„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mogu li ja? Zašto Dušan nije osvojio Carigrad?

Carigrad je bio jedna od najvećih utvrda na svetu, po glasu neosvojiv. To je uspelo samo jednom, doduše. Veneciji, 1204. godine. Iako je pad Carigrada imao složene okolnosti i uslove koji nisu bili tek taki da se grad može osvojiti tako lako, da ne ulazimo sad u to, jeste bio stvoren mit da ako iko to može uraditi, to su Mlečani.

Molb Dušanove Mlečanima preko Mihajla Buće za cilj su imale da se ozbiljno prebaci teren borbe na more, odnosno da pritiske Kantakuzena i natera ga da se povuče natrag prema Carigradu. Dušan je bio te nesreće permanentne da, čim on osvoji neko područje i povede vojsku u jednom smeru, te teritorije mu natrag preotmu. Tako je bilo i sa južnim zemljama, jer je Kantakuzin krenuo u ofanzivu u Makedoniji. Savez sa Mlečanima potisnuo bi ga u kontraofanzivu i, što je možda još bitnije, blokadom otežao prebacivanje Turaka iz Azije.

Carigrad ni blizu nije bio srpskim snagama kopnenim putem, tako da bi jedini mogući napad na taj grad bio morskim putem. Bez Mlečana, taj napad bi bio ravan samoubistvu. Zapravo, verovatno ni sa njima ne bi bilo preterano drugačije, bez potpune opsade i sa kopna. U celini uzev, ideje o napadu na Carigrad malčice više su bile fantastika nego realno. Imale su jednim svojim delićem sličnosti sa pričama iz usta Konstantina Nikolajeviča, Ilije Garašanina i kompanije o Carigradu kao srpskoj prestonici u XIX stoleću.

Shvatam šta pokušavaš insinuirati, ali da li ti zaboravljaš li ti da su Srbi nekad držali Mljet? Neke vesti kažu da je Dubrovnik bio napadan ne samo sa kopna, već i sa mora, kao i o srpskom iskrcavanju na Korčulu za vreme tog rata. Kotor je imao ogromnu flotu sa izaslanicima oko obala Crnog mora; čiji je on bio?

Ne, samo su ga opsedali 250 godina.

Gde izračuna 250 godina?

Zato što su bili mirni zemljoradnici kojima se nije svideo predeo oko Beograda pa su molili Iraklija da se presele da kopaju kamenjar.

Niko nije ni spomenuo Porifogenitov narativ o seobi Srba, tako da je ovo doslovno promašaj na kub, a ne na kvadrat.
 
Poslednja izmena:
Pozdravljam sve diskutante, ova tema gazi sedmu godinu što je znakovito no, mene ovde interesuje kako se gleda na obračun na tv Helmcast/youtube između Milanovića i Deretića, naime, ovaj prvi ga je ismejao u toj emisiji- mislim da link nije potrebno da postavljam, lako je naći al ako treba, recite.


Antologijski je efekat ovog videa: najbolje od svega je kako su se u hejterskim komentarima udružili Deretićevci i Bebejci, pa se ne zna koji su koji, tj. ko je lud a ko zbunjen. :hahaha:
 
Pozdravljam sve diskutante, ova tema gazi sedmu godinu što je znakovito no, mene ovde interesuje kako se gleda na obračun na tv Helmcast/youtube između Milanovića i Deretića, naime, ovaj prvi ga je ismejao u toj emisiji- mislim da link nije potrebno da postavljam, lako je naći al ako treba, recite.


Aplaudiram Miodragu Milanoviću ma ovom potezu, zato što je za ovo bilo potrebno izuzetno mnogo hrabrosti, zato što sada ide nabijanje na kolac. Primetio sam ovaj trend već kod njega, od kada je pre oko godinu dana počeo raditi u Radiju Serbona. Kako postaje i sve češći gost HelmCast-a, moram pohvaliti angažovane ljude što su mu odlučili dopustiti da priredi jednu ovakvu emisiju uprkos njenoj kontroverznoj i osetljivoj prirodi. Jeste da je maleni pas od svih najglasniji, ali dovoljno je pogledati komentare kritike i podrške i njihovu proporciju; nažalost, Deretić kod mnogih ljudi uživa status gotovo božanstva.

Jedan od komentatora je sažeo suštinu problema:

Свевлад Велеслав:
"Аутохтонисти - само на HelmCast"
Уопште не разумете концепт. Све док будемо водили интерну борбу, непријатељ побеђује све више. То је Милојевић давно препознао али шта то вреди када "само Helmcast има ексклузиву". Тужно.

Koncept... :think::mrgreen:


Koji je fazon ovaj sa ubačenim animacijama i CGI? Posebno ono kada se pojavljuje brahiosaur u onom trenutku jednom? :D Mačka koja jede pored? Pomalo originalno, ali prilično bizaran estetski izbor za emisiju (jednim delom i pogrešan). Kritici stilskog uređenja emisije bih dodao i da baš izgleda da se Milanović nije baš najbolje pripremio za nju (proveravanje puškica, pauze, Igra kraljeva, nagli presek na kraju).

Antologijski je efekat ovog videa: najbolje od svega je kako su se u hejterskim komentarima udružili Deretićevci i Bebejci, pa se ne zna koji su koji, tj. ko je lud a ko zbunjen. :hahaha:

Mogao si barem komentare snimka za početak pregledati, pre nego što opet iznosiš pogrešne tvrdnje na ovom forumu

Od 139 sveukupnih YouTube komentatora, koliko ih trenutno ima, ukupno 68% su korisnici koji dele Deretićeva gledišta, odnosno brane ga i optužuju kanal za izdaju srpstva. BBjaca kako ti kažeš koji su ga ispljuvali ukupno ima jedva više od 2%, iliti slovima troje: IVKA SUIĆ, elleonnorr i Oliver Stojanovic. Ni jedan ni drugi nije ušao u asocijaciju sa 'deretićevcima' oko prozivanja gospodina Milanovića. Evo vrlo kratkih komentara prva dva, koji se uopšte nisu ni uključili u diskusiju:

elleonnorr:
Koliko vrede argumenti njegovog autora, isto toliko vrede i Deretićevi.
Oliver Stojanovic:
udarila bajka na bajku, nit je onaj ubedljiv sa pricom nit je ovaj ubedljiv sa negacijom
IVKA SUIĆ:
Код " КАКАдемика" Серетића НЕ ПОСТОЈЕ аргументи.Само неке утварне тврдње.Ни овај Милановић није много бољи.Он је само МАЛО блажи!

Osim ovoga, postavio je jedan komentar izvesni Pantokrator koji se nije ni na koji način udružio ni sa kim, niti uopšte prozvao nekog, već vrlo kulturno doveo u pitanje Milanovićevu hronologiju u vezi pojave Indoevropljana.

Ovde bih dodao da je IVKA SUIĆ (po sopstvenim tvrdnjama profesionalni arheolog koji je poznavao pokojnog Đorđa Jankovića) od sveukupno 28 komentara, koliko je postavila, veliku većinu posvetila u obračunu sa Deretićevim pristalicama.

Ja bih rekao, Mrkalje, da si zbunjen ti. Barem se nadam da je to u pitanju, jer je iznenađujuće (ili bi trebalo da bude; za mene više nije) koliko si spreman potpuno nepotkrepljene stvari pisati. No, znam ja vrlo dobro šta je bio osnovni motiv zbog kojeg si napisao to iznad. To je zbog toga što veštački pokušavaš proizvesti nekakve jednakosti između Radića i Deretića i između nauke i autohtonista, a to se uklapa u tvoj pokušaj rehabilitacije Milojevićevih ideja predstavljanjem kao nekakav treći put. Iliti, pretpostavio si. Trebalo bi da mnogo manje pretpostavljaš stvari, a mnogo više stvarno proveravaš. Ili, da počneš sa jednom novom pretpostavkom (da će ljudi proveravati istinitost tvrdnji koje iznosiš).
 
