Reinkarnacija - iliti - sta biva posle?

Cinjenica je da covek poseduje duh, jer bez njega telo je samo materija u raspadanju. Ljudi poseduju dar usavrsavnja i kreativnosti, takodje i uspostavljanja kontrole nad sobom tj. svojim duhom. Kada dostigne odredjeni nivo (znanje), dusa nema vise potrebe povratka u telo. Zbog toga bih se slozio sa citatom "Vracace se dok ne naucite". To znanje se stice iskustvom i vaspitanjem.
Ne bih se slozio sa NAANCY90 "da je zivot sra*e", to samo zavisi od ugla pod kojim gledas. Zivot je mnogo dobro zezanje, samo treba to nauciti. ;)
 
SkySpirit:
Cinjenica je da covek poseduje duh, jer bez njega telo je samo materija u raspadanju. Ljudi poseduju dar usavrsavnja i kreativnosti, takodje i uspostavljanja kontrole nad sobom tj. svojim duhom. Kada dostigne odredjeni nivo (znanje), dusa nema vise potrebe povratka u telo. Zbog toga bih se slozio sa citatom "Vracace se dok ne naucite". To znanje se stice iskustvom i vaspitanjem.
Ne bih se slozio sa NAANCY90 "da je zivot sra*e", to samo zavisi od ugla pod kojim gledas. Zivot je mnogo dobro zezanje, samo treba to nauciti. ;)
objasni mi taj sjajni zivot, ako vec kazes da nije sra*e, jednog 17ogodisnjeg decka.....sta je njemu toliko lepo u zivotu???Da li je on uopste IMAO zivot???
 
'Postalo mi je jasno kako covek umire, i video sam da nije tesko. Ni lako. Nije nista. Samo se sve manje zivi, sve manje se jeste, sve manje se misli, i oseca, i zna, bogato zivotno kolanje presusuje, i ostaje tanki koncic nesigurne svesti, sve siromasniji, sve beznacajniji. I onda se ne desi nista, ne bude nista, bude nista. I nista, svejedno'

Telo se vraca Zemlji odakle je i poteklo.........a za dushu, ostaje nama 'optimistima' da verujemo u reinkarnaciju ;-)
 
- "Da li verujes u zivot posle rodjenja?"

- "Naravno. Nesto mora da postoji posle rodjenja. Mozda smo mi upravo
ovde da bismo se pripremili na ono, sto dolazi posle."

- "Gluposti, ne postoji nikakav zivot posle rodjenja. Kako bi to
uopste moglo da izgleda?"

- "Ne znam tacno, ali ce tamo sigurno biti vise svetla nego ovde.
Mozda cemo hodati i jesti ustima."

- "Kakve su to besmislice! Ne moze se hodati! Jesti ustima? Ma to je
skroz smesno! Nas hrani pupcana vrpca. I nesto cu ti reci: zivot posle
rodjenja je nemoguc - pupcana vrpca je i sad suvise kratka."

- "Ma ne, nesto sigurno postoji. Valjda ce sve biti samo malo
drugacije nego sto smo ovde navikli."

- "Ali odatle se jos niko posle rodjenja nije vratio. Rodjenjem se
zivot prosto zavrsava. Inace, zivot nije nista drugo, nego duga
teskoba u tami."

- "Pa, ne znam ja kako ce to posle porodjaja izgledati, ali cemo
sigurno videti mamu i ona ce se starati o nama."

- "Mamu? Ti verujes u mamu? A gde bi ona po tebi trebala da se
nalazi?"

- "Pa svugde oko nas! U njoj i zahvaljujuci njoj zivimo. Bez nje nas
uopste ne bi bilo."

- "Ja ne verujem u to! Nikakvu mamu nisam nikad video, pa je samim tim
jasno da nikakva mama ne postoji."

- "Ali, ponekad kad je tiho, mozes da cujes kako peva, ili mozes
osetiti kako miluje nas svet. Znas, ja stvarno verujem, da nas pravi
zivot ceka tek onda!"
 
