42. BORBA JE ZAVRŠENA
Na završetku hiljadu godina Hristos se ponovo vraća na zemlju u pratnji mnoštva otkupljenih i hiljade anđela. Dok silazi sa ozbiljnom veličanstvenošću, zapoveda mrtvim grešnicima da ustanu i prime svoju osudu. Oni izlaze iz zemlje u velikim masama, bezbrojni kao morski pesak. Kakva razlika prema onima koji su ustali u prvom vaskrsenju! Pravednici su obučeni u besmrtnu mladost i lepotu. Grešnici nose na sebi tragove bolesti i smrti.
Svako oko ove ogromne množine obazire se da vidi slavu Sina Božjega. Jednoglasno ogromne mase grešnika uzvikuju: »Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!« Oni to ne uzvikuju iz ljubavi prema Isusu. Sila istine ih nagoni da izgovore ove reči preko svoje volje. Kakvi su zli otišli u svoje grobove, takvi i izlaze iz njih: sa istim neprijateljstvom prema Isusu i sa istim duhom protivljenja. Njima se neće više dati novo vreme milosti, u kojem bi mogli da isprave pogreške svoga prošlog života. Time se ništa ne bi postiglo. Ceo njihov život, pun prestupa, nije omekšao njihova srca, i kada bi im se dalo jedno drugo vreme milosti, oni bi ga, isto kao i prvo, proveli u preziranju Božjih zapovesti i u izazivanju bune protiv Boga.
Isus silazi na Maslinsku goru odakle se posle svoga vaskrsenja vazneo na nebo, i gde su anđeli ponovili obećanje o njegovom povratku. Prorok kaže: »I doći će Gospod Bog moj, i svi će sveti biti s tobom.« »I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj, koja je prema Jerusalimu sa istoka, i gora će se Maslinska raspasti posredi… da će biti prodol vrlo velika.« »I Gospod će biti car nad svojom zemljom; u taj dan će Gospod jedini Gospod biti i njegovo će ime jedino ime biti.« ***Zaharija 14:5.4.9. Kada se Novi Jerusalim u svome blistavom sjaju bude spustio sa neba, postaviće se na očišćenom i za to pripravljenom mestu, a Hristos sa svojim narodom i anđelima ući će u sveti grad.
Sada se Sotona sprema za poslednju veliku bitku za prevlast. Dok mu je bila oduzeta moć i bio lišen mogućnosti da vara, knez zla je bio jadan i potišten. Ali čim su se probudili mrtvi grešnici, i on na svojoj strani vidi ovoliko mnoštvo, njegove nade opet oživljuju, i on odlučuje da ne napusti veliku borbu. On će sakupiti pod svoju zastavu svu vojsku izgubljenih da sa njima pokuša da ostvari svoje namere. Grešnici su robovi Sotone. Odbacivanjem Hrista oni su prihvatili vlast buntovičkog vođe. Oni su spremni da prihvate njegove predloge i izvrše njegove naredbe. Ali, veran svome ranijem lukavstvu, on ne priznaje da je Sotona. On tvrdi da je knez koji je pravi vlasnik sveta, kome je oduzeto nasledstvo na nezakoniti način. On se svojim zavedenim podanicima predstavlja kao izbavitelj, uveravajući ih da ih je njegova moć podigla iz grobova, i da on sada hoće da ih oslobodi od svirepog nasilja. Pošto je Hristos odsutan, Sotona čini čudesa da bi podupro svoje tvrđenje. On slabe čini jakima i sve ih ispunjava svojim sopstvenim duhom i energijom. Predlaže da ih povede da napadnu svete i da zauzmu Božji grad. Sa neprijateljskim likovanjem ukazuje na bezbrojne milione koji su se probudili iz mrtvih i tvrdi da je on kao njihov vođa sposoban da osvoji grad i opet zadobije svoj presto i državu.
U ovoj orgomnoj množini nalazi se veliki broj iz naraštaja ljudi pre potopa koji su dugo živeli; ljudi visokog rasta i silnog razuma, koji su predavši se vlasti palih anđela posvetili svu svoju sposobnost i znanje proslavljanju samih sebe; ljudi čija su divna umetnička dela navela svet da obožava njihovu genijalnost, ali čija su svirepost i pronalasci na zlo dali Gospodu povoda da ih ukloni sa područja svoga stvaranja, jer su pokvarili zemlju i izopačili Božju sliku. Tu su carevi i vojskovođe koji su pobeđivali narode; hrabri ljudi, koji nisu nikada izgubili bitku; ponositi i častoljubivi ratnici, od čijeg su približavanja drhtala carstva. Oni se ni u smrti nisu promenili. Kad su izašli iz groba, nastavili su tok svojih misli upravo tamo gde je prestao. Ista strast za osvajanjem koja je vladala nad njima kada su pali, pokrenula ih je i sada.