Poslednja izmena:
Aplaudiram Miodragu Milanoviću ma ovom potezu, zato što je za ovo bilo potrebno izuzetno mnogo hrabrosti, zato što sada ide nabijanje na kolac. Primetio sam ovaj trend već kod njega, od kada je pre oko godinu dana počeo raditi u Radiju Serbona. Kako postaje i sve češći gost HelmCast-a, moram pohvaliti angažovane ljude što su mu odlučili dopustiti da priredi jednu ovakvu emisiju uprkos njenoj kontroverznoj i osetljivoj prirodi. Jeste da je maleni pas od svih najglasniji, ali dovoljno je pogledati komentare kritike i podrške i njihovu proporciju; nažalost, Deretić kod mnogih ljudi uživa status gotovo božanstva.

Jedan od komentatora je sažeo suštinu problema:



Koncept... :think::mrgreen:


Koji je fazon ovaj sa ubačenim animacijama i CGI? Posebno ono kada se pojavljuje brahiosaur u onom trenutku jednom? :D Mačka koja jede pored? Pomalo originalno, ali prilično bizaran estetski izbor za emisiju (jednim delom i pogrešan). Kritici stilskog uređenja emisije bih dodao i da baš izgleda da se Milanović nije baš najbolje pripremio za nju (proveravanje puškica, pauze, Igra kraljeva, nagli presek na kraju).



Mogao si barem komentare snimka za početak pregledati, pre nego što opet iznosiš pogrešne tvrdnje na ovom forumu

Od 139 sveukupnih YouTube komentatora, koliko ih trenutno ima, ukupno 68% su korisnici koji dele Deretićeva gledišta, odnosno brane ga i optužuju kanal za izdaju srpstva. BBjaca kako ti kažeš koji su ga ispljuvali ukupno ima jedva više od 2%, iliti slovima troje: IVKA SUIĆ, elleonnorr i Oliver Stojanovic. Ni jedan ni drugi nije ušao u asocijaciju sa 'deretićevcima' oko prozivanja gospodina Milanovića. Evo vrlo kratkih komentara prva dva, koji se uopšte nisu ni uključili u diskusiju:





Osim ovoga, postavio je jedan komentar izvesni Pantokrator koji se nije ni na koji način udružio ni sa kim, niti uopšte prozvao nekog, već vrlo kulturno doveo u pitanje Milanovićevu hronologiju u vezi pojave Indoevropljana.

Ovde bih dodao da je IVKA SUIĆ (po sopstvenim tvrdnjama profesionalni arheolog koji je poznavao pokojnog Đorđa Jankovića) od sveukupno 28 komentara, koliko je postavila, veliku većinu posvetila u obračunu sa Deretićevim pristalicama.

Ja bih rekao, Mrkalje, da si zbunjen ti. Barem se nadam da je to u pitanju, jer je iznenađujuće (ili bi trebalo da bude; za mene više nije) koliko si spreman potpuno nepotkrepljene stvari pisati. No, znam ja vrlo dobro šta je bio osnovni motiv zbog kojeg si napisao to iznad. To je zbog toga što veštački pokušavaš proizvesti nekakve jednakosti između Radića i Deretića i između nauke i autohtonista, a to se uklapa u tvoj pokušaj rehabilitacije Milojevićevih ideja predstavljanjem kao nekakav treći put. Iliti, pretpostavio si. Trebalo bi da mnogo manje pretpostavljaš stvari, a mnogo više stvarno proveravaš. Ili, da počneš sa jednom novom pretpostavkom (da će ljudi proveravati istinitost tvrdnji koje iznosiš).

Faljen Isus.
 

Da, to je ono iz Centra Nikola Tesla od prošlogodišnje turneje što do sada nije bilo dostupno na internetu.

Na 21:10....boginja Serbona :rumenko: :dash: :hahaha:

U pravu je Milanović. Bez temeljne detoksikacije[ celoj ovoj priči nema doslovno ni tračka ikakve budućnosti, a ovakvom deretićevštinom Šarić se, na svom samom početku, opasno kreće ka Goleš planini.

Gospode bože, Tesla se verovatno prevrće u grobu...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ali evo nečeg novijeg, sa novosadske televizije, sa Milicom Đurđević iz Zavetnika:

 
Poslednja izmena:
Da, to je ono iz Centra Nikola Tesla od prošlogodišnje turneje što do sada nije bilo dostupno na internetu.

Na 21:10....boginja Serbona :rumenko: :dash: :hahaha:

U pravu je Milanović. Bez temeljne detoksikacije[ celoj ovoj priči nema doslovno ni tračka ikakve budućnosti, a ovakvom deretićevštinom Šarić se, na svom samom početku, opasno kreće ka Goleš planini.

Gospode bože, Tesla se verovatno prevrće u grobu...

Ima li još neka primedba?
 

Pitam se, šta tebi tačno savest govori u ovakvim situacijama?

Mene lično bi bilo neprijatno da spominjem informacije koje bi prihvatili lakoverni, zato što bi to samo stvorilo loš odnos sa njima na duge staze (naravno, ukoliko ne govorimo o nekom oko koga je vrlo lako manipulisati do besvesti).

Ima li još neka primedba?

Dužnost zvala; kasnio sam malčice jer sam odugovlačio presvlačenje da sa uopšte poslušao do tih dvadesetak minuta.

Mislm da je Slaven površan u pristupu i nedovoljno ozbiljan u analizi, paušalan. Ja bih zadatak shvatio ozbiljnije i obavljao odgovornije. Preporučujem se.

Nema zadatka, već samo šta se uspe kad se stigne. I nisam ni postavljao nikakvu analizu Šarićevog izlaganja, već sam postavio jednu kratku opasku. Od kad je to pogrešno, da ne kažem nepoželjno, pa čak i površno?

A ovo oko Serbone, pretpostavljam da su tako pročitali Kibela.
Ili se negde pominje baš Serbona?

Hermes je nešto drugo.

Ne, radi se samo o najobičnijoj Deretićevoj izmišljotini.

Možda se radi o čitanju. To je ono Milanovićevo vindou. Jedino što bih dodao da možda to ima veze sa Vendima (Vendi su bili prozor Germanije, za Drang nach Osten dok se gleda ka prostranstvima Istoka za lebensraum)


Taj segment bih posebno preporučio Mrkalju (posle 22:30). Vamilija, vama-mila :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Ja bih Slavenu preporučio da nešto nauči:

window (n.)

c. 1200, literally "wind eye," from Old Norse vindauga, from vindr "wind" (see wind (n.1)) + auga "eye" (from PIE root *okw- "to see"). Replaced Old English eagþyrl, literally "eye-hole," and eagduru, literally "eye-door."

Originally an unglazed hole in a roof, most Germanic languages adopted a version of Latin fenestra to describe the glass version (such as German Fenster, Swedish fönster), and English used fenester as a parallel word till mid-16c. Window dressing is first recorded 1790; figurative sense is from 1898. Window seat is attested from 1778. Window of opportunity (1979) is from earlier figurative use in U.S. space program, such as launch window (1963). Window-shopping is recorded from 1904.


Prema tome, vidiš da ow u window dolazi od srpske reči okno.
 
A ni vindr nije daleko od vetar.

Jemačno. Knjiga kaže da je od vetar postalo italijansko vento, tj. vent, a od vent do wind samo je jedno ozvučenje tj. malo nemačkog mumljanja.

prasl. i stsl. *vetrъ (rus. véter, polj. wiatr), lit. vėtra: pljusak ← ie. *weh[SUB]1[/SUB]- (lat. ventus: vjetar, skr. vāta-)

Naravno, malo neozbiljnosti nije na odmet. Ozbiljni ljudi gledaju kako da danas blokiraju grad da bi drugi ozbiljni ljudi trčali maraton. Čekaj, ili je obrnuto: oni su neozbiljni, a mi smo ozbiljni... :think:
 
Poslednja izmena:
Šarić je blaga verzija Deretića, nešto kao pin-up verzija; zanimljivo, on, kao Deretić, autoritativno nastupa, čovek s misijom, ali, koliko znam, nema objavljen niti jedan rad ili knjigu. U vezi Deretića je zanimljivo to koliko je ljudi spremno poverovati u njegove gluposti ako su pokrivene oblandama srpstva, on je izvorni nacista i šteta koju nanosi svojim svakodnevnim glupostima je nemerljiva. S druge strane Milanović nastoji da očuva izvorni autohtonizam (Zupanič, Jović, Nikić,Janković,Petrović) odnosno da nađe srednji put da nije ni BB ni romantizam, jer se ovih zadnjih prilično namnožilo i svi nastupaju sa nacističkih pozicija mrzeći sve a uzdižući srpstvo što je bolesno. No, Srbija je bolesno društvo, šta se može, ovde neki veruju da je Isus bio Srbin a dokazivati suprotno je zaludna rabota.
 
