Na danasnji dan...

...shvatam, pre par godina doduše, da pravim...da ću napraviti katastrofalnu grešku.

Koja će zauvek uticati na mene, promeniti me. Preoblikovati i učiniti da nikada više ne budem ista, na onaj najdivniji način, što nekada jesam...Bila.

I ne slutim, šta će to sve da napravi, šta će sve iz toga da se izrodi, kako ću ja da "nastradam" i kako dokle dišem, neću moći da shvatim neke stvari. Da ih razumem. Da će sve da me razboli. Da postoje stvari koje ja neću u datom trenu i moemntu da podnesem. I fizički izdržim. Sa ovom pameću, to bih tada znala.

Nije istina da me nije bolelo...Jer jeste. Mnogo i previše.
Nije istina, da se nisam kajala. Jer jesam. Svega mi na ovome svetu.
Nije istina, da sam bila voljena...Jer nisam.
Nije istina, da sam slušala samo Istine...Sve su to bile samo...Laži.
Nije Istina, da nisam bila slaba...Jesam. I to premnogo. Zato me je i bolelo.
Na današnji dan..pre dosta vremena...shvatam, da već volim. Ali, to ne govorim. Ne znam ni dan danas, što nisam to rekla. Niti izustia.
Na današnji dan...sam samo bila neko, ko se mnogo bojala.

Sada to znam. Ali, vreme ne mogu da vratim.

Na današnji dan, pre dosta godina...ni ne slutim...da uskoro dolazi Dan...kada ću zbog nekih stvari biti puno tužna. I nesretna.

Žao mi je. Prokleto mnogo.

I istinski.

Jeste.

:heart:

:hvala:
 
На сад већ јучерашњи дан, умро је Стево Жигон.
Имала сам част да сам похађала један тродневни семинар код њега, давно, јако давно.. и тада ме је толико одушевио, да сам га посебно поштовала до краја живота, његовог, а поштоваћу га, вероватно, и до краја мог живота.
 
sam skinula kapu, 13 je u +.

15q86bo.gif
 

Back
Top