Sotona se dogovara sa svojim anđelima, a zatim i sa ovim carevima, osvajačima i moćnim ljudima. Oni gledaju na snagu i broj na svojoj strani i izjavljuju da je vojska u gradu malena u poređenju sa njihovom i da može biti savladana. Stvaraju planove kako da se dočepaju bogatstva i slave Novog Jerusalima. Svi se odmah počinju pripremati za borbu. Čuveni majstori izrađuju ratna oruđa. Vojskovođe, slavne zbog svojih uspeha, organizuju ovu ogromnu masu ratnika u bataljone i čete.
Najzad se izdaje zapovest za pokret i bezbrojno mnoštvo polazi, – vojska kakvu zemaljski osvajači nisu nikada sakupili, kakvoj ne bi bile ravne sjedinjene sile svih vremena otkako je na zemlji počeo rat. Sotona, najmoćniji ratnik, predvodi, a njegovi anđeli udružuju svoje snage za ovu poslednju bitku. Carevi i ratnici okružuju Sotonu, a množina ide za njima u ogromnim formacijama, svaka pod svojim određenim vođom. Sa vojničkom tačnošću kreću se zbijeni redovi preko ispucane i neravne zemljine površine prema Božjem gradu. Na Isusovu zapovest zatvaraju se sve kapije Novog Jerusalima, a Sotonina vojska opkoljava grad u priprema se za napad.
Sada se Hristos ponovo pokazuje svojim neprijateljima. Visoko iznad grada, na temelju od blistavog zlata stoji presto, veličanstven i uzvišen. Na ovom prestolu sedi Božji Sin, a oko njega su podanici njegovog carstva. Silu i veličanstvenost Hristovu ne može da opiše nijedan jezik, nijedno pero. Slava večnoga Oca okružuje Njegovog Sina. Sjaj njegova prisustva ispunjava Božji grad i razliva se izvan kapija preplavljujući celu zemlju svojim blistavim zracima.
Najbliže prestolu su oni koji su nekada bili revni za Sotoninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, pošli za Spasiteljem u svojoj dubokoj, iskrenoj odanosti. Pored njih nalaze se oni koji su, usred prevara i neverstva izgradili savršeni hrišćanski karakter, koji su poštovali Božji zakon kada ga je hrišćanski svet proglasio bezvrednim i beznačajnim, i milioni iz svih vremena koji su zbog svoje vere pretpeli mučeničku smrt. A iza njih je »narod mnogi, kojega ne može niko izbrojati, od svakoga jezika i kolena i naroda i plemena, stajaše pred prestolom i pred Jagnjetom, obučen u haljine bele, i palme u rukama njihovim«. ***Otkrivenje 7:9. Njihova borba je završena i pobeda izvojevana. Oni su završili trku i primili nagradu. Palmova grančica u njihovim rukama označava simbol njihove pobede, a bela haljina je znak savršene Hristove pravde, koja je sada i njihova.
Otkupljeni podižu svoje glasove u pesmi hvale koja odjekuje i odzvanja nebeskim svodom: »Spasenje Bogu našemu, koji sedi na prestolu, i Jagnjetu.« ***Otkrivenje 7:10. Anđeli i serafimi sjedinjuju svoje glasove u proslavljanju. Pošto su se otkupljeni osvedočili u Sotoninu moć i zlobu, svesni su, kao nikada ranije, da ih nijedna sila osim Hristove ne bi mogla učiniti pobednicima. U ovom celom svetlom mnoštvu spasenih nema nijednoga koji spasenje pripisuje sebi, kao da je pobedio svojom snagom i dobrotom. Ništa se ne govori o tome šta su oni učinili ili prepatili, već glavna misao svake pesme i sadržina svake himne jeste: »Spasenje Bogu našemu i Jagnjetu!«
U prisustvu sakupljenih stanovnika neba i zemlje obavlja se konačno krunisanje Božjeg sina. I sada, odeven uzvišenim veličanstvom i silom, Car nad carevima izriče presudu nad buntovnicima i izvršuje pravdu nad onima koji su prestupali njegov zakon i tlačili njegov narod. Božji prorok kaže: »I videh veliki beli presto i Onoga što sjeđaše na njemu, od čijega lica bežaše nebo i zemlja, i mesta im se ne nađe. I videh mrtvace male i velike gde stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše, i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci, kao što je napisano u knjigama, po delima svojim.« ***Otkrivenje 20:11.12.
Čim se otvore knjige izveštaja i Isusovo oko pogleda grešnike, oni će biti svesni svih svojih greha koje su u svom životu učinili. Oni sada jasno vide kuda ih je odvelo skretanje sa staze čistote i svetosti, i kako ih je daleko odvela oholost i pobuna u prestupanju Božjeg zakona. Zavodnička iskušenja kojima su popustili i pali u greh, zloupotrebljeni blagoslovi, preziranje Božjih vesnika, odbačene opomene, talasi milosrđa odbijeni od strane tvrdoglavih i nepokajanih srca – sve je to sada pred njima kao da je napisano plamenim slovima.
…