"Bečko-berlinska škola" vs novoromantičari II

Ала си ти глуп брате ЈЕСТЕ на основу тега тврди да је Хрвата било 3% при насељавању сходно томе закључује да је Срба било исто толико!
Капираш као дрот!

Не знам зашто сада уносиш ове проценте одједном?

Причамо о доласку Хрвата у 7. вијеку или 9.. Проценти су небитни за ову дискусју. Одједном уносиш некакве проценте о којима нисмо ни причали.

Ти ни не знаш о чему причамо. Јел ти опет морам постављати скринове да знаш о чему причамо?!
 
Не знам зашто сада уносиш ове проценте одједном?

Причамо о доласку Хрвата у 7. вијеку или 9.. Проценти су небитни.

Ти ни не знаш о чему причамо. Јел ти опет морам постављати скринове да знаш о чему причамо?!
zelim samo da ukazem da niko nije nepogresiv, kao da ne treba praviti nekakav kult licnosti od bilo koga, covek je bio izvrstan istoricar, ali nije bio za sve u pravu.
 
Не знам зашто сада уносиш ове проценте одједном?

Причамо о доласку Хрвата у 7. вијеку или 9.. Проценти су небитни.

Ти ни не знаш о чему причамо. Јел ти опет морам постављати скринове да знаш о чему причамо?!
Нема скелетних остатака Хрвата из 7.века! Међутим на основу бројности из 9. века може се хипотетички закључити да их је у 7. могло бити још мање. То је већ пре њега закључио Ђорђе Јанковић да их није било довољно да пребаце Цетину а не да то нису желели.
 
Имаш Наду Клаић
Da se razumemo, da je Nada Klaić bila srpska istoričarka iz Beograda, sa takvim velikohrvatskim (u našem misaonom eksperimentu velikosrpskim) nacionalistom i Švabom za dedu, ne bi dočekala doktorat 1947. Broz bi je streljao do proleća 1945. A ovako, u Zagrebu je žarila i palila dok nije videla šta će se desiti 1990-tih.
 
Причао си о томе како нема археолошке грађе у Хрватској. Тибор дословно каже да се на основу оне у Хрватској може реконструисати сва прича.

Arheološke građe u Hrvatskoj ima i to mnogo. Baš mnogo.

Steani naučni i kada analiziraju arheološku građu regiona uglavnom koriste nalaze iz Hrvatske i kad čemu na Srbiju zbog oskudnosti i sličnosti kažu verovati su slični zaključci. Npr. to radi Florin Kurta čini mi se i još neki kad komentarišu Srbiju; koriste rezultate iz Hrvatske kao osnovicu, jer ih ima toliko mnogo i jer se više zaključaka može izvući.
 
Da se razumemo, da je Nada Klaić bila srpska istoričarka iz Beograda, sa takvim velikohrvatskim (u našem misaonom eksperimentu velikosrpskim) nacionalistom i Švabom za dedu, ne bi dočekala doktorat 1947. Broz bi je streljao do proleća 1945. A ovako, u Zagrebu je žarila i palila dok nije videla šta će se desiti 1990-tih.
Како мислиш жарила и палила Загреб у ком смислу?
 
Nisi me dobro cirtirao ("u Zagrebu je žarila i palila"). Mislim, bila visoko pozicionirana u obrazovno-naučnom establišmentu.
Ма ок на то сам мислио али све једно она је мени много јачи историчар од Ива Голдстејна.
Можда оно кад нешаш рац лакше тумачиш неке ствари које са аспекта хрватске националне идеологије изгледа аутошовинистички.
Али жене су ту оперисане мало великокуратих ставова па лакше тумаче неке ствари и не буду изложене линчу после тога као мишкарци.
 
Ма ок на то сам мислио али све једно она је мени много јачи историчар од Ива Голдстејна.
Можда оно кад нешаш рац лакше тумачиш неке ствари које са аспекта хрватске националне идеологије изгледа аутошовинистички.
Али жене су ту оперисане мало великокуратих ставова па лакше тумаче неке ствари и не буду изложене линчу после тога као мишкарци.
Pa jeste, ali moja poenta je diskretna i glasi - da je bila srpski istoričar u Beogradu, popila bi metak pre nego što bi doktorirala.

Poenta je da je Brozov režim pobio 111 univerzitetskih profesora u Beogradu do 1946. godine.
 