Šarić je blaga verzija Deretića, nešto kao pin-up verzija; zanimljivo, on, kao Deretić, autoritativno nastupa, čovek s misijom, ali, koliko znam, nema objavljen niti jedan rad ili knjigu. U vezi Deretića je zanimljivo to koliko je ljudi spremno poverovati u njegove gluposti ako su pokrivene oblandama srpstva, on je izvorni nacista i šteta koju nanosi svojim svakodnevnim glupostima je nemerljiva. S druge strane Milanović nastoji da očuva izvorni autohtonizam (Zupanič, Jović, Nikić,Janković,Petrović) odnosno da nađe srednji put da nije ni BB ni romantizam, jer se ovih zadnjih prilično namnožilo i svi nastupaju sa nacističkih pozicija mrzeći sve a uzdižući srpstvo što je bolesno. No, Srbija je bolesno društvo, šta se može, ovde neki veruju da je Isus bio Srbin a dokazivati suprotno je zaludna rabota.

Ima toga svuda.

Ne idi dalje od Amerike. Šta ćeš bolesnije od toga?
 
Šarić je nedavno dao intervju za regionalni portal Logično.

INTERVJU – Goran Šarić: “Na Balkanu se razvila prva europska civilizacija”

Goran-Saric-940x560.jpg


Goran Šarić, katolički povjesničar i teolog, u fokus javnosti dospio je nakon što je u medijima iznio teze da su Slaveni Indijanci Europe, da se na Balkanu razvila prva europska civilizacija i da se veza između te civilizacije, preko vremena Ilira može pratiti do današnjih stanovnika Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Na ključna pitanja naše povijesti odgovara na temelju dugogodišnjih istraživanja arhiva od Vatikana, preko Beča i Dubrovnika. Našu prošlost rekonstruira pomoću nekoliko stotina različitih izvora i koristeći preko 20 znanstvenih disciplina.

Zbog čega sve pada teorija o dolasku Hrvata u 7. stoljeću na ove prostore?


Goran Šarić: Zbog toga što su istraživanja iz dvadesetak znanstvenih disciplina neovisno jedna o drugoj jasno dokazala da u 7. stoljeću nije bilo seobe. I bez da znamo za najnovije znanstvena otkrića, dovoljno je samo malo zdrave logike da se ospori doseljavanje Slavena. Postoje dvije mogućnosti. Da su dolazili u malim grupama ili da je došla velika masa. Ako su dolazili u malim grupama od nekoliko tisuća ljudi koje bi osvojile neki grad, recimo Sisak, onda bi se svi okolni gradovi oko Siska digli, rođaci i sunarodnjaci pokorenih stanovnika Siska bi protjerali i pobili te navodne slavenske osvajače. Ako su dolazili u velikim skupinama, po nekoliko stotina tisuća ljudi, gdje su arheološki tragovi doseljavanja, gdje su zapisi o velikim bitkama, a prije svega gdje su motivi? Što bi moglo natjerati nekoliko stotina tisuća Slavena da napuste plodnu zemlju Ukrajine i dođu na šrktu dalmatinsku zemlju? Možda glad ili napad nekog drugog naroda, ali da bi se takav put od nekoliko mjeseci i tisuća kilometara prešao, potrebne su ogromne zalihe hrane, tegleće stoke, konja i kola, a narod koji ima toliko hrane i stoke, nije gladan i ima dovoljno sredstava da formira vojsku ili je unajmi. Da je neka vojna sila natjerala Slavena na seobu, to bi značilo da su Slaveni vojno inferiorni, a onda najednom ti vojno inferiorni Slaveni osvajaju pola svijeta, od istočne Njemačke do Sibira, od Finske do Jadrana i Grčke?! I koliko je Slavena živjelo iza Karpata, kad su navodno u tako kratkom vremenu naselili tolika nepragledna prostranstva?!

Još je krajem osamdesetih godina 20. stoljeća, jedan od vodećih jugoslavenskih arheologa dr. Đuro Basler na temelju dugogodišnjih arheoloških istraživanja odbacivao ideju velike seobe Slavena. Najveći arheolog sa ovih prostora, pokojni profesor dr. Đorđe Janković ostao je bez profesorskog zvanja na fakultetu jer je javnost upoznao sa rezultatima svog cijeloživotnog rada. On je otrkio da su Slaveni živjeli na Balkanu i u vrijeme Rima. Da su Slaveni na ovim prostorima i prije 7. stoljeća, tvrdi i vodeći svjetski ekspert za srednjovjekovnu povijest Slavena, dr. Florin Curta, profesor na Sveučilištu u Floridi. Današnja arheologija priznaje da je narod poznat kao Limiganti koji je od 1. stoljeća živio na području Vojvodine slavenskog porijekla. Također, prošle godine je kod Murske Sobote u Sloveniji nađene slavenska keramika, identična onoj u Ukrajini i Češkoj, dvijesto godina starija od navodne seobe Slavena, koja dokazuje da su Slaveni u Sloveniji živjeli daleko prije 7. stoljeća.

Osim arheoloških, ne postoje ni historiografski dokazi za seobu. Ne postoji niti jedno djelo nekog suvremenika navodnih seoba koji bi ih opisao. Da su se zaista dogodile takve tektonske promjene i seobe nezapamćenih razmjera, o njima bi tadašnji autori pisali. Ali nema ni jedne jedine riječi. Upravo suprotno, centralni izvor za rekonstrukciju povijesti ranog srednjeg vijeka, “Anali franačkog kraljevstva” (Annales regni Francorum) spominje Srbe u Dalmaciji u 8. stoljeću, bez ikakve ideje da su oni tu stigli pedesetak godina ranije. U djelu “Čuda svetog Dimitrija” piše o prodoru Slavena u Soluna u 6. stoljeću, ali ne slavenskih došljaka, nego “naših slavenskih susjeda”. Ako su u 6. stoljeću Slaveni susjedi Soluncima, to znači da su i tada živjeli u Makedoniji i na Balkanu, kao i danas. Jordan, povjesničar i biskup iz Donje Mezije (današnja sjeverna Bugarska) 551. godine piše da Slaveni žive sve do Osijeka, opet, ne dajući nam nikakve naznake da su se tek doselili. Zbog toga su i vodeći povjesničari srednjovjekovne povijesti iz Hrvatske poput Nevena Budaka ili Srbije, pokojnog Tibora Živkovića odbacili ideju o nekoj masovnoj seobi Slavena.

Dr. Olga Oštrić, najveća hrvatska etnologijnja zaključila je da ne postoji ni jedan trag nekog velikog doseljavanja u fizičkoj i duhovoj baštini na ovim prostorima. Da su se Slaveni doselili na Balkan u 7. stoljeću, to bi ostalo i u usmenom predanju. Ali nikakve predaje ni kod Slavena, ni kod okolnih naroda o seobi Slavena nema, ali zato do danas postoje predaje u našem narodu o rimskim carevima, Trajanu sa kozjim ušima, Galeriju, caru govedaru, o mladićima koji idu u rimske legije. Posebno je zanimljiva predaja o Atili. I danas je u Istri Atila najomraženija ličnost sa kojom bake plaše svoje unuke. Atila je Istru poharao 441. godine, dvijesto godina prije navodnog dolaska Slavena. Odakle Istrijanima sjećanje na Atilu, ako nisu bili tamo? Na otoku Svecu, a i drugdje po Dalmaciji postoje predaje o Teuti, ilirskoj kraljici. Kako narod na Svecu zna za Teutu, ako su došli gotovo tisuću godina nakon njezine smrti? Čak i da zna, zašto bi im bila važna neka kraljica koja je poražena od Rima? Na otoku Mljetu i danas postoji predaja o apostolu Pavlu, a on sam u 15. glavi poslanice Rimljanima piše da je propovjedao u Iliriku.

