Kor
Poznat
- Poruka
- 7.634
Pokrecem temu sa idejom da se na jednom mestu sakupe svi postojeci materijali koji govore o tome da je rasturanje SFRJ planirano mnogo ranije nego sto se ono stvarno desilo. Dok su narodi i narodnosti cuvali bratstvo-jedinstvo kao zenicu oka svoga, neko je imao sasvim druge planove. I ranije su postojale teme na ovu varijaciju ali se ovde radi o sakupljanju novinarskih clanaka, dokumenata i svakog ostalog sadrzaja vezanog za ucesce stranaca u raspadu SFRJ.
Ja pocinjem sa ovim tekstom, molio bih ostale da nastave sa saznanjima i materijalima koje imaju.
Pod naslovom „Prirodni neprijatelj komunizma“ i podnaslovom „Prošlost koja je već počela: nove i, naročito stare vizije CIA-e o Jugoslaviji“ članak je (ovdje je skraćen) objavljen 22. prosinca 1990. god. u listu Slobodna Dalmacija. „Akcioni program utjecaja“ iznio je savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Zbignew Brzezinsky, na skupu sociologa i studenata sociologije sredinom kolovoza 1978. god. u švedskom gradu Uppsali uskom krugu Amerikanaca, a materijal je, u prijašnjoj državi, neko vrijeme bio proglašen državnom tajnom. Članak navodim zbog učestalih primjedbi učesnika Pollitika.com o tzv. izmišljenim svjetskim zavjerama. U vrijeme izlaska navedenog članka u našoj štampi se pojavila „prognoza“ CIA-e o nadolazećem građanskom ratu.
(citat)„(...) Krajnji cilj SAD u Jugoslaviji jest uklanjanje komunističke vladavine u bilo kojoj formi. Taj cilj se u dogledno vrijeme ne može ostvariti i njegova realizacije zavisi kako od stanja u toj zemlji, tako i od stanja u globalnim, svjetskim okolnostima. U okviru konkretne strategije statusa quo potrebno je poduzimati ove mjere:
a)stalno i dosljedno ukazivati na staljinističke tendencije u sovjetskoj politici i time zastrašivati jugoslavenske komuniste i druge ljevičare u zemlji i svijetu;
b)sistematski pomagati i davati publicitret raznim opozicijskim grupama u Jugoslaviji, u vezi s tim treba mnogo više reklamirati razne jugoslavenske disidente. (...)
c)u interesu je SAD da pomažu one centralističke snage u Jugoslaviji koje su spremne na otpor SSSR-u. Istodobno, jednako je važno pomagati i sve separatističko-nacionalističke snage, jer su one prirodni neprijatelj komunizma kao ideologije. Iako je proturječna ta taktika istodobnog pomaganja i centralističkih i separatističkih tendencija, ima svoje duboko opravdanje, što se već pokazalo i u drugim prilikama (razbijanje komunista u Indoneziji);
d)posljednjih desetak godina čini se da povijest jasno pokazuje kako je ideja nacionalizma jača od ideje komunizma. Za to nisu dokaz samo trvenja unutar pojedinih komunističkih zemalja (Rusi i Ukrajinci u SSSR-u, Srbi i Hrvati u Jugoslaviji, Česi i Slovaci u ČSSR itd.) nego još više trvenja i sukobi, pa i ratovi između pojedinih komunističkih zemalja (SSSR –Kina, Vijetnam – Kambodža). Zato na tu kartu treba igrati na dugi rok i kad je Jugoslavija u pitanju, kako bi se angažiranjem raznih nacionalističkih tendencija oslabila otpornost komunizma;
e) izuzetnu važnost u ideološkoj borbi protiv komunizma u Jugoslaviji i drugdje ima kulturno-ideološka infiltracija putem sredstva masovnih komunikacija (štampa, radio i televizija) (...)
