Adventisti sedmog dana

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Koji to pravoslavci ubijase, za katolike znam.

Nisi dobro informisan, kada bi znao nešto malo o Bogumilima, shvatio bi da su oni mnogo bliži Hristu nego Katolici i Pravoslavci zajedno. A naši pravoslavci su proterali ili pobili Bogumile negde krajem 12 i početkom 13 veka u Bosnu. Naravno zbog nedostatka dogmi u Bogumilskom shvatanju i progona od strane Katolika i Pravoslavaca, polako su nestali....

A evo ti i malo o tome kakvi su bili Bogumili - Osnov bogumilske etike je poštovanje života. Bili su protiv ubijanja, ne samo ljudi već svega što diše i što se kreće – u ishrani su bili vegetarijanci, a u političkim pitanjima pacifisti. Pojedini naučnici običaj sušenja voća u Bosni, radi ishrane preko zime, smatraju ostatkom bogomilske kulture. Bogomilska etika odbacivala je svaku laž, što se vremenom razvilo u odbojnost prema trgovini „koja nužno zavodi na laž, prevaru i krivokletstvo“.

Takođe su izbegavali javna zvanja i bavljenje politikom. Bavili su se uglavnom zemljoradnjom, zanatima i umetnošću (poznati su kao dobri skulptori). Smatrali su da svako treba živeti od svojih ruku. Jednaka sramota im je bilo milostinju davati ili primati, tako da kod njih nije bilo prosjačenja. Takođe su prezirali svaki prisilan i suvišan rad, govoreći da se ne valja suviše truditi za zemaljske stvari.

Pretpostavlja se da je postotak pismenosti među njima bio izrazito visok, odnosno da je „daleko nadilazio tadašnji evropejski nivo“. Svako je ohrabrivan da čita Sveto pismo, a ne samo sveštenstvo, pa su stoga vernici jedni druge učili čitanju i pisanju.

Smatra se da su žene stekle visok stepen društvene emancipacije u bogumilskom pokretu, što im je omogućilo da se opismene, da propovedaju na maternjem jeziku, da čitaju Sveto pismo i apokrife. U bogumilskim zajednicama, hižama, su živeli zajedno hrišćani i hrišćanke (krstjani i krstjanice). Žene nisu posmatrane kao stvorenja podređena muškarcu, jer su i one i oni bili duše uhvaćene u zemnom telu.

Glavna težnja bogumila - napuštanje materijalnog sveta i povratak u duhovnu stvarnost – stavljala je muškarce i žene u isti položaj radikalnog poricanja zemaljske egzistencije. Žene su imale pravo da se zaređuju, da ispovedaju, da duhovno napreduju i da postanu savršene, što je posebno gnevilo pravoslavno i katoličko sveštenstvo....
 
...

Ovde se radi o subotnom danu i Pavlovom putu u rano ujutro..

(ovo je jedan od onih situacija kada morate da hitno da odete sutra ujutru - u prvi dan)

i zato su se vernici okupili da još malo čuju apostola Pavla, koga neće više moći čuti jer se rastaje od njih...

Act 20:7 A u prvi dan nedelje, kad se sabraše učenici da lome hleb, govoraše im Pavle, jer htede sutradan da pođe, i proteže besedu do ponoći.
Act 20:8 I behu mnoge sveće gore u sobi gde se bejasmo sabrali.
Act 20:9 A seđaše na prozoru jedno momče, po imenu Evtih, nadvladano od tvrdog sna, i kad Pavle govoraše mnogo, naže se u snu i pade dole s trećeg poda, i digoše ga mrtva.
Act 20:10 A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reče: Ne bunite se, jer je duša njegova u njemu.
Act 20:11 Onda iziđe gore, i prelomivši hleb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide.

... u zoru je Pavle otišao! Očigledno je morao da ode i zato je CELU NOĆ govorio vernicima...

ovo nije bogosluženje 1. dana (kako biste hteli da prikažete), već rastanak sa braćom.

pa sad ste krenuli da brkate dane da biste opravdali svoje ucenje sad je subota prvi dan..sramota do sramote,laz do lazi ali u skladu sa vasim osnivacem...svaka vam cast...

...
 
...

Hajmo još jednom da pogledamo ovaj tekst i da vidimo da li se ovde radi o jutarnjem bogusluženju nedeljom ujutru...

ili se ovde radi o večeri (kada biblijski pisci govore da počinje 1. dan) nakon subote?

Ako je ovo bilo bogosluženje 1. dana (kako Vi tumačite), a sva bogosluženja se obavljaju jutrom, nameće nam se pitanje:

Da li je apostol govorio od ranog jutra pa sve do ponoći (bez prestanka) a zatim i kroz celu noć sve do zore?

Očigledno je da se ovde ne radi o okupljaju ujutru, nego uveče (nakon što je bilo bogosluženje ujutru 7. dana)..

vernici su se okupili nakon završetka subote (tada počinje 1. dan...

( ovo okupljanje prvog dana može da bude od ~16h pa sve do 20:30h u zavisnosti od godišnjeg doba)

.. ostatak priče znamo..

