10 najvećih srpskih zabluda (po meni)

Kosovski mit je imao jasnu funkciju jačanja borbenog duha među Srbima u isčekivanju teških borbi i velikih žrtava tokom 19 veka.

Имао је улогу у чувању идентитета и као исправан путоказ за будућност. И зато су Косовска битка и мит велики, а не због неке пресудне борбе. Србија је изгубила на Марици.
 
Bitan jer se svaki nacionalni poraz pravda izdajom.
U stilu, mi Srbi bismo uvek pobedjivali da nije bilo izdaje, jer smo najbolji, najjaci, naj naj...

Da bi preuzeli odgovornost treba da se ratosiljamo mita o Brankovićevoj izdaji.
Treba lepo da kažemo, poraženi smo jer smo pogrešili, bili smo slabiji, loše smo procenili, a ne: kriv je ovaj ili onaj...

Srbi imaju BEZBROJ zabluda...Ovih deset su samo kap u moru.

Brankovic je inace bio jedan malo pametniji srpski vladar.

Kada je video da je bitka izgubljena - mudro se povukao.

Da se nije povukao niko od nas danas ne bi ovde tipkao.:cool:
 
1. Vuk Branković je izdao na Kosovu.
NETAČNO, Vuk Branković je bio hrabar hrišćanski vitez za koga ne postoje nikakvi dokazi da je izvršio izdaju

Ne postoje ni dokazi da je bio hrabar hriscanski vitez, ali je jasno zasto pristalice ovog rezima toliko svrbi Vuk Brankovic. :mrgreen:

2. Vidovdan je dobio ime po srpskom poganskom "bogu" Vidu, a krsne slave su sećanje na "bogove" kućne zaštitnike,
NETAČNO, Sveti Vit je hrišćanski svetac iz Južne Italije, a krsne slave imaju i katolici samo što ih zovu imendani.

Prvo, nije ,,poganski'' nego ,,paganski''.

Drugo, zar je neko stvarno mislio da je drugacije?

3. Srpska pravoslavna crkva je generator nacionalizma u Srbiji
NETAČNO, etnofiletizam je jeres koju crkva osudjuje, a izuzev pojedinačnih incidenata, crkva na čelu sa Njegovom Svetosti Pavlom, je uvek pozivala na toleranciju i dijalog sa svetom.

Medjutim, i tada ces naci antipravoslavne fanatike i nabedjene pravoslavce kao sto je Mirko Djordjevic, ,,nestranacki savetnik'' LDP-a koji SPC vidi kao izvor nacionalizma i antisemitizma. :dash:

4. Samo centralizovana Srbija je sigurna od separatizma
NETAČNO, pogledati Nemačku koja je iako ima u sastavu federalne jedinice jedna od najstabilnijih drzava sveta

Ma, vazi. Evo, da napravimo kompromis.

Umesto grcevitog drzanja za AP, neka vojvodina postane jedan od regiona decentralizovane Srbije, kao i svaki drugi, pa cu poverovati da nema skrivenih namera.

Ako je samo decentralizacije problem, ok, neka vojvodjanski autonomasi pokazu svoju konstruktivnost i dobre nemare, tako sto ce dati svoj doprinos decentralizaciji i regionalizacije Srbije, a odreci se svog autonomije pokrajine, jer, ako svi regioni Srbije budu decentralizovani i autonomni, cemu onda insistiranje na iskljucivo autonomnoj pokrajini kao takvoj.

5. Bez Kosova nema Srbije
NETAČNO, od 1815 do 1912, Srbija je funkcionisala bez Kosova kao država i Srbi su opstajali kao narod iako je Otomanska imperija bila mnogo manja sila od Amerike.

Srbija je funkcionisala sa delom teritorije pod neprijateljskom okupacijom. Nesto si pobrkao.

