavaš da je krajem sedmog stoleća arhont provincije Hellas izvesni Petar, Sloven i hrišćanin, https://www.doaks.org/resources/seals/byzantine-seals/BZS.1958.106.996?
Dakle ratom i razaranjem Vizantije paganski Sloveni dolaze na Balkan a onda 60 godina nakon opsade Carigrada jedan Sloven postaje arhont i državni činovnik provincije na jugu carstva......
Jedna protuva te pitala da li si uopšte čitao taj članak i obrisala post. I ja potvrđujem da sam ga čitao i da Petar jeste slovenski arhont, a da pored njega u sledećem veku postoji i pečat DRAGOSLAVA ARHONTA ELADE. On je veoma zanimljiv i pokušaću da ga nađem, mada je veoma dobro sakriven.
 
Srpski jezik koji je najsrodniji sanskrtu
Najverovatnije tačno. Ali, kao što čujemo od Slavena, to istoričare ne interesuje jer zadire u predistorijski period. Ono što oni definišu istorijskom naukom ne poklapa se sa našim poimanjem istine o prošlosti. Tako da, ako za nešto nema dokaza u smislu istorijskih izvora, to se za istoriju nije desilo ma koliko logično bilo. Kapiraš?
Та и не заиста.
mghNBZT.png


Nicholas Sims-Williams - Iranian; The Indo-European Languages, second edition, edited by Mate Kapović, Routledge, 2017, 264

kKuMiMm.png


J. P. Mallory - In Search of the Indo-Europeans: Language, Archaeology and Myth, Thames & Hudson, 1991, 35
 
Poslednja izmena:
I Radić je doktor izmišljene vizantijske istorije pa se petlja u sve i svašta, naročito u nauke o jeziku.

Gde se Radić to petlja u nauke o jeziku?

Doduše, njegove gluposti se ne citiraju,

O Radićevom doktoratu pisalo se i u Grčkoj, Italiji, Francuskoj...U francuskom godišnjaku Revue des études byzantines prikaz o njegovom dokoratu 1994. godine objavila je vizantoog Marie-helene Congourdeau:

rebyz_0766-5598_1994_num_52_1_T1_0344_0000_710.jpg


rebyz_0766-5598_1994_num_52_1.jpg


Broj 31 Rivista di studi bizantini e neoellenici:

content


content


Češka čuvena Byzantinoslavica br. 33:

download.png


dok su Živanovićeve knjige naučna sredstva.

Možeš li postaviti neke primere citiranja?

Posebno bi bilo lepo ako bi naveo neki od primera Živanovićevih gluposti (vezano za autohtonističku školu); da saznamo da li ga je iko živ ikada citirao na tom polju do sada. :ceka:
 
Poslednja izmena:
Dakle, ovaj Miloš S. Milojević i bez genetske analize umeo je da ubode pravi rezultat:

Ми смо још раније казали: да су се Грци настанили у српским земљама, као војници и војене страже семитске и етиопске расе и да су као такови морали састајати се из разних народа, који су управљани једним језиком изпочетка и то на 2100 год. пре Христа асијрским, а после од 1445 па даље опет етиопским.
 
АПЕЛ ЈАВНОСТИ

Историчари, историчари уметности, археолози,

антрополози, класични филолози и теолози
против новог таласа

псеудоисторије и митоманског тзв. новоромантизма


У последње време сведоци смо тога да се јавни простор у Републици Србији убрзано и забрињавајуће испуњава новим таласом опасног псеудонаучног историјског размишљања и деловања.

После пропагирања опскурних књига деведесетих година прошлог века чији су аутори били они попут Олге Луковић-Пјановић и Јована И. Деретића, које су осликавале дубоку кризу друштва у целини и искушења националног идентитета, појавио се нови талас тзв. новоромантизма.

Однекуд пројектовано растакање критичког расуђивања у јавном простору добило је недавно свој врхунац злоупотребом имена српског романтичарског публицисте друге половине XIX века Милоша С. Милојевића (1840–1897).

Под флоскулом да је његов опус „забрањена српска историја“ у јавности све агресивније наступа Удружење „Милош С. Милојевић“.