f) u ideološkoj borbi protiv komunizma poticanje potrošačkog mentaliteta, a tu Jugoslavija također predstavlja povoljno tlo, nije bez značenja. Iskustvo pokazuje da je taj mentalitet gotovo nemoguće zaustaviti, kad se jednom pojavi, on probija sve sve teorije komunističkog egalitarizma bolje nego mnoge političke akcije. (...)
g)veliki su jugoslavenski dugovi zemljama Zapada, naročito onima u Europskoj ekonomskoj zajednici. Ti dugovi, zajedno s onima koje će Jugoslavija i ubuduće uzimati, izuzetno su pogodno sredstvo ekonomskog i političkog pritiska na tu zemlju. Stoga je porast jugoslavenskih dugovanja, dugoročno gledano, koristan za američke interese, te Jugoslaviju ne bi trebalo sprečavati da uzima nove kredite, makar to privremeno imalo i negativne efekte za zajmodavca, jer se to lako kompenzira ekonomsko-političkim mjerama.
h)veću pažnju treba posvetiti jugoslavenskim građanima koji se vraćaju u zemlju sa svog boravka u inozemstvu, to ne znači da ih treba pretvarati u teroriste, čemu teže ekstremne grupacije jugoslavenske fašističke emigracije, negio ih teba koristiti kao nesvjesne i svjesne propagatore američkog i zapadnog načina života.
i)na međunarodnom planu treba i dalje cijepati pokret nesvrstanih, na tom planu još bolje bi se mogao iskoristiti blok latinskoameričkih zemalja koje su najbolji „trojanski konj“što ga SAD imaju unutar pokreta nesvrstanih, kao što SSSR ima Angolu, Kubu itd.
Takvi zadaci politike SAD prema Jugoslaviji zahtijevaju i određene političke saveznike unutar zemlje. Iskustvo pokazuje da se najbolji saveznici nalaze među imućnijim slojevima jugoslavenskog društva, a to su u prvom redu pripadnici liberalne inteligencije koji su zaineresirani za individualne slobode, neograničenu slobodu štampe, umjetničkog stvaranja itd. Svima njima treba pružati maksimalnu podršku koja će ohrabriti i njih i njihove potencijalne pristaše pa makar takva politika izazvala i represalije od strane vladajućih komunista.“ (završen cit.)
Ja pocinjem sa ovim tekstom, molio bih ostale da nastave sa saznanjima i materijalima koje imaju.
Pod naslovom „Prirodni neprijatelj komunizma“ i podnaslovom „Prošlost koja je već počela: nove i, naročito stare vizije CIA-e o Jugoslaviji“ članak je (ovdje je skraćen) objavljen 22. prosinca 1990. god. u listu Slobodna Dalmacija. „Akcioni program utjecaja“ iznio je savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Zbignew Brzezinsky, na skupu sociologa i studenata sociologije sredinom kolovoza 1978. god. u švedskom gradu Uppsali uskom krugu Amerikanaca, a materijal je, u prijašnjoj državi, neko vrijeme bio proglašen državnom tajnom. Članak navodim zbog učestalih primjedbi učesnika Pollitika.com o tzv. izmišljenim svjetskim zavjerama. U vrijeme izlaska navedenog članka u našoj štampi se pojavila „prognoza“ CIA-e o nadolazećem građanskom ratu.
(citat)„(...) Krajnji cilj SAD u Jugoslaviji jest uklanjanje komunističke vladavine u bilo kojoj formi. Taj cilj se u dogledno vrijeme ne može ostvariti i njegova realizacije zavisi kako od stanja u toj zemlji, tako i od stanja u globalnim, svjetskim okolnostima. U okviru konkretne strategije statusa quo potrebno je poduzimati ove mjere:
a)stalno i dosljedno ukazivati na staljinističke tendencije u sovjetskoj politici i time zastrašivati jugoslavenske komuniste i druge ljevičare u zemlji i svijetu;
b)sistematski pomagati i davati publicitret raznim opozicijskim grupama u Jugoslaviji, u vezi s tim treba mnogo više reklamirati razne jugoslavenske disidente. (...)
