ANTE STARČEVIĆ (1823-1896), »pater patriae« ili hrestomatija zabluda jednog ludaka?

Pumpaj Dinstanović

Zaslužan član
Poruka
103.558
Na preporuku Urvana Hroboatosa uzeo sam malo da se vratim o ovom čoveku. Bila je tema, bila diskusija. Ja sam pitao više puta bi li mi neko mogao pokazati kakvo je nasleđe ovog čoveka. Pre dosta godina smo diskutovali, no uzeh Mirjanu Gros po UH preporuci (mada, izgleda, neplaniranoj), malo i Bandića i još nekoliko autora da vidimo šta sve piše. Preneću ovde poruke sa teme na pdf Politici jer mislim da su interesantne i da mogu biti osnov za otvaranje temeljne diskusije o Anti Starčeviću, njegovoj psihologiji, ulozi i zaslugama u istoriji.

starcevic-246x300.jpg


Nahvali Urvan Hroboatos čuvenu istoričarku Mirjanu Gros. Stalno je pominje evo veliki niz godina kao autoritet za pravaštvo. Hajde da vidimo šta žena kaže?

content


Mirjana Gros:
U spisu »Stranke« Starčević nije jasno izrekao tko su zapravo ti »Slavoserbi« prve grupe. No, kasnije on će doći dotle da ih uglavnom poistovjeti sa srpskim narodom u Hrvatskoj.
Mirjana Gros:
Iz njegova izlaganja postaje jasno da je prvu kategoriju «Slavoserba» iz spisa «Stranke u Hervatskoj» poistovjetio sa srpskim narodom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Po M. Gros, Starčević je imao pet različitih grupa Slavoserba, kako ih je posmatrao:
1) Na prvom mestu to su etnički Srbi
2) Na drugom mestu to su domaći izdajnici (Hrvati), oni koji se prodaju za pare strancima
3) Treća grupa Slavoserba jesu Hrvati lenčuge, uglađena hrvatska gospoda, inteligencija koja ne zna šta je vredan rad i trud i takođe izdajnici jer rade za tuđe interese (jer ih stranci i finansiraju(
4) Četvrta skupina su imigranti, koji se uopšte ne integrišu već se Hrvatska prilagođava njima (
)
5) Peta kategorija Slavoserba su rodoljubi-izdajnici. To su ljudi koji vole svoju domovinu, ali ne razmišljaju svojom glavom samostalno već se priklanjaju većini, što ih ipak čini delom izdajništva nacije

Što se tiče nav. citata i parafraziranja uglađene hrvatske istoričarke, sa tvoje strane se vidi samo kukanje što se navodno nešto izvlači iz konteksta, bez ikakvih dokaza da je nešto iz konteksta bilo izvučeno, niti šta je istina. A u odgovor na tvoje (po apsoltuno svakoj stavci neosnovane, kao što je svakome ko čita ovo jasno) optužbe, citiraću još malo Mirjanu Gros, odnosno njenu kritiku mišljenja Vase Bogdanova koji je pokušao razdvojiti Slavoserba kao političku kategoriju, a ne nacionalnu:

M. Gros:
V. Bogdanov je nastojao odjeliti pojam »Slavoserba« od srpskog i slavenskog imena kao »političku«, a ne nacionalnu kategoriju. [..] Srpsko i slavensko ime bilo mu je simbol ropskog mentaliteta, pa je od nosilaca srpskog imena očekivao da shvate kako imaju ropsko ime i da sav njihov pozitivni razvoj potječe odatle što im je hrvatski narod-gospodar udahnuo svoju dušu.

Evo još malo g-đe Gros:

M. Gros:
Hrvati su mačem u ruci izvojevali svoju postojbinu, oni su bili »narod u deržavi«, oni su se »hervali«, a nisu »prosili dronjke« od Bizantinaca kao Srbi.