У само неколико протеклих недеља то удружење одржало је ,,програме“ и представљања репринтованих публикација и нових текстова посвећених овој личности, и то у Народној библиотеци Србије, Народној библиотеци у Љубовији, Нишком културном центру, Културном центру у Шапцу, београдској цркви Светог Марка, манастиру Михољска Превлака у Митрополији црногорско-приморској, Музеју Херцеговине у Требињу и Центру за културу у Угљевику, а најављено је да ће њихова наредна активност ускоро бити одржана и у Сомбору.

Свесни чињенице да је јавни простор отворен за различите садржаје, ми, историчари, историчари уметности, археолози, антрополози, класични филолози и теолози, осећамо одговорност и обавезу да јавно и одлучно укажемо на изразито негативне и дугорочно веома штетне последице последњег новоромантичарског таласа који у свим приликама ad hominem напада носиоце научне историографске методологије.

Пропагатори стваралаштва Милоша С. Милојевића, ратника у Српско-турским ратовима, националног радника и чиновника администрације Кнежевине и Краљевине Србије, члана Српског ученог друштва, очито заборављају следеће чињенице:

  1. Његови „Одломци историје српских (југославенских) земаља“ препуни су фантастичних пасуса о боравку „старих“ Срба у централној Азији и у Африци, као и о судару старих Срба са Кинезима.
  2. „Народне песме и обичаји укупног народа српског“, у три тома, пуне су измишљене и крајње мистификоване фолклористичке грађе која је још у време свога првог публиковања постала опасна по српске националне интересе у Старој Србији и Македонији, и то у тој мери да ју је стручна критика друге половине XIX века одмах препознала као инсинуације и одбацила.
  3. „Путопис дела праве Србије“ врви од фабрикованих и фалсификованих натписа из српског средњег века, али и измишљених српских споменика античког доба што су благовремено критиковала истакнута научна имена, чиме је још за живота Милош С. Милојевић дискредитован и означен као истраживач српске прошлости у чије се информације не може веровати.
  4. Књига „Наши манастири и калуђерство“ препуна погрешних имена личности и убикација светосавских епископских седишта на немогуће локације одбачена је још и од књижевно-историјске критике на страницама црквених часописа Кнежевине и Краљевине Србије.

Рад Милоша С. Милојевића и његов списатељски опус су, између бројних угледних имена, јавно и оштро критиковали следећи његови савременици: Иларион Руварац, Стојан Новаковић, Иван Степанович Јастребов, Јован Цвијић и др. О томе постоје бројна сведочанства, а његово уклањање из научне сфере временом је постала трајна и непроменљива чињеница.

Стога, у потпуности свесни изразито штетног деловања Удружења ,,Милош С. Милојевић“, осећамо одговорност и дужност да позовемо целокупну јавност, као и стручне и академске кругове, установе културе и просвете (архиви, библиотеке, музеји, галерије, културни центри, школе, факултете), централне, покрајинске и локалне власти (а пре свега Министарство културе и информисања које је само током ове године чак у два наврата финансијски подржало објављивање дела Милоша С. Милојевића), старешинства српских православних манастира и парохијских храмова, средства јавног информисања (штампане, електронске медије и портале) да у разматрање узму ове сажето изложене научне чињенице о месту Милоша С. Милојевића у нашој култури, прошлости и научној историографији и да, заједно са стручњацима, јасно и одлучно стану на пут шарлатанском сејању његових чињенично неприхватљивих ставова који се из разлога научне методологије не могу никако рехабилитовати.

Коначно, потписници ових редова најоштрије осуђују бројне вербалне испаде, увреде и претње физичким насиљем које поједини чланови и симпатизери Удружења ,,Милош С. Милојевић“ упућују нашим колегама, као и отворене ксенофобне и антисемитске ставове које пропагира то удружење.

Потписници Апела упућују позив свим својим уваженим колегиницама и колегама, као и нашим грађанима који истински желе да обогате и објективизују знања из националне историје, да својом јавном подршком овом документу дају одлучан допринос даљој афирмицији научне историографије и других хуманистичких дисциплина у нашој земљи.