Poslednja izmena:
Pa jeste, ali moja poenta he diskretna i glasi - da je bila sprki istoričar u Beogradu, popila bi metak pre nego što bi doktorirala.

Poenta je da je Brozov režim pobio 111 univerzitetskih profesora u Beogradu do 1946. godine.
Кад нацисти нису имали срца то да ураде на филозофском факултету.
 
Ne. To je posao za naše arhiviste na jaslama koje im plaćaju poreski obaveznici.

Precizan i sveobuhvatan popis univerzitetskih i srednjoškolskih profesora koje je komunistički režim Josipa Broza Tita likvidirao nakon oslobođenja Beograda 1944. godine ne postoji kao jedinstveni, zvanični dokument dostupan na internetu. Međutim, postoje brojni delimični izvori, svedočenja, istorijski radovi, knjige i članci koji se bave ovom temom, a na osnovu njih može se rekonstruisati delimična slika represije nad intelektualcima u tom periodu.

Nakon oslobođenja Beograda u oktobru 1944, komunistički režim je sproveo masovne čistke u ime „revolucionarne pravde“. Meta su bili stvarni i navodni saradnici okupatora, ali i ideološki protivnici, uključujući univerzitetske profesore, lekare, sveštenike, pravnike i druge građanske intelektualce.

Neki od univerzitetskih profesora čije su smrti povezane sa komunističkom represijom:

  • Prof. Dr. Dragoslav Đorđević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu – ubijen bez suđenja.
  • Prof. Dr. Vladimir Belajčić, profesor medicinskog fakulteta – uhapšen i ubijen 1944.
  • Prof. Dr. Milan Šević, profesor pedagogije i bivši rektor Beogradskog univerziteta – likvidiran 1944.
  • Prof. Dr. Aleksandar Belić, iako nije ubijen, bio je pod intenzivnim nadzorom i pritiscima, simbolično ilustruje atmosferu represije.
  • Svetozar Trifunović, gimnazijski profesor iz Valjeva – uhapšen i ubijen bez suđenja.
Nekoliko autora se bavilo temom:
  • Slobodan Selinić, istoričar Arhiva Srbije, piše o represijama u svom radu „Revolucionarna pravda i narodni sudovi 1944–1946“.
  • Miloš Minić i Svetozar Vukmanović Tempo u memoarima pominju obračune sa intelektualcima.
  • Knjiga "Zločini komunista u Srbiji 1944–1946" (izdanje Udruženja političkih zatvorenika) beleži brojna svedočenja.
  • Arhiv SANU i pojedine publikacije Srpske akademije nauka imaju zabeležene podatke o ubijenim članovima naučne i obrazovne elite.

Tačan broj nije poznat, ali se procenjuje da je među više od 10.000 ljudi ubijenih u Beogradu i okolini tokom jeseni 1944. i proleća 1945., značajan procenat činila intelektualna elita, uključujući desetine profesora univerziteta i stotine srednjoškolskih profesora i nastavnika.


Pošto vidim da si znatiželjan, preporučujem:
  • Arhiv Jugoslavije (bivši Arhiv CK KPJ) – imaju spise OZNA i narodne vlasti.
  • Istorijski arhiv Beograda – građa o čistkama 1944–46.
  • Institut za savremenu istoriju (Beograd) – objavljivao radove na tu temu.
  • Knjige:
    • „Beograd pod komunizmom“ – detaljan pregled represije.
    • „Crvena pravda“ – govori o montiranim suđenjima i ubistvima bez suđenja.

Ko je taj Dragoslav Đorđević? Gde si čuo za njega?
 
Prof. Dr. Dragoslav Đorđević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu – ubijen bez suđenja.
  • Prof. Dr. Vladimir Belajčić, profesor medicinskog fakulteta – uhapšen i ubijen 1944.
  • Prof. Dr. Milan Šević, profesor pedagogije i bivši rektor Beogradskog univerziteta – likvidiran 1944

Ko su ovi ljudi?

Jesi li to upotrebio opet ChatGPT i on ti bezveze generisao nekakva imena?
 
Ne. To je posao za naše arhiviste na jaslama koje im plaćaju poreski obaveznici.