Tomislav Ladan:
U razradbi i potkrepama svojeg pojma slavoserb Ante Starčević je barem trostruko pogrešio. Prvo, pogrešno je istovjetiti te i takve (sluganske ljude) sa svim Srbima u Hrvatskoj, to prije što ih je bilo i među pravašima i u rakovičkoj buni. Drugo, pogrešno je poistovjetiti takve pojedince sa Srbima izvan Hrvatske. Treće, pogrešno je izjednačiti ih s pretpostavljenim Srbima uopće, i to čak na takav način da se srpsko narodno ime upotrijebi kao pokudna oznaka i među drugim narodima (Francuzima, Rusima ili Nemcima), ili da se oko samog izvora njihova imena natrpa sve ono što je sužanjsko i odbojno — kako to pokazuju sastavci Ime Serb ili Pasmina slavoserbska po Hrvatskoj. [..] Provodeći takvo poistovjećivanje — oslonivši se ponegdje i na takav oslonac kao što je pasmina (soj ili rasa) — Starčević je omogućio i da mu tkogod priđe i rasistički [..] nije smio dopustiti da mu strast toliko prevlada nad razborom, te da napiše onako okrutne i netočne riječi o cijelom jednom narodu.

Ante Starcevic, Politicki spisi, izbor i predgovor Tomislav Ladan, Zagreb, 1971, str. 49.

ante-starcevic-politicki-spisi-slika-95310299.jpg

Za kraj uvodne poruke još malčice od Mirjane Gros:

M. Gros:
Posve proizvoljno, bez obzira na postojeće oblike manifestacije srpske i slovenske nacije i nacionalnih svijesti, on nastoji pretvariti svoje želje u stvarnost. On tvrdi da su tek prije sto godina »Slavoserbi, ljudi Rusie i Austrie« počeli nastojati da »ime serbsko učine narodnim imenom«, a da su ga prije četrdesetak godina počeli nametati Crnogorcima. »U našemu narodu, među Macedoniom i Nemačkom, osim Slavoserbah nitko nesmatra to ime narodnim«, kaže Starčević, zatvarajući oči pred stvarnošću. On pobija postojanje srpske povijest i književnosti, a »iztočno pravoslavnu« crkvu vidi tek od vremena ruskog cara Petra I. On uočava samo da se »nekakovo, nestalno pučanstvo carstva Turskoga povlači po hervatskih pokrajinah Turske«. Prebjeglo je u »dolnje Savo-Dravje« i južnu Ugarsku, a nazivalo se svim mogućim imenima, samo ne i srpskim, da bi se naposljetku pohrvatilo. On osuđuje isusovce, kojima predbacuje da su iz crkve izbacili hrvatski jezik, Petra Velikog, koji je pravoslavnu crkvu pretvorio u oruđe države, odnosno Rusiju, koja, uz pomoć »Slavoserba« i Austrije nastoji razdvojiti Hrvate vjerom. Starčević je izrazio svoje uvjerenje da je pučanstvo »iztočne cerkve« većinom od starine hrvatskom, a i ostalo se pučanstvo pretopilo u Hrvate. To, prema Starčeviću, hrvatsko pučanstvo, »Slavoserba« žele pretopiti u srpsko. On odlučno tvrdi da je isti slučaj i u kneževini Srbiji. Naime, ona nekadašnja »tuđa pasmina« ima osobito obličje i ćud ondje gdje se nije pomiješala s hrvatskom »pasminom« i podliježe porumunjivanju. Izrekao je i ovo »proročanstvo«: »...ako serbština i nadalje ostane iovako osamljena, ako se Serbi nezauzmu za Hervaštinu, ter se iz nje neokrepe, za kakovih sto godinah slušati će se u Beogradu ovaj isti jezik, koji se danas sluša u Bukureštu. Serbi neimaju snagu uzdržati svoju narodnost, na toj narodnosti neda se gradit.«

Je li slučajnost što Starčević u Srbijancima vidi baš buduće Rumune?
 
Poslednja izmena:
Ante Starčević, jedan u nizu konvertita sa srpskog govornog ( i etničkog) područja...Ukratko budala..Da su nas takvi zaobišli bilo bi mnogo, mnogo bolje po sve..

- - - - - - - - - -

Slavene, zar stvarno onih 5 ili 6 nebuloznih starčevićevih grupa zaslužuje temu ?

Zanimljivo da Srbi postaju Hrvati, ali Hrvati ne postaju Srbi.
Gotovo 100% jednosmeran proces...
 
Verovatno ima nekih primera i u obrnutom smeru, medjutim takav proces nije ničija agenda, niti je u interesu psolutno svake velike sile od Vatikana, Au,Mlečana nekada itd...

Istraživao sam dosta taj fenomen, Jarčević ima dobru knjigu "Bivši Srbi". Korisno ju je pročitati. Malo ih se vrati, čak i kad nedvosmisleno otkriju (znaju) svoje poreklo.
Ali ne vidim nikakvu zaveru u tome. Ne može Vatikan da manipuliše svakom ličnom odlukom svakog čoveka, to je već bežanje od personalne odgovornosti i traženje krivaca za sve loše što te snašlo.
To je dosta gubitnički odnos prema životu...
 