У Београду,
25. новембра 2019. године

Potpisnici:
1. prof. dr Siniša Mišić,
2. prof. dr Goran Latinović,
3. prof. dr Danijela Stefanović,
4. prof. dr Radivoj Radić,
5. prof. dr Goran Vasin,
6. prof. dr Boris Stojkovski,
7. prof. dr Vladimir Krivošejev,
8. prof. dr Nenad Makuljević,
9. prof. dr Borivoje Milošević,
10. prof. dr Boško Branković,
11. prof. dr Radmilo Pekić,
12. prof. dr Marko Šuica,
13. prof. dr Vlada Stanković,
14. prof. dr Dubravka Stojanović,
15. prof. dr Radina Vučetić,
16. prof. dr Dragica Koljanin,
17. prof. dr Ema Miljković,
18. doc. dr Jasmina Ćirić,
19. doc. dr Nenad Ninković,
20. doc. dr Marija Koprivica,
21. doc. dr Vladimir Aleksić,
22. doc. dr Dejana Vasin,
23. doc. dr Milica Kisić Božić,
24. doc. dr Boris Babić,
25. dr Radovan Pilipović,
26. dr Dragoljub Marjanović,
27. dr Aleksandar Uzelac,
28. dr Katarina Mitrović,
29. dr Pavle Kondić,
30. dr Saša Ilić,
31. dr Ivica Živković,
32. dr Olivera Dragišić,
33. dr Veljko Đurić Mišina,
34. dr Zoran Đurović,
35. Biljana Đorđević,
36. dr Milan Koljanin,
37. dr Vladimir D. Mihajlović,
38. dr Ranka Gašić,
39. Dejan Ristić,
40. Bojan Stojnić,
41. Miloš Marčetić,
42. Saša Šašaroga,
43. Vesna Lučić,
44. Ivan Nešić,
45. Berislav Kangrga,
46. Nenad Stojiljković,
47. Nemanja Lj. Jovanović,
48. Predrag Kandić,
49. Marijana Toma,
50. Vladimir Dulović,
51. Radoš Kojadinović,
52. Boris Radaković,
53. Jelena Vlajković,
54. Vladan Stanković,
55. Nenad Đorđević,
56. Nenad Nikolić,
57. Darko Zarić,
58. Miloš Damjanović,
59. Igor Rakić,
60. Dušan Mitrović,
61. Marko Stanojević,
62. Uroš Milivojević,
63. Stefan Stamenković,
64. Aleksandar Simić,
65. Stefan Radojković,
66. Bojan Arbutina,
67. Srđan Lakić,
68. Petar Panić,
69. Ivan Drašković,
70. Vuk Bačanović,
71. Jovan Pejin,
72. Milena Mićić-Glavonjić,
73. Dejan Đurić,
74. Nikola Topalović,
75. Vladan Milivojević,
76. Nebojša Jovanović,
77. Bosiljka Rosić,
78. Nikola Lacković,
79. Dragan Kovačević,
80. Miroljub Manojlović,
81. Žarko Veljković,
82. Aleksandar Vujović,
83. Aleksandar Mihajlović,
84. Branislav Tođer,
85. Dejan Grujić,
86. Ivan Životić,
87. Adnan Avdić,
88. Miloš Udovičić,
89. Momčilo Milovanović,
90. Zoran Šorgić,
91. Goran Štulić,
92. Miloš Brun,
93. Danijel Mihić,
94. Jelena Slavković,
95. Branimir Šoškić,
96. Velimir Pejčić,
97. Darko Kmezić,
98. Amar Đurović,
99. Cvetana Srećković,
100. Stefan Gole,
101. Anđa Bubanja,
102. Ivan Gačić,
103. Darko Adamov,
104. Marko Romić,
105. Vojislav Živković,
106. Vera Alimpijević,
107. Dragan Nikolić,
108. Dušan Medin,
109. Davor Lazarević,
110. Bora Dimitrijević,
111. Nebojša Jovanović,
112. Zoran Pavlović,
113. Jasmina Premović,
114. Aleksandar Todosijević,
115. Stefan Novaković,
116. Rade Milić,
117. Biljana Stojanović,
118. Kristina Ivančević,
119. Vesna Ć. Radojević,
120. Nikola Grahovac,
121. Milan Vučetić,
122. Marija Aleksić-Lekić,
123. Snežana Petrović,
124. Igor Drmanac,
125. Vladana Petrović,
126. Biljana Vukmanov,
127. Igor Vujić,
128. Mirjana Radović,
129. Nebojša Kartalija,
130. Miloš Bojović,
131. Nenad Ignjatović,
132. Svetlana Novičić,
133. Nenad Pavlović,
134. Svetlana Paunović,
135. Nenad Karamijalković,
136. Olivera Todorović,
137. Miloš Pekić,
138. Duško Rakić,
139. Aleksandar Miletić,
140. Milan Veličković,
141. Aleksandar Nikolić,
142. Aleksandar Dunjić

