Sram te bilo bezobrazni lazove,kad god dajem neku teolosku tvrdnju ja citiram Sveto Pismo UZ KONKRETNE NAVODE o kojoj je knjizi rec.
Zasto lazes ????
Nego,cini se da niste u stanju da mi odgovorite na konkrerna pitanja koja vam prosto devastiraju vase pljuvotine pa se valjda nadate da cete tako defokusirari paznu citaoca ...?!!!
Pa ne ide to tako bato,ljudi vide STA SAM VAS PITAO I KAKO STE POBEGLI u prve misje rupe nakon toga .
Kako cvile ...emoni kada se postavi tekst EGW koji uzdize Spasitelja sveta.
JELENA VAJT.
Kao što je Avram verom pošao na Božji poziv »ne znajući kuda ide« (Jevrejima 11,8), kao što jeIzrailj u veri išao za stubom od oblaka do Obećane zemlje, tako su i ovi neznabošci pošli da nađu
obećanog Spasitelja. Istočnjačke zemlje bile su bogate dragocenostima i mudraci nisu praznih ruku
krenuli na put. Bio je običaj da se vladarima i ostalim visokim ličnostima daju pokloni kao znak
poštovanja, i najskupoceniji darovi koji su se mogli da se nađu u zemlji prineti su kao poklon
Onome u kome su treba da budu blagoslovena sva plemena na Zemlji. Morali su da putuju noću da
bi mogli da prate zvezdu; putnici su prekraćivali sate ponavljanjem starih kazivanja i proročkih
izjava o Onome koga su tražili. Prilikom svakog predaha oni su istraživali proročanstva i tako se
sve više produbljivalo njihovo uverenje da ih Bog vodi. Dok su pred sobom imali zvezdu kao
spoljašnji znak, imali su i unutrašnje osvedočenje Svetoga Duha koji je delovao na njihova srca i
nadahnjivao ih nadom. Putovanje, iako dugo, bilo je za njih srećno.
Stigli su u Izrailjsku zemlju i silazeći niz Maslinsku goru, gledali su Jerusalim pred sobom, kad,
gle, zvezda koja ih je vodila celim mukotrpnim putem, zastaje nad Hramom i nakon nekoliko
trenutaka iščezava iz vidika.
Oni dalje hitaju žurnim koracima očekujući sa sigurnošću da je
Mesijino rođenje radosni refren na svakom jeziku. Međutim, uzaludno su se raspitivali. Ušavši u
Sveti grad uputili su se prema Hramu. Na svoje čuđenje nisu našli nikoga koji je nešto znao o
novorođenom Caru. Njihova pitanja nisu izazvala nikavu radost. već pre iznenađenje i strah
pomešan s prezirom.
Sveštenici su ponavljali predanje. Oni uzdižu svoju veru i svoju pobožnost, dok Grke i Rimljane
proglašavaju neznabošcima i grešnicima većim od drugih. Mudraci nisu idolopoklonici i u Božjim
očima bolji su od ovih koji su sami po imenu bili u službi Njemu; pa ipak Jevreji ih smatraju
neznabošcima. Čak i među postavljenim čuvarima svetih spisa, njihovo revnosno raspitivanje nije
naišlo ni na kakvo razumevanje.
Dolazak mudraca brzo se razglasio po celom Jerusalimu. Njihova neobična misija izazvala je
uznemirenost u narodu koja se pronela u palatu cara Iroda. Lukavi Edomac bio je uznemiren
nagoveštajem o mogućem suparniku. Bezbrojna ubistva umrljala su njegovu stazu do prestola.
Budući da je bio tuđinske krvi, narod nad kojim je vladao mrzeo ga je. Njegova jedina sigurnost
bila je naklonost Rima.
Međutim, ovaj novi Princ imao je veću prednost. Bio je rođen da vlada.
Irod je posumnjao da sveštenici kuju zaveru sa strancima da bi izazvali bunu u narodu i zbacili
ga s prestola. On je prikrivao svoje nepoverenje, odlučan da većim lukavstvom osujeti njihove
smišljene planove. Skupivši svešteničke glavare i književnike raspitivao se za učenje njihovih
svetih knjiga o mestu Mesijinog rođenja.
Ovo raspitivanje otimača prestola, podstaknuto zahtevom stranaca, povredilo je ponos jevrejskih
učitelja. Ravnodušnost kojom su prišli proročkim svicima, razbesnila je surevnjivog despota. On je
mislio da žele da sakriju svoje poznavanje ovog predmeta. S autoritetom kome se nisu usudili
suprotstaviti naredio je da podrobno ispitaju i objave mesto rođenja njihovog očekivanog Cara. »A
oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao:
»I ti Vitlejeme, zemljo Judina!
Ni po čem nisi najmanji u državi Judinoj;
Jer će iz tebe izići čelovođa
Koji će pasti narod moj Izrailja.«
Irod je zatim pozvao mudrace na tajni razgovor. Bura besa i straha besnela je u njegovom srcu,
ali je sačuvao mirno držanje i ljubazno je primio strance. Raspitivao se o vremenu pojavljivanja
zvezde i pretvarao se da radosno pozdravlja nagoveštaj Hristovog rođenja. Zamolio je svoje
posetioce: »Raspitajte se dobro za dete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja idem da mu se
poklonim.« Rekavši to otpustio ih je da svojim putem odu u Vitlejem.
Sveštenici i starešine u Jerusalimu nisu bili tako neobavešteni o Hristovom rođenju, kao što su se
pretvarali. Vest o poseti anđela pastirima doprla je do Jerusalima, ali rabini su je smatrali
nedostojnom njihove pažnje. Mogli su sami da nađu Isusa i spremno odvedu mudrace do Njegovog
mesta rođenja, ali, umesto toga, mudraci su došli k njima da im skrenu pažnju na rođenje Mesije.
»Gde je car Judejski što se rodio?« rekli su« »jer smo videli njegovu zvezdu na istoku i došli smo
da mu se poklonimo.«
Oholost i zavist sada su zatvorili vrata svetlosti. Da je poklonjeno poverenje vestima pastira i
mudraca, oni bi doveli sveštenike i rabine u vrlo nepovoljan položaj, dokazujući suprotno od
njihovog tvrđenja da su tumači Božje istine. Ovi obrazovani učitelji nisu hteli da se ponize da ih
poučavaju oni koje su oni smatrali neznabošcima. Nemoguće je, govorili su oni, da ih je Bog
mimoišao je objavio vest neukim pastirima i neobrezanim neznabošcima. Odlučili su pokazati
prezir prema vestima koje su uzrujavale cara Iroda i ceo Jerusalim. Nisu čak ni poželeli da odu u
Vitlejem, i vide da li je tako. Naveli su ljude da zanimanje za Isusa prihvate kao fanatično
uzbuđenje. Tu su sveštenici i rabini počeli da odbacuju Hrista. Otada je njihova oholost i
tvrdoglavost prerasla u duboko usađenu mržnju prema Spasitelju. Dok je Bog otvarao vrata
neznabošcima, jevrejske vođe zatvarale su vrata sebi samima.