Pavle je govorio do sve ponoći, a zatim je produžio govor (ovo je svakako potpuno neplanirano) sve do zore, kada je morao da ode!

Da nije morao da ode 1. dana ujutru, svakako da bi se vernici skupili u nedelju (prvog dana) i ne bi dolazilo do kasnog govora.

Zar je ovo objašnjenje nekome nelogično?

...
 
...

Biblija je vrlo precizna i jasna o početku dana i računanju vremena od večera do večera!

Kao što je bilo na početku - stvaranje je počelo kada još nije bilo svetlosti...

Gen 1:1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Gen 1:2 A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
Gen 1:3 I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost.
Gen 1:4 I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame.
Gen 1:5 I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.

Dakle, biblijski dani se računaju od večeri do večeri.

(ako nekome Božja reč nešto znači, onda će se on i uskladiti sa onim što je Bog zapovedio)

...
 
...

Hajde da vidimo još jedan slučaj.

Uzmimo na primer Hristovo raspeće u petak popodne, evo tog biblijskog izveštaja:

Luk 23:54 I dan beše petak, i subota osvitaše.

KONTEKST

Luk 23:53 I skide Ga, i obavi platnom, i metnu Ga u grob isečen, u kome niko ne beše nikad metnut.
Luk 23:54 I dan beše petak, i subota osvitaše.
Luk 23:55 A žene koje behu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i videše grob i kako se telo metnu.
Luk 23:56 Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.

Šta nas Bog obaveštava u ovom izveštaju?

NAKON Isusovog raspeća u petak...

(petak je dan pripreme, grčka reč "παρασκευή" - paraskeue)

KJV (with Strong numbers)
Luk 23:54 AndG2532 that dayG2250 wasG2258 the preparation,G3904 andG2532 the sabbathG4521 drew on.G2020

G3904
παρασκευή
paraskeuē
par-ask-yoo-ay'
As if from G3903; readiness: - preparation.

.. a pre završetka dana (dana pripreme), žene su poslušne Božjoj zapovesti ODLOŽILE pomazanje Hristovog tela u subotu..

Šta možemo da vidimo iz ovog izveštaja - kakvo je računanje vremena?

Subotni dan je počeo zalaskom sunca u petak uveče!

(Biblja je jasna i veoma precizna o računanju vremena i početku dana)

...
 
...

Dakle, izneto objašnjene pomenutog stiha...

Act 20:7 A u prvi dan nedelje, kad se sabraše učenici da lome hleb, govoraše im Pavle, jer htede sutradan da pođe, i proteže besedu do ponoći.

.. potpuno je u skladu sa biblijskim računanjem vremena početka dana!

U pitanju je bilo okupljanje nakon završetka subote - uveče, 1. dana sedmice!

(nije bilo bogosluženje 1. dana ujutro, već su obaveze apostola uslovile okupljanje uveče i njegovu požrtvovanu službu vernicima)
 
BIBLIJSKE CINJENICE
O PRVOM DANU
SEDMICE
(NEDELJI)

