„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Краљевска круна је гарант "међународног признања". Виши од краља може бити само цар. Не разумем због чега се око тога расправљамо, самозванаца је у средњем веку било на тоне. Само краљевском круном један владар сврстава себе међу "једнаке". Тачка.

иако је то начелно тачно, ипак међу краљевским крунама постоји одређена хијерархија. нису сви краљеви једнаки по достојанству, чак ни формално. то је врло сложен сплет односа фактичке моћи, традиције и престижа. француски краљ је први. ту никад није било спора.

Упркос папоцезаризму и папској држави, саме римске папе нису имале световну већ духовну власт, смешно је о "вазалству папи" и причати на други начин. То су у појединим ситуацијама објашњавали Риму и француски краљеви кад су их постављали у Авињону.

наравно да су папе имали световну власт. папска тијара (са три круне) је видљив израз тога. као и она два укрштена кључа на папском грбу - један представља власт над царством небеским, други над царством земаљским. прочитај и онај чувени Dictatus papae, који је ништа друго до манифест папских права и претензија.
 
Poslednja izmena:
наравно да су папе имали световну власт. папска тијара (са три круне) је видљив израз тога. као и она два укрштена кључа на папском грбу - један представља власт над царством небеским, други над царством земаљским. прочитај и онај чувени Dictatus papae, који је ништа друго до манифест папских права и претензија.
Појам потпуне власти, како преко овим светом тако и преко наредним, је врло стар и присутан од почетка забележене историје у Месопотамији, Египту, итд. У скоријим царствима, римски папа истиче право на Римско Царство, које је тобоже Константин Велики оставио цркви. Касније, падом Западног Римског Царства, Источни Романи -- Ромеји -- су тврдили да су они једини наследници то јест настављачи Римског Царства, те да је ромејски патријарах давао ромејском цару ауторитет да влада у Христово име преко овом свету. Кад су Бугари у седмом веку створили Бугарско Царство, било им је потребно да истовремено створе свог патријарха. Још касније, Руси су за себе тврдили да су наследници Рима кад су говорили да је у свету било три Рима: Рим, Константинопол и Москва, а да четвртог неће бити. И да не заборавимо Карла Великог, Барбаросу и Свето Римско Царство немачких земаља. Сви ови владари и државе су сматрали да су наследници Рима и да истовремено једино они претсављају Бога на овом свету.
 
Malo aktuelnosti. :whistling:

"Protiv nacionalizma se može boriti jedino jačanjem demokratije, ali i podrškom nezavisnim i kritičkim medijima, te zajedničkom interpretacijom istorije. EU mora pomoći državama na prostoru bivše Jugoslavije da zajednička interpretacija istorije bude vidljiva i u školskim udžbenicima."

http://www.dw.com/sr/balkan-ne-ostavljati-rusiji-kini-i-turskoj/a-18896469
 
где се налази овај потпис? то је очигледна кривотворина.

Monumenta Serbica - https://archive.org/details/monumentaserbica00mikluoft

па га слободно тражи под наведеним бројем и годином.

иако је то начелно тачно, ипак међу краљевским крунама постоји одређена хијерархија. нису сви краљеви једнаки по достојанству, чак ни формално. то је врло сложен сплет односа фактичке моћи, традиције и престижа. француски краљ је први. ту никад није било спора.

наравно да су папе имали световну власт. папска тијара (са три круне) је видљив израз тога. као и она два укрштена кључа на папском грбу - један представља власт над царством небеским, други над царством земаљским. прочитај и онај чувени Dictatus papae, који је ништа друго до манифест папских права и претензија.

Такву би тврдњу морао да поткрепиш неким доказима, француски краљ ничим није по власти изнад пољског, угарског а још мање српског краља.

Папе су политиком папоцезаризма имале тенденцију да подјарме световну власт духовној, односно да постану у исто време и духовни и световни поглавари. Али папе нису имале војску за директну власт. И ма колико се Хилдебранд курчио против Хајнриха, могао га је само екскомуницирати а не војно принудити. Филип IV је ово папама објаснио у пракси.

И уопштено, да један световни поглавар - Карло Велики није створио Папску државу, не би дотични могли никада да полажу право ни на какву власт.
А то слободно питај и талијанске писце од Дантеа до Макјавелија шта су мислили о папској световној власти.
 
Poslednja izmena:
Ne pljujem ja njega već njegov "naučni" rad.
Čovek bazira teorije na lingvističkim igrarijama - klasika kod autohtonista, samo što kao i ostali nema potrebno obrazovanje, a što je još bitnije ni znanje za takav poduhvat.

Samo se nadam da te svoje teorije ne predaje đacima. Jer po meni romantičarske/autohtonističke/pseuodonaučne (kako god ih zvao) teorije su najopasnije kada ih šire istoričari od struke, nastavnici u osnovnim i srednjim školama. Nažalost u ovoj ludoj zemlji i toga ima.

