Potrebno je prvo reći kako definišemo Slovene.
Danas su slovenski narodi grupa naroda na istočnoj polovini evropskog kontinenta kaja govori srodnim jezicima.
Kada govorimo o istorijskim Slovenima to je politički faktor koji se pojavio u 6. veku, vojna družina koja se ulogorila u Vlaškoj niziji i odastle vršila upade ka Romejima. Ova grupa je došla sa severa, negde sa prostora razgraničenja Mađarske, Slovačke, Poljske, Rumunije i Ukrajine.
Kulturno, Sloveni se naslanjaju na kulturu polja urni i istočni halštat. Od paraćinske grupe u Pomoravlju do lužičke kulture na severu.
Genološki imamo različite grupe, po ženskoj liniji raznovrsne, po muškoj malje ali i dalje raznolike.
U celom prostoru imamo R1a HG, koju imamo i kod neslovenskih naroda na ovom području, i dalje na istok.
Međutim podgrupe su se razdvojile mnogo pre 6. veka.
U bronzanom dobu R1a je potvrđena od Lužičke kulture do Balkana; i dalje na istok.
Danas kod nas imao više I2a1 i E V13 HG.
Lingvistički je teško pratiti jer su sve teorije indogermanske lingvističke škole pale u vodu. Osnovna pretpostavka njihovih teza, o izolovanosti grupa, ne da nije postojala već su dominirali suprotni procesi. Dominantno je mešanje različitih grupa.
Evidentno je da ceo ovaj svbet i istorijski i danas pripada zoni istočnih indoevropljan (satem).
Takođe, imamo pribižavanje u prvoj polovini prvog milenijuma, što se može povezati sa vonim savezima u istočnoj Panonji i južnim Karpatima.
Kada govorimo o Srbima, verovatno su oni kao definisan entitet iz ove istočne IE grupe, učestvovali u dešavanjima iz prve polovine prvog milenijumima, samim tim i u etnogenezi Slovena, pri čemu je otvaren dvosmerni uticaj. Srbi su se, lingvistički približili ostalim Slovenima, ali su ostvarili i suprotan uticaj kao snažan vojni i politički fasktor.