Hipotezu o doseljavanju Slavena osporila su i saznanja iz antropologije, što mi je osobno potvrdio najveći antropolog sa ovih prostora, akademik Srboljub Živanović, četrnaesti čovjek koji je doktorirao u SFRJ i ugledni britanski profesor, direktor “European Institute of Early Slavonic Studies” iz Londona. On je vršio forenzičke analize kostura od kamenog doba, pa sve do vremena Ilira i Rima, i nedvosmileno je utvrdio da se radi o ljudima koji su naši preci. Još od kamenog doba na lubanjama sa ovih prostora uočavamo proces brahikranizacije, odnosno kratoglavosti, lubanja se u kontinuitetu smanjuje. Taj proces bi svakako bio poremećen da se u 7. stoljeću ovdje doselilo nekoliko stotina tisuća došljaka.

Koja je to zajednička povijest Slavena i Balkana i od kada ona seže?

Goran Šarić: Zajednička povijest Slavena seže bar desetak tisuća godina u nazad, još od prve Europske, a možda i svjetske civilizacije, koje sa razvila na Dunavu. Tu su se prema svemu sudeći susrele dvije populacije ili dva plemena, mirnih panonskih ratara i ratobornih dinarskih stočara. Od kada su se stopile u jedan etnos, možemo govoriti o praslavenima i protoslavenskom jeziku. Najveći svjetski paleolingvist, prof. dr. Mario Alinei piše da su tehnološke inovacije u Podunavlju omogućile nagli demografski rast stanovništva i razvoj jezika i kulture. Alinei je ustvrdio da su Južni Slaveni bili originalni pokretači nove zemljoradničke revolucije, zanata, umjetnosti, religije, jezika i prvih urbanih kultura Europe, ovdje na Balkanu. Alineieve teze definitivno su potvrdila genetička istraživanja objavljena u prestižnom časopisu Nature, u drugom mjesecu 2018. Zaključak studije u kojoj je sudjelovalo i deset hrvatskih znanstvenika, a provedena je na 225 genoma izoliranih iz prapovijesnih koštanih ostataka s brojnih nalazišta širom Balkana, je da je prva civilizacija koja je imala razvijenu poljoprivredu, stočarstvo, obradu keramike, gradnju kuća i sjedilački način života u Europu stigla sa Balkana prije 8000 godina.

Nađeni su brojni lokaliteti Dunavske civilizacije, najstariji je Lepenski vir u Đerdapskoj klisuri, slijede Starčevo, Vinča i Blagotin u Srbiji, Vučedol i Danilo-Hvarska kultura u Hrvatskoj, Butmirska u Bosni i Hercegovini, Cakran-Dunavec u Sjevernoj Albaniji, itd. Bila je to briljantna civilizacija koja je svoje tragove ostavila od Alpa do Crnog Mora, od Ukrajine do Jadrana, a njezin epicetar je bio na Dunavu, nekoliko kilometara od današnjeg Beograda. Njezina dostignuća su nama na Balkanu gotovo potpuno nepoznata. U školama učimo o Sumeru, Akadu, Babilonu, Egiptu, Asiriji, Grčkoj i Rimu, ali ne i o Dunavskoj civilizaciji koja im je prethodila. Dr. Harold Harman, vodeći svjetski sumerolog i ekspert za drevne civilizacije u svojoj knjizi “Zagonetka dunavske civilizacije” piše da se prva civilizacija nije razvila u Sumeru, nego ovdje, na Balkanu. I zaista, prvi kotač sa osovinom ne nalazimo u Iraku, nego pored Ljubljane, prvu kuću na svijetu sa centralnim grijanjem kod Iloka, u Bapskoj, prvu peć za kruh i prvi urbanistički plan na svijetu u Blagotinu, prvi kalendar kod Smederevske Palanke, prvo topljenje rude u Srbiji i Bugarskoj, čak i prvo protopismo na brojnim lokalitetima po Srbiji i Rumunjskoj. Poznati američki lingvist dr. Shan Winn je na tom protopismu doktorirao. Kada su prije sto deset godina otkopali Vinču, arheolozi su mislili da je riječ o nekoj koloniji Grčke ili Rima, ali kada su stigli rezultati datiranja shvatili su da su Grčka i Rim nastali na razvalinama Dunavske, odnosno Vinčanske civilizacije.
 
Zašto u Sanskritu i Slavenskim jezicima imamo poriličan broj istih ili sličnih riječi?

Goran Šarić: Kraj Dunavske civilizacije, koja je tisućama godina živjela bez rata i sukoba bio je u krvi. Od 5. do 3. tisućljećja prije Krista, plemena sa istoka, preci današnjih zapadnjaka, odnosno protokelti i protogali, napadali su u nekoliko valova. Čini se da je posljednji udar koji je mušku populaciju stare Europe smanjio za 12 puta bio oko 2500 godina prije Krista. Drugim riječima, preci današnji zapadnjaka napravili su genocid u Europi nad praslavenima, jednako kao što su u Americi 4 tisuće godina kasnije istrijebili Indijance. I kako to obično biva, nije se cijeli narod otisnuo u seobe, već manje ratničke skupine muškaraca, naših predaka, tih praslavena, koje su bježale u vrhove Dinarskog lanca, na britanske otoke, a dio ih je krenuo prema Rusiji. U Rusiji su živjeli oko tisuću godina. Tada se događa erupcije Santorinija, koji se nalazi u Egejskom moru, oko 120 kilometara od Krete. Bila je to najveća vulkanska erupcija bar u pisanoj povijesti čovječanstva koja je izazvala velike klimatske promjene, oblak prašine prekrio je Sunce, propali su urodi sve do Kine. To je opet pokrenulo jedan dio praslavena, da iz Rusije krenu prema Indiji.

U Indiju su došli nekih 1600 godina prije Krista i to je u povijesti poznato kao provala Arijaca. Arijci su zapravo praslaveni. Iako su bili malobrojni, naoružani brončanim mačevima i brzim bojnim kolima uspjeli su lokalnom stanovništvu Indije, tamnoputim Dravidima nametnuli svoju vlast i kastinski sustav. Danas oko 100 milijuna Indijaca, pripadnika najviših kasti, uglavnom plavih očiju i svijetle kože pripada genetskoj grupaciji R1a koja je karakteristična isključivo za Slavene i slavenske krajeve. Jezik tih osvajača bio je protoslavenski, u Indiji nazvan sanskrt. Na njemu su pisani sveti tekstovi hinduizma, Vede. Već sama riječ vede usko je povezana sa slavenskim jezicima, na sakskritu ona znači znanje ili učenje, a kod nas uvidjeti znači shvatiti ili znati, na čakavskom narječju navaditi znači naučiti, a povedati znači govoriti. Nakon Indije osvojili su Iran (Airan=zemlja Arijevaca) i Tursku i onda se opet vratili na Balkan.

Prema lingvistima na svakih 500 godina fond jednog jezika se promjeni oko 7 posto. Naši preci su prema genetičkim istraživanjima prije 4500 godina napustili Balkan, a prije 3600 godina su provalili u Indiju. U 3600 godina bi sličnost između sanskrta i hrvatsko-srpskog trebala biti oko 61 posto, ali kad dodamo još tisuću godina, jer su u Indiju došli tisuću godina nakon napuštanja Balkana, to je sličnost od oko 46 posto. I upravo to nam potvrđuju lingvističke komparativne analize sanskrta i hrvatsko-srpskog, danas je sličnost ta dva jezika nešto više od 40 posto. Ovo je lijep primjer kako interdisciplinarni pristup daje rezultate. Imamo dvije neovisne potvrde, lingvistika potvrđuje genetiku, odnosno genetika lingvistiku.

Tko su to bili Iliri i imaju li ikakve veze sa Slavenima?

