Adventisti ("subotari") bez maske

Nigde u tekstu ne kaze da se ona izjednacava.
To ti, vi uvitacate.
Kada na primer ja kazem, i ja se molim Bogu kao i Hristos, i ja svedocim ljudima o Ocu kao Hristos.
To nikako ne znaci niti ko to razume da se ja izjednacavam sa Hristom ili da tako nesto zelim da kazem.
Vec mi je on primer itd.
Ko shfati ovo suprotno, taj je zlonameran. On svedoci lazno i to svesno i krsi Bozji zakon.
Piše, piše, samo ti izvrdavaš, praviš se nevešt da odbranio svoju idolku. Nema joj odbrane, dokazano je da je prepisivala ko resavska škola.
 
Poslednja izmena:
Piše, piše, samo ti izvrdavaš, praviš se nevešt da odbranio svoju idolku. Nema joj odbrane, dokazano je da je prepisivala ko resavska škola.
Ovi pravoslavni vernici uopste me poznaju Sv. Pismo pa se sami hfaraju u svoje zamke..
Oni samo pokazuju koliko su zli i karakterno nemoralni.

Isus kaze:
Luka 6,36Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv.

Znaci li to da se mi izkednacavamo sa Bogom.
Taj vernik je milostiv prema ljudima kao i Bog.
Znaci li to da se izjednacava sa Bogom.
Samo bolesni i zli umovi koji nisu prava crkva mogu to da kazu.
Isus he kazao da cemo ih po njihovim delima, rodovima poznati da su laznjaci.
 
Спорно је што је пророчица и веровесница читала часописе, лексиконе и историјске синтезе па преписивала и онда се позивала на Бога да јој је Он то објавио.
Citiraj njene konkretne reci da je neke citirane CASOPISE objavila kao reci od Boga ili priznaaj da lazes....
..sa druge strane,uopste nije sporno da su cak i obicni novinari tog vremena mogli biti pod uticajem Bozjeg Duha i da zapisu NJEGOVE PORUKE stoga i dalje trebaas objsniti sta je ovde sporno u teoloskom smislu.
Izvoli.
 
Citiraj njene konkretne reci da je neke citirane CASOPISE objavila kao reci od Boga ili priznaaj da lazes....
..sa druge strane,uopste nije sporno da su cak i obicni novinari tog vremena mogli biti pod uticajem Bozjeg Duha i da zapisu NJEGOVE PORUKE stoga i dalje trebaas objsniti sta je ovde sporno u teoloskom smislu.
Izvoli.
Ovo je još jedan tvoj genijalni teološki biser. "Novinari 19. veka pišu pod uticajem Božijeg Duha."
Pa to ti je vreme pozitivizma, kraj 19. i početak 20. veka. Vreme velikih tehnoloških izuma. Tada su ljudi mislili da ulaze u jednu beskrajnu eru napretka i blagostanja. Mislili su da će stvoriti zemaljski raj a završili su u Prvom svetskom ratu. To su ti tvoji bogonadahnuti novinari.
 
Ovo je još jedan tvoj genijalni teološki biser. "Novinari 19. veka pišu pod uticajem Božijeg Duha."
Sta je sad ovo,demonstriranje TOTALNE TEOLOSKE NEPISMENOSTI ili zelja da se brani papstvo po svaku cenu pa makar s tobom brisli patos na javnoj sceni ?
Zar te nije sramota,mislim ono bar malo ?
KO SI BRE TI DA BRANIS BOGU KOME CE DAVATI SVOJE PORUKE...?
Zr nisi nikada cuo da su poneklad cak i pagani iznosili direktne Bozje poruke ?????????
Pa to ti je vreme pozitivizma, kraj 19. i početak 20. veka. Vreme velikih tehnoloških izuma. Tada su ljudi mislili da ulaze u jednu beskrajnu eru napretka i blagostanja. Mislili su da će stvoriti zemaljski raj a završili su u Prvom svetskom ratu. To su ti tvoji bogonadahnuti novinari.
...kazes gvozdje opet poskupelo ? :kafa:
 
Sta je sad ovo,demonstriranje TOTALNE TEOLOSKE NEPISMENOSTI ili zelja da se brani papstvo po svaku cenu pa makar s tobom brisli patos na javnoj sceni ?
Zar te nije sramota,mislim ono bar malo ?
KO SI BRE TI DA BRANIS BOGU KOME CE DAVATI SVOJE PORUKE...?
Zr nisi nikada cuo da su poneklad cak i pagani iznosili direktne Bozje poruke ?????????

...kazes gvozdje opet poskupelo ? :kafa:
Apostol Petar je imao isto takve prodavaxe verske magle, i najavio je takve:

2. Petrova 2,12A oni, kao nerazumna životinja,... hule na ono što ne razumiju, i u pogibli svojoj propašće

2. Petrova 2,13 Primajući platu nepravde. Oni misle da je slast častiti se svaki dan; oni su sramota i grijeh, koji se hrane svojijem prijevarama, jedući s vama;

2. Petrova 2,14 Imajući oči pune preljubočinstva i neprestanoga grijeha; prelašćujući neutvrđene duše; imaju srce naučeno lakomstvu, djeca kletve;

2. Petrova 2,15 Ostavivši pravi put, zađoše, i idu putem Valaama Vosorova, kome omilje plata nepravedna;

2. Petrova 2,17 Ovo su bezvodni izvori, i oblaci i magle koje progone vjetrovi, za koje se čuva mrak tamni vavijek.
 
Sta je sad ovo,demonstriranje TOTALNE TEOLOSKE NEPISMENOSTI ili zelja da se brani papstvo po svaku cenu pa makar s tobom brisli patos na javnoj sceni ?
Zar te nije sramota,mislim ono bar malo ?
KO SI BRE TI DA BRANIS BOGU KOME CE DAVATI SVOJE PORUKE...?
Zr nisi nikada cuo da su poneklad cak i pagani iznosili direktne Bozje poruke ?????????

...kazes gvozdje opet poskupelo ? :kafa:
Nisam ti ja kriv što ne poznaješ istoriju. I onda bez opšteg znanja uhvatite se da tumačite ni manje ni više nego samu Bibliju. Pa i Elen Vajt je bila neobrazovana domaćica, čitala nešto. Gde su škole, gde su univerziteti? Ništa.
 