Autor apela gostovao je na Jutarnjem programu RTS-a i govorio jutros na nacionalnoj televiziji i o fenomenu istorijske mitomanije:

Историчар Дејан Ристић: И данас се бавимо озбиљном митоманијом

Прошло је 76 година од Другог заседања АВНОЈ-а у Јајцу, на коме је донета одлука о федералном устројству Југославије и 18 година од последњег обележавања Дана Републике. Историчар и аутор књиге о митовима српске историје Дејан Ристић каже да је наше знање о сопственој националној историји најчешће врло стереотипно.

Историчар Дејан Ристић каже да су митови изузетно значајни и да су мењали своју функцију кроз историју.

http://www.rts.rs/upload/storyBoxFileData/2019/11/29/15407032/istoricar-291119.mp4

"Наша национална историографија се митовима бави већ више од 200 година, покушавајући да уочи степен историчности сваког мита. Много њих је везано и за Тита и читав период југословенске историје", истиче Ристић.

Каже да нове генерације 29. новембар не перципирају као историјски датум.

"Прошло је довољно времена од распада Југославије, а с друге стране, живимо период озбиљног историјског ревизионизма где се чак и оне позитивне тековине југословенске идеје и праксе апсолутно негирају", објашњава Ристић.

Каже да се чини да је наше знање о сопственој националној историји најчешће врло стереотипно.

"Иако смо с правом поносни на своју историју, када поставимо неколико питања суграђанима, видимо да се ради о готовим формулацијама које се упорно понављају, међутим, иза тих формулација не стоји базично и темељно знање и разумевање догађаја и епохе", истиче Ристић.

Каже да га фасцинира чињеница да и данас митологизујемо делове и личности из сопствене историје, па чак догађаје и личности којима смо били савременици.

"Бавимо се и данас озбиљном митоманијом. Читав низ шарлатана постоји у Србији који су врло агресивни и врло присутни и они производе и продукују митове", наглашава Ристић.

Митологија против митоманије

Дејан Ристић објашњава да митологија и митоманија нису исте ствари.

"Митологија је нешто што заиста треба љубоморно чувати и добро познавати и неговати. Митоманија је супротност митологији, то је нуспроизвод митологије, односно злоупотреба", каже Ристић.

Истиче да се историчари, социолози, антрополози и психолози све више баве феноменом савремене митоманије.

"Сада смо у епохи када бескрајно много митова сами измишљамо, увијемо их у обланду и пошто је то милозвучно и питко, наши сународници почну озбиљно да бркају историјску и митску стварност", закључује Дејан Ристић.

http://www.rts.rs/page/stories/ci/s...-i-danas-se-bavimo-ozbiljnom-mitomanijom.html

Дејан ристи.jpg
 
Kako objašnjavaš da je krajem sedmog stoleća arhont provincije Hellas izvesni Petar, Sloven i hrišćanin, https://www.doaks.org/resources/seals/byzantine-seals/BZS.1958.106.996?
Dakle ratom i razaranjem Vizantije paganski Sloveni dolaze na Balkan a onda 60 godina nakon opsade Carigrada jedan Sloven postaje arhont i državni činovnik provincije na jugu carstva......
Sloveni opet opsedaju Solun 676-678, a drugi Sloveni pomažu građane Soluna, https://en.wikipedia.org/wiki/Belegezites. Kažu izvori da Belegezites osim što pomažu građanima Soluna koji se brane od njihovih sunarodnika u isto vreme pljačkaju druge gradove, valjda zajedno sa ovima koji napadaju Solun:dash:
Dakle činjenica je da imamo 2 vrste Slovena krajem VII stoleća, pagane i pljačkaše i one druge, Hrišćane i vizantijske činovnike. Među pljačkašima imamo i one koji ponekad pomažu ugroženim vizantijskim gradovima.
Može komentar?
 