Goran Šarić: Sada smo rekonstruirali put jednog djela naših predaka koji je krenuo sa Balkana prije 4500 godina, da bi se prije 3300 godina na Balkan vratili. Oni koji su na Balkanu ostali, postepeno su se spuštali sa dinarskih planina i u drugom tisućljeću prije Krista podizali svoja naselja i obrambene tvrđave, poznate kao gradine. I danas možemo naći ostatke njihovih sjajnih megalitskih gradova, Nedinuma, Sidrone, Ansiuma, Aserije i Varvarije u Dalmaciji, Daorsona, Zvonigrada, Studenaca, Martinović gomile i Mokrog u Hercegovini, Meduna u Crnoj Gori… Mnoge građevine još leže neotkopane i zaboravljene, poput misteriozne kamene ceste od Splita do Brača, koja se danas cijela nalazi pod morem. Zahvaljujući privatnoj donaciji, 2014. je otkriven i istražen podvodni grad u Pašmanskom kanalu kod Zadra. Iako su arheolozi grad datirali na 500 god. prije Krista, analiza ugljikom, c-14 drvenih artefakata pokazala je da je grad tisuću godina stariji. Nastao je proširivanjem plaže. Kakva je to civilizacija koja je gradila nasipavanjem obale? Baš te drvene pregrade kojim su proširili plažu, su ostale sačuvane i one su nam otkrile starost. I uvijek su najstariji slojevi megalita, velikih kamenih blokova teži, veći i složeniji nego kasnija rimska gradnja. Prema tome, to svakako ne mogu biti građevine primitivnih pastira i nomada, nego domišljatih arhitekata. To su potvrdila i istraživanja arheologa dr. Dinka Radića i dr. Igora Brozića u grobu kod iliriske gradine Kopila na Korčuli koja su pokazala da su Iliri bili superiorni u odnosu na Grke. Međutim, 280. prije Krista Kelti su provalili na Balkan i prodrli sve do unutrašnjosti Grčke. To je oslabilo ilirsku civilizaciju, koja će se nakon rata sa Keltima, idućih 250 godina boriti protiv Rima, koji ih je konačno od 6. do 9. godine nove ere pokorio, ali ipak im dajući građansko pravo.

Taj narod sebe nikad nije zvao Ilirima, Iliri su samo jedno malo pleme sa područja današnjeg crnogorskog i albanskog primorja, koje je s vremenom kod rimskih autora postalo skupni naziv i za područje Balkana – Ilirik, i za narod Balkana – Iliri. Kako su se oni sami nazivali, ne znamo, ali znamo dosta o njihovom načinu života, običajima, kulturi. I ta saznanja nam nedvosmisleno dokazuju da se radi o našim direktnim precima. Prema najvećem engleskom stručnjaku za Ilire, dr. Johnu Wilkesu Iliri su imali iste ceste, kuće i ognjišta kao i slavensko stanovništvo nakon 7. vijeka, na isti način su palili vatru kresanjem kamenjem. Kod Bihaća je nađen srednjovjekovni kalupa za pečenje hljeba identičan onome kojeg su u antici upotrebljavalili Iliri. Imali su sti način lijevanja metalnih predmeta i izrade keremike kao i južni Slaveni nakon 7. stoljeća. I kod Ilira i kod južnih Slavena u kontinuitetu nalazimo istu numerički sistem i simboliku – svastike, križeve, drvo života, ukrase sa prevladavanjem geometrijskih motiva, isti način izrade tih ukrasa. Također, odjeća i obuča je ista kod Ilira i kod južnih Slavena – kožni opanci, šubare, kratki haljetak, vunene hlače sa pojasom, marame za glavu, ogrtač od krzna ili sukna, lička kapa koja se do danas zadržala u Lici, Crnoj Gori i djelu Makedonije, prisutna je još u vrijeme ilirskog plemena Japoda koje je živjelo u Lici. Tetoviranja Ilira, zadržao se do 20. stoljeća u Bosni i djelovima Srbije. Nebrojni su identični običaji Ilira i južnih Slavena – od slave, preko istog načina pokapanja i gradnje grobova, plesova i kola, frule, načina pjevanja ojkanjem, itd. Na otoku Pagu se do danas zadržao običaj ponovne raspodjele zemlje nakon određenog broja godina, koje je ilirsko društvo prakticiralo još prije dolaska Rimljana. Širom Balkana nalazimo brojne ilirske toponime za koje je jasno da dolaze iz slavenskog jezika kao što su Bila Zora, Crevena, Promina ili Promjena, Trsatika ili Trstika, Knin, Istra, Dunav, Sava, Drava, Morava… Najčešće ilirsko ime u antičkoj Hercegovini je Ande, a danas Ante, ilirska imena Desa ili Dasa, Bata, Tato, neodoljivo podsjećaju na ista takva imena kod južnih Slavena… Mnoga plemena zabilježena u antičkim izvorima poput Svačića, Terzića ili Srdoča do danas žive na Balkanu, neki čak na istim lokacijama gdje su ih zabilježili antički autori. Tako Deretići do danas žive u Hercegovini, Čeranići u Crnoj Gori u Dubrovskom, Labovići prema Albaniji, a sve njih na istim mjestima spominju grčki i rimski pisci.

Meni je najdraži dokaz u prilog teze da su Iliri preci južnih Slavena magija. Na Balkanu postoje dvije magijske tradicije, obje još iz antičkog vremena. Poznato je da se u magiju ulazi samo incijacijom. Balkanske vještice, šamani i druidi, nikad ne bi inicirale neke došljake koji su im u 7. stoljeću navodno poharali domovinu i pobili njihovu djecu, unuke, braću… Iz svega navedenog moguć je samo jedan zaključak: Iliri su južni Slaveni.

Koje su to duhovne vrijednosti imali drevni žitelji ovoga prostora i kako su gledali na svijet, svemir i prirodu?

Goran Šarić: Za razliku od Zapada koji poznaje samo pravila, zakone, legalizam i birokraciju, koji sve sagledava parcijalno i čija paradigma je vječna borba za resurse, pljačka i otimanje, Vinča je na svijet gledala kao na cijelinu, haromoniju i simbiozu. U toj Dunavskoj, vinčanskoj civilizaciji sve je bilo povezano, čak i prividne suprotnosti. Svaka se pojava odražavala u drugoj pojavi, a čovjek je bio mjesto susreta mikro i makro kozmosa. Prema prirodi nisu imali eksplatatorski odnos, već duboko poštovanje. I svoje građevine gradili su tek neznatnim intervencijama u okoliš, u već postojeće brdno prikladnog oblika.

Vinča je slavila ljubav i život koje je utjelovila u kultu velike Boginje majke, koja stvara iz same sebe, stvara život i razara ga, Boginje koja je jedna i mnoštvo. Vinčansko društvo iako matrijahalno, živjelo je u skladnoj koegzistenciji spolova, bez rata, robova i sukoba, razvijajući paralelno i duhovnost i tehnologiju.

Kult boginje majke slavili su narodi čitavog Mediterana, poznata je pod raznim imenima Gea, Artemida, Dijana, Selena, Serbona, Kibela, Kubaba, Tiamat, Ištar, Astarta, a u kršćanstvu je njezine atribute preuzela Blažena Djevica Marija. U Efezu je 431. godine Kršćanska crkva Mariju proglasila bogorodicom, djelom iz zbog velikog pritiska stanovnika Efeza, gdje je bio najveći hram Artemide. Tako su posredno, vjerovanja, kultovi i običaji drevnih Vinčanaca preko grčke i rimske mitologije ušli u kršćanstvo, a na Balkanu se nikad nisu ni gasili, u vrijeme stvaranja svetosavlja stopili su se sa kršćanstvom, a njihove tragove možemo naći i u pučkom katoličanstvu u Hrvatskoj.
 
U novije vrijeme koji su to zapadni centri moći bacili oko na Balkan i služe se krilaticom zavadi pa vladaj?

Goran Šarić: 1913. godine Beč je spremao napad na Srbiju, a general Oscar Potiorek, guverner Bosne i Hercegovine pisao je ministru Bilinskom da je najnužnije okrenuti Zagreb protiv Beograda, kako bi austro-ugarska dominacija nad Balkanom uspijela. Beč i Berlin u 19. stoljeću imali su plan osvajanja Soluna, izlaska na topla mora i gradnje pruge Berlin-Bagdad koja je trebala omogućiti dopremanje sirovina sa bliskog istoka. Ta se politika njemačke ekspanzije na slavenske zemlje nazivala “Drang nach osten” , prodor na istok. Hitler je to preuzeo kao jedan od glavnih ciljeva svoje politike, nazivajući je “lebensraum”, što znači životni prostor. U Main Kampfu pisao je da Njemci moraju svoj životni prostor osvojiti u slavenskim zemljama. Austro-Ugarska bila je između ostalog i glavna zaštitnica katolicizma i zajedno sa Vatikanom radila je na stvaranju novih nacija. Taj plan kasnije je do kraja sproveo Josip Broz, po bečkom principu napravio je nekoliko malih državica i nacije koje su sve međusobno u tenziji, a on, kao crveni Habsburg vlada svima njima. Naravno da ništa u svijetu, pa tako ni kod nas ne prolazi ni bez Britanaca, koji uvijek negdje iz pozadine vuku sve konce. Mahatma Gandi kaže da ako vidimo dvije ribe da se svađaju na dnu oceana, znamo da su Britanci negdje u blizini.

Britanska politika bila je” Balance of power” ili ravnoteža moći – ne dozvoliti ni jednoj kontinentalnoj sili da postane dovoljno jaka da ih ugrozi. Najveći neprijatelj bila im je Rusija kojoj su na sve načine pokušali onemogućiti direktnu vezu sa Jadranom. U tu svrhu stvorena je rumunjska nacija, na romanskoj, a ne svojoj prirodnoj slavenskoj osnovi, a kasnije i Albanija, od heterogenih plemena, koja nisu imala ni zajednički jezik, ni pismo, ni vjeru, ni etničku svijest, ali ih je ujedinjavala mržnja prema Srbima, Slavenima i prije svega crnogorskim Vasojevićima. Tu su politiku kasnije preuzeli i Amerikanci, kao njihov mlađi, gluplji brat na sterodima, koji su 1918. na Jadranu, u Rijeci i Splitu izveli jednu od svojih prvih intervencija, kakve ćemo do danas gledati od Vijetnama, Iraka, do Afganistana, Libije i upravo sada Sirije. I nakon prvog i nakon drugog svijetskog rata cilj anglo-američke politike bio je stvaranje Jugoslavije kao kukavičjeg jajeta, anti-ruskog štita. Danas taj proces poznajemo kao “Inicijativu tri mora” ili “Uspravnicu Baltik-Jadran” iza tih fraza skriva se zapravo anti-ruska osovina.

Koliko je realan po vama pokret panslavenizma kao protuteza Zapadu koji uništava sve pred sobom po pitanju materijalnog i duhovnog?

Goran Šarić: U današnje vrijeme svaki pristojan čovjek trebao bi se suprotstavljati Zapadu koji predvođen SAD-om i Nato paktom kao privatnom vojskom zapadnjačkih elita vrši agresije na zemlje koje žele ostati suverene i same raspolagati svojim resursima. Kada bi Rusija imala 300 vojnih baza po svijetu ili Kina, svi bi rekli da su okupirale svijet, ali holivudska propaganda usadila je u svijest velikog broja ljudi ideju da je normlano da Amerika ima stotine vojnih baza i da se njezini “nacionalni interesi” brane tisućama kilometara daleko od SAD-a. Milijuni civila platili su cijenu američkih interesa, a prema njihovim političarima, recimo Medline Albright, mrtva djeca su “prihvatljiva cijena”. Zapad nije ubijao Indijance zato što ih je mrzio, nego zato što je htio njihove resurse. Danas je interes Zapada svjetska dominacija i nepresušni resursi Rusije i Sibira. Zato glavni ideolog američke politike Zbigniew Brzezinski, koji je prošle godine umro, ali nije umrla njegova ideologija, kaže da Rusiju treba podjeliti na bar tri države, a već spomenuta Medline Albright kaže kako ruska bogastva ne pripadaju samo Rusiji, već cijelom svijetu; čitaj zapadnjačkim elitama.

Nažalost, gdje god među Slavenima imamo katolike, imamo sukobe i ratove. Tako su katolički Poljaci umjesto da budu saveznik, najveći neprijatelj Rusiji. Zapad uvijek Slavene gura u ratove protiv Slavena. Povijest je pokazala da su slavenske zemlje nesposobne za bilo kakav panslavistički pokret ili zajednicu, ostaje nam samo nada da će slavenski narodi čuti riječi ako ne već svog proroka Mile Dupora sa Korčule, onda bar najvećeg američkog vidovnjaka Edgara Caysea koji je još prije više od 70 godina, kad su Hitlerove armije bile nadomak Moskve napisao da je Rusija nada svijeta. Jer, realno gledano, svi veliki pohodi Zapada imali su kao krajnji cilj Rusiju i uvijek su završavali isto, ruskim vojnicima u Parizu i Berlinu. Kad jednog dana ruski vojnici uđu u London i završe ovu farsu, hoćemo li biti na pravoj strani povijesti?

Koju literaturu bi ste preporučili početnicima za istraživanje povjesti ovih prostora i drevnih žitelja koji su ovdje obitavali?

Goran Šarić: U svojim istraživanjima koristim interdisciplinaran pristup, konzultiram otkrića preko dvadeset znanstvenih grana i disciplina. U historiografskim istraživanjima baziram se na izvornim dokumentima. Ono što bih čitateljima koji se zanimaju za ove teme preporučio, svakako su knjige izdavačke kuće “Pešić i sinovi” koja već više od 20 godina vrijedno radi i objavljuje najvažnije naslove vezane za našu drevnu povijest. Direktor te kuće je Vesna Pešić, koja je odrastala uz Picassa i Camusa, kćerka profesora Radivoja Pešića. On je bio čuveni paleolingvist koji je prvi u svijetu kategorizirao vinčansko protopismo. Uz njezina izdanja, preporučio bih i naše najstarije autore, od Vinka Pribojevića (Porijeklo i povijest Slavena), Mavra Orbinija (Kraljevstvo Slavena), Andrije Kačića Miošića (Razgovori ugodni naroda slovinskog), pa sve do Ivane Švaera (Ogledalo Ilirie iliti dogodovština Ilirah, za tim Slavinah, a najposle Horvatah i Serbljah zvanih) i Miloša Milojevića (Odlomci istorije Srba i srpskih – jugoslavenskih – zemalja u Turskoj i Austriji). Od novijih knjiga tu su “Duhovno zaveštanje Vinče” Miroslava Mijanovića i “Danilski riton” Omera Raka. Za sebe volim reći da sam čovjek koji postavlja pitanja i pozivam sve one koji se interesiraju za ove teme da nikad ne prestanu postavljati pitanja, jer je pitanje “zašto” stvorilo Vinču i ljudsku civilizaciju.
 
Izgleda da je stasala još luđa i gluplja nova generacija iskomleksiranih likova koja prodaje gluposti naivnim i zatucanim Srbima , a to nije ni čudo jer su moji sunarodnici Srbi davno rekli "Zdravo pameti" opredelivši se za "duhovni" pristup životu a ne materijalni.

Ovi likovi kao ovaj Šarić su kao oni nesretnici evangelisti iz USA koji nauku i naučne dokaze korsite da bi tu istu nauku i te iste naučne dokaze iskoristili protiv njih samih , uz to naravno da je čitava Evropa u jednoj velikoj zaveri protiv poštenih Srba,Rusa,...i njihove očite duhovnosti i odsustva želje za bogaćenjem.

Srbi su mogli ako su već najstariji kako jezički tako i narodno i kulturno da se bave lingvistikom taman toiko koliko su stari i uspešni , ali iz nekog "čudnog razloga" se nisu bavili lingvistikom nego su čekali da to odrade zli Nemci , a onda oni došli da to sve kritikuju kao veliku nepravdu spram njih.

Na PINK-u dovedu doktora da govori i zdravstvu i bolestima , ali i dovedu i nekog samozvanog doktora "prirodnih nauka" šarlatana sa obrazoloženjem koje glasi "Da se čuje i druga strana".
Zato me neće čuditi da dovedu u studio i dr.hirurga i Peru Mesara da obojica ravnopravno govore i operaciji leve predkomore , uz to da će Pera napasti hiriurga da krije pravu istinu o operisanju jer je učio škole koje potiču sa zlog prevarantskog zapada gde nema duhovnosti.

Presveta mati Serbono , daj malo pameti ovom mom jadnom priglupom narodu čisto da ne uništi sebe zbog svoje gluposti i zaluđenosti.
 
Srbi su mogli ako su već najstariji kako jezički tako i narodno i kulturno da se bave lingvistikom taman toiko koliko su stari i uspešni , ali iz nekog "čudnog razloga" se nisu bavili lingvistikom nego su čekali da to odrade zli Nemci , a onda oni došli da to sve kritikuju kao veliku nepravdu spram njih.

Очигледно поново не разумеш поље свог интересовања, није проблем бавити се лингвистиком, него је проблем хоће ли ти дозволити да се бавиш истом. Русима је требало сто година да исправе неке наопаке ствари и да на основу Трубачовљевих закључака промене извор настанка Словена и словенских језика.
 
