Na danasnji dan...

Na danasnji dan se odlazilo kod nane i dede na slavu. Moja strina je pravila, najlepse na svetu, posne slavske kolace (za koje tada pojma nismo imali da su posni). Mnogobrojna familija na okupu, galama i pesma... Dok smo bili klinci tetke su nas zagledale i svadjale se koja od nas silne zenskadije na koju lici, kad smo porasle rasprava je krenula u suprotnom smeru - ni jedna nije priznavala da smo jezicare na neku od njih...:lol:
Deda je diktirao ritam punjenja casa - tocilo se non-stop...
A kad smo trebali da krecemo kuci nije mogao da se nadje trezan sofer da razveze onolike zene i decurliju njihovim kucama. I secam se kako smo jedva cekali da se potrpamo u tecinom karavanu, u gepek naravno, najbolja voznja ikada. :lol:

I veceras je u toj kuci guzva...samo nane i dede nema,... gosti su pola poznati, pola neki drugi ljudi...i da sam "tamo" ne verujem da bih otisla. :aha:
 
И ето, прошао и тај 19.децембар, па више немамо шта да пишемо.

А јеси ли мислила Линда само на тај датум?

Можда можеш да прошириш тему, па да форумаши пишу шта им се важно (ружно или лепо) десило било ког датума? :zpozdrav:
 
Na danasnji dan sam se pre mnogo godina prvi put poljubila.
Bio je to topao,uzdrhtao ,zarumenjen ,stidljiv poljubac.Nas dvoje smo tako jako zmurili jer smo mislili da tako treba,kad smo otvorili oci sve su nam iskrice iskakale .
Kasnije smo se tome smejali,ali poljubac mi je ostao u trajnom secanjuz:)
 
...je umro moj Deka, pre mnogo godina. Nakon duge i teške bolesti. Čak i tako bolestan, imao je ono što sam ja najviše u Njemu volela...Borbenost i "sluh" za ono šta najviše vrednovao je, cenio u Životu svom...Svoju Porodicu.

Na taj dan, sam ostala uskraćena za mnoge lepe i divne Savete, za jedan manje Oslonac i za puno Ljubavi. Bila sam suviše mala, da shvatim neke stvari, da ih razumem na pravi način. Sada , kao odrasla, bih volela, da sam te makar malo, još u svojem Životu imala. Tako prekratko, a tako kratko. Tako vredno Vreme, a tako premalo...Želim da znaš, da u mnogim bitnim i važnim momentima, sam se setila Tebe. Puno puta plakala na tvojem grobu, kada su naišle dve veoma loše i teške godine za mene. Znam, da bi Ti na neki svoj poseban i divan način "čuo", da si živ i da možeš, kao nekada maloj, da mi brišeš suze. Sve je tada, tako izgledalo moguće, dostižno, kao da ne postoji Sutra i da nikada neće doći ono što Zlim se zove...U meni "spavaju" sve one reči, sve one dogodovštine, svi oni mangupluci, sve one tvoje dosetke...Bio si ponosan, da znaš, da sam u nekim stvarima...Ista Ti. Volim te beskrajno mnogo.

Bože, koliko mi i dalje nedostaješ.

Težak dan je ovo za mene.

:sad2:
 
na danasnji dan nista....

ali zato jednog 17 maja posle 30 sati u porodjajnoj sali i 12 sati na porodjajnom stolu uz indukciju rodio se on :zskace:
ali zato jednog 18 avgusta posle samo 12 sati indukcije rodila se ona:konfete:
 
цео децембар ме подсећа на прошлогодишњу стрпњу уз дете
40дана лежања у болници,не поновило се :sad2:
никад и никоме
 

Back
Top