1.Prve reci zapisane u Bibliji govore o radu koji je izvršen u nedelju, prvog dana u sedmici. (1. Mojsijeva 1,1-5) Ovo je ucinio sam Tvorac gradeci temelje istorije života na našoj planeti.
2.Bog je prvi dan u sedmici odredio da bude radni dan. (2, Mojsijeva 20,8-11) Da li je pogrešno poslušati Boga?
3.Nijedan patrijarh nlkada nije svetkovao nedelju.
4.To nije cinio nijedan prorok.
5.Izricitom Božjom naredbom za Njegov izabrani narod prvi dan sedmice bio je obican radni dan najmanje 4000 godina.
6.Sam Bog naziva ga »radnim - težackim« danom. (Jezekilj 46,1]
7.Bog nije pocivao u taj dan.
8.Bog ga nikada nije blagoslovio.
9.Hristos nikada nije pocivao u taj dan.
10.Isus se bavio drvodjeljskim zanatom sve do svoje tridesete godine. (Marko 6,2.3) On je svetkovao subotu i radio šest dana u sedmici.
11.Apostoli su radili nedeljom.
12.Apostoli je nikada nisu posebno izdvojill.
13.Crkva je nikada nije blagoslovila.
14.Nikada nije nosila blagoslov nebeskog Autorlteta.
15.Nlkada nije bila posvecena.
16.Nijedan zakon božanskog porekla nije odredio svetkovanje nedelje.
17.Novi zavet ne zabranjuje rad tog dana.
18.Nikakva kazna ne postoji za nepoštovanje tog dana.
19.Svetkovanje toga dana ne donosi nikakav blagoslov.
20.Nikakvo pravilo ne odreduje svetkovanje tog dana. Da li bi doista to tako bilo da je Gospod želio da ga svetkujemo?
21.Nedelja nikada nije nazvana »hrišcanskom subotom«.
22.Nikada nije nazvana subotom.
23.Nigde nije nazvana Gospodnjim danom.
24.Nigde nije nazvana danom odmora.
25.Nijedan sveti naziv nije udružen s tim danom.
26.Nedelja je nazvana jednostavnim imenom: »prvi dan sedmice«.
27.Isus je nikada nije spomenuo.
28.Nedelja kao dan za svetkovanje nikad se ne spominje u Bibliji.
29.Nijednu rec u korist nedelje kao svetog dana nisu izrekli ni Bog Otac, ni Hristos ni nadahnuti Ijudi.
30.Prvi dan sedmice u celom Novom zavetu spominje se osam puta, ali ne kao poseban i izdvojen dan: Matej 28,1; Marko 16,2.9: Luka 24,1; Ivan 20,1.19; Dela 20,7; 1. Korincanima 16,2.
31.Šest od ovih navedenih tekstova odnose se na isti prvi dan sedmice.
32.Pavle je pozvao prve hrišcane da nedeljom obavljaju svoje svetovne poslove. (1. Korincanima 16,2)
33.U celom Novom zavetu postoji samo jedan zapis o religijskom okupljanju održanom na taj dan, ali je to bio vecernji sastanak koji se protegao duboko u noc. (Dela 20,5-12)34.Ne postoji nijedna nagovest da je neki slican sastanak održan pre ill posle toga.
35.Apostoli i vernici prve Crkve nisu imali obicaj da se nedeljom okupljaju.
36.Nlje postojala nikakva obaveza da se hleb loml nedeljom.
37.Postoji samo jedan zapis u kome se spominje ovakav skup. (Dela 20,7)
38.Ovaj sastanak trajao je do poslije ponoci tj. do zore. (Dela 20,7-11.) Isus je lomio hleb u cetvrtak (Luka 22), a ucenici su to cinill svakog dana. (Dela 2,42-46)
39.Bibllja nigde ne spominje da je prvi dan sedmice izdvojen da obznanjuje Hristovo vaskrsenje. Ovo je Ijudska tradicija koja nije u skladu s Božjim zakonom. (Matej 15,1-9) Svojim bogatim znacenjem krštenje nas izmedu ostaloga podseca ?? Isusovu sahranu i vaskrsenje. (Rimljanima 6,3-5)
40.Novi zavet nigde ne spominje promenu svetosti subote ili bilo kakvu svetost prvog dana.
 
2000 GODINA ISTINE I OTPADA IZVORNOG HRISCANSTVA
Apostoli se obrcu u grobu i ostre na nebu?
Ko sme da ovo ovako pise, ko sme da delka apostolska unistava?
Ko smer da velica lazne proroke amerikance.
Ja bih se sakrio u misiju rupu, tesko onome ko dela apostola ovako skrnavi, svece omalovazava itd

Pa to ja tebe trebam da pitam.
Koji je to odpad da se unese ovoliko novina, neznabostva i idolopoklonstva?


2000 GODINA ISTINE I OTPADA IZVORNOG HRISCANSTVA


NIJE NEDELJA JEDINI POSLE APSOTOLSKI PRODUKT, NOVA NAUKA I OTPAD IZVORNOG HRISCANSTVA:


Bog kaže, "izgibe moj narod jer je bez znanja":
Evo ukratko razvoj savremnog "hrišćanstva", i otpad od izvornog Hrišćanstva:

- u 2. veku neki hrišćani, da ne bi bili identifikovani kao Jevreji, počeli su da praznuju nedelju umesto Šabata
- oko 300. godine prvi put je zabeležen slučaj da se hrišćani mole za mrtve
- otprilike u isto vreme Crkva otvara svoja vrata za učenje o besmrtnosti ljudske duše
- 321. godine prvi rimski hrišćanski imperator Konstantin je uveo zakon o praznovanju nedelje
- U 4. veku prvi put počinje obožavanje anđela i mrtvih svetaca
- 294. godine uvodi se misa kao način obožavanja Boga
- 431. godine na Vaseljenskom saboru u Efesu doneta je odluka o obožavanju Marije
- 538. godine rimski car Justinijan donosi dekret kojim papi daje ovlašćenje da može da progoni one koje smatra jereticima
- 593. godine papa Grgur Veliki prvi put uvodi u hrišćansku doktrinu učenje o čistilištu
- oko 600. godine počinju da se upućuju molitve Mariji
- 788. godine počinju da se obožavaju krst, ikone i različite relikvije
- oko 850. godine počinje da se koristi “sveta voda”
- u 11. veku misa ili žrtva postaje obavezna
- papa Hildebrant uvodi celibat
- na saboru u Veroni 1184. prvi put je uspostavljena Inkvizicija koja je trebala da se pozabavi jereticima
- 1190. godine je počela prodaja oproštajnica
- 1215. godine papa Inoćentije III je proglasio dogmu o transupstancijaciji - verovanje da se prilikom konzumiranja hleba i vina u crkvenoj službi, hleb pretvara u meso – Hristovo pravo telo, a vino u pravu krv – Hristovu krv. Danas se objavljuju slike sa “čudima” ovakvog pojavljivanja mesa i krvi.
- 1229. godine Biblija je bila zabranjena knjiga i stavljena na spisak knjiga koje članovi crkve ne smeju da čitaju.
- 1439. godine prvi put se učenje o čistilištu prihvata kao dogma
- 1545. godine Tridetinski koncil je odlučio da tradicija ima istu vrednost i autoritet kao i Biblija
- 1854. godine proglašena je dogma o bezgrešnom začeću Marije
- 1870. godine proglašena je dogma o nepogrešivosti rimskog pape
- 1950. godine doneta je dogma da se Devica Marija uznela na nebo i sedi s desne strane Oca
- 1910. godine zvanično je započeo ekumenski pokret kada su se svi predstavnici protestanata okupili u Edinburgu, Škotska. Ovaj kongres je nazvan “Svetska misionarska konferencija”. Tema je bila “Kako evangelizirati svet bez borbe?” Dakle, kako da hrišćani međusobno ne ratuju. Donešen je zaključak da u svim ne-hrišćanskim zemljama postoji “jedna nepodeljena hrišćanska crkva” (ne mogu se stvarati različite crkve).
- 1948. godine u Amsterdamu je održan drugi veliki ekumenski skup u kojem je učestvovao 351 delegat iz 147 protestanskih zemalja i tada je osnovan “Svetski savez crkava”. Danas preko 300 crkava čini “Svetski savez crkava” sa preko 400 miliona vernika. Centar ovog Saveza je u Ženevi. Prvih 12 godina samo su protestanti bili članovi ovog Saveza.
- 1961. godine sve pravoslavne crkve su postale članice ovog Saveza.
- Rimokatolička crkva, koja broji oko milijardu članova širom sveta, još uvek nije članica ovog Saveza. Ona čeka da ostali ujedinjeni hrišćani traže prijem pod njeno okrilje i pridruže joj se.
- 1964. godine održan je Drugi vatikanski koncil. Tada su prvi put svi protestanti nazvani “odvojenom braćom”. Ova “odvojena braća” mogu da budu primljena u okrilje crkve samo ako priznaju vrhovnu vlast rimskog pape i ujedine se sa rimskom crkvom.
- 1991. godine prvi put u istoriji rimski papa je imao ekumensku službu sa dva luteranska sveštenika u bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Luteranski sveštenik je tada izjavio: “Došao je dan kada treba da kažemo da nesporazumi iz vremena Reformacije više nisu validni.”
- 1994. godine jedan drugi luteranski sveštenik (Pol Krauč) je izjavio: “U suštini naša teologija je potpuno ista. Neke doktrinalne razlike su samo stvar semantike (problem reči). Tako da ja svim kritičarima teološkog jedinstva kažem: ‘Odlazite u ime Hristovo!’ Dođimo zajedno u duhu ljubavi i jedinstva."

KADA IMAMO U VIDU SVA OVA NOVA UCENJA CRKVE, ZA KOJE ISUS I APSOTOLI NISU IMALI POIMA;ONDA ZAKLJUCUJEMO:

NEMA VECIH NOVOVERACA OD DANASNJE CRKVE...
 
Poslednja izmena:
Pa to ja tebe trebam da pitam.
Koji je to odpad da se unese ovoliko novina, neznabostva i idolopoklonstva?
2000 GODINA ISTINE I OTPADA IZVORNOG HRISCANSTVA


NIJE NEDELJA JEDINI POSLE APSOTOLSKI PRODUKT, NOVA NAUKA I OTPAD IZVORNOG HRISCANSTVA:


Bog kaže, "izgibe moj narod jer je bez znanja":
Evo ukratko razvoj savremnog "hrišćanstva", i otpad od izvornog Hrišćanstva:

- u 2. veku neki hrišćani, da ne bi bili identifikovani kao Jevreji, počeli su da praznuju nedelju umesto Šabata
- oko 300. godine prvi put je zabeležen slučaj da se hrišćani mole za mrtve
- otprilike u isto vreme Crkva otvara svoja vrata za učenje o besmrtnosti ljudske duše
- 321. godine prvi rimski hrišćanski imperator Konstantin je uveo zakon o praznovanju nedelje
- U 4. veku prvi put počinje obožavanje anđela i mrtvih svetaca
- 294. godine uvodi se misa kao način obožavanja Boga
- 431. godine na Vaseljenskom saboru u Efesu doneta je odluka o obožavanju Marije
- 538. godine rimski car Justinijan donosi dekret kojim papi daje ovlašćenje da može da progoni one koje smatra jereticima
- 593. godine papa Grgur Veliki prvi put uvodi u hrišćansku doktrinu učenje o čistilištu
- oko 600. godine počinju da se upućuju molitve Mariji
- 788. godine počinju da se obožavaju krst, ikone i različite relikvije
- oko 850. godine počinje da se koristi “sveta voda”
- u 11. veku misa ili žrtva postaje obavezna
- papa Hildebrant uvodi celibat
- na saboru u Veroni 1184. prvi put je uspostavljena Inkvizicija koja je trebala da se pozabavi jereticima
- 1190. godine je počela prodaja oproštajnica
- 1215. godine papa Inoćentije III je proglasio dogmu o transupstancijaciji - verovanje da se prilikom konzumiranja hleba i vina u crkvenoj službi, hleb pretvara u meso – Hristovo pravo telo, a vino u pravu krv – Hristovu krv. Danas se objavljuju slike sa “čudima” ovakvog pojavljivanja mesa i krvi.
- 1229. godine Biblija je bila zabranjena knjiga i stavljena na spisak knjiga koje članovi crkve ne smeju da čitaju.
- 1439. godine prvi put se učenje o čistilištu prihvata kao dogma
- 1545. godine Tridetinski koncil je odlučio da tradicija ima istu vrednost i autoritet kao i Biblija
- 1854. godine proglašena je dogma o bezgrešnom začeću Marije
- 1870. godine proglašena je dogma o nepogrešivosti rimskog pape
- 1950. godine doneta je dogma da se Devica Marija uznela na nebo i sedi s desne strane Oca
- 1910. godine zvanično je započeo ekumenski pokret kada su se svi predstavnici protestanata okupili u Edinburgu, Škotska. Ovaj kongres je nazvan “Svetska misionarska konferencija”. Tema je bila “Kako evangelizirati svet bez borbe?” Dakle, kako da hrišćani međusobno ne ratuju. Donešen je zaključak da u svim ne-hrišćanskim zemljama postoji “jedna nepodeljena hrišćanska crkva” (ne mogu se stvarati različite crkve).
- 1948. godine u Amsterdamu je održan drugi veliki ekumenski skup u kojem je učestvovao 351 delegat iz 147 protestanskih zemalja i tada je osnovan “Svetski savez crkava”. Danas preko 300 crkava čini “Svetski savez crkava” sa preko 400 miliona vernika. Centar ovog Saveza je u Ženevi. Prvih 12 godina samo su protestanti bili članovi ovog Saveza.
- 1961. godine sve pravoslavne crkve su postale članice ovog Saveza.
- Rimokatolička crkva, koja broji oko milijardu članova širom sveta, još uvek nije članica ovog Saveza. Ona čeka da ostali ujedinjeni hrišćani traže prijem pod njeno okrilje i pridruže joj se.
- 1964. godine održan je Drugi vatikanski koncil. Tada su prvi put svi protestanti nazvani “odvojenom braćom”. Ova “odvojena braća” mogu da budu primljena u okrilje crkve samo ako priznaju vrhovnu vlast rimskog pape i ujedine se sa rimskom crkvom.
- 1991. godine prvi put u istoriji rimski papa je imao ekumensku službu sa dva luteranska sveštenika u bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Luteranski sveštenik je tada izjavio: “Došao je dan kada treba da kažemo da nesporazumi iz vremena Reformacije više nisu validni.”
- 1994. godine jedan drugi luteranski sveštenik (Pol Krauč) je izjavio: “U suštini naša teologija je potpuno ista. Neke doktrinalne razlike su samo stvar semantike (problem reči). Tako da ja svim kritičarima teološkog jedinstva kažem: ‘Odlazite u ime Hristovo!’ Dođimo zajedno u duhu ljubavi i jedinstva."

KADA IMAMO U VIDU SVA OVA NOVA UCENJA CRKVE, ZA KOJE ISUS I APSOTOLI NISU IMALI POIMA;ONDA ZAKLJUCUJEMO:

NEMA VECIH NOVOVERACA OD DANASNJE CRKVE...


Ma samo ti slusaj te americke debilew.
 
Sedmi dan nije zavrsen ako si iole pametan.

Zar tu treba posebna pamet da se razumo ovo sto je Bog jasno rekao da i dete moze razumeti:

Dva crkvena istoricara Sokratos i Sozomen u 5. veku pisu:


"Jer iako vecina crkava sirom sveta slave svete tajne (Svetu veceru) u SUBOTU svake sedmice, hriscani Aleksandrije i Rima, na osnovu neke stare tradicije, prestali su to da cine. Egipcani iz okoline Aleksandrije, kao i stanovnici Tebe, odrzavaju svoje religiozne sastanke u SIBOTU, a ne sudeluju u svetim tajnakma na nacin kao ostali hriscani, jer posto su uzeli obrok i zadovoljili se hranom, svete tajne primaju uvece posle kada su prineli svoje derove." Socrates, Ecclesiastical History, 5, 22.

Eto vam dokaza da su jos u 5. veki hriscani svetkovali Subotu izuzem Aleksandrije i Rima. Steta je sto su i drugi poceli da slede Rim, a ne Hrista.

U to vreme i pravoslavni u Konstantinoppolju jos uvek su svetkovali i Subotu:
"Narod Konstantinopoluja, i gotovo svugda drugde, skuplja se u Subotu, kao i u prvi dan sedmice, sto nije obicaj Rima i Aleksandrije. Ima vise gradova i sela u Egiptu, gde se narod sastaje u Subiotu uvece, i premda su prethodno vecerali, sudeluju u svetim tajnama." Sozomen, Ecclesiastical History, 7,19.

Kao sto viditre, otpad je poceo u Aleksandriji i Rimu.