Nije stvar u tome da je Osmansko carstvo bilo manja sila od Ameriike, evc da je bilo veca sila od Srbije. ;)

6. Ne treba biti blizak sa državama koje priznaju Kosovo
NETAČNO, Sveti Sava je bio cenjen kao diplomata u svim državama koje su imale pretenzije na srpsku zemlju, od Vizantije do Bugarske.

S ovim se donekle slazem.

Stvar je u tome sto ti zagovaras saradnju sa narodima koji su neprijateljski nastrojeni, a ja bih pre pruzio ruku narodima koji imaju na vlasti marionetske rezime poput anseg, pa nicim nisu zasluzili animozitet srpskog naroda iako je njihova zvanicna drzavna politika protiv srpskih interesa.

Npr. Makedonija i Crna Gora, iz najblizeg okruzenja.

Sumnjam da bih ja ili bilo ko u Srbiji mogao nesto da promeni kada bi Bota prepoznao enzavisnost nekog dela njihove teritoriji u sklopu svoje proamerickoulizicke politike.

7. Rusija je planetarna sila
NETAČNO. Jeste sila, ali regionalna sila, jako daleko od globalne sile.

Niko nije ni tvrdio da jeste; bar ne ozbiljno, sigurno. Hvala Bogu da jos nema planetarnih sila; nekima malo fali, ali im fali.

8. Svet mrzi Srbe
NETAČNO, eto najviše puta smo u istoriji ratovali sa Vizantijom, pa smo ipak prihvatali civilizacijske tekovine iz Vizantije i danas su nam Grci odlični prijatelji

Jedina poenta koju si ti, izgleda, pokusao da dokazes je da je jedini nacin da neko zavoli Srbe to sto ce se Srbi biti medjunarodni plastelin.

Ili si pokusao da dokazes da svet ne mrzi Srbe primerom srpskog konformizma.

Sta god...

9. Evropa je antinacionalna i antihrišćanska
NETAČNO, u EU države zadržavaju suverenost, a u dobrom delu Evrope na vlasti su demohrišćani, a u nekim državama EU (Irska, Poljska) zabranjen je abortus jer je protivan verskim ubedjenjima gradjana

Mozda si mislio, antislovenskopravoslavna?

10. Sva srpska mudrost se nalazi u srpskom seljaku i u epskim pesmama
NETAČNO, srpska mudrost se nalazi i u delima Svetog Save, Dositeja Obradovića, Nikolaja Velimirovića, Radomira Konstantinovića, Borislava Pekica.,.. i mnogih drugih koji su ukazivali i na slabosti srpskog nacionalnog karaktera

E, sad si mi ga ulepsao na kraju s Vladikom Velimirovicem.

Svi prozapadno nestrojeni u Srbiji imaju izgleda tu ljoticevsku crtu koja ih spaja.

I taj na tvom avataru nije dzaba pekao zanat kod Habermasa, bivseg hitlerjugendovskog fanatika. :roll:
 
Ma, vazi. Evo, da napravimo kompromis.

Umesto grcevitog drzanja za AP, neka vojvodina postane jedan od regiona decentralizovane Srbije, kao i svaki drugi, pa cu poverovati da nema skrivenih namera.

Ako je samo decentralizacije problem, ok, neka vojvodjanski autonomasi pokazu svoju konstruktivnost i dobre nemare, tako sto ce dati svoj doprinos decentralizaciji i regionalizacije Srbije, a odreci se svog autonomije pokrajine, jer, ako svi regioni Srbije budu decentralizovani i autonomni, cemu onda insistiranje na iskljucivo autonomnoj pokrajini kao takvoj.
Зашто би уопште неко морао да се одриче нечега, по уставу и друге области у Србији имају право да се сами организују у регионе? Нико им не брани.
 
Ako nemaš dokaze onda NE MOŽEŠ reći da je bio izdajnik. Epske pesme nisu dokaz.

