postoje li pravi prijatelji

kameleon65

Gost
Poruka
49
Pozdrav svima!

donedavnbo sam se druzila sa jednom osobom koju sam smatrala istinskom prijateljicom. U jednom trenutku života puno mi je pomogla. Onda smo se počele intenzivno družiti. Ona je meni pričala svoje probleme, ja njoj svoje, Nekada sam je znala satima slušati kako mi priča o ovome ili onome. No, u proteklih par mjeseci, kad sam ja zapala u velike probleme, ona je nekako počela da se udaljava, postepeno. Drugi su mi pomogli da se izvučem iz problema, a ona ne. Imala sam osjećaj da je moji problemi nerviraju i guše. Ali sve sam se nadala kad se sve to riješi da ćemo se opet družiti. Početkom ove godine nazvala me i tražila od mene da joj preko telefona objasnim neke stvari vezane za kompjuter, nije znala napraviti svoju e-mail adresu. Zar ne bi bilo logičnije da me pozvala kod sebe da joj na licu mjesta pokažem kako se to radi? Ne, valjda je mislila da će brzo skontati preko telefona, I potrošile smo četiri sata a ona nije ništa shvatila. Ja nisam mogla i pored najbolje volje da preko telefona "uđem" u njen kompjuter i da joj napravim to što treba, Pomalo već iznervirana rekla sam par grubljih šala na račun njenog znanja. Par dana kasnije poslala mi je poruku u kojoj kaže kako se ne možemo do daljeg družiti jer sam je jako uvrijedila i da je shvatila da naše prijateljstvo nije bilo iskreno?????
 
Ne postoje pravi ni krivi prijatelji.
Postoje samo prijatelji.
Manji i veći.

Ostaje još da kažem da moramo imati svoju definiciju prijatelja.
Ko nema svoju, evo mu moja :
Prijatelj je onaj ko ti prija.

Znači,
čije ti misli, reči i dela prijaju.
Manje ili više.
 
Pozdrav svima!

donedavnbo sam se druzila sa jednom osobom koju sam smatrala istinskom prijateljicom. U jednom trenutku života puno mi je pomogla. Onda smo se počele intenzivno družiti. Ona je meni pričala svoje probleme, ja njoj svoje, Nekada sam je znala satima slušati kako mi priča o ovome ili onome. No, u proteklih par mjeseci, kad sam ja zapala u velike probleme, ona je nekako počela da se udaljava, postepeno. Drugi su mi pomogli da se izvučem iz problema, a ona ne. Imala sam osjećaj da je moji problemi nerviraju i guše. Ali sve sam se nadala kad se sve to riješi da ćemo se opet družiti. Početkom ove godine nazvala me i tražila od mene da joj preko telefona objasnim neke stvari vezane za kompjuter, nije znala napraviti svoju e-mail adresu. Zar ne bi bilo logičnije da me pozvala kod sebe da joj na licu mjesta pokažem kako se to radi? Ne, valjda je mislila da će brzo skontati preko telefona, I potrošile smo četiri sata a ona nije ništa shvatila. Ja nisam mogla i pored najbolje volje da preko telefona "uđem" u njen kompjuter i da joj napravim to što treba, Pomalo već iznervirana rekla sam par grubljih šala na račun njenog znanja. Par dana kasnije poslala mi je poruku u kojoj kaže kako se ne možemo do daljeg družiti jer sam je jako uvrijedila i da je shvatila da naše prijateljstvo nije bilo iskreno?????

Ma to ti i nije prijateljica.Pravi prijatelji se uvek sale i na svoj racun :) A njih u zivotu,neces vise sresti od jednog,najvise dvoje.I to ako budes imala srece.
 
Svi imaju svoje granice, i mene neka patetika udaljava. Jesmo mi prijatelji, ali ako 5 dana u nedelji slusam patetiku satima tesko mi pada psihicki. Mogu ja i da poslusam i posavetujem, uvek i rade volje, ali 15h+ sati patetike nedeljno i tako mesecima mi je tesko da svarim.
U svakom slucaju, mislim da i prijateljstva imaju svoje granice.

Ako ti je stalo do tog prijateljstva, ili sta je vec, izvini se, pa sta bude.
 