Prof. dr Dragoljub Petrović, autohtonista


38:49 - 59:18

Gospode bože...i onda se neko čudi kada Slaven777 kaže da Jovan I. Deretić ima status gotovo pa božanstva, ili kada kažem da je ova epidemija kod Srba dostigla neviđene širine, praktično bez presedana u civilizovanom svetu. Preteruje Slaven777, znali su reći pojedini, ili da bude još gore mene upravo optuživali za popularizaciju nečega što je bez mene potpuno marginalno (sic!). A pogledajmo ne samo ovo, već i prikaz koji je napisao Rajko Bukvić, naučni savetnik u Geografskom institutu Srpske Akademije Nauka i Umetnosti „Jovan Cvijić” i objavio ga 2014. godine u Zborniku Matice srpske za društvene nauke. Da, ni manje ni više. Radi se o prikazu knjige pod nazivom Pojlski masakr od filoterapeuta Gorana Poletana, koja rešava misteriju cepanja Poljstva od Srpstva.

R. Bukvić:
У ПОТРАЗИ ЗА ИЗГУБЉЕНИМ ЈЕДИНСТВОМ (Goran Poletan w konsultacji z Urszulą Kotnowską, Polska masakra / Poljski masakr / The Polish Masacre, Ekološko-etnološki kulturni centar Sfera, Novi Sad 2012)

Дуго запретана и након Берлинског конгреса у потпуности скрајнута права историја српства и словенства ипак налази начина да се, попут Феникса, након више од једног века поново уздигне. Поред донедавно скоро потпуно заборављеног Милоша С. Милојевића, чије сачуване књиге имамо прилику поново да читамо захваљујући издавачкој кући Алгоритам, или врло оспораваног Симе Лукина Лазића, поред других врло познатих али и веома нападаних имена попут Јована И. Деретића, Реље Новаковића, Олге Пјановић Луковић итд., појављују се данас и неки нови аутори који покушавају да проникну у далеке и непознате тајне те неодгонетнуте историје. Један од таквих аутора је и Горан Полетан, песник који је већ скренуо пажњу најшире читалачке публике књижевним делима, углавном поезијом, објављеним на српском али и на енглеском, француском, немачком, руском, јапанском, шведском, италијанском, румунском, бугарском и словеначком језику. Полетан је и добитник већег броја књижевних награда не само у Србији, већ и у Јапану, Аустралији, САД и Хрватској.

У овој невеликој, али значајној књизи Полетан се појављује у својеврсној улози филолога и историчара, споју који је одавно познат и уважаван, премда у одређеним моментима и од одређених аутора и нападан и ниподаштаван. Није згорег подсетити на то да је и из наше званичне историје прогнани Милојевић своје налазе значајним делом заснивао за топонимици, дакле управо на лингвистичким проучавањима. Ипак, Полетанов приступ нешто је другачији – предмет његове пажње (и пажње његове сараднице на припремању ове књиге Урсуле Котновске) јесте однос српског и пољског језика. Данас, када су Словени, рекло би се, непремостиво подељени и удаљени једни од других, по религији, језицима, писму и нарочито у политичком смислу, сам овај предмет изучавања може некоме изгледати помало чудан и бесперспективан, без обзира на активности разних славистичких и сличних удружења. Полетан се, међутим, не задржава само на лингвистици – однос језикâ за њега је повод и средство да се допре до других, непознатих или потиснутих истина, да се те истине извуку из мрака и да се, на тај начин, осветли и историја. Та историја, историја старих Словена, овде се не излаже уџбенички. Чак, могло би се рећи ни у назнакама – њој је посвећено свега по десетак страна (на сваком од три језика), при томе не сувопарним, историјским језиком. Та историја – некадашње јединство словенских племена, њихова распрострањеност по целој Европи, њихов особити начин живота и морални кодекс, њихов, један јединствени језик свих Европљана, све је то сажето на свега поменутих десетак страна и представља увод у догађаје који су уследили. Та стара племена Цезар је називао Суеби (пошто ни он, као ни сви који говоре латинским језицима, није могао да изговори реч Срби – мада обе речи значе исто: сви и све, као што та реч исто то и данас значи у Индији), описујући њихов тадашњи начин живота, говорећи да они живе у 100 кантона и да сваки кантон учествује у формирању заједничке армије дајући по хиљаду војника, који служе војску по годину дана. Када је Цезаров покушај да пређе Рајну, с јасним освајачким намерама, пропао, прешло се на чувену тактику „завади па владај“, у чијем су спровођењу главну улогу одиграли трговци. То је потпуно разумљиво, будући да Европа пре тога није зависила од трговине. Пораст њиховог утицаја довео је до тога да се дозволи оснивање трговачког центра на тлу Европе – Рима. Иако дошљаци у Европи, Римљани су тада, сакупивши довољно средстава, формирали и своју (плаћеничку) армију и први пут након Цезара кренули у освајања. Напад на суседна племена, међутим, довео је до одмазде – словенска племена, уједињена под именима Хуна, Визигота, Острогота и Вандала, почела су мисију дисциплиновања, акцију која није била непозната у тадашњим временима. О томе сведоче уништење Рима од стране Гота Аларића, затим Хуна Атиле Драгомира, од којег је римски папа клечећи измолио да им се одреди само блага казна, док је краљ Вандала Гајзерић једном другом приликом одлучио да проведе извесно време у Риму, узимајући све од вредности, па чак и римску принцезу Јевдоксију млађу.

Овај кратак историјски екскурс у давна вре-мена показује, тако, да су уџбеници историје из којих уче деца широм света и који настављају да представљају моћну Римску империју као непревазиђену силу једноставно производ нечије маште. И да и треба да остану управо то – фантастичне бајке које треба да забаве децу. У потпуној супротности с тим је малобројност оних који су свесни некад заједничке вере, језика, културе и традиције свих Европљана, иако су остаци тих повезујућих фактора и даље живи и могу бити читани знатно лакше него што би многи и помислили. А главни повезујући фактор код људи јесте језик, онај главни централни стуб за који су везани култура, традиција и идентитет једне нације.
 
R. Bukvić:
Стога и потрага за пореклом Европљана не може да се заснива на дисциплинама које у сваком тренутку могу бити измењене због потреба и интереса дневне политике (као што је случај с историјом), већ на нечем много поузданијем. А који извор може бити поузданији и изворнији од области језика, области која се чврсто прожима с етимологијом, етнологијом, митологијом и, на крају, с историјом. А истраживање за мајком језиком свих Европљана брзо ће нас уверити у то да морамо одбацити све западноевропске језике, схватајући да они имају врло мало заједничког с изворним језиком било које од тих земаља. Они не знају ни значење својих сопствених имена и презимена, да не говоримо о томе да нису у стању да протумаче корен неке речи и значења имена људи и места из њихове давне историје, па би нас та потрага неминовно довела до словенске језичке групе. Тек ту, међутим, почиње права загонетка, загонетка чије разрешење треба да нам омогући не само потврђивање тог заједничког језика-претка него и разумевање процеса раздвајања разних језика из тог првобитног језика. Одређене групације те првобитне словенске скупине народа добијале су имена по географским карактеристикама области у којима су живеле или по неким другим одликама, али су изворно функционисале као једна нација, чије је заједничко име било Срби – све и сви, значење које и данас није изгубљено. Процес разарања тог првобитног језика и разједињавања јединственог словенског народа повезан је с Римом, малим трговачким центром, али је пун замах добио доласком хришћанства у Европу. Оно није агресивно ширило само религију, већ је на исти начин мењало и језик у освојеним подручјима. Поменута и, наравно, чувена политика „завади па владај“ допринела је ономе што видимо и данас – разједињености словенских народа, при чему је највећи раздор направљен између оних који су били најблискији, али су „случајно“ прихватили различито тумачење хришћанства и хришћанске догме. У ту борбу за раздвајање јединственог словенског народа, који је потицао с простора између Сињег (данас Јадранског), Црног и Балтичког мора (које је своје име добило по владајућој династији Визигота – Балтима, а то презиме је, као и Балтић, и данас присутно у Србији, а и другде у словенском свету), ускоро су били укључени и други неевропски народи, Татари и Турци, и створени познати Тевтонски витезови, а ускоро су им се придружила и германизована најзападнија словенска племена. Том борбом руководио је највећи непријатељ – Рим, где су стварани сви планови. У раздвајању северног и јужног дела истог народа, као кључној карики у целој тој борби, немерљиви допринос дала је Византија – створила је између њих јак гарнизон, који ће бити коришћен као и Тевтонски витезови на северу. Тај гарнизон налазио се на граници (између данашње Пољске и Србије), и отуда је прозван Међари, или Мађари. На освојеним територијама покренут је процес насилног мењања језика. Најилустративнији пример у томе је прави масакр који је извршен над изворним језиком у данашњој Пољској, чему је заправо, како то каже и сам назив, посвећена ова књига. Пошто је силом историјских околности српски језик очуван и под влашћу освајача (био је, као језик војске и дипломатије, један од четири службена језика у Отоманској империји, поред турског, арапског и персијског, и њиме су говорили сви турски султани – сматрало се да само необразовани људи не говоре српски), српски народ и његов језик нису били прогањани од стране цркве, која је у свакој земљи стару традицију и језик сматрала својом највећом опасношћу и непријатељем. Због тога је више него оправдано и логично да су остала словенска племена у то време говорила језиком који је био исти или веома сличан српском језику. И у свим осталим освојеним словенским земљама на делу је била борба за уништавање тог језика.