Имам доказе!
Надам се да ће и Мулунка да представи своје доказе које наводно има. :zcepanje:

Jedan od prvih (ako ne baš i prvi) koji je optužio Vuka za izdaju bio je Mavro Orbin i to negde krajem XVI veka kada je napisao svoje "Kraljevstvo Slovena". Njegova je verzija veoma razrađena i interesantna. Po njemu knez Lazar je udao ćerku Maru za Vuka Brankovića dok je drugu ćerku Vukosavu udao za Miloša Kobilića jednog plemića koji je bio odgojen na kneževom dvoru. U jednom momentu dve sestre su se tako posvađale oko muževa da je Mara (Vukova žena) ošamarila Vukosavu (Miloševu ženu) i to je do kraja dovelo do oružanog megdana između Vuka i Miloša. "Između ove dva sestre došlo je jednom do svađe. Vukosava je, naime, hvalila i pretpostavljala vrednost svoga muža Vuku Brankoviću, a to je Vukovu ženu Maru jako uvredilo, pa je ošamarila svoju sestru. Kad je ona to ispričala svome mužu, on je smesta potražio Vuka i sasuo na njega mnogo uvreda, te ga pozvao na megdan, da se vidi je li istina ono što je bila kazala njegova žena Vukosava" (Mavro Orbin).

U tom dvoboju Vuk je prošao jako loše i Miloš ga je zbacio sa konja, a potom nastavio da i dalje udara. Samo okolni plemići koji su ovaj dvoboj posmatrali uspeli su Vuka da spasu daljnjeg poniženja. Knez Lazar je pokušao da izmiri zavađene zetove, ali u tome uspeva tek prividno. Neposredno pred bitku na Kosovu iskoristio je Vuk priliku da se osveti i da lažno optuži knezu Miloša kako ovaj tobož sprema nekakvu izdaju. "Pošto je tada Lazar imao udariti na Turke, njegov zet Vuk ga je upozorio da pazi na Miloša, jer treba da zna da on u tajnosti šuruje s Turcima kako bi ga izdao" (Mavro Orbin). U vreme čuvene večere kod kneza dok su se dizale zdravice prebaci knez Milošu za navodnu izdaju želeći da vidi kako će ovaj da reaguje. Miloš se nije dao zbuniti već odgovori: "Nije sada vreme, kneže i gospodaru moj Lazare, da se prepiremo, jer je neprijatelj već u bojnom redu. Sutra ujutro pokazaću delom da je moj tužitelj klevetnik i lažov i da sam ja uvek bio veran svome gospodaru" (Mavro Orbin).

Sutradan pre početka bitke odjaše Miloš do Turaka i uspe da prevari stražu koja je okružila sultana te ga ova pusti kod njega. Prišavši sultanu Miloš se sagnuo, tobož želeći da mu poljubi ruku, i iznenada izvadi nož te ga zarije sultanu u trbuh. Ipak nije uspeo da pobegne pa ga Turci tu i ubiju. Ovakva pogibija sultana pre nego što je bitka i počela dobro je zaplašila sve one paše koje su okruživale sultana, tako da oni odluče da sve ovo sakriju od vojske da ne bi došlo do kakve panike. Za to vreme u srpskom logoru je nastala uzbuna jer su primetili da nema Miloša pa je izgledalo kao da se Vukova optužba o Miloševoj izdaji pokazala istinitom. To je u dobroj meri izazvalo strah pa je bilo čak predloga i za predaju. "Pošto je, dakle, Miloš na pomenuti način pobegao i vest se proširila u hrišćanskom taboru, ne znajući još uvek šta se desilo s Turčinom, neki zapovednici se počeše bojati za ishod stvari i govoriti da ne vide mogućnosti za spasenje. Oni su nagovarali ostale da bi najbolje bilo izbeći borbu i položiti oružje, te se pokoriti neprijatelju" (Mavro Orbin). Ovu moguću paniku u srpskim redovima uspeo je da spreči knez Lazar jednim retko lepim govorom koji je podigao već klonule duhove. Sam tok bitke je u samom početku išao u potpunu srpsku korist, ali dok je knez menjao konja izgubi ga vojska iz vida i odjednom svi pomisle da je on poginuo. Toga momenta počne panika i opšte rasulo koje kasnije ni knez nije mogao da zaustavi. Stoga je bio prisiljen i sam da potraži spas u bekstvu, ali mu konj upadne u neku rupu gde ga Turci kasnije nađu i zarobe. Nešto kasnije u turskom logoru kneza Turci i ubiju tako što mu odseku glavu.