Sredina iz koje je iznikla Elen Vajt, po svemu opsednuta baba:
https://www.religija.me/spiritualisticke-i-okultne-poveznice-elen-vajt/

Godine 1842. Elen Harmon je krštena u metodizam. Na svom krštenju je tvrdila da je doživjela neku vrstu ekstatične manifestacije. „Kada sam ustala iz vode“, prisjećala se ona, „moja snaga je skoro nestala, jer je sila Gospodnja počivala na meni. Osjećala sam da od sada nisam od ovoga svijeta, već́ da sam ustala iz vodenog groba u novi život.“[3] To je bio početak hrišćanskog života koji će biti praćen mnogim vizionarskim i drugim iskustvima. Ovo je najvjerovatnije trenutak kad se u život mlade Elen uključuje njen „anđeo pratilac“, ili kako ga drugi harizmatici nazivaju – duh – koji preuzima vođstvo.

U jednom od svojih najranijih traktata, Iskustva i pogledi, uključila je dio pod naslovom „Opozicija formalne braće“, gdje je klasičnim jezikom metodiste vikača opisala kako se Bog odnosio prema nekima od njenih kritičara.

„Ponekad je Duh Gospodnji počivao na meni u takvoj sili da mi je snaga bila oduzeta. Ovo je bilo iskušenje za neke od onih koji su izašli iz formalnih crkava… Oni nisu vjerovali da se iko može toliko ispuniti Duhom Gospodnjim da izgubi snagu… Ali ubrzo je jedan iz porodice koja je najviše istupala u suprotstavljanju meni, dok se molio pao ničice kao mrtav. Njegovi prijatelji su strahovali da umire, ali… povratio je snagu da slavi Boga i viče trijumfalnim glasom… Dok sam bila na večernjem sastanku, bila sam mnogo blagoslovena, i ponovo sam izgubila snagu. Još jedan iz pomenute porodice rekao je da nema vjere da je Duh Božji bio na meni… Brat R. je odmah pao na pod, i čim je mogao da izrazi svoja osjećanja, izjavio je da je to od Boga.“[4]

+++
Gubljenje snage - opsednutost demonima. Duh Sveti oživljava, daje snagu.
 
Sredina iz koje je iznikla Elen Vajt, po svemu opsednuta baba:
https://www.religija.me/spiritualisticke-i-okultne-poveznice-elen-vajt/

Dok sam bila na večernjem sastanku, bila sam mnogo blagoslovena, i ponovo sam izgubila snagu. Još jedan iz pomenute porodice rekao je da nema vjere da je Duh Božji bio na meni… Brat R. je odmah pao na pod, i čim je mogao da izrazi svoja osjećanja, izjavio je da je to od Boga.“[4]

Evo kako su izgledali ti 'večernji sastanci', koje je nakon tzv. 'velikog razočarenja' (zbog Isusova nedolaska na zemlju 22.10.1844.) upriličavalo društvo okupljeno oko Ellen White.

Jedan od takvih 'večernjih sastanaka' završio je hapšenjem i suđenjem jednom od prijatelja Ellen White, g. Israel Dammon-u, u subotu uvečer 15. veljače 1845. u Atkinsonu, malom gradu na istoku države Maine. G.Dammon bio je uhapšen jer je predsjedavao bučnim skupom koji je uznemirio građane.

Članak pod naslovom "Trial of Elder I. Dammon" ("Suđenje starešini I. Dammon-u"), objavljen je u časopisu "Piscataquis Farmer" 7. ožujka 1845, a izvjestitelj je bio g. George V. Edes, 58-godišnji mirovni sudac. Izveštaj časopisa "Piscataquis Farmer" o suđenju g. Israel Dammon-u je veoma precizan. Evo jednog dijela svjedočenja iz tog članka.

Svjedok Loton Lambert, pod zakletvom:

"Kada sam stigao oni su pjevali - nakon pjevanja sjeli su na pod - Dammon je rekao da je sestra imala viziju da saopšti - žena na podu [Ellen White] je priopćila svoju viziju. Dammon je rekao da su sve druge zajednice grešne - da su lažovi, svodnici, ubojice itd. On je također navaljivao na sve koji nisu vjernici kao on. Naređivao nam je da odemo, ali nismo otišli. Žena koja je ležala na podu i saopštavala vizije [Ellen White], nazivana je od starejšine Dammona i drugih, 'Kopija Krista'. Dammon nas je nazivao svinjama i đavlima i rekao da bi nas izbacio da je on vlasnik kuće - ona koju su nazivali 'Kopijom Krista', rekla je g-đi Woodbury i drugima da moraju ostaviti sve svoje prijatelje ili će otići u pakao. 'Kopija Krista', kako su je nazivali, je ležala na podu neko vrijeme, onda bi ustala, pokazala na nekoga i rekla da je imala viziju koju im ima priopćiti, koju bi potom priopćila. Bila je tu jedna djevojka za koju su rekli da mora biti krštena te noći ili će ići u pakao. Plakala je gorko i željela da prvo vidi svoju majku. Rekli su joj da mora staviti majku ili će ići u pakao - neko je rekao, 'pustite je neka ode u pakao'. Konačno je odlučila da bude krštena. 'Kopija Krista' priopćila je svoju viziju i mojoj rođakinji, da mora biti krštena te noći ili će ići u pakao - ona se usprotivila, pošto je već bila krštena. Za 'Kopiju Krista' su rekli da je iz Portlanda.

Žena koju su nazivali g-đica Baker, rekla je da je đavao prisutan i željela je da ga vidi - izabrala je mene i rekla, 'ti si đavao i ići ćeš u pakao'. Ja sam joj rekao da ona nije moj sudac. G. James Ayer (vlasnik kuće) me je onda zgrabio i pokušao me izbaciti kroz vrata. Rekao sam mu da nisam došao da ometam skup. Žena vizionarka je pozvala Joel Doore-a, rekla mu da je posumnjao i da neće biti kršten ponovo - rekla je, 'brate Doore ne idi u pakao'. Doore je klečao kraj njenih nogu i molio se. G-đica Baker i jedan čovjek su otišli u spavaću sobu - potom sam čuo da glas u sobi viče 'Oh!' Vrata su se otvorila - pogledao sam u sobu - ona je ležala na krevetu i držala ga. Izašli su iz spavaće sobe grleći se, ona je skakala i gurala noge između njegovih. G-đica Baker je otišla do G. Doore-a i rekla, 'odbio si me ranije', on je rekao da jeste - onda su se poljubili - ona je rekla 'ovo je dobar osećaj' - upravo prije nego što su otišli u vodu da se krste, G-đica Baker je otišla u spavaću sobu sa čovjekom koga su nazivali starešina White [James White] - vidio sam ga kako joj pomaže da se popne na krevet - svjetlo se ugasilo i vrata su se zatvorila. Nisam vidio ni jedno od njih kasnije. Jednom sam bio u drugoj sobi i razgovarao sa svojom rođakinjom, Dammon i drugi su ušli u sobu i prekinuli naš razgovor i nazvali njenu sestru i mene đavlima. 'Kopija Krista' [Ellen White] je ležala na podu za vrijeme kada su odlazili u vodu krstiti se i nastavila ležati do mog odlaska, što je bilo između 12 i 1 posijle ponoći."
-----------------------------------------

Evo što su bili i kako su izgledali ti 'večernji sastanci'. Oni su zapravo 'kolijevka - rodilište' sekte adventista sedmog dana, a vidjesmo ovdje da to bijahu orgijališta. Koje li bogohulnosti, od adventista sedmog dana, tvrditi da im je 'duhovne roditelje' Bog vodio na ovim njihovim 'večernjim sastancima'. Orgijališta i orgije organizira i vodi ... znamo tko.
 