Kako objašnjavaš da je krajem sedmog stoleća arhont provincije Hellas izvesni Petar, Sloven i hrišćanin, https://www.doaks.org/resources/seals/byzantine-seals/BZS.1958.106.996?
Dakle ratom i razaranjem Vizantije paganski Sloveni dolaze na Balkan a onda 60 godina nakon opsade Carigrada jedan Sloven postaje arhont i državni činovnik provincije na jugu carstva......

Zašto bi to trebalo da bude nešto što je neobično? I u kraćem vremenskom periodu, «varvari» su znali stizat i do mnogo značajnijih pozicija. Vrhovni komandant romejske vojske cara Justinijana u Iliriku je jedan Gepid (Mund, što je stradao kod Salone u vreme rata protiv Ostrogota 535. godine). Tokom VII stoleća Romeji su čak seljakali i kolonizovali različite grupe Južnih Slovena, prebacujući ih i u Malu Aziju (gde se pominje i onaj Gordoservon 680/1. godine). Te grupe dobijale su svoje nadređene, neretko iz domaćih redova tj. arhonata.

Davanje različitih titula i pre i posle bilo je prilično uobičajeno, zato što je to bila pragmatična borba za očuvanje (odnosno obnovu) suvereniteta. Tako postupaju carstva; mudra politika ih stvara i održava, a u momentima teških vremena ili velikih iskušenja, kakvo je za Romejsko carstvo nesumnjivo bilo i iskustvo sa Slovenima, garantuje opstanak.

Ako je tvoje pitanje bilo otkud slovenski hrišćani u VII stoleću, pa ne zaboravi šta piše Porfirogenit u DAI: prvo (poznato) pokrštavanje Južnih Slovena bilo je izvšreno za vreme cara Iraklija, dakle negde između 626. i 641. godine. Ono nije bilo preterano uspešno, i svakako da nije elite na severnom delu Balkanskog poluostrva preobratilo, ali nesumnjivo je na južnim, prostorima, po helenskim krajevima, bilo uspešnije. Kako su azijski Srbi bili dobili i svoju zasebnu eparhiju, samo radi hristijanizacije, razumno bi bilo pretpostaviti da su krajem VII stoleća (skoro) svi uglavnom bili hrišćani (barem zvanično).
 
Poslednja izmena:
Zašto bi to trebalo da bude nešto što je neobično? I u kraćem vremenskom periodu, «varvari» su znali stizat i do mnogo značajnijih pozicija. Vrhovni komandant romejske vojske cara Justinijana u Iliriku je jedan Gepid (Mund, što je stradao kod Salone u vreme rata protiv Ostrogota 535. godine). Tokom VII stoleća Romeji su čak seljakali i kolonizovali različite grupe Južnih Slovena, prebacujući ih i u Malu Aziju (gde se pominje i onaj Gordoservon 680/1. godine). Te grupe dobijale su svoje nadređene, neretko iz domaćih redova tj. arhonata.

Davanje različitih titula i pre i posle bilo je prilično uobičajeno, zato što je to bila pragmatična borba za očuvanje (odnosno obnovu) suvereniteta. Tako postupaju carstva; mudra politika ih stvara i održava, a u momentima teških vremena ili velikih iskušenja, kakvo je za Romejsko carstvo nesumnjivo bilo i iskustvo sa Slovenima, garantuje opstanak.

Ako je tvoje pitanje bilo otkud slovenski hrišćani u VII stoleću, pa ne zaboravi šta piše Porfirogenit u DAI: prvo (poznato) pokrštavanje Južnih Slovena bilo je izvšreno za vreme cara Iraklija, dakle negde između 626. i 641. godine. Ono nije bilo preterano uspešno, i svakako da nije elite na severnom delu Balkanskog poluostrva preobratilo, ali nesumnjivo je na južnim, prostorima, po helenskim krajevima, bilo uspešnije. Kako su azijski Srbi bili dobili i svoju zasebnu eparhiju, samo radi hristijanizacije, razumno bi bilo pretpostaviti da su krajem VII stoleća (skoro) svi uglavnom bili hrišćani (barem zvanično).
Ovo je neozbiljan odgovor. Ovde se radi o čitavim oblastima, administrativnim jedinicama vizantijske države, koje imaju svoje upravitelje Slovene. Ovi upravitelji aktivno učestvuju u političkom životu, jedan je čak učestvovao u nekakvoj zaveri protiv cara, ako insistiraš mogu da pronađem citat.
Patrijarh Nikita, Sloven, izabran 766 godine na funkciju poglavara jedinstvene rimske crkve, duhovni vladar Vizantije, prvi do cara, https://en.wikipedia.org/wiki/Nicetas_I_of_Constantinople. Da li shvataš koja infrastruktura u crkvenoj hijerarhiji mora da stoji iza izbora patrijarha? Da li shvataš kolika podrška u narodu mora da postoji za ovakav korak?
Ajde sada mi nađi sličan primer u istoriji....
 