Ostalo ti je već rekao Slaven koji koliko vidim ima mnogo više energije za raspravu od mene.
U vaše bajke ne veruje niko, pa ni deca.

A i niste na dobrom putu da povratite poverenje.
 
Monumenta Serbica - https://archive.org/details/monumentaserbica00mikluoft

па га слободно тражи под наведеним бројем и годином.

то је сасвим извесно неки фалсификат. да ли негде постоји слика те повеље?

Такву би тврдњу морао да поткрепиш неким доказима, француски краљ ничим није по власти изнад пољског, угарског а још мање српског краља.

француски краљ се у средњем веку поносио тиме што је једини владар који је власт добио непосредно од Духа Светог. кад кажем непосредно, мислим да је помазан уљем које су анђели снели са неба и које се чудесно обнављало сваки пут кад је дофин приступао крунидбеном обреду. док његов источни сусед, иако је носио највишу титулу у хришћанском свету- цар Светог Римског Царства, крунисање је добијао ипак од папе, па је њему и дуговао своје звање и положај. без папе није било цара, јер је папа изнад цара. папама је, како се тад сматрало, Константин даровао цео Запад па су они располагали и световним овлашћењима, делили и одузимали почасти и титуле. да би схватио свет ондашње Европе, мораш размишљати онако како су размишљали људи у то време.

Папе су политиком папоцезаризма имале тенденцију да подјарме световну власт духовној, односно да постану у исто време и духовни и световни поглавари. Али папе нису имале војску за директну власт. И ма колико се Хилдебранд курчио против Хајнриха, могао га је само екскомуницирати а не војно принудити. Филип IV је ово папама објаснио у пракси.

папе нису имали војску?! :lol: па цела њихова црква звала се ecclesia militaris. а о војничким редовима, као првим професионалним стајаћим војним јединицама у западној Европи након пада Римског Царства да не говорим.

И уопштено, да један световни поглавар - Карло Велики није створио Папску државу, не би дотични могли никада да полажу право ни на какву власт.

заправо било је обрнуто. да папа Лав III није Карлу Великом ставио круну на главу, он никад не би постао цар.

А то слободно питај и талијанске писце од Дантеа до Макјавелија шта су мислили о папској световној власти.

очигледно је Стефан Првовенчани мислио другачије. и не само он, него и остали европски владари.
 
U vaše bajke ne veruje niko, pa ni deca.

A i niste na dobrom putu da povratite poverenje.

:dash:

O čemu ti čoveče pričaš ? Citiraš ovog Radovana Damjanovića i meni kažeš da verujem u bajke... Stvarno smešno.

Baš bih voleo da vidim te silne stručnjake (domaće i strane) koji su potvrdili teorije Radovana Damjanovića. Nema ih jer pravi naučnik ne bi ni trošio vreme na te gluposti. Kao što rekoh publici koja "daje poverenje" ovakvim teorijama treba "šarena laža" koju i dobija, a ne istina.
 
Та тврдња је у суштини тачна, хватати се за појединости, као на пример да ли је Душан баш главом и брадом предводио војску на целом путу, јесте потез очајника. И под очајницима не милсим на тебе, да ме не разумеш погрешно, већ на ове који уопштено негирају цео Душанов поход на запад, и ефективну контролу тих области. А који су превасходно неки назови Срби. Испадоше српски историчари хиперктитичнији критичари и од Дубровчана. Хиперкритицизам српских историчара иде све до аутоцензуре, као да се ради о каквим комплексима, да се случајно не посегне за "туђом територијом".

Моја је критика, дакле, овде од почетка упућена пре свега такозваним "српским историчарима".

Nisam siguran kakve veze to o čemu si pisao sa ovim o čemu raspravljamo. Ti upućuješ kritiku srpskim istoričarima, ali u isto vrijeme ne dostavljaš apsolutno nijedan dokaz koji bi mogao potvrditi ono što je tvoje gledište.
Dušan nije bio Stjepanov gospodar. Niti de iure ni de facto. On to pravo nije ni od koga mogao ni naslijediti, jer njega uopšte nisu imali ni njegovi preci iz svetorodne nemanjićke dinastije.

Posmatraš na ovu stvar na jedan pomalo pogrešni način. Naime, ono u čemu se srpski istoričari ovdje suprotstavljaju nije posezanje za tuđom teritorijom, već srbofobnoj interpretaciji istorije. Taj 'hiperkriticizam' uperen je prema hipotezi koja pokušava cara Dušana prikazati kao prethodnika Ratna Mladića, sa velikom vojskom velikosrpskih bošnjožednih protočetnika koji gaze preko Drine i haraju, pale i siluju nad nevinim Bošnjacima. Oslanjajući se na Orbinija, ta teza prikazuje stvari tako da je Dušanov pokušaj okupacije srednjovjekovne bosanske države prvi u nizu "velikosrpskih agresija" na Bosnu.
Naravno, to nema nikakve veze sa objektivnom istorijom, ali moram reći da je, kao što sam već nešto ranije bio napomenuo, krajnje nevjerovatno da upravo za tim argumentima bošnjačkih (i djelomice hrvatskih) nacionalista, ti posezaš. Koja je logika toga? Kao što sam već bio pojasnio, čak i kada bismo usvojili makar i u najužim okvirima Orbinijeve vijesti, jedina stvar oko koje bi taj izvor govorio jeste pomenuti (neuspješni) pohod Srba na Bosnu.