Evo kako su izgledali ti 'večernji sastanci', koje je nakon tzv. 'velikog razočarenja' (zbog Isusova nedolaska na zemlju 22.10.1844.) upriličavalo društvo okupljeno oko Ellen White.

Jedan od takvih 'večernjih sastanaka' završio je hapšenjem i suđenjem jednom od prijatelja Ellen White, g. Israel Dammon-u, u subotu uvečer 15. veljače 1845. u Atkinsonu, malom gradu na istoku države Maine. G.Dammon bio je uhapšen jer je predsjedavao bučnim skupom koji je uznemirio građane.

Članak pod naslovom "Trial of Elder I. Dammon" ("Suđenje starešini I. Dammon-u"), objavljen je u časopisu "Piscataquis Farmer" 7. ožujka 1845, a izvjestitelj je bio g. George V. Edes, 58-godišnji mirovni sudac. Izveštaj časopisa "Piscataquis Farmer" o suđenju g. Israel Dammon-u je veoma precizan. Evo jednog dijela svjedočenja iz tog članka.

Svjedok Loton Lambert, pod zakletvom:

"Kada sam stigao oni su pjevali - nakon pjevanja sjeli su na pod - Dammon je rekao da je sestra imala viziju da saopšti - žena na podu [Ellen White] je priopćila svoju viziju. Dammon je rekao da su sve druge zajednice grešne - da su lažovi, svodnici, ubojice itd. On je također navaljivao na sve koji nisu vjernici kao on. Naređivao nam je da odemo, ali nismo otišli. Žena koja je ležala na podu i saopštavala vizije [Ellen White], nazivana je od starejšine Dammona i drugih, 'Kopija Krista'. Dammon nas je nazivao svinjama i đavlima i rekao da bi nas izbacio da je on vlasnik kuće - ona koju su nazivali 'Kopijom Krista', rekla je g-đi Woodbury i drugima da moraju ostaviti sve svoje prijatelje ili će otići u pakao. 'Kopija Krista', kako su je nazivali, je ležala na podu neko vrijeme, onda bi ustala, pokazala na nekoga i rekla da je imala viziju koju im ima priopćiti, koju bi potom priopćila. Bila je tu jedna djevojka za koju su rekli da mora biti krštena te noći ili će ići u pakao. Plakala je gorko i željela da prvo vidi svoju majku. Rekli su joj da mora staviti majku ili će ići u pakao - neko je rekao, 'pustite je neka ode u pakao'. Konačno je odlučila da bude krštena. 'Kopija Krista' priopćila je svoju viziju i mojoj rođakinji, da mora biti krštena te noći ili će ići u pakao - ona se usprotivila, pošto je već bila krštena. Za 'Kopiju Krista' su rekli da je iz Portlanda.

Žena koju su nazivali g-đica Baker, rekla je da je đavao prisutan i željela je da ga vidi - izabrala je mene i rekla, 'ti si đavao i ići ćeš u pakao'. Ja sam joj rekao da ona nije moj sudac. G. James Ayer (vlasnik kuće) me je onda zgrabio i pokušao me izbaciti kroz vrata. Rekao sam mu da nisam došao da ometam skup. Žena vizionarka je pozvala Joel Doore-a, rekla mu da je posumnjao i da neće biti kršten ponovo - rekla je, 'brate Doore ne idi u pakao'. Doore je klečao kraj njenih nogu i molio se. G-đica Baker i jedan čovjek su otišli u spavaću sobu - potom sam čuo da glas u sobi viče 'Oh!' Vrata su se otvorila - pogledao sam u sobu - ona je ležala na krevetu i držala ga. Izašli su iz spavaće sobe grleći se, ona je skakala i gurala noge između njegovih. G-đica Baker je otišla do G. Doore-a i rekla, 'odbio si me ranije', on je rekao da jeste - onda su se poljubili - ona je rekla 'ovo je dobar osećaj' - upravo prije nego što su otišli u vodu da se krste, G-đica Baker je otišla u spavaću sobu sa čovjekom koga su nazivali starešina White [James White] - vidio sam ga kako joj pomaže da se popne na krevet - svjetlo se ugasilo i vrata su se zatvorila. Nisam vidio ni jedno od njih kasnije. Jednom sam bio u drugoj sobi i razgovarao sa svojom rođakinjom, Dammon i drugi su ušli u sobu i prekinuli naš razgovor i nazvali njenu sestru i mene đavlima. 'Kopija Krista' [Ellen White] je ležala na podu za vrijeme kada su odlazili u vodu krstiti se i nastavila ležati do mog odlaska, što je bilo između 12 i 1 posijle ponoći."
-----------------------------------------

Evo što su bili i kako su izgledali ti 'večernji sastanci'. Oni su zapravo 'kolijevka - rodilište' sekte adventista sedmog dana, a vidjesmo ovdje da to bijahu orgijališta. Koje li bogohulnosti, od adventista sedmog dana, tvrditi da im je 'duhovne roditelje' Bog vodio na ovim njihovim 'večernjim sastancima'. Orgijališta i orgije organizira i vodi ... znamo tko.
Izvor?
 
EGW

11. MOLITVA KAO PREDNOST

Bog nam govori posredstvom prirode i otkrivenja, svojim proviđenjem i uticajem svog Duha. Ali sve to nije dovoljno; nephodno je da mi pred Njim otvorimo i svoje srce. Da bismo duhovno živeli i imali duhovnu silu, moramo održavati stvarnu vezu sa svojim nebeskim Ocem. Naše misli mogu se baviti Njime; mi možemo razmišljati o Njegovim delima, dokazima Njegovog milosrđa, Njegovim blagoslovima, ali sve to još nije, u punom smilu reči, održavanje veze sa Njim. Da bismo stupili u vezu sa Bogom, moramo poželeti da Mu ispričamo nešto iz svog stvarnog života.
Molitva je otvaranje srca Bogu kao prijatelju. Ne zato što bi bilo neophodno da Mu otkrijemo šta smo, već zato da bismo Ga mogli primiti. Molitva ne spušta Boga ka nama, već nas uzdiže ka Njemu.

