SeverZapad
Poznat
- Poruka
- 7.324
O tri procenta slovena naspram 97 procenata starosedelaca, jedino ako se nesto epohalno ne promeni.Која прича је нетачна?
Msm u tom striktnom kontesktu nije tacna.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
O tri procenta slovena naspram 97 procenata starosedelaca, jedino ako se nesto epohalno ne promeni.Која прича је нетачна?
Ала си ти глуп брате ЈЕСТЕ на основу тега тврди да је Хрвата било 3% при насељавању сходно томе закључује да је Срба било исто толико!
Капираш као дрот!
zelim samo da ukazem da niko nije nepogresiv, kao da ne treba praviti nekakav kult licnosti od bilo koga, covek je bio izvrstan istoricar, ali nije bio za sve u pravu.Не знам зашто сада уносиш ове проценте одједном?
Причамо о доласку Хрвата у 7. вијеку или 9.. Проценти су небитни.
Ти ни не знаш о чему причамо. Јел ти опет морам постављати скринове да знаш о чему причамо?!
Нема скелетних остатака Хрвата из 7.века! Међутим на основу бројности из 9. века може се хипотетички закључити да их је у 7. могло бити још мање. То је већ пре њега закључио Ђорђе Јанковић да их није било довољно да пребаце Цетину а не да то нису желели.Не знам зашто сада уносиш ове проценте одједном?
Причамо о доласку Хрвата у 7. вијеку или 9.. Проценти су небитни.
Ти ни не знаш о чему причамо. Јел ти опет морам постављати скринове да знаш о чему причамо?!
Da se razumemo, da je Nada Klaić bila srpska istoričarka iz Beograda, sa takvim velikohrvatskim (u našem misaonom eksperimentu velikosrpskim) nacionalistom i Švabom za dedu, ne bi dočekala doktorat 1947. Broz bi je streljao do proleća 1945. A ovako, u Zagrebu je žarila i palila dok nije videla šta će se desiti 1990-tih.Имаш Наду Клаић
Причао си о томе како нема археолошке грађе у Хрватској. Тибор дословно каже да се на основу оне у Хрватској може реконструисати сва прича.
Како мислиш жарила и палила Загреб у ком смислу?Da se razumemo, da je Nada Klaić bila srpska istoričarka iz Beograda, sa takvim velikohrvatskim (u našem misaonom eksperimentu velikosrpskim) nacionalistom i Švabom za dedu, ne bi dočekala doktorat 1947. Broz bi je streljao do proleća 1945. A ovako, u Zagrebu je žarila i palila dok nije videla šta će se desiti 1990-tih.
Nisi me dobro cirtirao ("u Zagrebu je žarila i palila"). Mislim, bila visoko pozicionirana u obrazovno-naučnom establišmentu.Како мислиш жарила и палила Загреб у ком смислу?
Ма ок на то сам мислио али све једно она је мени много јачи историчар од Ива Голдстејна.Nisi me dobro cirtirao ("u Zagrebu je žarila i palila"). Mislim, bila visoko pozicionirana u obrazovno-naučnom establišmentu.
Pa jeste, ali moja poenta je diskretna i glasi - da je bila srpski istoričar u Beogradu, popila bi metak pre nego što bi doktorirala.Ма ок на то сам мислио али све једно она је мени много јачи историчар од Ива Голдстејна.
Можда оно кад нешаш рац лакше тумачиш неке ствари које са аспекта хрватске националне идеологије изгледа аутошовинистички.
Али жене су ту оперисане мало великокуратих ставова па лакше тумаче неке ствари и не буду изложене линчу после тога као мишкарци.
Кад нацисти нису имали срца то да ураде на филозофском факултету.Pa jeste, ali moja poenta he diskretna i glasi - da je bila sprki istoričar u Beogradu, popila bi metak pre nego što bi doktorirala.
Poenta je da je Brozov režim pobio 111 univerzitetskih profesora u Beogradu do 1946. godine.
Pa jeste, ali moja poenta je diskretna i glasi - da je bila srpski istoričar u Beogradu, popila bi metak pre nego što bi doktorirala.
Poenta je da je Brozov režim pobio 111 univerzitetskih profesora u Beogradu do 1946. godine.
Ne. To je posao za naše arhiviste na jaslama koje im plaćaju poreski obaveznici.
Precizan i sveobuhvatan popis univerzitetskih i srednjoškolskih profesora koje je komunistički režim Josipa Broza Tita likvidirao nakon oslobođenja Beograda 1944. godine ne postoji kao jedinstveni, zvanični dokument dostupan na internetu. Međutim, postoje brojni delimični izvori, svedočenja, istorijski radovi, knjige i članci koji se bave ovom temom, a na osnovu njih može se rekonstruisati delimična slika represije nad intelektualcima u tom periodu.
Nakon oslobođenja Beograda u oktobru 1944, komunistički režim je sproveo masovne čistke u ime „revolucionarne pravde“. Meta su bili stvarni i navodni saradnici okupatora, ali i ideološki protivnici, uključujući univerzitetske profesore, lekare, sveštenike, pravnike i druge građanske intelektualce.
Neki od univerzitetskih profesora čije su smrti povezane sa komunističkom represijom:
Nekoliko autora se bavilo temom:
- Prof. Dr. Dragoslav Đorđević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu – ubijen bez suđenja.
- Prof. Dr. Vladimir Belajčić, profesor medicinskog fakulteta – uhapšen i ubijen 1944.
- Prof. Dr. Milan Šević, profesor pedagogije i bivši rektor Beogradskog univerziteta – likvidiran 1944.
- Prof. Dr. Aleksandar Belić, iako nije ubijen, bio je pod intenzivnim nadzorom i pritiscima, simbolično ilustruje atmosferu represije.
- Svetozar Trifunović, gimnazijski profesor iz Valjeva – uhapšen i ubijen bez suđenja.
- Slobodan Selinić, istoričar Arhiva Srbije, piše o represijama u svom radu „Revolucionarna pravda i narodni sudovi 1944–1946“.
- Miloš Minić i Svetozar Vukmanović Tempo u memoarima pominju obračune sa intelektualcima.
- Knjiga "Zločini komunista u Srbiji 1944–1946" (izdanje Udruženja političkih zatvorenika) beleži brojna svedočenja.
- Arhiv SANU i pojedine publikacije Srpske akademije nauka imaju zabeležene podatke o ubijenim članovima naučne i obrazovne elite.
Tačan broj nije poznat, ali se procenjuje da je među više od 10.000 ljudi ubijenih u Beogradu i okolini tokom jeseni 1944. i proleća 1945., značajan procenat činila intelektualna elita, uključujući desetine profesora univerziteta i stotine srednjoškolskih profesora i nastavnika.
Pošto vidim da si znatiželjan, preporučujem:
- Arhiv Jugoslavije (bivši Arhiv CK KPJ) – imaju spise OZNA i narodne vlasti.
- Istorijski arhiv Beograda – građa o čistkama 1944–46.
- Institut za savremenu istoriju (Beograd) – objavljivao radove na tu temu.
- Knjige:
- „Beograd pod komunizmom“ – detaljan pregled represije.
- „Crvena pravda“ – govori o montiranim suđenjima i ubistvima bez suđenja.
Prof. Dr. Dragoslav Đorđević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu – ubijen bez suđenja.
- Prof. Dr. Vladimir Belajčić, profesor medicinskog fakulteta – uhapšen i ubijen 1944.
- Prof. Dr. Milan Šević, profesor pedagogije i bivši rektor Beogradskog univerziteta – likvidiran 1944
Odakle ti taj?Ko je taj Dobroslav Đorđević? Gde si čuo za njega?
Odakle ti taj?
Ne. To je posao za naše arhiviste na jaslama koje im plaćaju poreski obaveznici.
Precizan i sveobuhvatan popis univerzitetskih i srednjoškolskih profesora koje je komunistički režim Josipa Broza Tita likvidirao nakon oslobođenja Beograda 1944. godine ne postoji kao jedinstveni, zvanični dokument dostupan na internetu. Međutim, postoje brojni delimični izvori, svedočenja, istorijski radovi, knjige i članci koji se bave ovom temom, a na osnovu njih može se rekonstruisati delimična slika represije nad intelektualcima u tom periodu.
Nakon oslobođenja Beograda u oktobru 1944, komunistički režim je sproveo masovne čistke u ime „revolucionarne pravde“. Meta su bili stvarni i navodni saradnici okupatora, ali i ideološki protivnici, uključujući univerzitetske profesore, lekare, sveštenike, pravnike i druge građanske intelektualce.
Neki od univerzitetskih profesora čije su smrti povezane sa komunističkom represijom:
Nekoliko autora se bavilo temom:
- Prof. Dr. Dragoslav Đorđević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu – ubijen bez suđenja.
- Prof. Dr. Vladimir Belajčić, profesor medicinskog fakulteta – uhapšen i ubijen 1944.
- Prof. Dr. Milan Šević, profesor pedagogije i bivši rektor Beogradskog univerziteta – likvidiran 1944.
- Prof. Dr. Aleksandar Belić, iako nije ubijen, bio je pod intenzivnim nadzorom i pritiscima, simbolično ilustruje atmosferu represije.
- Svetozar Trifunović, gimnazijski profesor iz Valjeva – uhapšen i ubijen bez suđenja.
- Slobodan Selinić, istoričar Arhiva Srbije, piše o represijama u svom radu „Revolucionarna pravda i narodni sudovi 1944–1946“.
- Miloš Minić i Svetozar Vukmanović Tempo u memoarima pominju obračune sa intelektualcima.
- Knjiga "Zločini komunista u Srbiji 1944–1946" (izdanje Udruženja političkih zatvorenika) beleži brojna svedočenja.
- Arhiv SANU i pojedine publikacije Srpske akademije nauka imaju zabeležene podatke o ubijenim članovima naučne i obrazovne elite.
Tačan broj nije poznat, ali se procenjuje da je među više od 10.000 ljudi ubijenih u Beogradu i okolini tokom jeseni 1944. i proleća 1945., značajan procenat činila intelektualna elita, uključujući desetine profesora univerziteta i stotine srednjoškolskih profesora i nastavnika.
Pošto vidim da si znatiželjan, preporučujem:
- Arhiv Jugoslavije (bivši Arhiv CK KPJ) – imaju spise OZNA i narodne vlasti.
- Istorijski arhiv Beograda – građa o čistkama 1944–46.
- Institut za savremenu istoriju (Beograd) – objavljivao radove na tu temu.
- Knjige:
- „Beograd pod komunizmom“ – detaljan pregled represije.
- „Crvena pravda“ – govori o montiranim suđenjima i ubistvima bez suđenja.
https://www.scribd.com/doc/136302721/104-ubijenihJe li se može naći negde popis tih 111 profesora
Ne.A Prof. Dr. Dragoslav Đorđević,
Prof. Dr. Vladimir Belajčić,
Prof. Dr. Milan Šević
..su ChatGPT-generisane gluposti?
Ne.Ko su ovi ljudi?
Jesi li to upotrebio opet ChatGPT i on ti bezveze generisao nekakva imena?
Ne.Opet AI-generisani izmišljeni podaci? Vidim da je i @NickFreakyrgios lupio palac.
Hoću li opet biti baba roga ukoliko li prijavim ovo moderaciji za sankcionisanje?![]()
Koji klip?Nisam gledao klip. Je li to govori o Vojislavljevićima i Jovanu Vladimiru?
Ako se o tome radi i reč je o srpskoj državnosti (konkretno Mihailu Vojislavljeviću, koji je bio postao kralj) pre Nemanjića i Vukanovića, onda bih se složio sa Aleksićem.
je Brozov režim pobio 111 univerzitetskih profesora u Beogradu do 1946. godine.
Ne. Neverovatna je tvoja želja da umanjiš zločine nad srpskim nacionalnim bićem.Dakle, tačan odgovor je 3.
1) Branko Popović (1882-1944) sa Fakulteta tehničkih nauka
2) Ilija Pržić (1889-1944) sa Pravnog fakulteta
3) Miloš Trivunac (1876-1944) sa Filozofskog fakulteta
Tri univerzitetska profesora su bila ubijena u Beogradu do 1946. godine, kao žrtve crvenog terora.