Ovdje nije riječ o "hiperkriticizmu", već prostoj činjenici da se ne može napamet izmišljati i pričati svašta...to nije ni falsifikovanje istorije; to je, naprosto, pričanje nečega što je samo puka fantazija... :neutral:

Колико сам успео да похватам, документ се чува у Бечком архиву, а судећи по неким романофоним додацима испод текста на ћирилици, рекао бих овако одокативно да се ради о дубровачком примерку, или чак о каснијем дубровачком препису у који су убачени неки анахрони елементи. Поред очигледне дубиозности појмова царске и краљевске земље, по том тексту испаде Душан већи босански патриота од самих Босанаца, признавајући им државност, што нико други не чини у документима истог периода, па ни сама босанска господа.

Pa riječ je o povelji u vezi sa Dubrovčanima, tako da naravno da će biti toga. Nije riječ o prepisu, koliko je meni poznato, već o originalnoj povelji.

Što se tiče tvoje posljednje rečenice, napravio si jedan zaokret - izvor prilagođuješ zaključcima, umjesto da zaključci proizlaze iz izvora. Dakle, ti kažeš da sumnjaš u autentičnost dokumenta, zato što priznaje Bosni državnost, a upravo je kao primjer naveden da dokaže tako nešto. Dokaza u suprotno, da su Nemanjići svojatali Bosnu - nema. U istoj hrestomatiji, Monumenti Serbiki, imaš recimo i dokument cara Murata II iz 1442. godine (u verziji na našem jeziku) koji, takođe, Bosni priznaje državnost. Bosnu su priznavali kako sami Srbi, tako i Ugri, Mlečani, Dubrovčani itd...nije riječ ni o kakvom bosanskom patriotizmu, već o objektivnim činjenicama. Vidim da se do današnjeg dana nisi ni oglasio oko navoda Jovana Kinama još iz XII stoljeća...

Вреди напоменути да се бугарска господа после Велбужда више ни за шта не питају, с тим што ту битку Орбини наводи још источније, ближе бугарској престоници.

Што се осталог тиче, Душанова потпис из 1348 отклања сваку сумњу:

51c449dc6d5d.png

Taj Dušanov potpis uz Hilendarsku povelju iz 1348. godine po svemu sudeći nije autentičan. Kada je bio načinjen na Svetoj Gori 1614. godine njen prevod na grčki jezik, i sam monah-učenjak koji je prevodio izrazio je sumnju da je u pitanju neki zapis nastao daleko poslije Dušana. Priređivač atonskih povelja Džon Luis Petit je početkom prošlog stoljeća prilikom te analize iznio stanovište da ne može biti sumnje da je u pitanju falsifikat. To, po svemu sudeći, nije znao Miklošič kada je dao da se objavi u Golubici 1840. godine, a uopšteno je stanovište historiografa i paleografa današnjice da nije autentičan taj potpis. Ukratko:
1) Od više od tridesetak sveukupnih zapisa Dušanove titule na našem jeziku, u samo tri se javljaju Bugari, i sve su tri sumnjive prirode (najvjerovatnije falsifikati)
2) Od Dušanovih povelja na grčkom ne nalaze se Bugari niti u jednom jedinom zapisu
Dakle, riječ je o potpisu koji nije autentičan. Nešto više informacija možeš naći na 15-21. str. u Jesu li srednjovekovni Srbi smatrali Makedoniju bugarskom?, jednom dokumentu koji je nastao kao odgovor na velikobugarske pretenzije u predvečerje Versaja. Malo je bajato, ali otprilike to što je, što se tiče konstrukcija o tobožnjoj Bugarskoj u okviru Dušanove titule, i dan-danas tačno.

Ili, da rezimiramo - nije Dušan držao Bugarsku, niti direktnom vlašću, pa niti kao nekakvu tributsku (?) pridruženu državicu.

Па зато што је све у средњем веку гледе државности призив на нешто што је било, по принципу "translatio imperii", иначе се третираш као скоројевић, а то је далеко дужа борба за признање државности.
Због тога се и Немањићи себе сматрају настављачима државне идеје Дукље, позивајући се кадкад и на сродство са Ликинијем.
Котроманићи су се могли позивати исто тако на државност Дукље, или Угарске, или бар Хрватске. Али њима је државност Србије битнија, јасно је и зашто.

