Pretpostavljam da su jezuiti u XVII veku pronašli i vremeplov, pa otputovali
šest stotina leta u prošlost, kako bi izvršili svoje delo?
Ево још неких "поргирогенитових" небулоза: Срби су напустили град Сербију и отишли преко Дунава, али су се предомислили и затражили од византијског "СТРАТЕГА КОЈИ ЈЕ УПРАВЉАО БЕОГРАДОМ" да им цар додели неку земљу да се населе. Чињеница је да Византија у то време није држала Београд , нити је ту било некаквог византијског стратега који је управљао градом. Византија тад уопште није имала поседе у Подунављу. "Порфирогенит затим каже: "Ираклије их насели у Србију, Паганију, Захумље, Травунију и Конавле, чије су Романе Авари протерали." Србија се тако звала пре доласка Срба, као да је била предодређена и већ крштена и само чекала да се Срби у њу доселе! "Порфирогенит" каже: " Од Неретве до Цетине је земља Паганија. Од реке Цетине почиње земља хрватска која се према Цетини и Ливну граничи са Србијом. Захумље је земља од Дубровника до Неретве, према северу граничи се са Хрватима, а спреда са Србијом." Прво каже да је Хрватска од Цетине на запад. а затим каже да су Хрвати северно од Захумља, то значи у источној Босни. Ако је ово написао Порфирогенит, онда тај човек није знао о чему пише, нити шта говори. Поставља се питаље да ли је то могуће? Наравно да није зато што је Порфирогенит био учен човек који је имао око себе учене људе. То дело је фалцификат који је само прикачен за порфирогенитово име, а написали су га Језуити у 17-ом веку.
Stvar je vrlo prosta. Koliko si ti srednjovekovnih dokumenata pročitao?
Mnogima, kada uzmu neki stari tekst u ruke, on izgleda nejasan i neobičan, zato što ga posmatraju iz perspektive modernog čoveka. Tako su čak i stariji ljudi od struke činili, smeštajući tekst koji proučavaju u jedan pogrešni kontekst. Kad bi uzeo i pročitao 5-6 ili više dokumenata iz tog i sličnih perioda, sve bi ti dosta jasnije izgledalo.
Tačno je da početkom VII stoleća već nalazimo slovenska nalaziša okolo Beograda, međutim to što su Romeji izgubili kontrolu nad većim masivima teritorije južno, ne mora značiti nužno da Rimsko carstvo nije imalo pristupe srednjem Podunavlju. Komentar da Vizantija
uopšte nije ni imala posede u Podunavlju, nije baš najtačniji. Dunavski limes će se održati tokom većine VII stoleće, sve dok han Asparuh nije provalio i ustanovio prvu bugarsku državu oko 680. godine.
Što se tiče navoda o
severu i
jugu, potrebno je da pregledaš kako Porfirogenit piše o stranama sveta u svom delu (
sever na kome se nalazi Hrvatska, označava da je
dalje od Konstantinopolja, dok jug označava
bliže njemu).
Ništa od toga nije nekakav ukazatelj da bi delo moglo biti falsifikat. E sada, da li je
znao o čemu piše? Pa naravno bre da jednim ogromnim delom uopšte nije. Porfirogenit je pravio tamo gde nema apsolutno nikakvog izvora, svoje konstrukcije, koje su nekada i najproizvoljnije i gotovo ravne srpskim autohtonistima u 21. veku. Nadalje, Porfirogenitovo delo je
skripta - ono nije dovršeni, zaveden spis, namenjen za čitanje. Jedan nedavno upokojeni istoričar (Tibor Živković) je slikovito opisao kako se istraživajući rukopise dela može dolaziti i do određene rekonstrukcije kako je išla ta misaona matrica, gde se menjalo i bivalo dopunjavano, a posebno sa čim se Porfirogenit podosta pomučio. A oko recimo, dublje srpske povesti -
izuzetno se pomučio.
On je otišao i kopao po carigradskim arhivama, tražeći očajnički da vidi može li gde izvući koji podatak, da se sastavi nekakva koherentna pričica. Srbi su bili za njega (kao i uopšteno učene Romeje njegovog vremena) jedna velika misterija. Niko nije ništa posebno znao o njima, nije bilo pisane reči na njihovom jeziku, niti je uopšte igde bilo pisanih tragova koji ih pominju. I ne samo to, već su se ugledni romejski historiografi iz tih stotinjak godina žestoko pomučili da uopšte nađu nešto čvršće i o bitnijim stavkama, a kamoli o Srbima. Naravno, tu je uvek Franačka, tu je Rim i tu su ponegde što Arabljani i poneko drugi. Ali o nekim manjim formacijama, kao što je bila srpska ranosrednjovekovna država? Ma bre gotovo kao duh, ni traga iza sebe ostavi. Imali su oni neku svest o tome da su se svi oni doselili odnekud, jer su Sloveni došli i zauzeli severna evropska područja istočnog dela imperije, te da su Srbi od njih, ali niko ne zna niti odakle su, ni kako su došli, niti kada tačno...ništa. Znači
o Srbima pre 856 .godine apsolutno niko živi ne zna u tadašnjih Romeja. I onda on kopa, i nalazi jedan dokument na latinskom jeziku nastao pre gotovo jednog čitavog stoleća i prepisuje odatle priču o poreklu (Belih) Srba.
Zbog toga (i sličnoga) i postoji
kritika izvora. Istorijski izvori se ne dele (srećom, ne više!) na
poželjne i
nepoželjne, već se kritikuju, seciraju i analiziraju u kompletu. Eto
to se vrši, a ne ovo drugo. Ovo drugo je najobičnija ispolitizovana demagogija. To se radilo u XIX veku, kada su se hrvatski i srpski nacionalisti prepucavali o hipotetičkim etničkim granicama u davnašnjoj prošlosti, po kafanama, vozovima i brodovima. Najlakše je od svega uzeti nešto, poći sa namerom da se
to diskredituje, potom naći neke probleme (
i u isto vreme ne pružiti apsolutno nikakva rešenja za rečene) i onda odbaciti, puj-pike, ne važi!!!
Kao što rekoh, to je čista demagogija političkih motiva. Nema u takvom pristupu isuviše baš nečeg drugog...