Interesantno nešto mnogo veli Ivan Mužić (Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, str. 31):

content


Ivan Mužić:
Iako suočen s vjerskim državama (Turska, Srbija), ovaj sin pravoslavne majke (Milice rođene Bogdan), kojega su profesori u Zagrebu nazivali Vlahom...

muzic_hrvatska_politika_i_jugoslavenska_ideja_3.jpg


Dakle, u studentskim danima Starčevićevi nastavnici su ga zezali zbog svog porekla, s majčine strane. Koliko je ovo stvorilo određene komplekse i, na izvestan način, uslovilo štvari koje će se docnije desiti?

Kakav je bii Ante Starčević kao klinac, pre izgradnje nacionalne stvesti? Da nije, na putu identitetskog lutanja, u početku više bio vezan za mjku te se sa njom i identifikovao?
 
Poslednja izmena:
Geneza oca domovine

1. Uzrok:
UZhVbOf.jpg


Original:





Ante Starčević piše molbu Ministarstvu prosvete Srbije – prijavljuje se na kurs za profesora matematike.,,Što se tiče jezika, u kome se imaju znanosti predavati, držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin.“
Izvor:
Mesto čuvanja originala, Arhiva Srbije pod brojem : (Licej – L 1838-1863, P.981, od 30.VIII 1851).




„Čovek koji je iz ličnih frustracija Srbe nazivao „sluganjskom pasminom“, sam se potpisao na molbi „ponizni sluga“.
Molba Anta Starčevića beogradskom Liceju, da bude primljen za profesora matematike. Tada još uvek nije bio Hrvat, čak ni politički, nego se izjašnjavao geografski, kao Ličanin. Nakon odbijanja molbe, postaje težak srbofob i na kraju začetnik ustaške ideje, te se slavi kao „otac Domovine“ u Hrvatskoj.
Ekskluzivno, po prvi put u serbskoj javnosti, fragmenti pisma Anta Starčevića, Visokom Knjaževskom Popečiteljstvu, mesto čuvanja originala, Arhiva Srbije pod brojem: (Licej – L 1838-1863, P.981, od 30.VIII 1851).


4488004_orig.jpg


,,Visoko Knjaževsvo Popečiteljstvo“Ante Starčević Ministarstvu prosvete – prijavljuje se za profesora matematike.
Visoko Knjaževsvo Popečiteljstvo,
Na natečaj, koji je visoko Popečiteljstvo 23. srpnja t.g. za stolicu iz matematičkih znanosti na beogradskom Liceu razpisalo, podpisani, osećajući u sebi snagu, za moći službu s napomenutim mestom skopčanu dostojno obnašati, usuđujem se moju preponiznu molbenicu prikazati, i prositi, da bi mi visoko Popečiteljstvo to mesto podeliti dostojalo.
Razloga, na koje bi u tu svrhu, prošnju oslonio,ne imam izvan toga, da sam još god.1848. iz ovih znanosti stroge izpite podneo,što će visoko Popečiteljstvo uvideti iz proklopljenoga pod 1 ) prepisa doktorske povelje.1
Što se tiče jezika, u kome se imaju znanosti predavati,držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin i da sam u jugoslovenskom književnom jeziku u god.1849. za učitelja iz mudroslovja na Zagrebačkoj akademiji tako, da sam zboru mojih pismenih i ustmenih odgovora na predložena pitanja, na prvom mestu bečkom Popečiteljstvu predložen, što će visoko Popečiteljstvo iz svedožbe pod 2) uvideti 2. Rešenje ove stolice još ni sad nije došlo.
Znanosti druge, u odsek mudroslovni spadajuće i druge jezike, kojih pet znam,u ovu svrhu, suđinm da nije vredno pominjati.
Ako mi visoko Popečiteljstvo to mesto poveri, nastojati ću rečju i činom, da očekivanju Popečiteljstva odgovorim.
Međutim moju poniznu prošnju svesrdno preporućujuć, s dubokim iskrenim štovanjem ostajem
Visokog Popečiteljstva
ponizni sluga
Antun Starčević
doktor iz mudroslovja
Original. AC. MPs. 1851 , II. 365.
—————–
Napomena: Pismo je pisano ćirilicom
1 I 2 Prilozi se izostavljaju.
3 Ante Starčević (1823 – 1896 ),teoretičar i ideolog Stranke prava u Hrvatskoj.
Izvor i naziv dela:
Licej 1838 -1863 Zbornik dokumenata,arhivska građa o univerzitetu u Beogradu
Autor: Redakcija Dr.Radoš Ljušić
Štampa: Univerzitet u Beogradu Savremena administracija
Godina: 1988. Beograd
Pismo: ćirilica

- Odbijen.


