Anorexia i bulimija

Pocetak anoreksije se ne vezuje za samu telesnu tezinu,to je psihijatrijsko stanje a tezina samo ukazuje na to.Sa druge stane uzima se konstitucija kao merilo za normalnu telesnu tezinu,ono sto je za nekoga normalno za drugog je malo ili previse.
Odvedite ga pedijatru i tamo cete dobiti sve potrebne informacije.
 
:( :( :( U redu je to sve,nego koja bi to masa bila za 191 cm?dečak je veoma dobrodušan,mada to skriva drskošću i agresijom?često je bio zlostavljan,sve petice u školi,ali on misli da nije dobar jer su ga u to ubedili njegovi roditelji poredeći ga sa nekom "boljom"decom!čaik su mu govorili da je jadan ,da je debeo,ali on je to sve lako podnosio,medjutim prosle godine je naglo porastao,namerno smrsao,drzao dijete,smarao se fizički-sve samo da bi udovoljio okolini.ta ista"okolina"mu sad govori da je ružan,bijedan...Od nekada veselog deteta koje sa takom radošću trči da kupi čokoladu,skuplja pare za pice,keksove,ostaola su samo sećanja.sada je povučen,nigde ne izlazi,pretvorio se u gundjalo koje zbraja zalogaje.pretvorio se u kalorimetra setnog pogleda koga niko ne prepoznaje!drži dijete,ali se s vremena na vreme toliko prejede...doživljava hranu kao bauka,a tako čezne...ponekad,mada veoma retko povraća pojedenih 5-6 čokolada,ali to je reko veoma retko!sta da radi?kako da izadje iz ovoga?pored hrane,on je još više željan ljubavi,naročito majčinske,žejan je toplog pogleda,nežne reči...
 
Ako godine stavimo sa strane ,onda bi za tu telsnu visinu idealna tezina bilo sve od 70 do 90 kilograma,opet sve zavisi od konstitucije .Ako decko ima problema probajte da mu pomognete preko psihologa,pedagoga skole pa preko savetovalista za ishranu...
 
visoka sam 180cm,u decembru ove godine imala sam 130 kg!ali držeći striktne dijete krajem februara došla sam do 53!bila sam premršava!ali tu nije kraj,odmah zatim naručila sam "siluet tabs",normalno jela i za 2 sedmice svukla se na 41 kg!izgledam više nego strašno,180cm,41kg!za 3 meseca oslabiti 89 kg je užas!medjutim već mesec dana normalno jedem,ali težina je ista jer koristim tablete"turbo šlank".2 meseca nemam menstruaciju,puls mi je 50-koliki je normalan?neka mi neko da savet!šta da radim?
 
Anonymous:
visoka sam 180cm,u decembru ove godine imala sam 130 kg!ali držeći striktne dijete krajem februara došla sam do 53!bila sam premršava!ali tu nije kraj,odmah zatim naručila sam "siluet tabs",normalno jela i za 2 sedmice svukla se na 41 kg!izgledam više nego strašno,180cm,41kg!za 3 meseca oslabiti 89 kg je užas!medjutim već mesec dana normalno jedem,ali težina je ista jer koristim tablete"turbo šlank".2 meseca nemam menstruaciju,puls mi je 50-koliki je normalan?neka mi neko da savet!šta da radim?

eh, draga, kako mi mozemo da ti pomognemo? jedino sto mozemo da ti savetujemo je da se obratis strucnom licu. nista drugo, i niko drugi ne moze da ti pomogne! puno srece u svakom slucaju!

p.s.
puls ti je usporen; sta je sa drugim telesnim funkcijama? verovatno ti je stalno hladno, mozda ti i opada kosa, pojavljuju se sitne dlacice po celom telu...ukratko telo je u nekoj polu-umrtvljenoj fazi...nisam strucnjak, pa samo pisem ono sto sam negde procitala ili cula...
 