U toku svog boravka na Zemlji Isus je svoje učenike učio kako da se mole. On im je govorio da sve svoje svakodnevne potrebe iznesu Bogu, da sve svoje brige bace na Njega. Obećanje koje je dao njima da će im molitve biti uslišene, dao je i nama.

I sam Isus, dok je živeo među ljudima, često je odlazio na molitvu. Naš Spasitelj izjednačio se s nama u našim potrebama i slabostima i tako postao ponizan i usrdni molitelj koji od svog Oca traži novu silu da može da krene dalje, osposobljen i za dužnost i za iskušenje. On je naš primer u svemu. On je brat u našim slabostima, “u svačemu iskušan, kao i mi” (Jevrejima 4,15); ali kao bezgrešan po svojoj prirodi užasavao se greha; On je izdržao duševne borbe i patnje u svetu punom greha. Kao čovek molitvu je shvatao svojom potrebom i svojom prednošću. On je u razgovoru sa svojim Ocem nalazio utehu i radost. Ako je dakle Spasitelj ljudi, Božji Sin, osećao potrebu za molitvom, koliko bi više slabi i grešni smrtnici morali da budu svesni neophodnosti usrdne, stalne molitve.

Naš nebeski Otac čeka da izlije na nas obilje svojih blagoslova. Naša prednost je da možemo obilno da pijemo sa izvora beskrajne ljubavi. Zar nije onda čudno što se tako malo molimo? Bog je spreman i željan da čuje iskrenu molitvu svog najskromnijeg deteta, ali je ipak tako očigledno da se ustručavamo da Mu iznesemo svoje potrebe! Šta nebeski anđeli mogu da misle o jadnim bespomoćnim ljudskim bićima koja se suočavaju sa iskušenjima, o bićima prema kojim Božje srce oseća bezgraničnu ljubav i spremno je da im daruje više nego što bi mogla da teaže i zamisle, a koja se tako malo mole i imaju tako malo vere? Anđelima je drago da se klanjaju pred Bogom; oni vole da budu blizu Njega. Oni razgovor sa Bogom smatraju svojom najvećom radošću; a ipak sinovi ove Zemlje, kojima tako treba pomoć koju im samo Bog može dati, kao da su zadovoljni što hode bez videla Njegovog Duha, bez pratnje Njegovog prisustva.
I šta to dokazuje? Na propagandnim sajtovima svi vjerski lideri mogu izgledati savršeno. Da odemo na neki islamski sajt našli bi traktate o Muhamedovoj mudrosti i njegovim mudrim izjavama.
 
I šta to dokazuje? Na propagandnim sajtovima svi vjerski lideri mogu izgledati savršeno. Da odemo na neki islamski sajt našli bi traktate o Muhamedovoj mudrosti i njegovim mudrim izjavama.
Kad nešto citiram, a to sam primetio i kod tebe, uvek navedem izvor. I ne samo izvora već i literaturu sa više strana. A naši subotari samo jedno te isto. Babino i to je to.
 
Kad nešto citiram, a to sam primetio i kod tebe, uvek navedem izvor. I ne samo izvora već i literaturu sa više strana. A naši subotari samo jedno te isto. Babino i to je to.
Sram te bilo bezobrazni lazove,kad god dajem neku teolosku tvrdnju ja citiram Sveto Pismo UZ KONKRETNE NAVODE o kojoj je knjizi rec.

Zasto lazes ????

Nego,cini se da niste u stanju da mi odgovorite na konkrerna pitanja koja vam prosto devastiraju vase pljuvotine pa se valjda nadate da cete tako defokusirari paznu citaoca ...?!!!
Pa ne ide to tako bato,ljudi vide STA SAM VAS PITAO I KAKO STE POBEGLI u prve misje rupe nakon toga .
 
I šta to dokazuje? Na propagandnim sajtovima svi vjerski lideri mogu izgledati savršeno. Da odemo na neki islamski sajt našli bi traktate o Muhamedovoj mudrosti i njegovim mudrim izjavama.

EGW.

RASTENJE U HRISTU

Promena srca kojom postajemo Božja deca u Bibliji se naziva rođenjem. Na drugom mestu upoređena je sa isklijavanjem dobrog semena koje je posejao domaćin. Prema istoj slici, oni koji su se urpavo obratili Hristu treba da “kao novoročena ceca” “uzrastu” do visine rasta ljudi i žena u Isusu Hristu (1. Petrova 2,2; Efescima 4,15). Ili, slično dobrom semenu koje je posejano u polju, treba da uzrastu i donesu rod. Isaija kaže da oni treba “da se prozovu hrastovi pravde, sad Gospodnji za slavu njegovu” (Isaija 61,3). I tako su iz života prirode preuzete slike koje nam pomažu da bolje razumemo tajanstvene istine duhovnog života.

Sva ljudska mudrost i znanje ne mogu da udahnu život ni najmanjem predmetu u prirodi. Samo životom koji je sam Bog udahnuo mogu da žive i biljke i životinje. Isto tako samo životom od Boga začinje se duhovni život u povekovom srcu. Ako čovek nije rođen “odozgo”* (Jovan 3,3), ne može dobiti udela u životu koji je Hristos svojim dolaskom želeo da nam da.

Kao što je sa životom, tako je i sa rastenjem. Bog je onaj koji čini da se pupoljak rascveta i cvet donese rod. Njegovom silom seme se razvija i “najpre donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu” (Marko 4,28). Prorok Osija kaže o Izrailju da će “procvetati kao ljiljan”. “Rađaće kao žito i cvetaće kao vinova loza.” (Osija 14,6.7) Isus nam zapoveda: “Pogledajte ljiljane kako rastu!” (Luka 12, 27) Biljke i cveće ne rastu svojim staranjem, svojom brigom, svojim naporom, već primanjem onog što je Bog pripremio da im služi za život. Dete ne može nikakvom svojom brigom ili silom dodati nešto svom rastu. tako ni vi ne možete svojom brigom ili silim obezbediti svoje duhovno rastenje. Biljka, dete, rastu primajući iz svoje okoline ono što im služi za život — vazduh, Sunčevu svetlost i hranu. Ono što su ti darovi prirode životinji i biljki, to je Hristos onima koji se uzdaju u Njega. On je njihovo “videlo večno”, “sunce i štit” (Isaija 60,19; Psalam 84,11). On će biti kao “rosa Izrailju”. “Sići će kao dažd na pokošenu livadu.” (Osija 14,5; Psalam 72,6) On je živa voda, “hleb Božji ... koji silazi s neba i daje život svetu” (Jovan 6,33).
 