Da, jasno je zašto - zbog spleta istorijskih okolnosti koje su bile omogućene za ostvarenje tih prava, a naime usljed nepostojanja srpskog okrunjenog vladara u tom trenutku (nećemo Marka računati) i činjenice da je Tvrtko bio Dragutinov praunuk, te legitimni nasljednik Nemanjića. To je ono što se krije iza srpske kraljevske titule u Bosni, a ne nešto drugo, na šta (čini mi se?) ti aludiraš. Nije bilo takvih okolnosti koje bi mogle dati nekakvo pravo Kotromanića na osnovu krune iz Dioklitije, ili pak Krune Sv. Stevana.

Sa tim što je, nekada davno u prošlosti, Bosna bila srpska, nikakve veze nema to što se desilo u Mileševi 1377. godine, već sa ovim iznad navedenim. Naprotiv, kruna Kotromanića je čak tzv. sugubi vjenac; određeni dualizam koji predstavljao čovjeka koji u isto vrijeme vlada Bosnom i Srbijom - svojom bosanskom pradjedovinom, te dijelom Srpske zemlje koji se bio našao pod njegovom vlašću zahvaljujući pohodu protiv zemalja župana Nikole Altomanovića ranije tokom 1370-ih godina. Čak i u tome se ogleda činjenica da je Bosna bila izdvojena država, baš kao i Srbija - neovisno od toga što su od tog dualizma Tvrtkovi nasljednici vrlo brzo bili odustali. Vrijedi naglasiti da su dijelovi preuzeti od Srba ostali uvijek sa jakim osjećajem separatizma u odnosu na centralnu čest bosanske srednjovjekovne države, te da nikada sve do pada pod Turke Osmanlije nisu bili ni integrisani. Tu je sjećanje srpske državnosti bilo isuviše duboko utemeljeno, a to se ogleda i u činjenici što je etnonim Srbin u hercegovačkim krajevima (docnijem Vojvodstvu od Svetog Save) bio očuvao, odnosno bošnjanski etnonim nije ga uspio odatle istisnuti (iako je bilo izgleda da će se to desiti; neko vrijeme).

:dash:

O čemu ti čoveče pričaš ? Citiraš ovog Radovana Damjanovića i meni kažeš da verujem u bajke... Stvarno smešno.

Baš bih voleo da vidim te silne stručnjake (domaće i strane) koji su potvrdili teorije Radovana Damjanovića. Nema ih jer pravi naučnik ne bi ni trošio vreme na te gluposti. Kao što rekoh publici koja "daje poverenje" ovakvim teorijama treba "šarena laža" koju i dobija, a ne istina.

Ako se ne varam, Radić će u sljedećem izdanju Srbi pre i posle Adama, koje izlazi iduće godine, imati koju riječ i o njemu.
 
Poslednja izmena:
Mislim da se varaš. Koliko sam ja čuo, Radić je zbog slabe zarade na prvom izdanju odustao od daljeg izdavanja tog tabloidnog prangera.

Лако се може проверити да се на минулом Сајму појавило већ четврто издање.

http://evoluta.rs/?page_id=23&id=21

Три за блаженопочившу издавачку кућу "Стубови културе" (друго и треће издање су били допуњавани), а сада за "Еволуту"...
 
Лако се може проверити да се на минулом Сајму појавило већ четврто издање.

http://evoluta.rs/?page_id=23&id=21

Три за блаженопочившу издавачку кућу "Стубови културе" (друго и треће издање су били допуњавани), а сада за "Еволуту"...

Znači, ipak je dobra zarada.
 
Највероватније зато што се и сами Немањићи најчешће потписују само као Стефан или Стефан Немањић, Стефан Урош и слично.

Он је знао да "ту нешто не штима" али је ипак ставио тај грб? Нешто теби ту не штима.

Koji to Nemanjići su se bili potpisali kao Stefan Nemanjič?
Nije to do toga; Ćirković je i utvrdio kako je do toga došlo. Imaš to u Ćirkovićevim napomenama. U pitanju je preuzimanje naslova iz jednog od njegovih izvora, jednog dubrovačkog autora.

Pa ja sada da tebe pitam, jesi li ti i sam pročitao Kraljevstvo Slovena, ili makar njegove neke dijelove, ili govoriš napamet? :think:
Mislim, za početak, Orbini govori o sljedećim zemljama: Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Raškoj i Bugarskoj. Sve su to zemlje za Orbinija.

Ako je državnost Bosne izmišljena u XIX stoljeću, šta je "Bosansko kraljevstvo"? Otkud ta konstrukcija Orbiniju? Zašto Orbini konstantno govori o Bosni kao državi, i njenoj granici prema Srbiji na Drini?
Je li ti poznato šta to zapravo Orbini piše o Bosni (o porijeklu Bosanaca od Besa, itd.)?