Pregledavam ovaj topic i ne mogu da verujem na šta su sve ljudi spremni da urade svom telu.
Psihologija je tu glavna.
Ljudi, da li vi nešto drugo radite u životu osim što jedete i povraćate? Toliko ste zagledani u sebe, da ne kažem narcisoidni (iako se to na prvi pogled ne bi moglo reći, jer sebe stalno kažnjavate - povraćate, ali i nagrađujete ogromnim količinama hrane)! Tolike novce trošite na hranu, koju kasnije ispovraćajte. Pomislite malo na gladnu decu u Africi i ko zna gde sve koja jadna umiru od gladi jer nemaju šta da jedu, a vi svu hranu pravo u WC - šolju. J*** vas manekenke i ostale cuculojke sa TV-a i magazina.
Nađite neku zanimaciju u životu. Posvetite se nekoj drugoj osobi (bilo dečko-devojka, roditelj, prijatelj, brat, sestra, neko nepoznat, kućni ljubimac itd.itd.). Uradite nešto korisno i svrsishodno, videćete, bolje ćete se osećati.
Život je jedan, a vi ga upropašćavate.
Pomislite koliko bola zadajete svojim bližnjima koji su se trudili da vas podignu na noge, čuvali vas i mazili i pazili dok ste bili bebice, slatka mala dečica ... Kako bi bilo vama da vam se neko drag upropašćava pred vašim očima?
 
Marylin:
Pregledavam ovaj topic i ne mogu da verujem na šta su sve ljudi spremni da urade svom telu.
Psihologija je tu glavna.
Ljudi, da li vi nešto drugo radite u životu osim što jedete i povra?ate? Toliko ste zagledani u sebe, da ne kažem narcisoidni (iako se to na prvi pogled ne bi moglo re?i, jer sebe stalno kažnjavate - povra?ate, ali i nagra?ujete ogromnim koli?inama hrane)! Tolike novce trošite na hranu, koju kasnije ispovra?ajte. Pomislite malo na gladnu decu u Africi i ko zna gde sve koja jadna umiru od gladi jer nemaju šta da jedu, a vi svu hranu pravo u WC - šolju. J*** vas manekenke i ostale cuculojke sa TV-a i magazina.
Na?ite neku zanimaciju u životu. Posvetite se nekoj drugoj osobi (bilo de?ko-devojka, roditelj, prijatelj, brat, sestra, neko nepoznat, ku?ni ljubimac itd.itd.). Uradite nešto
korisno i svrsishodno, vide?ete, bolje ?ete se ose?ati.
Život je jedan, a vi ga upropaš?avate.
Pomislite koliko bola zadajete svojim bližnjima koji su se trudili da vas podignu na noge, ?uvali vas i mazili i pazili dok ste bili bebice, slatka mala de?ica ... Kako bi bilo vama da vam se neko drag upropaš?ava pred vašim o?ima?
Bravo!!!
Ma sve bih ja njih u rudnik pa kopaj,kopaj ceo dan da sunca ne vidis. Onda kad jednom izadju na svetlost dana znace valjda da cene svoj zivot i ono sto su propustili u njemu svojim obesnim ponasanjem a da ne govorim o bolu koji nanose svojim roditeljima i bliznjima. Ovo isto vazi i za narkomane, alkoholicare, kockare itd... Ma kakav psihijatari lecenje. Te pare a i pare za bacenu hranu mogu dati deci sirom sveta koja umiru od gladi. Znaci samo rudnik..
 
Juhu, imam jedno pitanje, vezano vise za ishranu uopste, nego za poremecaje u istoj.
Nesto sam ovih dana racunala koliko dnevno uzimam kalorija i broj se krece od 1200 do 1400, 1500, mada mi se svakih par dana desi da bude i vise- oko 2000 i preko. Najvise jedem ugljene hidrate (recimo oko 70%), zatim masti i proteine. Da li ovakav nacin ishrane moze da prodje kao zdrav, s obzirom da cesto unosim relativno malo kalorija?
Sportom skoro da se i ne bavim, imam 57, 58 kg (ne bi bilo lose da koju kilu smrsam...), visoka sam 172.
I, da, jos nesto- da li moze neko malo da mi pojasni onu piramidu ishrane? Znaci koliko procenata sta treba da je zastupljeno...
 