2. Posledica:

ante-starcevic-pasmina-slavoserbska-po-hrvatskoj-1-638.jpg

Nema dalje.
 
Sve je to pre koji mesec moglo da se pročita na srbin.info. Detaljno ispreturana biografija, nema tu ništa novo da se pročita. I dalje se pasionirano bavimo bivšim Srbima, a Srbi u enklavama na Kosovu zanimaju nas kao poplave u Indoneziji. Šiptari privedu Francuza koji skuplja humanitarnu pomoć za Srbe, blam neviđeni. Mi smo klub teortičara i cinika, ko istupi iz kruga postaje tema broj 1. I sve što smo o njemu mislili počećemo na glas da govorimo među sobom. A pre toga nam je bio brat...
 
Sve je to pre koji mesec moglo da se pročita na srbin.info. Detaljno ispreturana biografija, nema tu ništa novo da se pročita. I dalje se pasionirano bavimo bivšim Srbima, a Srbi u enklavama na Kosovu zanimaju nas kao poplave u Indoneziji. Šiptari privedu Francuza koji skuplja humanitarnu pomoć za Srbe, blam neviđeni. Mi smo klub teortičara i cinika, ko istupi iz kruga postaje tema broj 1. I sve što smo o njemu mislili počećemo na glas da govorimo među sobom. A pre toga nam je bio brat...

Zapravo ne radi se o srbin.info; tu je reč samo o preuzimanju sa vidovdana: https://vidovdan.org/info/kako-je-ante-starcevic-od-srbina-licanina-postao-hrvat/

Ne bih se slo\io da nema novo šta da se pročita; podaci kao npr. da su ga početkom 1840-ih godina nastavnici u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji koju je pohađao, zvali Vlahom.

Evo recimo, pogledajmo šta kaže Stejan Radić o Starčeviću. On pokušava Starčevićevu srbofobiju pripisati Mađarima, pre nego Hrvatima; sledeći citat je iz (zabranjene) knjižice koju je sastavio u Zemunu i posle štampao u Sisku kod Janka Dujaka 1902. godine, a koja je poslužila i kao programski temelj buduće Seljačke stranke (Kako ćemo iz našega zla u dobro, str. 33):

Vobeckus.jpg


Stjepan Radić:
Starčević se naime školovao u Pešti i tu je zamrzio Srbe, kako ih mrze gotovo i svi Madžari.

arhiva.jpg
 

Prilozi

  • Vobeckus.jpg
    Vobeckus.jpg
    17,8 KB · Pregleda: 28
Poslednja izmena:
Starčević je poreklom od hercegovačkih starčevića, dakle nedvosmisleno ima srpsko poreklo i po ocu i po majci.

- - - - - - - - - -

Rekao bih na žalost...

Отац му је био лички Буњевац. Његови преци по оцу су дошли у Лику крајем 17-ог века из западне Херцеговине. Буњевци су Срби католици (штокавци), код којих изразито доминира прото-српска хаплогрупа I2-PH908. Вероватно је и сам Старчевић био носилац ове хаплогрупе.
Презиме Старчевић је врло често код православних Срба, пуно чешће него код Хрвата.

Мајка му је била православна Српкиња, такође из Лике. Звала се Милица (девојачко презиме јој је било Богдан) https://sr.wikipedia.org/wiki/Анте_Старчевић#Биографија
 
Poslednja izmena:
Отац му је био лички Буњевац. Његови преци по оцу су дошли у Лику крајем 17-ог века из западне Херцеговине. Буњевци су Срби католици (штокавци), код којих изразито доминира прото-српска хаплогрупа I2-PH908. Вероватно је и сам Старчевић био носилац ове хаплогрупе.
Презиме Старчевић је врло често код православних Срба, пуно чешће него код Хрвата.

Мајка му је била православна Српкиња, такође из Лике. Звала се Милица (девојачко презиме јој је било Богдан) https://sr.wikipedia.org/wiki/Анте_Старчевић#Биографија

Pa da, on sebe u startu nije ni smatrao Hrvatom....
 