U kasnijem tekstu Orbin navodi da je iz Srbije palo mnogo ugledne vlastele tokom ove bitke, ali da nije poginuo bosanski vojvoda Vlatko Vuković koji se sa dobro desetkovanom vojskom uspeo izvući. Izvukao se i Vuk Branković sa većinom svojih ljudi, ali ne zato što je imao sreću već zbog toga što je još od ranije imao takav dogovor sa sultanom Muratom. "Međutim, zet kneza Lazara Vuk Branković spasao se gotovo sa svim svojim ljudima, pošto je (kako neki kažu) imao tajne pregovore s Muratom da izda (kako je i učinio) svoga tasta da bi se dokopao njegove države" (Mavro Orbin).

Najstariji srpski letopis koji spominje Vukovu izdaju jeste onaj iz početka XVII veka koji kaže: "Godine 6897. (1389), pravednim sudom božjim, srpske velmože počeše često bivati nesrećni. Iste godine, 1. januara, bilo je pomračenje sunca, a u proleće udari na Srbiju Omar Amurat, sin Orhanov, i poče bitku s Lazarom, i pogibe tu Amurat od srpskog mača, ubijen od Miloša. Vladao je Amurat 60 godina, a posle njega sin Bajazit, koji je počeo rat s knezom Lazarom. Vojvode pak, izneverivši kneza, pobegoše, Vuk Branković i drugi."
 
Знаш ли где је сахрањен Вук Бранковић, где му је гроб ?

На Хиландару !

Сад се питај како то да највећи српски 'издајник' буде сахрањен на најсветијем српском месту !

Уф што ти је аргумент!
Чак и да је тачан, а није.
 
1. Vuk Branković je izdao na Kosovu.
NETAČNO, Vuk Branković je bio hrabar hrišćanski vitez za koga ne postoje nikakvi dokazi da je izvršio izdaju

2. Vidovdan je dobio ime po srpskom poganskom "bogu" Vidu, a krsne slave su sećanje na "bogove" kućne zaštitnike,
NETAČNO, Sveti Vit je hrišćanski svetac iz Južne Italije, a krsne slave imaju i katolici samo što ih zovu imendani.

3. Srpska pravoslavna crkva je generator nacionalizma u Srbiji
NETAČNO, etnofiletizam je jeres koju crkva osudjuje, a izuzev pojedinačnih incidenata, crkva na čelu sa Njegovom Svetosti Pavlom, je uvek pozivala na toleranciju i dijalog sa svetom.

4. Samo centralizovana Srbija je sigurna od separatizma
NETAČNO, pogledati Nemačku koja je iako ima u sastavu federalne jedinice jedna od najstabilnijih drzava sveta

5. Bez Kosova nema Srbije
NETAČNO, od 1815 do 1912, Srbija je funkcionisala bez Kosova kao država i Srbi su opstajali kao narod iako je Otomanska imperija bila mnogo manja sila od Amerike.

6. Ne treba biti blizak sa državama koje priznaju Kosovo
NETAČNO, Sveti Sava je bio cenjen kao diplomata u svim državama koje su imale pretenzije na srpsku zemlju, od Vizantije do Bugarske.