Ako uzmemo prosecnu osobu,koja nema zdravstvenih tegoba,bavi se nekim umereno teskim poslom onda bi u ishrani trebalo da proteina bude oko 15%(polovina zivotinjskog porekla)oko 50% ugljenih hidrata i 20-30% masti(polovina biljnog porekla).
Naravno ovi procenti se krecu gore dole u zavisnosti od vrste posla kojom se covek bavi.

U svemu je najbitnija umerenost.Ukoliko neka osoba unosi zbog tezine posla vise masti onda se uz takvu ishranu savetuje i unosenje vitamina b jer on vezuje one lose masti i sprecava deponovanje u organizmu.
http://www.studpol.co.yu/savetovalista/dijetetika/Proteini.htm
 
E bravo DR sto je opet aktivirana ova tema,...
Znam jednu devojku koja je onako malo punacka i celog zivota je na nekim dijetama i skine 2-7 kg pa se opet ugoji posle zivesnog vremena kada prekine diejtu.Ona mi kaze da je opsednuta hranom,i da vise nije u stanju da drzi ikakve dijete jer ne moze bez slatkog i svega toga sto nema u dijatama i da moze da jede koliko pozeli i posle toga pokusava da povraca ali joj ne ide.
Celog zivota je slusala price "lepa a debela" ili "jao bas je slatka samo kad bi skinula 5-8 kg" I vljda zbog svega toga joj je dosta gojenja a jede stalnooo.Visoka je 166 ima 66kg.Da li je to po vasem misljenju velika tezina na tu visinu.Da li je to pocetak neke anoreksije?
 
Ocigledno je da ima pogresan odnos prema hrani, prema svom telu i tu moze biti uzrok problema ali anoreksicne osobe nikada javno ne pricaju o tome, one to cine krisom i ni za zivu glavu ne bi priznale da imaju taj problem.
Mislim da tvoja drugarica ne spada u tu kategoriju, pre ce biti da su kompleksi u pitanju.
 
to sto neko stalno drzi dijetu nema veze s anorexijom i bulimijom..cica ima visak kg, kako bi to mogao da bude pocetak anorexije..mislim, ako stalno jede..poremecaj ishrane, istina, najcesce pocinje s nekom restriktivnom dijetom, ali to nije kraj..kao sad cu da izgubimn 5kg i zadovoljna sam..ne..one zele da gube 7, 10, 15..starving..organizam u haosu..ona na pocetku srecna kako ima kontrolu nad tim, kg se tope iz dana u dan, komplimenti na sve strane..jednog dana se prejede ..ogorcena i besna na sebe sto je sebi dozvolila taj luxuz..mislim hranu..odlazi u wc i gura prst u usta...ok, oslobodila se hrane, kakvo olaksanje..sad je otkrila toplu vodu..moze da jede koliko hoce ..a i dalje gubi tezinu..u fazonu kontrolisace ona to kad i sta...pocela je jednom nedeljno..vremenom taj 'binge-purge cycle' se desava svakodnevno, kasnije vise puta u toku dana...usla je u krug..opsesija..sve drugo je manje bitno..to je njen mali svet...niko joj ga ne moze oduzeti..vidi da propada..posledice su tu..ali ne moze da prestane..obecava sebi svaki dan...ali nista...s jedne strane zeli da se resi toga, s druge strane se plasi kako bez itd...odbija saradnju sa psihijatrom, odbija bilo ciju pomoc...odbija ljude..
'smatra se da samo 20% žena nije opsjednuto hranom, na neki način. Mora se naglasiti distinkcija između stepena i prirode okupiranja mislima o jelu, o tjelesnoj težini ili body-imageu. Samo uzimanje hrane je fiziološka potreba, ali poremećaj hranjenja je van okvira fiziološkog. Poremećaji hranjenja se odlikuju teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanju.