Pa da, on sebe u startu nije ni smatrao Hrvatom....

Да, а онда је постао "отац" хрватске нације. Хрвати га држе ни мање ни више него за "оца" нације.

Он је био један демонизовани психопата. Његова идеологија која се примила код Хрвата је доста допринела да се деси Јасеновца тј. генецида над Србима и допринела је константној болесној мржњи Хрвата према Србима.
Идеологија Анте Старчевића, католичка црква и колективни конвертитски комплекс Хрвата према православним Србима су узроци хрватске патолошке мржње према Србима.
Да се пхипопата Анте Старчевић никад није родио, нашао би се неки други лудак који би ишао његовим путем.
 
Poslednja izmena:
Sve je to pre koji mesec moglo da se pročita na srbin.info. Detaljno ispreturana biografija, nema tu ništa novo da se pročita. I dalje se pasionirano bavimo bivšim Srbima, a Srbi u enklavama na Kosovu zanimaju nas kao poplave u Indoneziji. Šiptari privedu Francuza koji skuplja humanitarnu pomoć za Srbe, blam neviđeni. Mi smo klub teortičara i cinika, ko istupi iz kruga postaje tema broj 1. I sve što smo o njemu mislili počećemo na glas da govorimo među sobom. A pre toga nam je bio brat...

Sve ste to mogli pročitati pre 12 godina kada sam pročitao Psunjskog i postavio na interent:


Što se tiče Ante Starčevića, možda on i ne bi razvio onakvu otrovnu ideologiju da su mu Srbi uslišili molbe. On je odmah po završenim studijama podneo molbu zagrebačkoj pravoslovnoj akademiji da ga angažuje za nastavnika. („Hrv. List" od 8. VIII. 1939.). Kad tu nije primljen, obratio se 20. avgusta 1851. godine „Visokokneževskom popečiteljstvu“ u Beogradu sa molbom da ga primi za katedru matematike na beogradskoj visokoj školi. U toj svojoj molbi Starčević ne kaže da je Hrvat, već doslovice veli: „…držim dosta napomenuti samo to, da sam rodom Ličanin“. Na kraju molbe, koja je primljena pod brojem P. 981 od 30. VIII. 1851. godine u Beogradu, Starčević uverava srpsku vladu, da će „riječju i činom“ odgovoriti očekivanju visokog popečiteljstva, pa završava: „Visokog popečiteljstva ponizan sluga Antun Starčević doktor iz mudroslovlja."



st_zps90743371-1.jpg

Ante Starčević - Pasmina Slavoserbska po Hervatskoj, Zagreb, 1876, str.29.

It runs in the family:

220px-David_Star%C4%8Devi%C4%87.jpg

David Starčević, 1865,
content


Jedan narod triju vera.


Zapravo ne radi se o srbin.info; tu je reč samo o preuzimanju sa vidovdana: https://vidovdan.org/info/kako-je-ante-starcevic-od-srbina-licanina-postao-hrvat/

Ne, nego ovde, u septembru 2015:

http://www.tragovi-sledi.com/zanimivosti/2187-анте-старчевић-о-србима
 
Отац му је био лички Буњевац. Његови преци по оцу су дошли у Лику крајем 17-ог века из западне Херцеговине. Буњевци су Срби католици (штокавци), код којих изразито доминира прото-српска хаплогрупа I2-PH908. Вероватно је и сам Старчевић био носилац ове хаплогрупе.
Презиме Старчевић је врло често код православних Срба, пуно чешће него код Хрвата.

Мајка му је била православна Српкиња, такође из Лике. Звала се Милица (девојачко презиме јој је било Богдан) https://sr.wikipedia.org/wiki/Анте_Старчевић#Биографија

Zapadna Hercegovina je od samog početka većim dijelom bila ukljucena u sastav hrvatske knezevine po DAI, dakle u onom najuzem smislu gdje se pobrojavaju županije Hrvata, čak i da su pojedini djelovi bili izvan Hrvatske opet je to neko granično područje gdje nema ama baš nikakvog razumnog razloga tvrditi da ga nastanjuju samo Srbi sa sve proto srpskom haplogrupom. Kao što nema nikakvog razloga misliti da su Srbi(ko god to bio tad) imali PH908 a Hrvati(ko god to bio tad) ne u to vrijeme. Na kosturima Pečenega, Huna, Avara i slicno su cesto razlicite haplogrupe(J,R1a i druge) nema razloga vjerovati da su Srbi ili Hrvati bili ikakva iznimka od opće-svjetskog pravila da se narodi nikada ne djele po haplogrupama.