Ovo je neozbiljan odgovor. Ovde se radi o čitavim oblastima, administrativnim jedinicama vizantijske države, koje imaju svoje upravitelje Slovene. Ovi upravitelji aktivno učestvuju u političkom životu, jedan je čak učestvovao u nekakvoj zaveri protiv cara, ako insistiraš mogu da pronađem citat.

Možda bi odgovor bio nešto ozbiljniji da razumem šta je tačno tvoje pitanje.

Patrijarh Nikita, Sloven, izabran 766 godine na funkciju poglavara jedinstvene rimske crkve, duhovni vladar Vizantije, prvi do cara, https://en.wikipedia.org/wiki/Nicetas_I_of_Constantinople. Da li shvataš koja infrastruktura u crkvenoj hijerarhiji mora da stoji iza izbora patrijarha? Da li shvataš kolika podrška u narodu mora da postoji za ovakav korak?

Zapravo, odgovor je nikakva. Dovoljno je da to maltene odluči jedan čovek. Hronografija Teofana Ispovednika:

save.jpg


Mimozakona.PNG


Odluku d postavi Nikitu za patrijarha car Konstantin V doneo je striktno kao političku, bez učešća Crkve ili značajnije podrške sveštenstva. To je posledica dvostruke zamisli:
1) Unutrašnje-dogmatski kontekst. Romejska imperija tada je bila zahvaćena verskim borbama oko ikona. Jedna od ključnih stvari za cara Konstantina, u mutna vremena velike slabosti (opasne spoljnje pretnje u vidu Bugara) i sukoba oko dogme, caru Konstantinu je bio potreban odan čovek. Pređašnji patrijarh, Konstantin II, učestvovao je u zaveri protiv njega. Ne postoji niti jedan drugi bolji način no da se postavi jedan potpuni izvanjac; čovek koga skoro nikog ne zna i koji sve duguje svom zaštitniku. I bio je u pravu; Nikita je Konstantinu pružao fanatičnu odanost, po starom dobrom nepotističkom principu.
2) Spoljno-politički kontekst. U vreme vlsati cara Konstantina V (741-775) postoji jedna faza značajne promene politike prema Južnim Slovenima. Zamisao Konstantina bila je da pokrsti, civilizuje i preobrati na svoju stranu Slovene, kako bi ih upotrebio kao instrument protiv Bugara (koji su bili sve veća i veća pretnja, a posebno ukoliko bi, kao što je to često bivalo, Sloveni izabrali njih iznad Romeja). Jedan od tradacionalnih načina razbijanja buntovne populacije, privoljavanja na svoju stranu i asimilacije, bio je raseljavanje. Za vreme cara Konstantina V najveći poznati populacioni transferi Slovena su se odvili. Prema tradiciji, samo u 762. godini car Konstantin je kolonizovao Aziju uzimajući oko 208.000 Slovena iz Evrope.

Spoj ova dva aspekta, dakle političko-religijskog (unutrašnje, pitanje ikonoklazma, te spoljno-političko, vojni aspekat nadirućih Bugara) stvorili su situaciju da car Konstantin V postavi (na očigledno neproceduralni način) jednog etničkog Slovena na mesto samog vrha crkvene hijerarhije. I, kao što rekoh, potez se pokazao vrlo pametnim.