Poceli su da svetkuju Subotu i nedelju:

"Svetkuj Subotu, i Gospodnji dan, jer je Subota uspomena na stvaranje, a Gospodnji dan uspomena na vaskrsenje." Apostolska konstitucija, 7, 23
"Imaj pred ocima strah Gospodnji i uvek se secaj deset Bozjih zapovesti... Svetkuj Subotu radi onoga koji je prestao od rada stvaranja, ali nije prestao od svog rada providjenja: to je pocinak za razmisljanje o zakonu, a ne za lenstvovanje." Isto, 2, 36.

"Neka robovi rade pet dana, ali neka u Subotu i Gospodnji dan budu slobodni da bi mogli icu u crkvu da primaju nastavu i poboznost. Rekli smo da je Subota uspostavljena kao uspomena na stvaranje, a Gospodnji dan na vaskrsenje." Isto, 8, 23.

Rado bih vam dao jos mnoge istorijske dokaze, ali mislim d anije potrebno, a nemam vremena ni d avise pisem.

Kao sto vidite da je odstupanje od Bozjeg zakona bilo postepeno dok lkjudski zakoni nisu stavljeni na mesto Bozjeg

Zelim vam svako dobro
 
Poslednja izmena:
Zar tu treba posebna pamet da se razumo ovo sto je Bog jasno rekao da i dete moze razumeti:

Dva crkvena istoricara Sokratos i Sozomen u 5. veku pisu:


"Jer iako vecina crkava sirom sveta slave svete tajne (Svetu veceru) u SUBOTU svake sedmice, hriscani Aleksandrije i Rima, na osnovu neke stare tradicije, prestali su to da cine. Egipcani iz okoline Aleksandrije, kao i stanovnici Tebe, odrzavaju svoje religiozne sastanke u SIBOTU, a ne sudeluju u svetim tajnakma na nacin kao ostali hriscani, jer posto su uzeli obrok i zadovoljili se hranom, svete tajne primaju uvece posle kada su prineli svoje derove." Socrates, Ecclesiastical History, 5, 22.

Eto vam dokaza da su jos u 5. veki hriscani svetkovali Subotu izuzem Aleksandrije i Rima. Steta je sto su i drugi poceli da slede Rim, a ne Hrista.

U to vreme i pravoslavni u Konstantinoppolju jos uvek su svetkovali i Subotu:
"Narod Konstantinopoluja, i gotovo svugda drugde, skuplja se u Subotu, kao i u prvi dan sedmice, sto nije obicaj Rima i Aleksandrije. Ima vise gradova i sela u Egiptu, gde se narod sastaje u Subiotu uvece, i premda su prethodno vecerali, sudeluju u svetim tajnama." Sozomen, Ecclesiastical History, 7,19.

Kao sto viditre, otpad je poceo u Aleksandriji i Rimu.

Poceli su da svetkuju Subotu i nedelju:

"Svetkuj Subotu, i Gospodnkji dan, jer je Subota uspomena na stvaranje, a Gospodnji dan uspomena na vaskrsenje." Apostolska konstitucija, 7, 23
"Imaj pred ocima strah Gospodnji i uvek se secaj deset Bozjih zapovesti... Svetkuj Subotu radi onoga koji je prestao od rada stvaranja, ali nije prestao od svog rada providjenja: to je pocinak za razmisljanje o zakonu, a ne za lenstvovanje." Isto, 2, 36.

"Neka robovi rade pet dana, ali neka u Subotu i Gospodnji dan budu slobodni da bi mogli icu u crkvu da primaju nastavu i poboznost. Rekli smo da je Subota uspostavljena kao uspomena na stvaranje, a Gospodnji dan na vaskrsenje." Isto, 8, 23.

Rado bih vam dao jos mnoge istorijske dokaze, ali mislim d anije potrebno, a nemam vremena ni d avise pisem.

Kao sto vidite da je odstupanje od Bozjeg zakona bilo postepeno dok lkjudski zakoni nisu stavljeni na mesto Bozjeg

Zelim vam svako dobro

Izgleda, da jedan obican seljak kao sto sam ja, treba da vas nauci, da sedmi dan nije jos zavrsen.
 
Sedmi dan nije zavrsen ako si iole pametan.

Bog je veoma jasan u IV zapovesti...

Exo 20:8 Sjeti se da svetkuješ dan subotni.
Exo 20:9 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.
Exo 20:10 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata.
Exo 20:11 Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

.. i kao što ste imali prilike da vidite u istoriji...

činjenice ukazuju da su uvek postojali ljudi koji su poštovali celokupan Božji zakon!
 
Poslednja izmena:
Praznovanje Subote i pravoslavna inkvizicija

Oleg Zhigankov, doktor teologije, napisao je clana pod naslovom: Ispred njihovog vremena, reformatori u Rusiji u 15. veku.
Kada je rec o Reformaciji obicno mislimo da Lutera, Cvinglija , Kalvina i druge. Medjutim, mnogo pre njih, u Rusiji pojavila se Reformacija koja zasluzuje nasu paznju.