Narjecja su promasena stvar zato jer su Srbi i Hrvati postojali kao plemena dok se opce slavenski jezik uopce nije diferencirao na pojedine jezike, a kamoli narjecja. Naprosto stvar je logike, Hrvati i Srbi su prethodili narjecjima i nikada se nisu djelili po njima, samo se srpskoj inteligenciji(i to djelomično) u određenom periodu učinilo zgodno naprosto proglasiti da su svi štokavci Srbi(bez ikakve verifikacije na terenu!?!) i natrpati u štokavsko narječje sve od torlačkog (koji više vuče na bugarski) do ikavskog iz Sinja(koji ima velike slicnosti sa čakavskom ikavicom iz Splita).

Hrvate se prigodno svodi na šaku čakavaca po otocima sa sve Istrom koja nikada nije bila u sastavu Hrvatske u srednjem vijeku.

Niđe logike niđe veze.
 
Да, а онда је постао "отац" хрватске нације. Хрвати га држе ни мање ни више него за "оца" нације.

Он је био један демонизовани психопата. Његова идеологија која се примила код Хрвата је доста допринела да се деси Јасеновца тј. генецида над Србима и допринела је константној болесној мржњи Хрвата према Србима.
Идеологија Анте Старчевића, католичка црква и колективни конвертитски комплекс Хрвата према православним Србима су узроци хрватске патолошке мржње према Србима.
Да се пхипопата Анте Старчевић никад није родио, нашао би се неки други лудак који би ишао његовим путем.

Ne bih bio siguran da se tako može reći. Starčević je bio vrlo specifična ličnost. Ne po pitanju srbofobije, već uopšteno govoreći; po prostakluku, manitosti, itd...Starčevićevi savremenici i biografi, pišu vrlo oštro o njemu. U prethodnoj poruci postavio sam opasku Radića, ali evo da bacimo pogled na to šta piše kanonik Franjo Iveković, profesor na zagrebačkom univerzitetu (i jedno vreme i rektor). Iveković je objavio u Zagrebu 1905. godine jednu vrlo interesantnu biografiju o Starčeviću: Dr. Ante Starčević. Značajne crte o njemu. Ante Starčević je nazvao Sv. Jeronima svinjčem dalmatinskim prema Stjepanu Rihtariću (str. 13):

svinjce.jpg


Evo šta je tvrdio Franjo Šagovac (1826-1883), koji je studirao sa njim u Pešti (str. 16, 17 istog dela):

Sagovac1.jpg

Stagovac2.jpg


Franjo Iveković:
Pokojni naš kanonik Dr. F. Šagovac († 16. III. 1883.) bivši nam u Pešti suučenik Ante Starčevića, pripovijedao nam je više puta, da je Ante i u klerikatu bio pravi čudak, ali ne čudak, koji je privlačio, nego koji je odbijao. Vrijedno je znati, što je Ante tada svojim drugovima pripovijedao. Govorio im, da je on majku svoju do svoje devete godine sisao. Kada bi se povratio od koza ili iz škole, zavikao bi iza svega glasa: ,Majo, ja bi sisao!' Donio bi sa sobom tronožac, na koji bi stao, pa bi mater stojećki sisao.

Sa iste potonje stranjice Ivekovićevog dela, o Starčevićevom odnosu prema Srbima:

F. Iveković:
Mati Starčevićeva – Milica – bila je pravoslavne vjere (vidi Hrvatska Misao, God. I. Zagreb, 1902. str. 111. 112.), dakle vjere Srpske, ili kako bi sam Starčević rekao: Slavoserbske. Za dijete, kojemu su roditelji različne vjere ili naroda ili plemena, drži se općenito, da je φιλομητωρ (materoljubivo), t. j. da ono više prianja za vjeru, narod ili pleme matere svoje nego li oca; ali i u tom je Starčević izuzetak: njemu nije bilo do katoličke vjere ništa, no pravoslavnu je upravo prezirao, i Srbalja njemu nije bilo na svijetu, i Slavoserb je njemu najgnusnije stvorenje pod suncem.