Gojaznost sama po sebi nije neophodno povezana sa psihološkim sindromom, kao i sindromom ponašanja. Samim tim, gojaznost se svrstava u poremećaj općeg zdravstvenog stanja. Ukoliko su u pojedinim slučajevima gojaznosti psihološki faktori važni u nastanku slučaja, onda se oni posmatraju u okviru faktora koji nepovoljno utiču na opće zdravstveno stanje. Ovi faktori mogu stvarati dodatne rizike toj osobi.

Dvije kategorije krajnjeg poremećaja ishrane su Anorexia nervosa i Bulimia nervosa. Osnovna karakteristika ova dva poremećaja je zapravo poremećaj u percepciji oblika vlastitog tijela i tjelesne težine. Poremećaji hranjenja nikada nisu bili jednostavni, a sami simptomi su multideterminirani i imaju mnogostruka značenja. Oni se mogu posmatrati kao psihosomatske bolesti. U posljednjih dvadeset godina su u porastu, zastupljenije su među djevojkama, ali broj mladića obuhvaćenih ovim poremećajem povećava se svake godine.

Od 5% do 18% anoreksičnih osoba umire usljed ove bolesti. Anoreksija je tipična bolest mladih djevojaka, dok je bulimija podjednako zastupljena i kod muškaraca i žena, a javlja se nešto kasnije. I jedan i drugi poremećaj imaju isti korijen - "željeti biti mršav", dok su psihološki ovi poremećaji različiti.

Anoreksija počinje kada individua postaje nezadovoljna izgledom svog tijela, tj. tjelesne sheme. Tada počinje period mršavljenja. Prosječna dob nastanka anoreksije je 17 godina. Početak bolesti je često udružen sa nekim od stresnih životnih događaja

Mnoge osobe sa anoreksijom pokazuju depresivne simptome, kao što su depresivno raspoloženje, socijalno povlačenje, razdražljivost, nesanica i umanjeni interes za spolni odnos. Ove osobe su stalno zaokupljene mislima o hrani. Ponekad se javlja zabrinutost oko jedenja na javnim mjestima, osjećaj neefikasnosti, jako izražena potreba za kontrolom vlastite okoline, nefleksibilno mišljenje, ograničena socijalna spontanost. U velikoj mjeri je prisutna smanjena inicijativa i pomanjkanje izražavanja emocija.

Tok Anoreksije nervose je varijabilan. Nekada može doći do spontanog oporavka, bez liječenja. Svi bolesnici čija je tjelesna težina ispod 20% od uobičajene zahtijevaju hospitalizaciju, ali oni koji imaju 30% ispod očekivane težine moraju se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu u periodu od dva do šest mjeseci. Naravno, veliki broj bolesnika odbija bolničko liječenje, posebno psihijatrijsko. Hospitalni program je kombinacija bihejvioralnog pristupa, individualne psihoterapije, porodične edukacije i, u nekim slučajevima, medikamentozne terapije.

Kada se posmatra psihološka motivacija bulimije, onda se može zaključiti da se i ove osobe plaše biti debele. One istovremeno uživaju u jedenju, konzumiraju enormne količine hrane odjednom. Ove osobe su tipično postiđene zbog problema s uzimanjem hrane i pokušavaju sakriti svoje simptome. Prejedanje se odvija u tajnosti ili onoliko tajno koliko je to moguće. Sama epizoda konzumiranja hrane se može unaprijed planirati.