Kad nešto citiram, a to sam primetio i kod tebe, uvek navedem izvor. I ne samo izvora već i literaturu sa više strana. A naši subotari samo jedno te isto. Babino i to je to.
EGW.
Nenadmašnim darom svoga Sina Bog je ceo svet okružio atmosferom milosti isto tako stvarnom kao što je i vazduh koji kruži oko Zemljine kugle. Svi koji odluče da udišu tu životodavnu atmosferu živeće i uzrasti do visine rasta ljudi i žena u Isusu Hristu.

Kao što se cvet okreće prema Suncu, da bi blistbi zraci mogli da mu pomognu u usavršavanju lepote i simetrije, tako se imi moramo okrenuti suncu ravde da bi nebeska svetlost mogla da nas obasja i razvije naš karakter po Hristovom uzoru.

Isus je govorio to isto rečima: “Budite u meni i ja ću u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne bude na čokotu, tako i vi ako u meni ne budete, ... jer bez mene ne možete činiti ništa!” (Jovan 15,4.5) Da biste mogli da živite svetim životom, zavisite od Hrista kao što loza zavisi od čokota — roditelja da bi rasla i donosila rod. Odvojeni od Njega, vi nemate života. Nemate sile da se oduprete iskušenju ili rastete u milosti i svetosti. Prebivajući u Njemu, možete da napredujete. Crpeći život od Njega, nećete se osušiti niti ostati bez roda. Bićete slični drvetu koje je “zasađeno kraj potoka”.

Mnogi drže da jedan deo posla moraju da obave sami. Oni su se pouzdali u Hrista da dobiju oproštenje greha, ali se sada svojim naporima trude da žive pravedno. Međutim svaki takav napor je uzaludan. Isus kaže: “Jer bez mene ne možete činiti ništa!” Naše rastenje u milosti, naša radost, naša korisnost — sve to zavisi od našeg jedinstva sa Hristom. Samo zajednica s Njime iz dana u dan, iz časa u čas — samo nastavanje u Njemu — čini da rastemo u milosti. On nije samo samo “začetnik” već i “svršitelj” naše vere! To je Hristos — privi i poslednji i uvek. On mora da bude sa nama ne samo na početku i na kraju našeg puta već i na svakom koraku kroz život. David kaže: “Svagda vidim pred sobom Gospoda: On mi je s desne strane da ne posrnem!” (Psalam 16.8)

Da li pitate: “Kako treba da živim u Hristu?” — Na isti način na koji ste Ga primili u početku. “Kako, dakle, primiste Hrista Isusa,Gospoda, onako živite u njemu!” “A pravednik živeće od vere!” (Kološanima 2,6; Jevrejima 10,38) Vi ste sebe predali Bogu, da budete potpuno Njegovi, da Mu služite i da Ga slušate, i prihvatili ste Hrista kao svog Spasitelja. Vi niste mogli sami okajati svoje grehe ili promeniti svoje srce; ali vi ste sebe predali Bogu, verujući da je On, Hrista radi, sve to učinio za vas. Verom ste postali Hristovi, i verom treba da rastete u Njemu — dajući i uzimajući. Vi treba da date sve — svoje srce, svoju volju, svoju službu — da sebe predate Njemu i budete poslušni svim Njegovim zahtevima; vi morate i uzeti sve — Hrista, puninu svih blagoslova, da živi u vašem srcu,da bude vaša sila, vaša pravednost, vaš večiti Pomoćnik — da vam daruje moć da budete poslušni.

Posvetite ujutro sebe Bogu; neka vam to bude prvi posao.Neka vaša molitva bude: “Uzmi me, o Gospode, da potpuno budem Tvoj! Sve svoje planove stavljam pred Tvoje noge. Upotrebi me danas u svojoj službi. Budi sa mnom, i neka se celo moje delo obavlja u Tebi!” Tako treba da bude svakoga dana. Svakog jutra posvećujte sebe Bogu za taj dan. Iznesite Mu sve svoje planove, da Njegovo proviđenje pokaže da li ih treba ostvariti ili odbaciti. I tako ćete, iz dana u dan, svoj život predavati u Božje ruke; tako će se vaš život oblikovati da bude sve sličniji Hristovom životu.
 
Jelen
Moraš znati da da đavo neće mirno gledati napade na njegove sluge. Mi koji ih razobličavamo, naravno, treba da očekujemo napade i u svakodnevnom životu.

Jelena Vajt.

»JER SMO VIDELI NJEGOVU ZVEZDU«

»A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judinu, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci od istoka u
Jerusalim, i kažu: Gde je car Judejski što se rodio? Jer smo videli njegovu zvezdu na istoku, i došli
smo da mu se poklonimo.«
Mudraci sa Istoka bili su filozofi. Oni su pripadali velikom i uticajnom društvenom sloju koji je
obuhvatao ljude plemenitog porekla i bio nosilac bogatstva i učenosti u njihovom narodu. Među
njima bilo je mnogih koji su varali lakoveran narod. Drugi su bili čestiti ljudi koji su proučavali
znake Proviđenja u prirodi i bili poštovani zbog svega poštenja i mudrosti. Mudraci koji su došli
Isusu bili su ljudi takvog karaktera.
Božja svetlost uvek svetli usred tame neznaboštva. Dok su ovi mudraci proučavali zvezdano
nebo i pokušavali da proniknu u tajnu koju su sakrivale njihove sjajne staze, gledali su Tvorčevu slavu.
Tražeći jasnije saznanje, okrenuli su se jevrejskim svetim spisima. U njihovoj zemlji čuvali su se proročki spisi koji su predskazivali dolazak božanskog učitelja. Valam je pripadao magima,
iako je jedno vreme bio Božji prorok; Duhom Svetim on je predskazao Izrailjevo blagostanje i
pojavu Mesije; a njegova proročanstva prenosila su se predanjem iz veka u vek. Međutim, u Starom zavetu mnogo jasnije otkriven je Spasiteljev dolazak. Mudraci su s radošću utvrdili da je Njegov
dolazak blizu i da će se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje.

Mudraci su videli tajanstvenu svetlost na nebu one noći kad je Božja slava obasjala Vitlejemske
brežuljke. Kad je svetlost iščezla, pojavila se sjajna zvezda koja se lagano kretala nebom. To nije
bila nikakva zvezda nekretnica ni neka planeta, pa je ova prirodna pojava probudila najživlje
interesovanje. Ta zvezda bila je udaljena grupa sjajnih anđela, ali mudraci to nisu znali. Ipak bili su
uvereni da ova zvezda ima za njih posebno značenje. Oni su se savetovali sa sveštenicima i
filozofima i pretraživali svitke starih zapisa. Valamovo proročanstvo je objavilo: »Izaći će zvezda iz
Jakova i ustaće palica iz Izrailja.« (4. Mojsijeva 24, 17) Da li je moguće da je ova nepoznata zvezda
bila poslana kao vesnik Obećanoga? Mudraci su se obradovali svetlosti istine poslate s Neba; sada
se ona izlivala na njih sjajnijim zracima. U snu su primili poruku da idu i potraže novorođenog
Cara.
 
Piše, piše, samo ti izvrdavaš, praviš se nevešt da odbranio svoju idolku. Nema joj odbrane, dokazano je da je prepisivala ko resavska škola.
Elen Vajt.

Ova glava zasnovana je na Luki 2,1–20.

»JER VAM SE DANAS RODI SPAS«
Car slave duboko se ponizio da bi uzeo ljudsku prirodu. Njegova zemaljska životna sredina bila
je surova i neprivlačna. Njegova slava bila je obavijena velom, kako veličanstvenost Njegovog
spoljašnjeg oblika ne bi postala predmet privlačnosti. On je izbegavao svako spoljašnje razmetanje.
Bogatstva, čast ovoga sveta i ljudska veličina ne mogu nikada da izbave dušu od smrti. Isus je
odlučio da nikakva primamljivost svetovne prirode ne treba da poziva ljude na Njegovu stranu.
Jedino lepota nebeske istine treba da privuče one koji će Ga slediti. Mesijin karakter već mnogo
ranije predviđen je u proroštvu i On je želeo da Ga ljudi prihvate na osnovu svedočanstva Božje
reči.
Anđeli su bili zadivljeni veličanstvenim planom otkupljenja. Oni su posmatrali kako će Božji
narod prihvatiti Njegovog Sina, odenutog u ljudsku odeću. Došli su u zemlju izabranog naroda.
drugi narodi bavili su se mitovima i obožavanjem lažnih bogova. Anđeli su došli u zemlju u kojoj je
bila otkrivena slava samoga Boga i u kojoj je zasjala svetlost proroštva. Oni su nevidljivo došli u
Jerusalim, onima koji su bili određeni da objašnjavaju svete spise, slugama Božjeg doma. Već je
svešteniku Zahariji, dok je služio pred oltarom, bila objavljena blizina Hristovog dolaska. Preteča je
već bio rođen, a Njegova misija potvrđena čudom i proročanstvom. Vest o Njegovom rođenju i
veličanstvenom značenju Njegove misije širila se na sve strane. Ipak, Jerusalim se nije pripremao da
pozdravi dobrodošlicom svog Iskupitelja!
Nebeski vesnici su zapanjeno posmatrali ravnodušnost tog naroda koga je Bog pozvao da svetu
otkrije svetlost svete istine. Jevrejski narod je bio sačuvan kao svedok da Hristos treba da se rodi iz
Avramovog potomstva i Davidove loze, a ipak nije znao da je Njegov dolazak tako blizu. Jutarnja i
večernja žrtva svakodnevno su u Hramu ukazivale na Božje jagnje, ali ovde nije bilo priprema za
Njegov doček. Sveštenici i učitelji naroda nisu znali da najveći događaj svih vremena uskoro treba
da se zbude. Oni su ponavljali svoje besmislene molitve i vršili bogoslužbene obrede da ih ljudi
vide, ali u svojoj borbi za bogatstvima i svetovnom čašću, nisu bili spremni za otkrivenje Mesije.
Ista ravnodušnost prevladavala je u zemlji Izrailja. Radost koja je oduševljenjem ispunjavala celo
Nebo nije takla sebična srca obuzeta svetovnošću. Samo je nekolicina čeznula da vidi Nevidljivog.
Njima se poslani nebeski vesnici.
Anđeli su pratili Josifa i Mariju dok su putovali od svog doma u Nazaretu do Davidovog grada.
Naredba carskog Rima o popisu svih naroda u njegovoj prostranoj državi, obuhvatila je i stanovnike
galilejskih brda. Kao što je u davna vremena Kir bio pozvan na presto svetskog carstva da bi mogao
da Gospodnji narod oslobodi ropstva, tako je i Cezar Avgust postao ourđe za ispunjenje Božje
namere da Isusovu majku dovede u Vitlejem. Ona je od Davidove loze, i Davidov Sin mora da se
rodi u Davidovom gradu. Iz Vitlejema će, kaže prorok, »izaći koji će biti gospodar u Izrailju,
kojemu su izlasci od početka, od večnih vremena.« (Mihej 5,2) Međutim, u gradu njihove carske
loze, Josifa i Mariju ne poznaju niti ih poštuju. Umorni i bez doma, oni prolaze kroz usku ulicu, od
gradske kapije sve do istočnog kraja grada uzaludno tražeći mesto za noćni počinak. Za njih nema
mesta u pretrpanoj gostionici. U neuglednoj prostoriji koja je služila kao zaklon za stoku našli su
poslednje utočište, i u njoj je rođen Iskupitelj sveta.
Ljudi o tome nisu ništa znali, ali je ova vest ispunila Nebo radošću. Sveta bića iz carstva svetlosti
privučena su Zemlji još dubljim i nežnijim zanimanjem. Zbog Njegove prisutnosti ceo svet postao
je svetliji. Nad Vitlejemskim brežuljcima skupilo se bezbrojno mnoštvo anđela. Oni čekaju znak da objave radosne vesti svetu.
Da su izrailjske vođe bile verne poverenom zadatku, oni bi mogli da
učestvuju u radosti objavljivanja Isusovog rođenja. Sad ih je to mimoišlo.
Bog objavljuje: »Jer ću izliti vodu na žednoga i potoke na suvu zemlju.« »U tami sjaji videlo
pravednicima.« Isaija 44,3; Psalam 112,4) Onima koji traže svetlost i koji je radosno prihvataju,
zasjaće blistavi zraci s Božjeg presto
 
Sram te bilo bezobrazni lazove,kad god dajem neku teolosku tvrdnju ja citiram Sveto Pismo UZ KONKRETNE NAVODE o kojoj je knjizi rec.

Zasto lazes ????

Nego,cini se da niste u stanju da mi odgovorite na konkrerna pitanja koja vam prosto devastiraju vase pljuvotine pa se valjda nadate da cete tako defokusirari paznu citaoca ...?!!!
Pa ne ide to tako bato,ljudi vide STA SAM VAS PITAO I KAKO STE POBEGLI u prve misje rupe nakon toga .
Kako cvile ...emoni kada se postavi tekst EGW koji uzdize Spasitelja sveta.


JELENA VAJT.