Nije voleo rimokatolike, o pravoslavlju mislio najgore, ubedljivo, a najbolje mišljenje imao o islamu, po pričanju Ivana Kukuljevića Sakcinskog (str. 18):

Turska.jpg


Starčević odreče, kako se uvjerio, koliko je mogao, da su sve vjere ništa: samo Turska nješto vrijedi, a sve ostale baš ništa.

Jasno je da su klerikalci Starčevoća uzeli na zub iz razloga što nije bio religiozan čovek; nije bio ni hrišćanin, uopšte. Štaviše, Starčević ih je u svom ateizmu živcirao kada je jednom prilikom pokušavao dokazati da Bog uopšte ni ne postoji. Ali ono što u celoj priči oko Starčevića, protivnika religije, stoji interesantno jeste ova opaska o mekom stavu prema muslimanima, kod kojih ima nešto što valja.

220px-Franjo_Ivekovi%C4%87.jpg
kukuljevic.jpg
 
Poslednja izmena:
U vezi poistovećivanja slavosrpskog termina sa Srbima, s obzirom da smo već pomenuli Mužića, ne bi bilo zgoreg istaći da i on tvrdi du ništa preterano drugačije od Gros i Ladana (str. 31):

Muzic.jpg


I. Mužić:
Međutim, on je i sve pravoslavne koji su se osjećali Srbima, a koji su po njemu bili Hrvati, smatrao slavoserbima.

Inače, a u vezi povlačenja jednakosti između Karadžića i Starčevića koje je često popularna tema u Hrvatskoj, iako se nažalost ni Mužić nije bavio kritičkim poređenjem ove dve istorijske ličnosti, on je jednu stvar (za početak) dobro primetio:

Kepchured.jpg


I. Mužić:
Za razliku od Vuka koji nije sve Hrvate smatrao Srbima, Starčević je sve južne Slavene smatrao Hrvatima...

Inače, neko će možda reći da su tri navedena autora iz socijalističkog razdoblja bili pod uticajem ideološke prizme bratstva i jedinstva, koja je možda uticala na određene svetonazore (pa tako i na tendenciju podvlačenja jednakosti između Karadžića i Starčevića, iako je ona podosta neutemeljena). Neko će reći, možda baš UH, da je Gros tako zbog Tita i Jugoslavije morala pisati, te preporučiti šta je objavljivala poratno, nakon raspada SFRJ i u vreme suverene i nezavisne Republike Hrvatske. Pa, hajdemo videti šta piše na 341. stranici velike studije koju je izdala u Zagrebu 2000. godine (Golden marketing), Izvorno pravaštvo: ideologija, agitacija, pokret:

content


M. Gros:
Iz njegova izlaganja postaje jasno da je prvu kategoriju "Slavoserba" iz spisa "Stranke u Hervatskoj" poistovjetio sa srpskim narodom...govorio [je] o srpskim seobama, pri čemu je prikazao "pasminu" sposobnu samo za krađu i razbojstvo, uvijek spremnu za svako zlo..

000090_3.JPG


1906899.jpg
 
Poslednja izmena:
Zapadna Hercegovina je od samog početka većim dijelom bila ukljucena u sastav hrvatske knezevine po DAI, dakle u onom najuzem smislu gdje se pobrojavaju županije Hrvata, čak i da su pojedini djelovi bili izvan Hrvatske opet je to neko granično područje gdje nema ama baš nikakvog razumnog razloga tvrditi da ga nastanjuju samo Srbi sa sve proto srpskom haplogrupom. Kao što nema nikakvog razloga misliti da su Srbi(ko god to bio tad) imali PH908 a Hrvati(ko god to bio tad) ne u to vrijeme. Na kosturima Pečenega, Huna, Avara i slicno su cesto razlicite haplogrupe(J,R1a i druge) nema razloga vjerovati da su Srbi ili Hrvati bili ikakva iznimka od opće-svjetskog pravila da se narodi nikada ne djele po haplogrupama.

Narjecja su promasena stvar zato jer su Srbi i Hrvati postojali kao plemena dok se opce slavenski jezik uopce nije diferencirao na pojedine jezike, a kamoli narjecja. Naprosto stvar je logike, Hrvati i Srbi su prethodili narjecjima i nikada se nisu djelili po njima, samo se srpskoj inteligenciji(i to djelomično) u određenom periodu učinilo zgodno naprosto proglasiti da su svi štokavci Srbi(bez ikakve verifikacije na terenu!?!) i natrpati u štokavsko narječje sve od torlačkog (koji više vuče na bugarski) do ikavskog iz Sinja(koji ima velike slicnosti sa čakavskom ikavicom iz Splita).