Ovde treba dodati da je patrijarh Nikita bio izrazito nepopularan, što je i razumljivo, imajući u vidu sve okolnosti. Posle smrti on je bio anatemisan, eksplicitno se pominjući u dokumentima Drugog sabora u Nikeji (odnosno Prvog vaseljenskog) 787. godine. Nikitino strano poreklo i činjenica da je na toj poziciji bio kao maltene svojevrsni trn u oku, štrčeći, u narednom period bilo je korišćeno da se on blati kao primitivan čovek, lošeg obrazovanja. Vizantijski izvori kažu da je on bio jedan proždrljivac i pijanica, koji je slabo znao grčki jezik i imao problema prilikom izgovora, posebno se mučeći sa grčkim diftonzima. U Vizantiji ostala je zabeležena tradicija o tome kako nije mogao nikako da pravilno izgovori ime Apostola Mateje, odnosno da su tako ogovarali na dvoru iza njegovih leđa. Prema jednoj priči, patrijarh Niketa je izjavio iz ljutnje da mrzi sve te njihove diftonge i triftonge.

Ajde sada mi nađi sličan primer u istoriji....

Godine 530. episkop grada Rima, papa dakle, postao je jedan Got.
 
Poslednja izmena:
Možda bi odgovor bio nešto ozbiljniji da razumem šta je tačno tvoje pitanje.
Čudi me da ne razumeš, ali ajde.
Kada je počelo pokrštavanje Slovena? Kada je arheološki potvrđena prva naseobina Slovena na Balkanu?
1) Romejska imperija tada je bila zahvaćena verskim borbama oko ikona. Jedna od ključnih stvari za cara Konstantina, u mutna vremena velike slabosti (opasne spoljnje pretnje u vidu Bugara) i sukoba oko dogme, caru Konstantinu je bio potreban odan čovek. Pređašnji patrijarh, Konstantin II, učestvovao je u zaveri protiv njega. Ne postoji niti jedan drugi bolji način no da se postavi jedan potpuni izvanjac
Izvanjac za patrijarha, nemam komentar......Gde si ovo pročitao?
Zamisao Konstantina bila je da pokrsti, civilizuje i preobrati na svoju stranu Slovene, kako bi ih upotrebio kao instrument protiv Bugara (koji su bili sve veća i veća pretnja, a posebno ukoliko bi, kao što je to često bivalo, Sloveni izabrali njih iznad Romeja)
Da li je Nikita bio član crkve? Da li su Petar i ostali arhonti VII i VIII stoleća bili kršteni?
Godine 530. episkop grada Rima postao je jedan Got.
Zapadno rimsko carstvo je prestalo da postoji 476. godine, od 493. do 554. godine Rimom vladaju Ostrogoti. Zašto je čudno da je episkop Got?
 
Kada je počelo pokrštavanje Slovena?

Pa spomenuo sam; za vreme cara Iraklija, 630-ih godina.

Kada je arheološki potvrđena prva naseobina Slovena na Balkanu?

U VII stoleću.

Izvanjac za patrijarha, nemam komentar......Gde si ovo pročitao?

Pa malo iz Teofanove hronike (što sam i postavio), podatak o slovenskoj kolonizaciji Azije od patrijarha Nikifora,...akata vaseljenskih sabora,...tradicija posle Nikete od Mihaila Glike. U literaturi to piše razbacano; kod Ostrogorskog, Siril Manga i po fusnotama VINJ. Preporučujem ti da iščitaš ovaj doktorat; dosta je zanimljiv: The role of the Slavs within the Byzantine empire, 500-1018.

Da li je Nikita bio član crkve?

Jeste, bio je đakon u carigradskoj Crkvi Sv. Apostola.

Da li su Petar i ostali arhonti VII i VIII stoleća bili kršteni?

Valjda? Ne znam, moguće.

Zapadno rimsko carstvo je prestalo da postoji 476. godine, od 493. do 554. godine Rimom vladaju Ostrogoti. Zašto je čudno da je episkop Got?

To je više stvar koja se u literaturi koristi za objašnjavanje; za tadašnje ljude ništa posebno značajno se nije desilo 476. godine. Nije država prestla da postoji, niti je bila drastično promenjena. Ali da, i nije toliko čudno (s tim što treba naglasiti da je ipak izuzetak u toj epohi, a ne pravilo).
 
