U ovom slučaju, ne, to nije tumačenje, već
prekrajanje izvora. Ne znam št ti znači
ja ne citiram Orbina i njegove izvore, ali imam osećaj da ti kritiku izvor vidiš kao mandat da se oni precrtavaju i ponovo pišu.
Ne postoji nijedan razlog za to tumačenje. Orbini piše o Slovenima u užem smislu; o njihovim seobama iz Sarmatije. Dele se na dve grane; jedna ide na zapad i posle će ih zvati Vendima, a druga na jug i osvaja Balkansko poluostrvo. Evo ti i opisa bukvalno pred toga što sam postavio, ko su ti koje ti krstiš
Avarima:
Pogledajte prilog 625492
Tvoji „Avari”, koji su bliski Antima, žive u kolibama, uglavnom su pešaci i kosa im vuče na riđe. Potom, kao što se može i videti iz delova koje sam već citirao, u osvajanjima Balkana
zauzimaju ta područja trajno i nameću im svoje ime. Avare Orbini spominje zasebno i oni Slovenima ponekad pomažu, a katkad odmažu.
Ono što autohtonisti ne razumeju (a ni Mitić) jeste to što kada čitju nekritički Orbinija, nailaze na to da on govori o slovenskoj rasi, dakle u širem smislu, i Slovenima kao narodu. Sloveni kao rasa su velka grana naroda, kojo govore po Orbinijevom mišljenju međusobno srodnim ili vrlo sličnim jezicima. Kada govori o njima, ponekad kaže da pričaju jezikom Slovena i slično. To spada veliki broj zajednica, od ugrofinskih Finaca i Estonaca do naših Ilira i Tračana. Toj velikoj grani (verovatno bi pogrešno bilo porediti sa modernim shvatanjima o
Indoevropljanima, ali to je nešto najbliže tom razumevanju komparativne lingvistike što je postojalo u XVI stoleću) pripadaju i Avari.
S druge strane, kada govorimo o pojedinačnim narodim, Orbini nedvosmisleno razlikuje Slovene i od Finaca i Ilira i Avara. On kaže da je poznato da prvi Slovene spominje Prokopije, ali predlaže da je najstariji spomen kod Klaudija Ptolemeja, koji spominje u II stoleću naše ere pleme
Sulani u susedstvu Finaca. Orbini spominje i podelu na tri grane, tj. na Istočne, Zapadne i Južne Slovene. Za jednu grupu, kaže da je ostala u svojoj sarmatskoj tomovini; to su Rusi, Istočni Sloveni. Druge dve sam već pominjao...južna grana u VI i VII stoleću, u vreme cara Mavrikija, preplavljuje Balkansko poluostrvo i osvaja ga. Autohtono stanovništvo nije sebe smatralo Slovenima; Orbini je tu vrlo decidan, već je to ime prihvatilo od došljaka, tj. ovih doseljenika. Spominje vrlo specifično i jedno od tih plemena koje dolazi, sa područja iza Azovskog mora; Srbe. Ko shvata ove stvari na osnovu Mitićevog gostovanja na SrbijaGLOBAL (ili izjava bilo kog autohtoniste, ako ćemo već).
Ne ulazeći sad u širu raspravu oko Orbinijevog nagađanja a srodnosti između jezika drevnih i savremenih naroda (jerbo se u njegovoj klasifikaciji nalazi baš svašta, pa i po koji ugrofinski i turkijski narod) ja postavljam pitanje za sve: u kolikoj kontradikciji, tačno, izgleda ovo što sa napisao iznad sa današnjim shvatanjima o zbivanjima u ranom srednjem veku? Ili tadašnjim — do te mereda bi neko morao falsifikovati Porfirogenitov
Spis kao ni manje ni više no
odgovor (!!!) Orbiniju, kod kojeg stoji da su se Srbi doselili na Balkan sa severoistoka. Mislim stvarno; činjenica da je drugi od dva rukopis (
Codex Vaticanus-Palatinus gr. 126) stigao u Vatikan 1623. godine koristi se kao dokaz da se...delo tada pojavilo? Pa ako neko i sumnja da je najstariji rukopis iz XI stoleća, šta je sa rukopisom
Codex Mutinensis gr. 179 koji je napisan između 1560. i 1586. godine? Čovek se stvarno mora pomučiti da u ovim video snimcima koje je
Mrkalj okačio na prvoj stranici pronađe nešto što je tačno ili korektno preneto.