Što se tiče Grba, imaš na onim temama pojašenjenje kako je on nastao grb cara Dušana iz Kraljevstva Slovena nije autentičan i tu nema nikakvog spora. Niko ni ne tvrdi da jeste. On je iz porodice falsifikata tzv. Ilirskih grbovnika.

Да ли је краљ "владарска титула"? Да ли је то уопште озбиљно питање?
У Француској је краљ и даље краљ рецимо, без обзира што добрим делом средњег века влада само Ил-де-Франсом.

Mrtvo ozbiljno. Stari su istoričari neki znali "zamjerati" što je na taj način došlo do degradacije kraljevske titule. Carska je titula, zahvaljujući Dušanu, postala vladarska. Kraljevska pak, degradirala je na neki niži nivo. Ona je preuzela poziciju sličnu onoj koju su svojevremeno, od vremena kralja Uroša, imali tzv. mladi kraljevi. Kralj nije bio okrunjeni monarh, već jedna titula koja jeste bila jedinstvena, ali je spadala u titule kao što su, one druge ispod carske - ćesar, despot i sevastokrator. U tome se vjerovatno krije laka prihvatljivost preuzimanja kraljevske titule od strane Tvrtka kod kneza Lazara i drugih srpskih velikaša u poznom XIV stoljeću. Nepostojanjem cara oni su pravdali vršenje njegove dužnosti u ogromnim teritorijama koje su uspjeli stavljati pod svoju kontrolu. S druge strane, "kralj" nije vladar, već samo njegova ruka; eventualno potencijalni vladar. U psihologiji i političkoj interpretaciji Lazarevića, Brankovića, Balšića i drugih, to nije uopšte srpski vladalac. Možemo pretpostaviti da je slično obrazloženje bilo u slučaju odbacivanja eventualnih Markovih pretenzija (uostalom, pravo je pitanje je li mu Uroš uopšte priznao kraljevsku titulu?). Na kraju krajeva, srpskoga kralja može postaviti samo car...

Из личне библиотеке, снимак је лош, шта да радим, нека ми неко купи скенер или бољи фото апарат:

0013ca92a84b.jpg

A šta je to?

Краљевска круна је гарант "међународног признања". Виши од краља може бити само цар. Не разумем због чега се око тога расправљамо, самозванаца је у средњем веку било на тоне.
Само краљевском круном један владар сврстава себе међу "једнаке". Тачка.

Daleko je to komplikovanije od toga što ti misliš. S&W ti je to na neki način i pojasnio. Kraljevi su "jednaki" u hrišćanskoj političkoj hijerarhiji svijeta samo u neko vrijeme i u jednom dijelu Evrope. To je prvenstveno vezano za, kao prvo, rimokatolički svijet. I ključno je samo za jedan period ljudske istorije - i to ne čak ni za čitavi srednji vijek.

Kralj može u nekim slučajevima biti i pod drugim kraljem. Primjer toga bi mogao biti recimo kralj Uroš, koji je u nek ovrijeme bio prihvatio suverenitet ugarskog kralja.
Vladar koji nije kralj nije samozvanac. On samo nije kralj (odnosno car).

Ovako djeluje kao da ti papi pridodaješ nekakav božanski značaj, kao da je papa najbitnija stvar na svijetu i kao da je on jedini taj koji određuje te stvari. :D Odnosno u slučaju Srba, patrijarh.

Šta je, hajde recide mi, za tebe bio Ivan III? Samozvanac?

Dalje, ako ćemo se voditi takvom logikom koju primjenjuješ, isuviše pojednostavljenom - pa znači li to onda da Bosne definitivno nije nikako srpska, jer od dobijanja kraljevske titule (1217. godine) Bosna nije bila dio srpske države?

Упркос папоцезаризму и папској држави, саме римске папе нису имале световну већ духовну власт, смешно је о "вазалству папи" и причати на други начин.
То су у појединим ситуацијама објашњавали Риму и француски краљеви кад су их постављали у Авињону.

Ovo što si napisao uopšte nije tačno. Rimske su pape svakako bile i svetovni vladari, a ne samo duhovni. Pa pobogu, imali su Papsku državu ispod sebe, te od određenog trenutka, punu zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast nad tom teritorijom koja je pripadala njima, kao svetovnim vladarima.
Nije riječ bila o prihvatanju nadležnosti pape, već priznavanju njega kao svog seniora.

На то сам и реферисао својим одговором.

Onda mi je potpuno nejasno što si htio kazati.

Зато што Стефан Котроманић не влада тим територијама пре грађанског рата у Србији, а Павле Шубић иако носи титулу господара Босне ни теоретски, после сукоба са Милутином.

Znači, ako sam dobro razumio, tvoja je interpretacija da je Milutin 1316. godine zajedno sa Mačvom zauzeo i Usoru i Soli? A kada ih je, po tebi, izgubio?