Precizan i sveobuhvatan popis univerzitetskih i srednjoškolskih profesora koje je komunistički režim Josipa Broza Tita likvidirao nakon oslobođenja Beograda 1944. godine ne postoji kao jedinstveni, zvanični dokument dostupan na internetu. Međutim, postoje brojni delimični izvori, svedočenja, istorijski radovi, knjige i članci koji se bave ovom temom, a na osnovu njih može se rekonstruisati delimična slika represije nad intelektualcima u tom periodu.

Nakon oslobođenja Beograda u oktobru 1944, komunistički režim je sproveo masovne čistke u ime „revolucionarne pravde“. Meta su bili stvarni i navodni saradnici okupatora, ali i ideološki protivnici, uključujući univerzitetske profesore, lekare, sveštenike, pravnike i druge građanske intelektualce.

Neki od univerzitetskih profesora čije su smrti povezane sa komunističkom represijom:

  • Prof. Dr. Dragoslav Đorđević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu – ubijen bez suđenja.
  • Prof. Dr. Vladimir Belajčić, profesor medicinskog fakulteta – uhapšen i ubijen 1944.
  • Prof. Dr. Milan Šević, profesor pedagogije i bivši rektor Beogradskog univerziteta – likvidiran 1944.
  • Prof. Dr. Aleksandar Belić, iako nije ubijen, bio je pod intenzivnim nadzorom i pritiscima, simbolično ilustruje atmosferu represije.
  • Svetozar Trifunović, gimnazijski profesor iz Valjeva – uhapšen i ubijen bez suđenja.
Nekoliko autora se bavilo temom:
  • Slobodan Selinić, istoričar Arhiva Srbije, piše o represijama u svom radu „Revolucionarna pravda i narodni sudovi 1944–1946“.
  • Miloš Minić i Svetozar Vukmanović Tempo u memoarima pominju obračune sa intelektualcima.
  • Knjiga "Zločini komunista u Srbiji 1944–1946" (izdanje Udruženja političkih zatvorenika) beleži brojna svedočenja.
  • Arhiv SANU i pojedine publikacije Srpske akademije nauka imaju zabeležene podatke o ubijenim članovima naučne i obrazovne elite.

Tačan broj nije poznat, ali se procenjuje da je među više od 10.000 ljudi ubijenih u Beogradu i okolini tokom jeseni 1944. i proleća 1945., značajan procenat činila intelektualna elita, uključujući desetine profesora univerziteta i stotine srednjoškolskih profesora i nastavnika.


Pošto vidim da si znatiželjan, preporučujem:
  • Arhiv Jugoslavije (bivši Arhiv CK KPJ) – imaju spise OZNA i narodne vlasti.
  • Istorijski arhiv Beograda – građa o čistkama 1944–46.
  • Institut za savremenu istoriju (Beograd) – objavljivao radove na tu temu.
  • Knjige:
    • „Beograd pod komunizmom“ – detaljan pregled represije.
    • „Crvena pravda“ – govori o montiranim suđenjima i ubistvima bez suđenja.

Opet AI-generisani izmišljeni podaci? Vidim da je i @NickFreakyrgios lupio palac.

Hoću li opet biti baba roga ukoliko li prijavim ovo moderaciji za sankcionisanje? :roll:
 
je Brozov režim pobio 111 univerzitetskih profesora u Beogradu do 1946. godine.

Dakle, tačan odgovor je 3.

1) Branko Popović (1882-1944) sa Fakulteta tehničkih nauka
2) Ilija Pržić (1889-1944) sa Pravnog fakulteta
3) Miloš Trivunac (1876-1944) sa Filozofskog fakulteta

Tri univerzitetska profesora su bila ubijena u Beogradu do 1946. godine, kao žrtve crvenog terora.
 
Poslednja izmena:
Dakle, tačan odgovor je 3.

1) Branko Popović (1882-1944) sa Fakulteta tehničkih nauka
2) Ilija Pržić (1889-1944) sa Pravnog fakulteta
3) Miloš Trivunac (1876-1944) sa Filozofskog fakulteta

Tri univerzitetska profesora su bila ubijena u Beogradu do 1946. godine, kao žrtve crvenog terora.
Ne. Neverovatna je tvoja želja da umanjiš zločine nad srpskim nacionalnim bićem.

Na primer, doktor Svetislav Stefanović bio je profesor na Beogradskom univerzitetu i osnivač Katedre za patologiju, predsednik Jugoslovenskog lekarskog društva. Nakon njegove likvidacije pripisali su to Batutu da operu "ljagu" sa fakulteta.
 

Back
Top