Pocetak


Ruska Reforma pocela je sa Novogoradsko-Moskovskim pokretom, koji su vodili ugledni Ruski intelektualci. Odakle potice ovaj pokret? Servitski, ruski istoricar pi{e: "Pokusali smo da prondj|emo odakle dolazi ova jeres...pazljivo smo pregledali sve izvore, i dosli smo do zakljucka da ova jeres nema jasnoga pocetka."1 Drugi istoricar, A.I. Klibanov tvrdi da su se oni "pojavili pre 13 i 14. veka."2 Posto se njihovo veroanje temeljilo na Svetom pismu, na ovaj pokret nije imalo uticaja Bizantijsko hriscanstvo.

Ovaj pokret uzdizali su i clanovi carske porodice, ukljucujuci i Dimitrija, prvog krunisanog cara i mnoge ugledne clanove dvora, svestenike i hiljade vernika. Ovaj pokret svoje verovanje zasnivao je na Svetom pismu. Za vreme metropolita Pravoslavne crkve Filipa u Moskivi (1470) postovaoci Subote imali su svoje jasno biblijsko ucenje.4 Centar razvitak njihove teologije bio je Novogorad.

Pokret je imao velikog uticaja i u drugim gradovima sirom Rusije. U drugoj polovini 15. veka, veliki broj pravoslavnih svestenika u Novogotradu potpomagao je ovaj reformni pokret. Neki od najuglednijih su svestenici Dionisije, i Aleksije, koji su bili vodje pokreta u Novogoradu.9

U to vreme car Ivan III posetio je Novogorad, bio je impresioniran intelektualnom napretku grada i jednostasvnom nacinu zivota njegovih svestenika. Car je pozvao oba spomenuta svestenika u Moskvu i postavio ih za episkope Uspenske i Arhan|elske katedrale u Kremlju, dve najuglednije crkve u zemlji. U to vreme mnogi svestenici u Moskvi bili su otvorene pristalice reforme. Bio im je naklonjen cak i moskovski mitropolit Zosima. Najugledniji telog pokreta bio je Feodor Kurizin (1440-1504) ruski diplomata koji je putovao po Evropi, a on je zauzimao i znacajno mesto u ruskoj vladi, kao ministar inostranih poslova, i prvi carev savetnik.
I sam car je prihvatio neka ucenja reforme, kao sto je da dusa nije besmrtna. Neki clanovi carske porodice pripadali su pokretui. Helena careva snaha (ubijena 1505), sledila je uxenja postovalaca Subote, a tako je naucila i svoga sina Dimitrija... Neke druge vodje pokreta bili su: Ivan Cerni, Simeon Kleopov, Ivan Maksimov, Dimitrije Pustoslov, koji su bili medju najobrazovanijim ljudima u Rusiji onoga vremena.10

Neprijatelji reforme
Veliki neprijatelj reforme, Volozki, u svom gnevu pisao je: "U svakom gradu, na svakom mogucem mestu, ljudi diskutuju o reformnom verovanju."11 Genadi Gonozov, jedan drugi protivnik pokreta i osnivac ruske inkvizicije pisao je episkopu Prohoru Sarskom da se "iskusenje i obmana, prosirila ne samo u gradovima, nego i u selima". Pokret je obuhvatio sve slojeve ljudi.

Posto su neki neprijatelji reforme nazvali njene pristalice Judasijstima, da vidimos{ta su reformatori ucili i u sta su verovali:

1. Sveto pismo je najvici autoritet za vernike i ono je iznad crkvenog predanja.
2. Monastvo, ikone, svete relikvije i druge tradicije nemaju osnova u Svetom pismu, one su svestenicke izmisljotine zato ih ne treba postovati niti mi se klanajti.
3. Biblija je obodvoje, istorijski i prorocki vodic, koja povezuje zajedno proslost, sadasnjost i buducnost.
4. Hri{}ani treba da se mole Bogu bez ijednog ljudskog posrednika kao {to su sve{tenici ili sveci. Sveto pismo se mo`e razumeti bez pomo}i sve{tenika.
5. Vernici treba da drze ceo Bozji zakon, Dekaloga, ukljucujuci i sedmi dan Subotu.
6. Hristova smrt je bila zrtva otkupljenja za grehe svih ljudi
7. Ljudsko bice je monisticko (nemoze se razdvojiti), a nije dualisticko stvorenje. Ne postoji tako nesto da dusa prezivi telo, dusa nije besmrtna.
8. Svaka osoba je slobodna da izabere i sprovodi u zivot ono sta veruje. Sloboda savesti je neophodna u pitanju vere i zivota.
9. Prava religija i nauka nisu suprotne jedna drugoj.

Posto je reformni pokret u Rusiji sve vise osvajao teren, pravoslavno svestenstvo videlo je u njemu velikog neprijatelja njihovom ugledu i moci i odlucilo po svakoj ceni ucini sve sto moze da ugusi reformu. Za postizanje ovih ciljeva neprijatelji su korisdtili intrige i politiku. Posle smrti svoje supruge, Ivan III ozenio je Zoeu (Sofiju) necakinju bizantijskog imperatora, koja je bila naklonjena katolicizmu.