U vaše bajke ne veruje niko, pa ni deca.

A i niste na dobrom putu da povratite poverenje.

Ahile, dosta bre više; ovdje se ne vodi nikakav rat, nema strana; ako imaš šta pametno reći to i napiši i argumentuj, a ako nemaš - ćuti.

Forum treba da neguje ovakve diskutante, kao i društvo. Bravo.

Ne znam jesu li takve riječi za posebnu hvalu. Ako se može propratiti protekla stranica, riječ je upotrebi argumenata kojima se prevashodno služe ljudi srbofobnih gledišta na istoriju - bilo da govorimo o "velikosrpskoj agresiji" cara Dušana na Bosnu, bilo o Vardarskoj Makedoniji kao, tobožnjem, bugarskom etničkom prostoru. S obzirom da je riječ o argumenticiji koja je uperena ka kriminaliziciji srpskog naroda kao etničkom kolektivu, te suženju srpskog etničko prostora na račun drugih, više bi se moglo reći da je upravo to ono što ide na štetu srpske srednjovjekovne države, služeći se mantrom upravo onih koji Srbima žele zlo.

Mislim da se varaš. Koliko sam ja čuo, Radić je zbog slabe zarade na prvom izdanju odustao od daljeg izdavanja tog tabloidnog prangera.

Nešto si pomiješao, rekao bih.

Drugo izdanje knjige je izašlo još prije jedne cijele decenije:

http://www.limundo.com/kupovina/Knj...j-Radic-Srbi-pre-Adama-i-posle-njega/37874505

Poslije toga je 2011. godine izašlo i treće izdanje:

http://www.knjizara.com/Srbi-pre-Adama-i-posle-njega-Radivoj-Radic-93603

A što se tiče tvrdnji da je prodaja bila slaba - pa ove je godine izašao reprint njegove knjige, baš zato što je rasprodata odnosno što se u suštini više gotovo nigdje ne može nabaviti, u Evolutinom izdanju:

korica%20Pre%20Adama-page-001_0.jpg
 
Poslednja izmena:
Ne znam jesu li takve riječi za posebnu hvalu. Ako se može propratiti protekla stranica, riječ je upotrebi argumenata kojima se prevashodno služe ljudi srbofobnih gledišta na istoriju - bilo da govorimo o "velikosrpskoj agresiji" cara Dušana na Bosnu, bilo o Vardarskoj Makedoniji kao, tobožnjem, bugarskom etničkom prostoru. S obzirom da je riječ o argumenticiji koja je uperena ka kriminaliziciji srpskog naroda kao etničkom kolektivu, te suženju srpskog etničko prostora na račun drugih, više bi se moglo reći da je upravo to ono što ide na štetu srpske srednjovjekovne države, služeći se mantrom upravo onih koji Srbima žele zlo.

Verujem da ima onih koji mogu da priušte vremena za ovakve besubjektno-bezobjektne opservacije.


Nešto si pomiješao, rekao bih.

Drugo izdanje knjige je izašlo još prije jedne cijele decenije:

http://www.limundo.com/kupovina/Knj...j-Radic-Srbi-pre-Adama-i-posle-njega/37874505

Poslije toga je 2011. godine izašlo i treće izdanje:

http://www.knjizara.com/Srbi-pre-Adama-i-posle-njega-Radivoj-Radic-93603

A što se tiče tvrdnji da je prodaja bila slaba - pa ove je godine izašao reprint njegove knjige, baš zato što je rasprodata odnosno što se u suštini više gotovo nigdje ne može nabaviti, u Evolutinom izdanju:

korica%20Pre%20Adama-page-001_0.jpg
Naravno da sam pomešao, ali - namerno, da bih istakao očigledno - da je antiautohtonistička pamfletistika unosnija od autohtonističke.
 
Verujem da ima onih koji mogu da priušte vremena za ovakve besubjektno-bezobjektne opservacije.

Ma o čemu ti? :D

Naravno da sam pomešao, ali - namerno, da bih istakao očigledno - da je antiautohtonistička pamfletistika unosnija od autohtonističke.

Ovisi od toga sa čim poredimo. Šta spada u autohtonističku pamfletistiku?
 
Prebacujem sa tene "Tribali":
Kako bih znao granice Nemanjinog rođenog oca ako ne znamo ni ko je bio? :mrgreen:
Pa to jeste glavni problem srpske istoriografije od 1878 , odn. vremena bugarskog ministra Jirečeka koga slepo slede svi istoričari komunističkog perioda- jalovost. Ništa se ne zna, sve je nepoznato..Zato su i diskusije jalove , kad se samo razmenjuju informacije ko i gde je (kroz 20 i 21 vek) dokazao istu nemoć - da se ništa ne zna niokome.
Ni po čemu 1878. godina nije prelazna u vezi tog pitanja. Bio je to istoriografski problem i u prethodnom periodu.