Pozdrav svima!

donedavnbo sam se druzila sa jednom osobom koju sam smatrala istinskom prijateljicom. U jednom trenutku života puno mi je pomogla. Onda smo se počele intenzivno družiti. Ona je meni pričala svoje probleme, ja njoj svoje, Nekada sam je znala satima slušati kako mi priča o ovome ili onome. No, u proteklih par mjeseci, kad sam ja zapala u velike probleme, ona je nekako počela da se udaljava, postepeno. Drugi su mi pomogli da se izvučem iz problema, a ona ne. Imala sam osjećaj da je moji problemi nerviraju i guše. Ali sve sam se nadala kad se sve to riješi da ćemo se opet družiti. Početkom ove godine nazvala me i tražila od mene da joj preko telefona objasnim neke stvari vezane za kompjuter, nije znala napraviti svoju e-mail adresu. Zar ne bi bilo logičnije da me pozvala kod sebe da joj na licu mjesta pokažem kako se to radi? Ne, valjda je mislila da će brzo skontati preko telefona, I potrošile smo četiri sata a ona nije ništa shvatila. Ja nisam mogla i pored najbolje volje da preko telefona "uđem" u njen kompjuter i da joj napravim to što treba, Pomalo već iznervirana rekla sam par grubljih šala na račun njenog znanja. Par dana kasnije poslala mi je poruku u kojoj kaže kako se ne možemo do daljeg družiti jer sam je jako uvrijedila i da je shvatila da naše prijateljstvo nije bilo iskreno?????

По чему си ти проценила да је она теби пријатељица, уопште???

По овоме што си написала, ту непостоји ни један аргумент о било каквом пријатељству са њене стране... :)
 
Pozdrav svima!

donedavnbo sam se druzila sa jednom osobom koju sam smatrala istinskom prijateljicom. U jednom trenutku života puno mi je pomogla. Onda smo se počele intenzivno družiti. Ona je meni pričala svoje probleme, ja njoj svoje, Nekada sam je znala satima slušati kako mi priča o ovome ili onome. No, u proteklih par mjeseci, kad sam ja zapala u velike probleme, ona je nekako počela da se udaljava, postepeno. Drugi su mi pomogli da se izvučem iz problema, a ona ne. Imala sam osjećaj da je moji problemi nerviraju i guše. Ali sve sam se nadala kad se sve to riješi da ćemo se opet družiti. Početkom ove godine nazvala me i tražila od mene da joj preko telefona objasnim neke stvari vezane za kompjuter, nije znala napraviti svoju e-mail adresu. Zar ne bi bilo logičnije da me pozvala kod sebe da joj na licu mjesta pokažem kako se to radi? Ne, valjda je mislila da će brzo skontati preko telefona, I potrošile smo četiri sata a ona nije ništa shvatila. Ja nisam mogla i pored najbolje volje da preko telefona "uđem" u njen kompjuter i da joj napravim to što treba, Pomalo već iznervirana rekla sam par grubljih šala na račun njenog znanja. Par dana kasnije poslala mi je poruku u kojoj kaže kako se ne možemo do daljeg družiti jer sam je jako uvrijedila i da je shvatila da naše prijateljstvo nije bilo iskreno?????

Mislim da si ti nju smatrala prijateljem,ona tebe ne...

Da li postoje pravi prijatelji..da,ali ih je jako,jako tesko naci.vecina ljudi ih nikada ne nadje.
 
ljudi se menjaju i u skladu sa trenutnim raspolozenjem odgovaraju im odredjeni tipovi licnosti.

tako da ako ti jedno vreme odgovara prijatelj koji je galamdzija , nakon nekog vremena ti nece odgovarati.(ovo je samo primer licnosti)

a sustinski covek ne poznaje ni sebe potpuno pa tako ne moze upoznati ni drugog.
 
Kažeš da ti je puno pomogla ranije, zar to nije dokaz da ti je prijatelj? Po meni jeste!
Pitanje je za ove kasnije probleme, zašto nije bila uz tebe, možda je imala neki razlog, ko zna.
A da li si ti bila uz nju kad je njoj nekada bila potrebna podrška?
Ne očekujem da odgovoriš ovde ako ne želiš, samo bi bilo korisno da preispitaš situaciju i iz njenog ugla...
 
gresimo sto od prijatelja ocekujemo mamu i tatu, nekoga ko ce kad god nam treba da "priskoci".

nije prijatelj taj koji treba, mora pod obavezno, da nas odgajava i neguje. ako se svojom voljom i silom prilika zadesi i ucini, hvala do neba, inace, sve drugo je suludo.
nekad ranije, dok je balkan udobno i narodu neosetno propadao, kad su generacije trosile decenije na uvezbavanje socijalizacije i kad mnogi nisu ni imali nista da rade ili jedva nesto, "gradila" su se prijateljstva kao nesto cime su se ljudi po sedeljkama znali diciti.
danas je puno toga drugacije, generalno. nestalo je te udobnosti i komoditeta u nicemu

- - - - - - - - - -

kad prijateljstvo postane obaveza i kad znas da MORAS da budes tu, postaje mrsko.
u prijateljstvu covek nista ne mora, a svasta nesto lepo zeli, hoce, trudi se :)

- - - - - - - - - -

da li postoje pravi prijatelji?

postoje svuda predivni ljudi koji nam mogu biti prijatelji ako mi to zajedno budemo hteli.
takodje, sto manje sujete i ega, to bolje, za obe strane.
 