c)u interesu je SAD da pomažu one centralističke snage u Jugoslaviji koje su spremne na otpor SSSR-u. Istodobno, jednako je važno pomagati i sve separatističko-nacionalističke snage, jer su one prirodni neprijatelj komunizma kao ideologije. Iako je proturječna ta taktika istodobnog pomaganja i centralističkih i separatističkih tendencija, ima svoje duboko opravdanje, što se već pokazalo i u drugim prilikama (razbijanje komunista u Indoneziji);
d)posljednjih desetak godina čini se da povijest jasno pokazuje kako je ideja nacionalizma jača od ideje komunizma. Za to nisu dokaz samo trvenja unutar pojedinih komunističkih zemalja (Rusi i Ukrajinci u SSSR-u, Srbi i Hrvati u Jugoslaviji, Česi i Slovaci u ČSSR itd.) nego još više trvenja i sukobi, pa i ratovi između pojedinih komunističkih zemalja (SSSR –Kina, Vijetnam – Kambodža). Zato na tu kartu treba igrati na dugi rok i kad je Jugoslavija u pitanju, kako bi se angažiranjem raznih nacionalističkih tendencija oslabila otpornost komunizma;
e) izuzetnu važnost u ideološkoj borbi protiv komunizma u Jugoslaviji i drugdje ima kulturno-ideološka infiltracija putem sredstva masovnih komunikacija (štampa, radio i televizija) (...)
f) u ideološkoj borbi protiv komunizma poticanje potrošačkog mentaliteta, a tu Jugoslavija također predstavlja povoljno tlo, nije bez značenja. Iskustvo pokazuje da je taj mentalitet gotovo nemoguće zaustaviti, kad se jednom pojavi, on probija sve sve teorije komunističkog egalitarizma bolje nego mnoge političke akcije. (...)
g)veliki su jugoslavenski dugovi zemljama Zapada, naročito onima u Europskoj ekonomskoj zajednici. Ti dugovi, zajedno s onima koje će Jugoslavija i ubuduće uzimati, izuzetno su pogodno sredstvo ekonomskog i političkog pritiska na tu zemlju. Stoga je porast jugoslavenskih dugovanja, dugoročno gledano, koristan za američke interese, te Jugoslaviju ne bi trebalo sprečavati da uzima nove kredite, makar to privremeno imalo i negativne efekte za zajmodavca, jer se to lako kompenzira ekonomsko-političkim mjerama.
h)veću pažnju treba posvetiti jugoslavenskim građanima koji se vraćaju u zemlju sa svog boravka u inozemstvu, to ne znači da ih treba pretvarati u teroriste, čemu teže ekstremne grupacije jugoslavenske fašističke emigracije, negio ih teba koristiti kao nesvjesne i svjesne propagatore američkog i zapadnog načina života.
i)na međunarodnom planu treba i dalje cijepati pokret nesvrstanih, na tom planu još bolje bi se mogao iskoristiti blok latinskoameričkih zemalja koje su najbolji „trojanski konj“što ga SAD imaju unutar pokreta nesvrstanih, kao što SSSR ima Angolu, Kubu itd.
Takvi zadaci politike SAD prema Jugoslaviji zahtijevaju i određene političke saveznike unutar zemlje. Iskustvo pokazuje da se najbolji saveznici nalaze među imućnijim slojevima jugoslavenskog društva, a to su u prvom redu pripadnici liberalne inteligencije koji su zaineresirani za individualne slobode, neograničenu slobodu štampe, umjetničkog stvaranja itd. Svima njima treba pružati maksimalnu podršku koja će ohrabriti i njih i njihove potencijalne pristaše pa makar takva politika izazvala i represalije od strane vladajućih komunista.“ (završen cit.)
Poslednja izmena:
