Osim naših suseda i kod nas se pojavljuju viđenja srednjovekovne prošlosti koja istoriografija ne potkrepljuje?
– Nastojanje da se dodatno ulepša srpski srednji vek je povezan sa savremenim problemima koje imamo i osećamo. To je pokušaj da se oni zaleče pominjanjem slavne srednjovekovne prošlosti. Srednji vek nam dođe kao neka obloga na današnje rane.
Ne treba bežati u istoriju, pa ni srednjovekovnu, s tim ciljem. Pričom da je car Dušan imao dva puta veću teritoriju nego što jeste, neće se suštinski popraviti naš trenutni položaj.
To će možda nekome biti emotivno drago da čuje, međutim, to neće imati realan efekat. Imaće, štaviše, poguban. Mora se zadržati distanca i kritički odnos prema događajima u prošlosti kako bi se oni sagledali na valjan način. Samo tako možemo dobiti odgovore zašto smo tu i kako nam je gde smo sada. Bajkovite priče neće nam doneti korist, to je moje duboko ubeđenje.
Problem je i što se ponekad isuviše izvlači iz nekih podataka, pa dobijamo te priče koje su po meni nepotrebne. Tako je jedno vreme u javnosti bila aktuelna priča da je Dušanovog zakonik prvi srpski ustav. To se ne može reći jer ne postoji u srednjem veku tip dokumenta koji se može nazvati ustavom, posebno što Dušanov zakonik, to se često zaboravlja, nije pokrivao svu moguću pravnu materiju. Nije ni postojala ideja da je jedan propis krovni, a da su svi ispod njega. Donošenje Dušanovog zakonika nije značio da Savin Nomokanon odlazi u istoriju i da se više ne koristi. Naprotiv, koristio se i nadalje.
To su neke ideje i koncepti gde mi odlazimo previše, kao na primer i kada je reč o Beogradu kao srpskoj prestonici. On to jeste bio u vreme despota Stefana Lazarevića, ali neki pokušavaju da dokažu da je bio prestonica još pod kraljem Dragutinom. Zaboravlja se da ga je kralj Dragutin praktično dobio kao vazal ugarskog kralja i nije bio integralni deo srpske teritorije. Stoga, ne možemo računati Beograd kao srpsku prestonicu u to doba.
Tako da je tih tumačenja koja idu suviše slobodno previše i kod nas, a po meni potpuno nepotrebno, jer tim iskrivljenim tumačenjima umanjujemo stvarni značaj onoga što se može pouzdano dokumentovati. Neosporna je činjenica da je despot Stefan Lazarević mnogo doprineo razvoju Beograda koji je potom ipak vraćen Ugarskoj. Time se, međutim, ne potire značaj onoga što je činio za taj grad u dvadesetak godina koliko je njim vladao.
Mi pokušavamo da današnje pojave nađemo i u ranijim periodima. Najbolje bi bilo kada bismo mogli, kako se to kaže, da se uživimo u srednji vek i na neki način shvatimo tadašnji život usvajajući misao ljudi iz tog perioda. Međutim, to je sasvim jasno, nemoguće. Nije bilo izvodljivo i ljudima iz 18. i 19. veka, a da ne govorim nama.
Kako istoričari uspevaju da održe taj kritički odnos prema prošlosti pred naletom pseudoistoričara?
– Novi oblici komunikacije, pre svega internet, razni sajtovi, kanali kao što je Jutjub pre svega, doprineli su da pseudoistoričari još više izađu na površinu. Problem je što je deo ljudi spreman da to upije upravo zato što je to neka zašećerena priča. Sa druge strane, to bi možda bolje psiholozi objasnili. Postoji izgleda u ljudskom umu ta želja da se otkrije nešto što je navodno sakriveno.
Uvek imamo osećaj da tu istina leži iza nekog ugla, koju neko neće da nam kaže. Onda se tu pojavljuju priče o sakrivenoj istoriji, o tajnim dokumentima koja niko nije video, niko nije prezentovao, koji se skrivaju od nas.
Međutim, to je ono što ja uvek mogu da poručim ljudima – nije sporno pogledati i pročitati šta god neko napiše, ali bi ljudi trebalo da imaju kritički odnos prema tome. Ako već neko tvrdi nešto, trebalo bi da ukaže na izvor svojih informacija. Samo tako se o tim tvrdnjama onda može diskutovati.
Ljudi nesvesno pogrešno stiču utisak da je istorija samo jedna priča koju istoričar negde pročita i onda ispriča kako mu se sviđa. Istorija je ipak nauka koja ima svoju metodologiju. Zahvaljujući tome može se objasniti, na primer, da je neki dokument napisan u 14. veku, a da nije nastao u 17. veku.
Zato smo i kroz dokumentarnu seriju Srpski junaci srednjeg veka nastojali da upravo pokažemo kako izgledaju određeni dokumenti, da to nije nikakva tajna.
https://www.rts.rs/lat/magazin/nauk...teritoriju-nece-se-popraviti-nas-polozaj.html