7. Rusija je planetarna sila
NETAČNO. Jeste sila, ali regionalna sila, jako daleko od globalne sile.

8. Svet mrzi Srbe
NETAČNO, eto najviše puta smo u istoriji ratovali sa Vizantijom, pa smo ipak prihvatali civilizacijske tekovine iz Vizantije i danas su nam Grci odlični prijatelji

9. Evropa je antinacionalna i antihrišćanska
NETAČNO, u EU države zadržavaju suverenost, a u dobrom delu Evrope na vlasti su demohrišćani, a u nekim državama EU (Irska, Poljska) zabranjen je abortus jer je protivan verskim ubedjenjima gradjana

10. Sva srpska mudrost se nalazi u srpskom seljaku i u epskim pesmama
NETAČNO, srpska mudrost se nalazi i u delima Svetog Save, Dositeja Obradovića, Nikolaja Velimirovića, Radomira Konstantinovića, Borislava Pekica.,.. i mnogih drugih koji su ukazivali i na slabosti srpskog nacionalnog karaktera
1. Verovatno je da nije bio, iako niko ne moze da tvrdi da definitivno nije bio. Fala bogu narod nije tesko obmanuti tako da sve shto dolazi iz tekovine takvih dogadjaja treba uzeti sa rezervom.

2. Ne bih znao.

3. Slazem se. SPC je trenutno puna partijski orijentisanih figura koje mesaju politiku tamo gde joj nije mesto. Skrnavljenje crkve i Boga ako mene pitate.

4. Protiv svake vrste centralizacije sam. Kad vidim kako zive dole u Srbiji, odma se zapitam zashto ti ljudi ne dobijaju novce koji im pripadaju. Svaka opshtina treba da zadrzava veci deo svojih para i da pravi svoj budzet.

5. Slazem se da se bez Kosova moze, i da gubitak istog nije smak sveta. Ionako, shta ce nam zemlja koja je trenutno puna Shiptara, i povodom chega mi ne mozemo nishta da uradimo, a da ne osiguramo sopstevnu propast. Treba ako je moguce uzeti sever Kosova, gde su Srbi i zavrshiti sa time. Ne mozemo doveka biti na Statusu Quo, i u bliskoj buducnosti ce morati da se prelomi. Ako rezultira ratom, Srbija ce upasti u depresiju iz koje se nece izvuci. Pri ovom natalitetu, rat vecih razmera, bi ubrzao nestanak Srba odavde, i obrisao nas kao naciju sa lica zemlje u sledecih 100 godina. Nase mesto bi zauzimali nasi susedi koji bi se polako doseljavali u prazne nekretnine kojima bi rezultirao ovaj rat i opadanje broja stanovnika.

6. Nikada ne treba prekidati diplomatske odnose sa drugim drzavama, osim naravno u objavi rata. To je potez kojim pokazujemo svetu da smo spremni da se zakrvimo sa svakim ko ide protiv nashih ideala.

7. Rusija definitivno jeste planetarna sila.

8. Svet je uglavnom neutralan povodom Srbije (kako je i logicno). U nekoliko zemalja Srbi su prikazani kao ratni zlocinci i s'toga ljudi imaju neshto negativniji odnos prema nama, ali gde god sam bio, niko me nije osudjivao zato shto sam Srbin.

9. Slazem se. Evropske drzave chuvaju svoje vrednosti i ideale.

10. Delom se nalazi u narodnoj zaostavstini, ali naravno i dobrim delom u zapisima istoricara i hronologa (kao i crkvenih sluzbenika. Ustvari neki delovi proslosti Srbije se nabolje mogu prikazati iz crkvenih zapisa).

Eto, to je neko moje vidjenje.
 
Poslednja izmena:
Прва тачка је истинита.

Није забележено да је Вук Бранковић издао на Косову што потврћује његов биограф.

Уосталом Срби су у косовском боју били победници и све Цркве у Европским градовима су то прославиле , сва звона су објавила победу српске војске и заустављање Турака.
 
Прва тачка је истинита.

Није забележено да је Вук Бранковић издао на Косову што потврћује његов биограф
.