Orbini pripada prethodnom periodu, nisam videla da si se osvrnuo na tekst o Nemanjinom pradedi, koji je ratničkim uspesima dogurao do titule Župana Trnova.

..Konkretni Dušan dao je taj teren Nemanjinih predaka, po Orbiniju, na upravu svom šuraku Aleksandru, a po Pajsijevom rodoslovu, posle Dušana i Uroša, Trnovo je dobio najmlađi Mrnjavčević, valjda uvek najmladji dobiju istočne delove, a stariji zapadne delove "ćaćevine" pretpostavljam po pravilu "desne ruke" odn. pisanja "zdesna ulevo".
selo_helmsko_nemanja_rodoslov.png

Isto je tako srpska istoriografija - od Jirečeka naovamo, apsolutna jalovih rezultata po pitanju Kralja Djurdja koji je iz Trnova doveo Nemanjonog pretka u Rašku (helmsku, naravno).
Kom bugarskom ministru i čijem plaćeniku ne ide u prilog da se Trnovo smatra srpskom teritorijom i zašto, 1878. godine i potom ?
Čiji bi se planovi izjalovili ako se to sazna?

Taj Dušanov potpis uz Hilendarsku povelju iz 1348. godine po svemu sudeći nije autentičan. Kada je bio načinjen na Svetoj Gori 1614. godine njen prevod na grčki jezik, i sam monah-učenjak koji je prevodio izrazio je sumnju da je u pitanju neki zapis nastao daleko poslije Dušana. Priređivač atonskih povelja Džon Luis Petit je početkom prošlog stoljeća prilikom te analize iznio stanovište da ne može biti sumnje da je u pitanju falsifikat. To, po svemu sudeći, nije znao Miklošič kada je dao da se objavi u Golubici 1840. godine, a uopšteno je stanovište historiografa i paleografa današnjice da nije autentičan taj potpis. Ukratko:
1) Od više od tridesetak sveukupnih zapisa Dušanove titule na našem jeziku, u samo tri se javljaju Bugari, i sve su tri sumnjive prirode (najvjerovatnije falsifikati)
2) Od Dušanovih povelja na grčkom ne nalaze se Bugari niti u jednom jedinom zapisu
...Ili, da rezimiramo - nije Dušan držao Bugarsku, niti direktnom vlašću, pa niti kao nekakvu tributsku (?) pridruženu državicu.

Ne postoji razlog zašto bi Bugari bili pominjani :vidite jezuitski spis (str 154-157 https://books.google.rs/books?id=Uz...Q6AEINTAE#v=onepage&q="syrfia" servia&f=false ) po kome bar do kraja 17.veka nema pomena Bugara ( u smislu zasebnog naroda ), a na terenu koji se zove Bugarskom (što je vrlo majušna teritorija,deo crnomorske obale takoreći, videće te u spisu) - pominje se isključivo Tribali.tek je na Berlinkom kongresu stvorena kneževina i postavljen knez, kome će se zatečeni narod te teritorije dodliti pod imenom "Blgara", a kako sam postavljala na temi "Svedočanstva o Srbima u Bugarskoj"- sačuvan je telegram po kome je jasno da je tvorcu "Blgarie" -Ignjatijevu, potpuino nevažno kako će se nova kneževina da se zove (pa i narod u njoj)..DA toga nije bilo, ne bi Jireček postao bugarski ministar i ne bi napisao "Biblije" koju još uvek , po pravilima resavske škole, bukvalistički prepisuju "zvaničnici".

Ne postoji ni razlog zašto bi Nemanja (ili njegov valjda čukununuk Dušan) ostavo zavičajno mesto i dedinu županiju nekim "inim".
Pa ako je u povelji titulisanje nepotvrđeno, čak i da je iz nekog razloga lažno..to je deo Balkanskog poluostrva koji je, poredbeno rečeno, u srazmeri prema Dušanovom carstvu kao "ono belo" na noktu u odnosu na celo telo.
 
Poslednja izmena:
To je već pozitivan pristup.
Samo kada bi se tako i zaista ponašali.

Na temu grčkog beleženja etnonima, vi ste osuli po ličnosti govornika.

A ti opet nastavljaš. Koji smo to mi? Neka strana u sukobu?

Što se tiče govornika, pokušaj pretražiti moje poruke o Damjanovićevom gostovanju kod Mirjane Bobić Mojsilović. Moje mišljenje o njemu (koje sam se trudio da iznesem što je objektivnije moguće, a što se može ogledati u mojim pohvalama njemu kao pedagogu - ne kao istoričaru) formirano je na osnovu dosadašnjeg iskustva.
Naprotiv, moj lični doživljaj o njemu kao ličnosti, kao čovjeku od krvi i mesa, vrlo je pozitivan. On je druželjubiv, zna da bude vrlo zabavan, i, što je najbitnije od svega naravno, djeci vrlo dopadljiv. Ono što ja sporim jeste ne njega kao čovjeka, već njegovo poznavanje činjenica. I tvrdim da o većem dijelu stvari o kojima priča (a koje su ovdje bile navođene) on pojma nema.
 