Samo prejedanje je pokrenuto disforičnim raspoloženjem, stresom u interpersonalnim odnosima, jakom gladi koja je posljedica dijete. Prejedanje može privremeno smanjiti disforiju, ali veoma često slijedi depresivno raspoloženje ili samokritika. Osoba za vrijeme prejedanja može biti u stanju bijesa. Prisutan je gubitak kontrole. Javlja se neodgovarajuće kompenzatorno ponašanje. Ove osobe znaju da će se udebljati ukoliko se ne oslobode hrane koju su upravo konzumirale. Kako bi kontrolisale napredovanje tjelesne težine, uzimaju laksative, diuretike ili provociraju povraćanje.

Bulimičari prepoznaju postojanje problema sa hranom, ali su nesposobni jednostavno da te probleme kontrolišu. Obično imaju impulsivno-ovisni personalitet. Bulimija je često udružena sa uzimanjem lijekova, depresijom ili graničnim poremećajem ličnosti.

Fizički simptomi bulimije su često skriveni duže vremena. Oboljeli mogu imati normalnu težinu, ali nekada debljaju ili mršave. Ukoliko samoinicijativno provociraju povraćanje, kao što se to često događa, njihov egofagus će postati iritiran, pljuvačne žlijezde će pojačano lučiti. Može se izazvati dehidracija, teška oštećenja u abdomenu, posebno debelom crijevu, kada se koriste diuretici ili laksativi. Zbog disbalansa elektrolita može se javiti iznenadni srčani napad. Ove individue troše enormne količine novca kako bi pribavile velike količine hrane. Samo jedenje hrane je tajno, a nekada se unosi i do 20.000 cal.

Tretman Bulimije nervose zahtijeva kombinovane tehnike kao što je individualna psihoterapija sa kognitivno-bihejvioralnim pristupom, grupna terapija, porodična terapija i farmakoterapija. ''
 
Nije istina da anoreksicne osobe uvek kriju svoj problem i "pate u tisini". Imala sam dobru drugaricu koja je imala taj problem, a i trenutno znam jednu devojku koja je u istoj prici. Sa obe je to bilo, pored psihickog problema, privlacenje paznje. Slusam skoro ovu drugu - Jao vidi kako sam mrsava, jao, eto, nigde nema garderobe za mene, jao, juce sam bila na anticelulit tretmanu (visoka je skoro 180 i ima 45 kila), sa svim ljudima iskljucivo prica o sebi, i kako je mrsava, i kako je ljudi gledaju, i kako jede samo jabuke i pije kafu bez secera, pa zagleda druge dok jedu... Bez obzira gde je tema joj je iskljucivo "ja, ja, ja, vidi me kako sam mrsava, noga mi je tri put tanja od tvoje..."

Znam da ima ljudi kod kojih je stvar u ozbiljnom psihickom problemu, ali isto tako ima masa devojaka koje nista pametnije ne znaju da rade sa sobom nego da misle o svojoj tezini i svom dupetu.
 
Larra:
Nije istina da anoreksicne osobe uvek kriju svoj problem i "pate u tisini". Imala sam dobru drugaricu koja je imala taj problem, a i trenutno znam jednu devojku koja je u istoj prici. Sa obe je to bilo, pored psihickog problema, privlacenje paznje. Slusam skoro ovu drugu - Jao vidi kako sam mrsava, jao, eto, nigde nema garderobe za mene, jao, juce sam bila na anticelulit tretmanu (visoka je skoro 180 i ima 45 kila), sa svim ljudima iskljucivo prica o sebi, i kako je mrsava, i kako je ljudi gledaju, i kako jede samo jabuke i pije kafu bez secera, pa zagleda druge dok jedu... Bez obzira gde je tema joj je iskljucivo "ja, ja, ja, vidi me kako sam mrsava, noga mi je tri put tanja od tvoje..."