Lutjena Tinuvjela:
Ova pričica me je podsetila na [font=Arial, Helvetica, sans-serif]U(u)tnapištimove reči iz epa o gilgamešu...
~Ne liče li jedno drugome novorođeno dete i smrt ~
brutalno ..
[/font]

Ali istinito.

Smrt druga strana novcica-rodjenja.
Da li mozes da zamislis da te nema? Ali stvarno?
Ne mozes?
Verovatno zato sto je istina.
Reinkarnacija ne postoji, ali inkarnacija da.
 
Reinkarnacija postoji i slavimo je uskoro, a to je uskrs. Katolička crkva je 1513. ukinula reinkarnaciju i uvela raj i pakao da bi lakše manipulisala i ispoljavala svoju političku volju. Kako je narod bio neobrazovan bilo je lako manipulisati. Da je opcija reinkarnacije ostala živa do danas, mnogi morali da vode računa kako danas žive i šta drugima rade, jer bi znali da će jednog dana sve to ponovo preživeti na svojoj koži. Ali nažalost nije tako, ali zato slavimo Uskrs uveliko ne razmišljajući kako i zašto.
 
Može se reći da duša čovekova živi dok se njegovi otisci još ocrtavaju na zemlji, među ljudima, mislima, delima, idejama, jednom koraku više. Na taj način živi kroz ostale, i rađa nas ponovo u novom obliku kao misli, novom otkriće! Umremo tako što nam otkaže srce, tako što više nemamo želja, i onih najsitnijih do pravljenja krupnijih koraka, i tako što naša dela ostanu za nama zaboravljena. Možda budemo večni u nekoj drugoj
dimenziji, gde se vreme pretače u beskonačni prostor. Večnost..
Nešto kao vizija jednog stepskog vuka..

Nekom to može poslužiti kao idealna kazna za zločin ponovnog rođenja. Agonija se nastavlja, učimo ono što ranije nismo mogli da razumemo, osetimo i primetimo. Ispravljamo, oblikujemo, dajemo i haotično se sudaramo sa svom energijom snage jednog života i smrti da bi u tom cikličnom procesu uvideli da ne vijamo kao nervozni pas smotuljak privezane šuškave kesice od cigara rep naših uobrazija i lenjosti, već zaista činimo krug, jedinstvo i celinu. Možda tada saznamo pravu svrhu svega toga, ali do tada svako treba da počne od sebe, ispravlja, oblikuje i stvara. Još uvek nije vreme da znamo, nismo dorasli, nismo sklopili krug ..
 
jeele:
Dakle, ovu temu sam zapocela i u naucna fantastika medjutim mislim da sam malo promasila...mozda malo vise...ejr sad i sama razmisljam pa mi se nekako ne uklapa tamo...

Nego, zanima me vase misljenje u vezi sa reinkarnacijom. Nekako mi je nelogicno da necije misli, stavovi i tako to, jednostavno nestanu... Da li je reinkarnacija zaista moguca? Ili se to ispoljava u drugom vidu?
Tema malo trazi maste, priznajem - mislim da sam je i zbog toga prvobitno stavila na naucnu fantastiku.

P.S. Bilo bi mi od velike pomoci kad bi mi odgovorili.

Mislim da ne postoji, mislim da nam je samo jako potrebno da verujemo da sve to smrt i to ima smisla, mislim da nam je tesko ostaviti sve sto smo stekli za vreme zivota, mislim da zelimo da imamo mogucnost da povratimo sve kasnije ponovo, mozda i a sto da ne, u sledecem zivotu ;)
U drugom vidu? Hmm... mozda kroz mastu ljudi u cijim secanjima zivis.
 
Lexa:
Šta da ti kažem za reinkarnaciju...? :confused: Od svih verzija – šta biva posle, ona mi je, nekako, najprivlačnija.
Hrišćanska ideja o raju mi je podjednako jeziva kao ona o paklu.
Mada, sad postoje neke priče kako se i hrišćani, tobože, rađaju po nekoliko puta...

Jedino ti mogu reći da ponekad u sebi pronađem neobjašnjivo razumevanje za određene situacije i bića. Zanimljiva tema, nadam se da neće propasti.

A koji to hriscanin kaze da se rodio nekoliko puta?
 

Back
Top