Као најинтересантнији случај аутор ове књиге наводи Пољску. Он издваја три карактеристична момента у том процесу: 1) „прекрижавање“ l у ł и његово претварање, без икаквог језичког оправдања у v (како се то ł изговара), 2) „крунисање“ o у ó и његово претварање у u (како се то ó изговара), и 3) додавање z после r и његово претварање у ž (односно ж, како се добијено rz изговара). Пре закључног дела књиге аутор наводи по неколико примера за сваки од тих момената, из којих се види да су у питању исте речи и да имају исто значење. Навешћемо их овде онако како су дате у књизи, где латиничко писмо заправо само подвлачи идентичност одговарајућих речи: 1) slava, dlan, plug, plot, kolo, golub, glava – słava, dłan, pług, płot, koło, gołub, głava, 2) dvor, Bog, boj, gora, bol, nož, rog – dvór, Bóg, bój, góra, ból, nóž, róg, 3) more, dobro, breg –morze, dobrze, brzeg. Трећи издвојени момент је по аутору и најтрагикомичнији јер су „славни реформатори“ пољског језика тиме у многим случајевима речи које се иначе тешко изговарају изговор учинили још тежим. Као, на пример, стрела, која је у пољском претворена у strzała. Управо овај пример, уз још неке, омогућује и проверу – у ком правцу је текла реформа, да ли од српског (тј. заједничког словенског језика, који је како смо видели најочуванији у српском) ка пољском, или обрнуто. Одговор даје сам пољски језик. Наиме, изведене речи strzelac и strzelać не садрже ł него обично l (уз то још с e а не a после rz, дакле као у српском). Слично томе, изведене речи од bój су bojownik и bojowy (дакле, не с ó него с обичним o). Најзад, од morze је изведено morski, од gospodarz gospodarski итд. Ако погледамо друге европске језике, можемо само добити потврду. На пример, у Немачкој постоји место које се зове Strelasund, а које је неупоредиво ближе Пољској него Србији, па се опет пише и изговара с обичним l. Српска реч плуг у пољском језику има ł (pług), док се у енглеском та реч (plough) и пише и изговара с л а не в (ł). Слично томе, и српска реч седло у пољском се пише, и изговара, с ł (siodło), док одговарајуће енглеско (saddle) и немачко (Satl) имају обично l. Али, не само то – и пољско изведено siedlisko (седиште) има обично l. Последњи, најобимнији део ове невелике књиге носи назив Доказ (Dowód, Evidence) и представља мали упоредни српско-пољско-енглески речник, у којем су приказани примери три наведена карактеристична момента „реформисања“ пољског језика, праћени и многим другим речима (речи од искона, раслиње, животиње, храна, тело, разно). Ова мала и непретенциозно написана књига свакако заслужује пажњу и треба се надати да ће ту пажњу и изазвати. Бар код оних који су спремни да књигама приступе без предубеђења, са жељом да прошире и продубе своја знања. Или да се просто отргну од оних „знања“ која су нам до сада нуђена (и наметана) као последње речи историјске науке и других наука. Свако ко прочита ову књигу, сигурно ће се сам упитати шта је то до сада учио и читао. Као што се то питају сви добронамерни читаоци у нама братској Пољској (а већ их има више хиљада) који су, исто као и ми, учени погрешној историји. Књига се може пронаћи на сајту www.srbinda.com.

Рајко Буквић
Научни саветник
Географски институт
„Јован Цвијић“, САНУ

http://www.maticasrpska.org.rs/stariSajt/casopisi/zmsdn146.pdf

Izgleda da je stasala još luđa i gluplja nova generacija iskomleksiranih likova koja prodaje gluposti naivnim i zatucanim Srbima , a to nije ni čudo jer su moji sunarodnici Srbi davno rekli "Zdravo pameti" opredelivši se za "duhovni" pristup životu a ne materijalni.

Ovi likovi kao ovaj Šarić su kao oni nesretnici evangelisti iz USA koji nauku i naučne dokaze korsite da bi tu istu nauku i te iste naučne dokaze iskoristili protiv njih samih , uz to naravno da je čitava Evropa u jednoj velikoj zaveri protiv poštenih Srba,Rusa,...i njihove očite duhovnosti i odsustva želje za bogaćenjem.

Srbi su mogli ako su već najstariji kako jezički tako i narodno i kulturno da se bave lingvistikom taman toiko koliko su stari i uspešni , ali iz nekog "čudnog razloga" se nisu bavili lingvistikom nego su čekali da to odrade zli Nemci , a onda oni došli da to sve kritikuju kao veliku nepravdu spram njih.

Na PINK-u dovedu doktora da govori i zdravstvu i bolestima , ali i dovedu i nekog samozvanog doktora "prirodnih nauka" šarlatana sa obrazoloženjem koje glasi "Da se čuje i druga strana".
Zato me neće čuditi da dovedu u studio i dr.hirurga i Peru Mesara da obojica ravnopravno govore i operaciji leve predkomore , uz to da će Pera napasti hiriurga da krije pravu istinu o operisanju jer je učio škole koje potiču sa zlog prevarantskog zapada gde nema duhovnosti.

Presveta mati Serbono , daj malo pameti ovom mom jadnom priglupom narodu čisto da ne uništi sebe zbog svoje gluposti i zaluđenosti.

Ovo su vrlo mračna vremena po pitanje opstanka zdravog razuma u zemlji Srbiji. Izgleda da su, po svemu sudeći, teža nego i u vreme najgore dominacije komunističkog jednoumlja ili izolacije devedesetih.
 
Poslednja izmena:
Очигледно поново не разумеш поље свог интересовања, није проблем бавити се лингвистиком, него је проблем хоће ли ти дозволити да се бавиш истом. Русима је требало сто година да исправе неке наопаке ствари и да на основу Трубачовљевих закључака промене извор настанка Словена и словенских језика.

Naravno , u tajnim sobama Vatikana i ostalih masonskih prostorija je napisan nalog i dektret svim labilnim slovenskim državama gde se uhlebila plaćenička akademska bratija iz bečko-berlinskih škola da nikako ne dozvole da se sazna istina o poreklu Slovena,slovenskog jezika i njegove očite starosti.

Šta nam rade ovi belosvestski zlotvori i domaći izdajnici ovo je stršano , i zaosta je veliko čudo kako pretekosmo ovako pošteni i duhovni.
Ali sva sreća pa postoje veliki broj internetskih teoretičara sa sve ovim Šarićima,Damjanovićima,Deretićima i naravno sa tobom Lesendre , koji će jednom izneti pravu istinu i pokazati je celom svetu.

I kad zapadni svet sazna istinu , oni će reći: "Jbt , pa nas su naši lagali vekovima a u stvari su Srbi i Rusi koren civilizacije,jezika i kulture" , i onda u to ime će se odreći bar polovine svoga bruto dohodka i dati svu evropsku vlast u ruke Srba i Rusa jer zbog starosti i velike viševekovne nepravde oni to zaslužuju.:D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top