Pozdrav svima!

donedavnbo sam se druzila sa jednom osobom koju sam smatrala istinskom prijateljicom. U jednom trenutku života puno mi je pomogla. Onda smo se počele intenzivno družiti. Ona je meni pričala svoje probleme, ja njoj svoje, Nekada sam je znala satima slušati kako mi priča o ovome ili onome. No, u proteklih par mjeseci, kad sam ja zapala u velike probleme, ona je nekako počela da se udaljava, postepeno. Drugi su mi pomogli da se izvučem iz problema, a ona ne. Imala sam osjećaj da je moji problemi nerviraju i guše. Ali sve sam se nadala kad se sve to riješi da ćemo se opet družiti. Početkom ove godine nazvala me i tražila od mene da joj preko telefona objasnim neke stvari vezane za kompjuter, nije znala napraviti svoju e-mail adresu. Zar ne bi bilo logičnije da me pozvala kod sebe da joj na licu mjesta pokažem kako se to radi? Ne, valjda je mislila da će brzo skontati preko telefona, I potrošile smo četiri sata a ona nije ništa shvatila. Ja nisam mogla i pored najbolje volje da preko telefona "uđem" u njen kompjuter i da joj napravim to što treba, Pomalo već iznervirana rekla sam par grubljih šala na račun njenog znanja. Par dana kasnije poslala mi je poruku u kojoj kaže kako se ne možemo do daljeg družiti jer sam je jako uvrijedila i da je shvatila da naše prijateljstvo nije bilo iskreno?????
iz iskustva to svakodnevno kafenisanje i hranjenje ega jedno drugom nema ni trunke od prijateljstva,to je emotivni vampirizam obicno obostrani,pravi prijatelj se pojavi jednom u 5 god i uradi nesto sto ne bi ni u snu ocekivali od njega
 
Pozdrav svima!

donedavnbo sam se druzila sa jednom osobom koju sam smatrala istinskom prijateljicom. U jednom trenutku života puno mi je pomogla. Onda smo se počele intenzivno družiti. Ona je meni pričala svoje probleme, ja njoj svoje, Nekada sam je znala satima slušati kako mi priča o ovome ili onome. No, u proteklih par mjeseci, kad sam ja zapala u velike probleme, ona je nekako počela da se udaljava, postepeno. Drugi su mi pomogli da se izvučem iz problema, a ona ne. Imala sam osjećaj da je moji problemi nerviraju i guše. Ali sve sam se nadala kad se sve to riješi da ćemo se opet družiti. Početkom ove godine nazvala me i tražila od mene da joj preko telefona objasnim neke stvari vezane za kompjuter, nije znala napraviti svoju e-mail adresu. Zar ne bi bilo logičnije da me pozvala kod sebe da joj na licu mjesta pokažem kako se to radi? Ne, valjda je mislila da će brzo skontati preko telefona, I potrošile smo četiri sata a ona nije ništa shvatila. Ja nisam mogla i pored najbolje volje da preko telefona "uđem" u njen kompjuter i da joj napravim to što treba, Pomalo već iznervirana rekla sam par grubljih šala na račun njenog znanja. Par dana kasnije poslala mi je poruku u kojoj kaže kako se ne možemo do daljeg družiti jer sam je jako uvrijedila i da je shvatila da naše prijateljstvo nije bilo iskreno?????
Zar nisi primetila da ti toj prijateljici dođeš energetski vampir? Kažeš da ti je već puno pomogla,ne možeš očekivati da neko bude dežuran da rešava tvoje probleme i onda ćeš da ga slaviš kao najvećeg prijatelja,sve do momenta kada tebi bude dobro-ne treba ti više pomoć i daš sebi slobodu da se rugaš ograničenoj informatičkoj pismenosti tog koji ti je puuno pomogao.
Na tvom mestu ja bih se zapitala " da li sam sposobna da nekome budem prijatelj,da li znam da poštujem ljude koji su mi pomogli i da im na tome budem zahvalna?"
Sasvim dobronamerno za samoanalizu :)
 
Ne postoje pravi ni krivi prijatelji.
Postoje samo prijatelji.
Manji i veći.

Ostaje još da kažem da moramo imati svoju definiciju prijatelja.
Ko nema svoju, evo mu moja :
Prijatelj je onaj ko ti prija.

Znači,
čije ti misli, reči i dela prijaju.
Manje ili više.

Evo isto to na drugi način rečeno :

Prijatelj je onaj ko mi prija
( čiji mi postupci, misli ili reči prijaju ) !

Šta mi prija ?

Kad nezasluženo dobijem bilo šta, od lepe reči do bubrega !


Možda ćemo bolje ovo shvatiti
kad prevedemo reč "drug".

Drugu sve što nam da - vratimo !
To je drugarstvo, fer odnos među ljudima.
" Kol'ko ti meni - tol'ko ja tebi "

A prijatelju ne vraćamo,
jer onog trenutka kad mu vratimo - on nam postaje drug ! ;)

I zato sam gore napisao da su nam ( verovatno )
jedini pravi prijatelji
možda bolje reći "zauvek prijatelji"
( oni kojima nikada do kraja ne vratimo )
roditelji !

A to su tata i mama ! :mrgreen:
 
gresimo sto od prijatelja ocekujemo mamu i tatu, nekoga ko ce kad god nam treba da "priskoci".

nije prijatelj taj koji treba, mora pod obavezno, da nas odgajava i neguje. ako se svojom voljom i silom prilika zadesi i ucini, hvala do neba, inace, sve drugo je suludo.
nekad ranije, dok je balkan udobno i narodu neosetno propadao, kad su generacije trosile decenije na uvezbavanje socijalizacije i kad mnogi nisu ni imali nista da rade ili jedva nesto, "gradila" su se prijateljstva kao nesto cime su se ljudi po sedeljkama znali diciti.
danas je puno toga drugacije, generalno. nestalo je te udobnosti i komoditeta u nicemu

- - - - - - - - - -

kad prijateljstvo postane obaveza i kad znas da MORAS da budes tu, postaje mrsko.
u prijateljstvu covek nista ne mora, a svasta nesto lepo zeli, hoce, trudi se :)



da li postoje pravi prijatelji?

postoje svuda predivni ljudi koji nam mogu biti prijatelji ako mi to zajedno budemo hteli.
takodje, sto manje sujete i ega, to bolje, za obe strane.




Bravo, upravo tako!:klap:
 
Moram da reagujem na gornje postove. Sad sam još i zbunjena. Razumijem naravno da ne mogu uvijek od nekoga da očekujem da mi pomogne, odnosno da mi pomaže kad god mi to treba, i to je sasvim razumljivo. Odrasli smo ljudi koji bi sami trebali rješavati svoje probleme. Ali, ako prijatelj postoji samo zato da s njim odeš na kafu ili naveče kući da se neobavezno ispričate, e pa ja onda stvarno ne znam šta da mislim. Prijatelj bi ipak trebaoi biti neko više od običnog sagovornika i neobaveznog ćaskanja - to mogu i sa poznanikom, zar ne? Po vama prijatelj nije ništa drugo do neobaveznog sagovornika. Ako sam ja njoj bila energetski vampir, pa bila je ponekad i ona meni. Napoisala sam da sam je satima znala slušati o njenim problermima koje nikom drugom ne bi rekla. Prijatelj valjda i postoji da ti pomogne kad ti je teško, da bude s tobom i kad ti je teško i kad ti je dobro. Ja se nisam rugala njenoj informatičkoj nepismenosti, samo sam rekla par grubljih šala. Da je bilo obratno, ja bih se još i našalila na svoj račun. A ona se uvrijedila kao da sam joj ne daj Bože nekog "ubila". Moguće da sam pogodila njenu sujetu i njeno znanje, ali zar nije pošteno priznati i da nešto ne znaš, niko ne zna sve, svako je u nečemu slab. I ako je zaista htjela pomoć, zašto me nije pozvala kod sebe kući gdje bi sve bilo rješeno za sat vremena, a ne što je i mene i sebe mučila par sati preko telefona, a ništa nismo postigle? Pravo je pitanje zašto me nije kod sebe pozvala? Vjerovatno da joj ne bih oduzimala dragocjeno joj vrijeme, mislila je da će ovako na brzinu naučiti što joj treba. Zar je to prijatelj? Jeste mi puno pomogla nekada ranije, ali i ja sam bila i više nego tolerantna prema njoj cijelo vrijeme.
 

Back
Top