Da nije tuzno i zalosno bilo bi smesno.
Uveravaju nas neki clanovi od 140 grupe na fb da su Djordje Jankovic, Relja Novakovic i drugi nasi akademici pokupili svoje "gluposti" tvrdnje od ravnozemlja sa youtube kanala, tako sto su imali previse vremena i provodili su na netu gledajuci yt.
Djordje Jankovic je nasao arheoloski dokaz za prisustvo Srba na balkanu (pre izfantazirane seobe), znaci arheoloski dokaz, KRAJ ENDE!
Posto je ovo okupirano drustvo Djordje Jankovic je proganjan i njegov rad unistavan.
Da je ovo normalno slobodno drustvo, naucni pronalazak bi se ozbiljno tretirao i uzimao u obzir, i trazila bi se istina i materijalni dokazi.
 
Pa spomenuo sam; za vreme cara Iraklija, 630-ih godina.
Pozivaš se na Porfirogenita koji tvrdi da su tada pokršteni Srbi u Makedoniji. Dalje on kaže da su se ti Srbi odselili pa nakon lutanja naselili u Dalmaciji. Ja govorim o Slovenima u temi Hellas koja se nalazi u južnoj Grčkoj. Ko je pokrstio te Slovene? Činjenica je da u VII stoleću nema vizantijske vojske na Balkanu zato što trpi pritisak sa istoka. Kampanje vojske na Balkanu se ograničavaju na povremene upade i povlačenja. Premeštanje Slovena u malu Aziju je bilo izvedeno kroz nekoliko ciljanih akcija vojske. Nema institucija države na Balkanu u sedmom stoleću, nema ko da pokrštava, zato su i formirane teme kao vojne oblasti sa arhontima kao upraviteljima i lokalnim stanovništvom kao vojnom silom.
U VII stoleću.
Prvo trajno slovensko naselje je formirano VIII stoleću negde na teritoriji Srbije, skoro sam gledao izvesnog profesora sa Filozofskog na Tv-u. Nemogu sada da nadjem taj podatak ali odlično se sećam. A mi imamo slovensku provinciju na jugu Grčke u VII stoleću, sa vladarom, pečatom, vojskom....
Pa malo iz Teofanove hronike (što sam i postavio), podatak o slovenskoj kolonizaciji Azije od patrijarha Nikifora,...akata vaseljenskih sabora,...tradicija posle Nikete od Mihaila Glike. U literaturi to piše razbacano; kod Ostrogorskog, Siril Manga i po fusnotama VINJ. Preporučujem ti da iščitaš ovaj doktorat; dosta je zanimljiv: The role of the Slavs within the Byzantine empire, 500-1018.
Državu Vizantiju na Balkan vraća Staurikos svojim vojnim pohodom 783. godine, pri tom je prinuđen da ratuje protiv Slovena samo na Peloponezu i u severnim oblastima, u centralnoj Grčkoj su bili lojalni građani, arhonti slovenski, koji se nisu suprotstavljali vojsci. Takođe, arheologija potvrđuje da nije bilo sukoba u centralnoj Grčkoj tokom VII stoleća, osim u utvrđenim naseljima na obali. Tek tada, od ovog pohoda pa nadalje, sa povratkom države dolazi do masovnog pokrštavanja Slovena.
Valjda? Ne znam, moguće.
Bili su hrišćani i te kako i to ko zna od kada. Pogledaj pečat, na jednoj strani krst na drugoj natpis Mother of God, help your servant Peter, hypatos and archon of Hellas. Pazi šta znači hypatos, (the literal meaning of hypatos is "the supreme one," which reflects the office).

Vidi, jedini logičan zaključak je da u okvirima carstva živi deo Romeja koji je lingvistični i kulturno srodan Slovenima. Ova populacija je hrišćanska, lojalna državi i sa propašću države u VII veku odgovara na apel centralnih vlasti i formira teme. Sloveni naravno dolaze ali se ne obračunavaju sa ovim slojem stanovništva već sa Romejima koji žive u gradovima i u unutrašnjosti na Peloponezu sa tim da nije jasno ko je upao na Peloponez, Sloveni ili Avari. Dolazi do neke vrste građanskog rata ali krajem VIII stoleća država se vraća i polako pomera svoju granicu prema severu na teritorije gde su pridošlice brojnije i manje raspoložene za integraciju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top