Znam da ima ljudi kod kojih je stvar u ozbiljnom psihickom problemu, ali isto tako ima masa devojaka koje nista pametnije ne znaju da rade sa sobom nego da misle o svojoj tezini i svom dupetu.
Nemojmo brkati anoreksiju i pracenje trenda, privlacenje paznje i sl.
Anoreksija je ozbiljan zdravstveni problem, kompleksi su nesto sasvim drugo.
 
dr:
Ocigledno je da ima pogresan odnos prema hrani, prema svom telu i tu moze biti uzrok problema ali anoreksicne osobe nikada javno ne pricaju o tome, one to cine krisom i ni za zivu glavu ne bi priznale da imaju taj problem.
Mislim da tvoja drugarica ne spada u tu kategoriju, pre ce biti da su kompleksi u pitanju.

E Dr dobro hvala na odgovoru,Bolje i komplexi nego anorexija ...kakva ironija
 
ne znam ni sama:
ja nisam ni anoreksicna, ni bulimicna, ali neki poremecaj u ishrani imam sigurno...kad kupujem hranu prvo sto gledam su sastav, kalorije i ostalo, nerviram se svaki put kad pojedem nesto slatko, ne mogu da zamislim dan bez nekog oblika sporta (ako ne stignem u toku dana, radim vezbe i u 1, 2 nocu), nekoliko puta sam probala da povracam posle jela, ali mi nije poslo za rukom...inace sam visoka 176 i trenutno imam 55 kg, a smatram da bi moja idealna tezina bila oko 52, 53 kg mozda i manje...

Kao da slusam sebe...
 
vidjam (relativno cesto poslednjih godina) devojke koje imaju bulimiju; zanima me par stvari o kojima ne vidim da je bilo govora.

Kako uspeti cuti od nekog da pati od toga?
da li devojke to kriju, ili ipak uspeju direktno da kazu? videla sam po vasim postovima koja retorika i zivotna filozofija je u pitanju, da li je to..pravilo?
da li devojke (inace, u rl) otvoreno govore o tome kako su debele, kako se ne dopadaju same sebi kako.....?
u sklopu ovoga - ove devojke koje sam ja vidjala i vidjam, su odreda i bez izuzetka SJAJNE: pametne, vrlo zgodne, doterane, dobri djaci i studenti, odreda perfekcionisti. mahom su bile ili jesu balerine, gimnasticarke, plesaci - da li je to rizicna grupacija?

koja je starosna amplituda ovih devojaka, kada se to javlja?

iz kakvih porodicnih okolnosti one dolaze?
za par njih znam da su im majke hiperambiciozni roditelji, koje su ih do besvesti "rihtale" da budu ovakve ili onakve, da li je i to pravilo?
kako roditelji gledaju na ovakve stvari, koliko je moguce sa njima uspostaviti saradnju?

imam problema sa dijagnostikom :). ja vidim jasno kao dan istrosenu gledj na zubima, i pokusavam da ustanovim sta JESTE u pitanju; nekad uspem, nekad ne. trenutno imam jednu pacijentkinju od oko 17 godina koja mi deluje kao bulimicna, ali ne mogu dobro da procenim. na sta treba da obratim paznju?
kako da uopste objasnim roditeljima o cemu mislim da je rec? kako oni to primaju, uopste?

svima pozdrav i hvala.



 
Znas kako stoje stvari, nijedna od njih nece priznati da ima problem, kada se to desi to je vec ugrozen zivot pa nemaju kud kad navali familija i prijatelji na njih.
Uglavnom problem uoce najbolja drugarica, drug...bliski ljudi sa kojima provode dosta vremena od kojih ne mogu sakriti svoje nejelo ili povracanje.
Devojke s kojima sam se ja susretala cak imaju vrlo fine porodice ali nekako na povrsinu ispliva patoloska vezanost za majku, idealizovanje iste.U sustini u lecenje bi trebala da bude ukljucena cela porodica ali vrlo cesto nije jer roditelji nekad i pogorsaju stvar insistiranjem na jelu, samo ti jedi i sve je ok.
Naravno da nije ,ne resava se pravi uzrok problema.
Ako se suocis sa onom koja ima problem najcesce ce ti pobeci i vise je neces videti,pa cela ta prica mora da ide postepeno ,neprimetno.
 

Back
Top