Kao što je Avram verom pošao na Božji poziv »ne znajući kuda ide« (Jevrejima 11,8), kao što jeIzrailj u veri išao za stubom od oblaka do Obećane zemlje, tako su i ovi neznabošci pošli da nađu
obećanog Spasitelja. Istočnjačke zemlje bile su bogate dragocenostima i mudraci nisu praznih ruku
krenuli na put. Bio je običaj da se vladarima i ostalim visokim ličnostima daju pokloni kao znak
poštovanja, i najskupoceniji darovi koji su se mogli da se nađu u zemlji prineti su kao poklon
Onome u kome su treba da budu blagoslovena sva plemena na Zemlji. Morali su da putuju noću da
bi mogli da prate zvezdu; putnici su prekraćivali sate ponavljanjem starih kazivanja i proročkih
izjava o Onome koga su tražili. Prilikom svakog predaha oni su istraživali proročanstva i tako se
sve više produbljivalo njihovo uverenje da ih Bog vodi. Dok su pred sobom imali zvezdu kao
spoljašnji znak, imali su i unutrašnje osvedočenje Svetoga Duha koji je delovao na njihova srca i
nadahnjivao ih nadom. Putovanje, iako dugo, bilo je za njih srećno.
Stigli su u Izrailjsku zemlju i silazeći niz Maslinsku goru, gledali su Jerusalim pred sobom, kad,
gle, zvezda koja ih je vodila celim mukotrpnim putem, zastaje nad Hramom i nakon nekoliko
trenutaka iščezava iz vidika.

Oni dalje hitaju žurnim koracima očekujući sa sigurnošću da je
Mesijino rođenje radosni refren na svakom jeziku. Međutim, uzaludno su se raspitivali. Ušavši u
Sveti grad uputili su se prema Hramu. Na svoje čuđenje nisu našli nikoga koji je nešto znao o
novorođenom Caru. Njihova pitanja nisu izazvala nikavu radost. već pre iznenađenje i strah
pomešan s prezirom.
Sveštenici su ponavljali predanje. Oni uzdižu svoju veru i svoju pobožnost, dok Grke i Rimljane
proglašavaju neznabošcima i grešnicima većim od drugih. Mudraci nisu idolopoklonici i u Božjim
očima bolji su od ovih koji su sami po imenu bili u službi Njemu; pa ipak Jevreji ih smatraju
neznabošcima. Čak i među postavljenim čuvarima svetih spisa, njihovo revnosno raspitivanje nije
naišlo ni na kakvo razumevanje.
Dolazak mudraca brzo se razglasio po celom Jerusalimu. Njihova neobična misija izazvala je
uznemirenost u narodu koja se pronela u palatu cara Iroda. Lukavi Edomac bio je uznemiren
nagoveštajem o mogućem suparniku. Bezbrojna ubistva umrljala su njegovu stazu do prestola.
Budući da je bio tuđinske krvi, narod nad kojim je vladao mrzeo ga je. Njegova jedina sigurnost
bila je naklonost Rima.

Međutim, ovaj novi Princ imao je veću prednost. Bio je rođen da vlada.
Irod je posumnjao da sveštenici kuju zaveru sa strancima da bi izazvali bunu u narodu i zbacili
ga s prestola. On je prikrivao svoje nepoverenje, odlučan da većim lukavstvom osujeti njihove
smišljene planove. Skupivši svešteničke glavare i književnike raspitivao se za učenje njihovih
svetih knjiga o mestu Mesijinog rođenja.
Ovo raspitivanje otimača prestola, podstaknuto zahtevom stranaca, povredilo je ponos jevrejskih
učitelja. Ravnodušnost kojom su prišli proročkim svicima, razbesnila je surevnjivog despota. On je
mislio da žele da sakriju svoje poznavanje ovog predmeta. S autoritetom kome se nisu usudili
suprotstaviti naredio je da podrobno ispitaju i objave mesto rođenja njihovog očekivanog Cara. »A
oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao:
»I ti Vitlejeme, zemljo Judina!
Ni po čem nisi najmanji u državi Judinoj;
Jer će iz tebe izići čelovođa
Koji će pasti narod moj Izrailja.«
Irod je zatim pozvao mudrace na tajni razgovor. Bura besa i straha besnela je u njegovom srcu,
ali je sačuvao mirno držanje i ljubazno je primio strance. Raspitivao se o vremenu pojavljivanja
zvezde i pretvarao se da radosno pozdravlja nagoveštaj Hristovog rođenja. Zamolio je svoje
posetioce: »Raspitajte se dobro za dete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja idem da mu se
poklonim.« Rekavši to otpustio ih je da svojim putem odu u Vitlejem.


Sveštenici i starešine u Jerusalimu nisu bili tako neobavešteni o Hristovom rođenju, kao što su se
pretvarali. Vest o poseti anđela pastirima doprla je do Jerusalima, ali rabini su je smatrali
nedostojnom njihove pažnje. Mogli su sami da nađu Isusa i spremno odvedu mudrace do Njegovog
mesta rođenja, ali, umesto toga, mudraci su došli k njima da im skrenu pažnju na rođenje Mesije.
»Gde je car Judejski što se rodio?« rekli su« »jer smo videli njegovu zvezdu na istoku i došli smo
da mu se poklonimo.«
Oholost i zavist sada su zatvorili vrata svetlosti. Da je poklonjeno poverenje vestima pastira i
mudraca, oni bi doveli sveštenike i rabine u vrlo nepovoljan položaj, dokazujući suprotno od
njihovog tvrđenja da su tumači Božje istine. Ovi obrazovani učitelji nisu hteli da se ponize da ih
poučavaju oni koje su oni smatrali neznabošcima. Nemoguće je, govorili su oni, da ih je Bog
mimoišao je objavio vest neukim pastirima i neobrezanim neznabošcima. Odlučili su pokazati
prezir prema vestima koje su uzrujavale cara Iroda i ceo Jerusalim. Nisu čak ni poželeli da odu u
Vitlejem, i vide da li je tako. Naveli su ljude da zanimanje za Isusa prihvate kao fanatično
uzbuđenje. Tu su sveštenici i rabini počeli da odbacuju Hrista. Otada je njihova oholost i
tvrdoglavost prerasla u duboko usađenu mržnju prema Spasitelju. Dok je Bog otvarao vrata
neznabošcima, jevrejske vođe zatvarale su vrata sebi samima.
 
Sram te bilo bezobrazni lazove,kad god dajem neku teolosku tvrdnju ja citiram Sveto Pismo UZ KONKRETNE NAVODE o kojoj je knjizi rec.

Zasto lazes ????

Nego,cini se da niste u stanju da mi odgovorite na konkrerna pitanja koja vam prosto devastiraju vase pljuvotine pa se valjda nadate da cete tako defokusirari paznu citaoca ...?!!!
Pa ne ide to tako bato,ljudi vide STA SAM VAS PITAO I KAKO STE POBEGLI u prve misje rupe nakon toga .
Sve smo vam podastrli. Pa se opet pravite ludi.
 