Уосталом Срби су у косовском боју били победници и све Цркве у Европским градовима су то прославиле , сва звона су објавила победу српске војске и заустављање Турака.

1. Забележено је! Код Мавра Орбинија у 16. веку!
2. Који биограф? Први пут чујем да је Вук имао биографа.
 
1. Забележено је! Код Мавра Орбинија у 16. веку!
2. Који биограф? Први пут чујем да је Вук имао биографа.

To je najmanje 100 godina kasnije.
Istorijski izvori o kosovskom boju su vrlo sturi i o toku bitke se skoro nista i ne zna.Od ove bitke kje istorijski bila mnogo znacajnija (po posledicama) Maricka bitka. (a i tu ima puno izmisljotina- kao treci Mrnjavcevic i sl)

Istorija nisu bajke i romaneskne izmisljotine, nego stalno iscitavanje i tumacenje istorijskih izvora, sto neposrednijih,vremenski bliskih i sto manje pristrasnih, a to je citava nauka.Proizvoljne predstave i pristrasna tumacenja u cilju dnevno politickih poena ili opravdavanja politickih i teritoprijalnih pretenzija ne spada u ozbiljnu nauku, a toga je kod nas i previse i to kod nazovi autoriteta.....
 
1. Забележено је! Код Мавра Орбинија у 16. веку!
2. Који биограф? Први пут чујем да је Вук имао биографа.

Преписивач Пахомије на последњој страни рукописа ЛАВСАИК, у Пећкој патријаршији, записао два месеца после боја следеће:

"" :::Писа се ова књига Отачник, звана Лавсаик, у дане доброверног Вука Стефана /Бранковића/.Те године када су кнеза Лазара Турци убили, Мурата цара, Срби.Слава Богу за све"

Дакле да је Вук Бранковић био издајник, биограф и записничар га сасвим сигурно не би назвао ДОБРОВЕРНИМ.

О Победи српске војске сведочи такође и једно од сачувана два писма из Трогира , односно одговор Млетака краљу Твртку на писмо којим их обавештава о српској победи,у којем се изражава - "дивљење због победе Срба. (Константин Јирчек, Историја Срба, с 103) Текст одговора краљу Твртку је дат на латинском
 
Само сам хтео рећи да је Мавро Орбини пре неколико векова:
http://www.scribd.com/doc/6004188/Mavro-OrbinKraljevstvo-Slovena
писао о Бранковићевој издаји!
Што доказује да се издаја Вука Бранковића не помиње само у епским песмама него и код овог дубровачког историчара! Ја опет не тврдим да је Вук издајник, тиме нека се баве историчари, али тврдим да је већа вероватноћа да је био издајник него да није!
 
Преписивач Пахомије на последњој страни рукописа ЛАВСАИК, у Пећкој патријаршији, записао два месеца после боја следеће:

"" :::Писа се ова књига Отачник, звана Лавсаик, у дане доброверног Вука Стефана /Бранковића/.Те године када су кнеза Лазара Турци убили, Мурата цара, Срби.Слава Богу за све"

Дакле да је Вук Бранковић био издајник, биограф и записничар га сасвим сигурно не би назвао ДОБРОВЕРНИМ.

Ако ћемо прецизно пише: БЛАГОВЕРНОГ.

http://www.rastko.rs/kosovo/istorija/spisi_o_kosovu.html#_Toc741
Pisa se ova sveta knjiga Otačnik, koja se zove Lapsaitik, u dane blagovernog Vuka Stefana. Te godine kada Turci ubiše kneza Lazara, a cara Amurata Srblji. Hvala Bogu za sve.
 
У "Краљевству Словена", Орбини бележи Лазареву беседу на основу предања и , легенди и личног закључка.Ту износи квалитете српских витезова, њихову част и пожртвовање и у том смислу његово дело је више поетски него историјски тачно.
 

Back
Top