Poslednja izmena:
Prebacujem sa tene "Tribali":




Orbini pripada prethodnom periodu, nisam videla da si se osvrnuo na tekst o Nemanjinom pradedi, koji je ratničkim uspesima dogurao do titule Župana Trnova.



Isto je tako srpska istoriografija - od Jirečeka naovamo, apsolutna jalovih rezultata po pitanju Kralja Djurdja koji je iz Trnova doveo Nemanjonog pretka u Rašku (helmsku, naravno).
Kom bugarskom ministru i čijem plaćeniku ne ide u prilog da se Trnovo smatra srpskom teritorijom i zašto, 1878. godine i potom ?
Čiji bi se planovi izjalovili ako se to sazna?

Hajde da razrešimo prvo ovo. Dakle, po tvom mišljenju mijenjaju se stvari baš te 1878. godine? Do tada je sve, manje-više, jednoglasno?

Spomenula si Orbinija. Prema Orbiniju, Nemanjin je otac Desa. Šta kaže Jovan Rajić? Rajić mijenja mjesto Nemanjinom ocu i sinu kod Orbinija; naime, za Rajića otac Nemanje je Tehomil (koji je za Orbinija, Nemanjin mlađi sin). Ako uzmeš Đorđa Brankovića, Nemanjin otac je Homilat. A ako otvorimo recimo crnogorskog vladiku Vasilija Petrovića, Nemanjin otac je Bela Uroš. Možemo dodati ovdje i Julinca i Piščevića i koga god hoćeš, ali jasno je da prije 1878. godine uopšte ne postoji jasni koncenzus oko toga ko je zapravo bio otac Stefana Nemanje.
Šta je u moru istina? Kako se zvao Nemanjin otac? Desa? Uroš? Tihomil?

Od obilja sačuvanih autora koji su pisali o Nemanjinom ocu, svaki vuče na svoju stranu; prepisujući od jednog izvora ovo ili ono i na to kalemeći svoje nekakve interpretacije. Naprotiv, mi danas znamo više nego što smo znali u tom periodu.

Damljanovivić uopštenije bio tema, već Solovjev i Mošin, koje on samo citirata
Vi ste umesto da, govorite o radu Solovjeva i Mošina, temu skrenuli na Damljanovića. Nebitno da li ste ga ocenili pozitivno ili negativno.


Pa čekaj, je li nešto sporno u tome? Nemam šta da govorim o Solovjevu i Mošinu...zašto bih?

Je li ti to meni persiraš ili šta..?
 
Poslednja izmena:
Ne postoji razlog zašto bi Bugari bili pominjani :vidite jezuitski spis (str 154-157 https://books.google.rs/books?id=Uz...Q6AEINTAE#v=onepage&q="syrfia" servia&f=false ) po kome bar do kraja 17.veka nema pomena Bugara ( u smislu zasebnog naroda ), a na terenu koji se zove Bugarskom (što je vrlo majušna teritorija,deo crnomorske obale takoreći, videće te u spisu) - pominje se isključivo Tribali.tek je na Berlinkom kongresu stvorena kneževina i postavljen knez, kome će se zatečeni narod te teritorije dodliti pod imenom "Blgara", a kako sam postavljala na temi "Svedočanstva o Srbima u Bugarskoj"- sačuvan je telegram po kome je jasno da je tvorcu "Blgarie" -Ignjatijevu, potpuino nevažno kako će se nova kneževina da se zove (pa i narod u njoj)..DA toga nije bilo, ne bi Jireček postao bugarski ministar i ne bi napisao "Biblije" koju još uvek , po pravilima resavske škole, bukvalistički prepisuju "zvaničnici".

Ne postoji ni razlog zašto bi Nemanja (ili njegov valjda čukununuk Dušan) ostavo zavičajno mesto i dedinu županiju nekim "inim".
Pa ako je u povelji titulisanje nepotvrđeno, čak i da je iz nekog razloga lažno..to je deo Balkanskog poluostrva koji je, poredbeno rečeno, u srazmeri prema Dušanovom carstvu kao "ono belo" na noktu u odnosu na celo telo.

Koliko je meni poznato, ti ne znaš latinski jezik. Kako li si došla onda do tog zaključka? Gdje si našla tačno te godine, na osnovu kojih zaključuješ da "nema Bugara do kraja XVII v."
I, također, šta dođe ovo?

books


Ispade da je Berlinski kongres donio cijelu novu istoriju svijeta, po tebi.
Imaš ostataka bugarske srednjovjekovne države koliko hoćeš. Ima ostataka, iz ranijeg perioda, čak više nego o Srbima.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top