Pravoslavna inkvizicija
U Moskvi se sastao sinod Pravoslavne crkve i pristalice reforme proglasio za "judajisticku jeres", koju je anatemisao. Ova anatema nije uticala na narod i pokret je nastavio da napreduje.
Sofija je planirala da njen sin Vasilije nasledi presto Ivana III, ali smetao joj je carev unuk Dimitrije koga je reformni pokret podupirao, zato je ona postala glavni neprijatelj pokreta.

Godine 1497. Vasilije, Sofijin sin, pobunio se protiv cara i pokusao silom da uzme presto, ali nije uspeo. Godine 1497. car je najavio svoga unuka Dimitrija za naslednika ruskog prestola i postavio ga za cara. Sofija je uticala na cara tako da je 1502. Vasilije bio proglasen za nasledika prestola. Dimitrije i njegova majka Helena baceni su u zatvor, i kada je Ivan III umtro, oboje su bili ubijeni.

Decembra 27. 1504. Moskva je bila svedok prvog inkvizitorskog spaljivana u Rusiji. Ivan Kuritsin, Dimitrije Konoplijev, Ivan Maksimov, i drugi na Crvenom trgu stavljeni su u drvene kaveze i zivi spaljeni.

Stari Ivan III, njegov sin car Vasiljije, Metropolit Simeon, drugi episkopi i ceo crkveni sinod okrivili su ih za "judaiziranje" i osudili ih na smrt. Iste zime, Ivan Rukavov, arhimandrit Jerevskog manastira, Kasijani i njegov brat Ivan, Gridia Levasnia, Dimitrije Pustoselov, i drugi "jeretici" bili su spaljeni zvog svoje vere. Ovi ljudi za vreme ustolicenja Dimitrije za cara bili su desna ruka caru, a bili su prisitnio i na Vasilijevom sudjenju, a sada su osudjeni kao kriminalci samo zbog svoje vere. I posle ovih ubistava uglednih ljude reformnog pokreta, reforma je i dalje imala svoje pristalice u narodu. Godine 1511. car Vasilije je bio primoran da pojaca progonstva ili bi pokret unistiti Pravoslavnu crkvu u Rusiji. Tako je refiormini pokret bio zbrisan na Kremlju, a Sofijini pomocnici triumfovali su.

Iako je reforma bila unistrena, ipak je 1551. sinod Pravsolavne crkve u kom je ucestvovalo 100 vodecih ljudi Crkve, usvojio zakljucak, koji do dan danas nije ponisten u Ruskoj Pravoslavnoj crkv. Ovaj zakljucak istice da ljudi pored praznovanja nedelje, mogu takodje da imaju bogosluzenja i u Subotu.14
Da su pravoslavni u Rusiji celim srcem prigrlili reformu i uskladili svoj zivot i verovanje sa Svetim pismo, u skladu sa Bozjim zakonom, verovatno ne bi postali zrtve ateizma u 20. veku.

Objasnjena i reference
1. Servitsky, "Opyt Issledovaniia Novgordskih Eretikov, ili ‘Zhidovstvuiushchih'" [Conclusion on the Research about the Heretics, or the "Judaizers" from Novgorod], Pravoslavnoe Obozrenie (Moscow: July 1862), pp. 303-304.
2. A. I. Klibanov, History of Religious Sectarianism in Russia (1860-1917), E. Dunn, tr.; S. P. Dunn, ed. (Oxford: Pergamon Press, 1982), p. 39.
3. E. H. Broadbent, The Pilgrim Church (New York: Fleming H. Revell Company, 1955), p. 323.
4. Oleg Zhigankov, Eretiki, ili Liudi, Operedivshie Vremia [Heretics or Christians Ahead of Their Time?] (Zaoksky, Russia: Istochnik Zhizni, 1996), p. 28.
5. V. L. Ianin, Novgorodskie Posadniki [The Rulers of Novgorod] (Moscow: Moskovsky Gosudarstvenyi Universitet, 1962), p. 387.
6. Buganov and Bogdanov, The Rebels in the Russian Orthodox Church (Moscow: Politizdat, 1991), pp. 19-31.
7. Ibid., pp. 19-65.
8. V. Botsianovsky, "Russkie Volnodumtsy" [Russian Free-Thinkers], Novoe Slovo (St. Petersburg, 1896) 12:171.
9. Buganov and Bogdanov, p. 48.
10. A. I. Sobolevsky, Logika Zhidovstvuiushchih i Taina Tainyh [The Logic of the Judaizers and the Mystery of Mysteries] (St. Petersburg, 1899).
11. I. Volozky, The Instructor (Moscow, 1994), pp. 44-45.
12. A popular place of assembly in a city—somewhat like the Greek city square—where citizens gathered to discuss important matters like war, peace, choosing a ruler or a bishop, and other questions.
13. Pskovskaia I Letopis', 1468-1470 [The Chronicles of Pskov, I: Years 1468-1470].
14. D. E. Kozhachnikov, ed., Stoglav [One-Hundred-Head Council] (St. Petersburg: Tipografiia Imperatorskoi Akademy Nauk, 1863), pp. 270, 271.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top