Kako cvile ...emoni kada se postavi tekst EGW koji uzdize Spasitelja sveta.


JELENA VAJT.

Kao što je Avram verom pošao na Božji poziv »ne znajući kuda ide« (Jevrejima 11,8), kao što jeIzrailj u veri išao za stubom od oblaka do Obećane zemlje, tako su i ovi neznabošci pošli da nađu
obećanog Spasitelja. Istočnjačke zemlje bile su bogate dragocenostima i mudraci nisu praznih ruku
krenuli na put. Bio je običaj da se vladarima i ostalim visokim ličnostima daju pokloni kao znak
poštovanja, i najskupoceniji darovi koji su se mogli da se nađu u zemlji prineti su kao poklon
Onome u kome su treba da budu blagoslovena sva plemena na Zemlji. Morali su da putuju noću da
bi mogli da prate zvezdu; putnici su prekraćivali sate ponavljanjem starih kazivanja i proročkih
izjava o Onome koga su tražili. Prilikom svakog predaha oni su istraživali proročanstva i tako se
sve više produbljivalo njihovo uverenje da ih Bog vodi. Dok su pred sobom imali zvezdu kao
spoljašnji znak, imali su i unutrašnje osvedočenje Svetoga Duha koji je delovao na njihova srca i
nadahnjivao ih nadom. Putovanje, iako dugo, bilo je za njih srećno.
Stigli su u Izrailjsku zemlju i silazeći niz Maslinsku goru, gledali su Jerusalim pred sobom, kad,
gle, zvezda koja ih je vodila celim mukotrpnim putem, zastaje nad Hramom i nakon nekoliko
trenutaka iščezava iz vidika.

Oni dalje hitaju žurnim koracima očekujući sa sigurnošću da je
Mesijino rođenje radosni refren na svakom jeziku. Međutim, uzaludno su se raspitivali. Ušavši u
Sveti grad uputili su se prema Hramu. Na svoje čuđenje nisu našli nikoga koji je nešto znao o
novorođenom Caru. Njihova pitanja nisu izazvala nikavu radost. već pre iznenađenje i strah
pomešan s prezirom.
Sveštenici su ponavljali predanje. Oni uzdižu svoju veru i svoju pobožnost, dok Grke i Rimljane
proglašavaju neznabošcima i grešnicima većim od drugih. Mudraci nisu idolopoklonici i u Božjim
očima bolji su od ovih koji su sami po imenu bili u službi Njemu; pa ipak Jevreji ih smatraju
neznabošcima. Čak i među postavljenim čuvarima svetih spisa, njihovo revnosno raspitivanje nije
naišlo ni na kakvo razumevanje.
Dolazak mudraca brzo se razglasio po celom Jerusalimu. Njihova neobična misija izazvala je
uznemirenost u narodu koja se pronela u palatu cara Iroda. Lukavi Edomac bio je uznemiren
nagoveštajem o mogućem suparniku. Bezbrojna ubistva umrljala su njegovu stazu do prestola.
Budući da je bio tuđinske krvi, narod nad kojim je vladao mrzeo ga je. Njegova jedina sigurnost
bila je naklonost Rima.

Međutim, ovaj novi Princ imao je veću prednost. Bio je rođen da vlada.
Irod je posumnjao da sveštenici kuju zaveru sa strancima da bi izazvali bunu u narodu i zbacili
ga s prestola. On je prikrivao svoje nepoverenje, odlučan da većim lukavstvom osujeti njihove
smišljene planove. Skupivši svešteničke glavare i književnike raspitivao se za učenje njihovih
svetih knjiga o mestu Mesijinog rođenja.
Ovo raspitivanje otimača prestola, podstaknuto zahtevom stranaca, povredilo je ponos jevrejskih
učitelja. Ravnodušnost kojom su prišli proročkim svicima, razbesnila je surevnjivog despota. On je
mislio da žele da sakriju svoje poznavanje ovog predmeta. S autoritetom kome se nisu usudili
suprotstaviti naredio je da podrobno ispitaju i objave mesto rođenja njihovog očekivanog Cara. »A
oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao:
»I ti Vitlejeme, zemljo Judina!
Ni po čem nisi najmanji u državi Judinoj;
Jer će iz tebe izići čelovođa
Koji će pasti narod moj Izrailja.«
Irod je zatim pozvao mudrace na tajni razgovor. Bura besa i straha besnela je u njegovom srcu,
ali je sačuvao mirno držanje i ljubazno je primio strance. Raspitivao se o vremenu pojavljivanja
zvezde i pretvarao se da radosno pozdravlja nagoveštaj Hristovog rođenja. Zamolio je svoje
posetioce: »Raspitajte se dobro za dete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja idem da mu se
poklonim.« Rekavši to otpustio ih je da svojim putem odu u Vitlejem.


Sveštenici i starešine u Jerusalimu nisu bili tako neobavešteni o Hristovom rođenju, kao što su se
pretvarali. Vest o poseti anđela pastirima doprla je do Jerusalima, ali rabini su je smatrali
nedostojnom njihove pažnje. Mogli su sami da nađu Isusa i spremno odvedu mudrace do Njegovog
mesta rođenja, ali, umesto toga, mudraci su došli k njima da im skrenu pažnju na rođenje Mesije.
»Gde je car Judejski što se rodio?« rekli su« »jer smo videli njegovu zvezdu na istoku i došli smo
da mu se poklonimo.«
Oholost i zavist sada su zatvorili vrata svetlosti. Da je poklonjeno poverenje vestima pastira i
mudraca, oni bi doveli sveštenike i rabine u vrlo nepovoljan položaj, dokazujući suprotno od
njihovog tvrđenja da su tumači Božje istine. Ovi obrazovani učitelji nisu hteli da se ponize da ih
poučavaju oni koje su oni smatrali neznabošcima. Nemoguće je, govorili su oni, da ih je Bog
mimoišao je objavio vest neukim pastirima i neobrezanim neznabošcima. Odlučili su pokazati
prezir prema vestima koje su uzrujavale cara Iroda i ceo Jerusalim. Nisu čak ni poželeli da odu u
Vitlejem, i vide da li je tako. Naveli su ljude da zanimanje za Isusa prihvate kao fanatično
uzbuđenje. Tu su sveštenici i rabini počeli da odbacuju Hrista. Otada je njihova oholost i
tvrdoglavost prerasla u duboko usađenu mržnju prema Spasitelju. Dok je Bog otvarao vrata
neznabošcima, jevrejske vođe zatvarale su vrata sebi samima.
Držiš li kod kuće žrtvenik Eleni Vajt?
 

Back
Top