Hrvate se prigodno svodi na šaku čakavaca po otocima sa sve Istrom koja nikada nije bila u sastavu Hrvatske u srednjem vijeku.

Niđe logike niđe veze.

Хрвата данас има рецимо 5 милиона (је л’ тако?). Колико их је могло бити у та давна времена? Милион? Пола милиона? Замисли сад тако малобројан „народ” који говори трима међусобно неразумљивим језицима. Шта их је тада везивало у „исти народ”? Ђе је ту логика, ђе веза? Па да имаш брата близанца који говори фински, чак и да један од вас зна да сте браћа, не би то могао саопћити оном другом јер се просто – не разумијете.
 
Poslednja izmena:
Хрвата данас има рецимо 5 милиона (је л’ тако?). Колико их је могло бити у та давна времена? Милион? Пола милиона? Замисли сад тако малобројан „народ” који говори трима међусобно неразумљивим језицима. Шта их је тада везивало у „исти народ”? Ђе је ту логика, ђе веза? Па да имаш брата близанца који говори фински, чак и да један од вас зна да сте браћа, не би то могао саопћити оном другом јер се просто – не разумијете.

Hrvata na ovim prostorima ima oko 4,5 milijuna. U dijaspori je jos oko 2,5 milijuna.

Srba na ovim prostorima ima oko 7,5 milijuna i jos jedno 2,5 milijuna u dijaspori.

A ovo ostalo ne znam što hoćeš reći. Kajkavski prostori se čvršće integriraju u Hrvatsku od 16.og stoljeća uz povremene prijašnje "izlete" i veze. A koliko je Hrvata bilo i kada(u srednjem vijeku) je irelevantno koliko i nemoguće za utvrditi. Kao što nije relevantno koliko je bilo Srba, Bugara, Čeha ili bilo koga drugog.

Današnja " Središnja Hrvatska" je bila centar gdje su se smjestili svi preostali velikaši "stare Hrvatske" kao i oveća količina naroda koja je utekla pred Turcima i pomješala se sa kajkavcima. Tu su sazivani sabori, tu je sva 5 stoljetna diplomatička građa , tu je formiran politički i gospodarski centar Hrvatske, usljed povijesnih okolnosti jasno. Kao što je centar Srbije postupno preseljen daleko sa juga i ugrubo danasnjeg Kosova i Makedonije daleko na sjever u Vojvodinu(habz.kraljevstvo 18.og st) i Beograd.

Hrvatska je postupno uspjela reintegrirati te svoje bivše južne krajeve, i to samo djelomično. Srbija je te južne krajeve uglavnom izgubila ali je zato proširena na sjever i zapad(RS brojim kao Srbiju, jer to u suštini i jest).
 
Šta Hrvatska nije uspela da reintegriše?

Tursku Hrvatsku, naprimjer. Iako je bilo pokušaja oko 1718. ako se ne varam.

https://en.wikipedia.org/wiki/Turkish_Croatia#/media/File:Upravni_zemljevid_Ilirskih_provinc_leta_1813.jpg

Naravno, zbog izmjenjene etničke slike,to je danas neopravdano, kao što su se Srbi povukli s juga tako i Hrvati otprilike u istom smjeru. Ne bi trebalo za tim žaliti.

Ali što ja to tebi pričam pošto sigurno imaš svoj set definitivnih istina. Svi Slaveni su Srbi i tako to..Balkan počelo Slavena, Srbi do Kamčatke.
 
Poslednja izmena:
Tursku Hrvatsku, naprimjer. Iako je bilo pokušaja oko 1718. ako se ne varam.

https://en.wikipedia.org/wiki/Turki...avni_zemljevid_Ilirskih_provinc_leta_1813.jpg

Naravno, zbog izmjenjene etničke slike,to je danas neopravdano, kao što su se Srbi povukli s juga tako i Hrvati otprilike u istom smjeru. Ne bi trebalo za tim žaliti.

Ali što ja to tebi pričam pošto sigurno imaš svoj set definitivnih istina. Svi Slaveni su Srbi i tako to..Balkan počelo Slavena, Srbi do Kamčatke.

Pominjao si hrvatske južne krajeve, pa nisam znao na šta misliš. Pominješ tzv. tursku Hrvatsku "naprimjer", pa te molim da navedeš ostale primere.
 

Back
Top