Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Citam "Uspomene Paulusovog adjutanta". Napisao ju je pukovnik vermahta Vilhelm Adam, adjutant generala Fridriha Paulusa, zapovjednika njemacke 6. armije koja je unistena pod Staljingradom. "Pisac" je i sam prezivio bitku, zarobljavanje, visegodisnje zatocenistvo u Sovjetskom Savezu, da bi po povratku u Drezden napisao te memoare u kojima pokusava naci uzroke njemackog poraza na Volgi.
 
Pas krajputaš - Česlav Miloš : ne bih smeo ovo nazvati poezijom u prozi... u stvari, Česlav se trudio da to ne deluje kao nešto što može spasti pod kategorizaciju. To je nešto slično onome što ja nazivam "Random thoughts" kad izbacujem pijane misli kroz kratke rečenice, i sve se to zaokruži u jednom pasusu kao celina.
 
Pas krajputaš - Česlav Miloš : ne bih smeo ovo nazvati poezijom u prozi... u stvari, Česlav se trudio da to ne deluje kao nešto što može spasti pod kategorizaciju. To je nešto slično onome što ja nazivam "Random thoughts" kad izbacujem pijane misli kroz kratke rečenice, i sve se to zaokruži u jednom pasusu kao celina.

Nemoj da se ljutiš, ali malo je neukusno da svoje pijane misli porediš sa Česlavom Milošem. :)
 
Ali covek ga je tako doziveo, zar ne?

Evo, za mene je Bukovski jedan prostak koji pise samo o tome koliko se napio i koliko zena *eb*o. I strasno je kul zbog toga.

Cemu ubedjivanje da moje(necije) vidjenje nije ispravno i nije dobro? Ono je samo moje i kao takvo postoji, i ako odudara.


Pa dobro, malo sam se našalio. Nisam ga nešto ozbiljno kritikovao niti ubjeđivao. Uostalom, ako svako ima pravo na mišljenje valjda to imam i ja.
:bye:
 
1671de3.jpg


Od filozofske rasprave o čoveku i Bogu do tople ljubavne ,a tragične pričeiz IV.veka..preporučujem srcem...

"Život je tako kratak(Vita brevis) da nemamo prava da izreknemo osudjujuću presudu ljubavi. Moramo prvo živeti, Aurelije, onda možemo filozofirati. (Primus esse, tum philosophari). ":heart:
 
1671de3.jpg


Od filozofske rasprave o čoveku i Bogu do tople ljubavne ,a tragične pričeiz IV.veka..preporučujem srcem...

"Život je tako kratak(Vita brevis) da nemamo prava da izreknemo osudjujuću presudu ljubavi. Moramo prvo živeti, Aurelije, onda možemo filozofirati. (Primus esse, tum philosophari). ":heart:


Samo kaži da li su junaci odrasli ljudi. Dvije njegove knjige sam pročitao i obe su bile pisane za tinejdžere, sa tinejdžerima kao glavnim junacima.
 
Ali covek ga je tako doziveo, zar ne?

Evo, za mene je Bukovski jedan prostak koji pise samo o tome koliko se napio i koliko zena *eb*o. I strasno je kul zbog toga.


Cemu ubedjivanje da moje(necije) vidjenje nije ispravno i nije dobro? Ono je samo moje i kao takvo postoji, i ako odudara.

Bukovskog sam ja citala i dozivjavala nekako ""izmedju redoar" jer on ne pise samo o pijancenju i yebanju nego pise i o sindikatima u USA,
svasta covek nauci i sazna citajuci ga. Ja njegovu poeziju nisam citala, ali je on cuven zbog svojih stihova, romani su vise kolteralna steta.
Bukovski je bekrajno dhovit, a ta je osobina rara avis kod knjizevnika.
 
Oskar Davičo - Gladi (NIN-ova nagrada 1963.)

Kakav smor! 454 strane o tome kako grupa komunista, političkih robijaša za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, dvije sedmice štrajkuje glađu.
Već sam ranije govorio da Davičo gaji vrlo težak stil pisanja, nejasan, sa dosta prebačaja. Preplitanje djela, riječi, misli, sna, jave...Da te bog sačuva! Još ovi štrajkači kad su počeli da buncaju usled iscrpljenošću gladi, tek onda nisam mogao da shvatim o čemu je riječ. Rečenice od po 75 riječi su sasvim uobičajene. Dešavalo mi se da pročitam po 4-5 strana i da mi uopšte nije jasno o čemu to pisac govori!
Naravno, taj period štrajka su zatvorenici iskoristili da vode dubokoumne filozofske razgovore o komunizmu, revoluciji, klasnom neprijatelju, oportunizmu...

Sto puta sam govorio da neću čitati književna djela koja su izrazito obojena nekom ideologijom ili religijom, ali ovaj put se prevarih i nazor pročitah, samo zbog ove NIN-ove nagrade.

Inače, ovo je druga knjiga tetralogije Robija. Treća knjiga Tajne, koja takođe ima 454 strane, je dobila NIN-a 1964. godine, ali sumnjam da ću više prilaziti Daviču, jedino ako pročitam baš sve laureate NIN-a, pa mi ta ostane poslednja nepročitana.
 
Oskar Davičo - Gladi (NIN-ova nagrada 1963.)

Kakav smor! 454 strane o tome kako grupa komunista, političkih robijaša za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, dvije sedmice štrajkuje glađu.
Već sam ranije govorio da Davičo gaji vrlo težak stil pisanja, nejasan, sa dosta prebačaja. Preplitanje djela, riječi, misli, sna, jave...Da te bog sačuva! Još ovi štrajkači kad su počeli da buncaju usled iscrpljenošću gladi, tek onda nisam mogao da shvatim o čemu je riječ. Rečenice od po 75 riječi su sasvim uobičajene. Dešavalo mi se da pročitam po 4-5 strana i da mi uopšte nije jasno o čemu to pisac govori!
Naravno, taj period štrajka su zatvorenici iskoristili da vode dubokoumne filozofske razgovore o komunizmu, revoluciji, klasnom neprijatelju, oportunizmu...

Sto puta sam govorio da neću čitati književna djela koja su izrazito obojena nekom ideologijom ili religijom, ali ovaj put se prevarih i nazor pročitah, samo zbog ove NIN-ove nagrade.

Inače, ovo je druga knjiga tetralogije Robija. Treća knjiga Tajne, koja takođe ima 454 strane, je dobila NIN-a 1964. godine, ali sumnjam da ću više prilaziti Daviču, jedino ako pročitam baš sve laureate NIN-a, pa mi ta ostane poslednja nepročitana.

Vec odustajes a jos nisi dosao ni do "Pjesme" i "Radnog naslova beskraja". Steta.

Kada je rijec o literaturi obojenoj ideologijom, vjeruj mi da je Davico djacic prvacic u odnosu na Maksima Gorkog i njegovih dvadeset pet (25) tomova sabranih djela koje upravo citam. Procitao sam desetak do sada ali sam cvrsto odlucan u namjeri da procitam i ostale.
 
Nema dileme da Davičo stvarno zna da piše, ali mislim da je on ove 3 NIN-ove nagrade dobio zahvaljujući svojim hvalospjevima na račun komunizma. Čovjek je bio izraziti komunistički apostol, a mislim čak i funkcioner u to doba, pa nimalo ne čude ove nagrade.

Jeste. Ali, s druge strane, zar su se tih godina uopšte mogle objavljivati knjige pisaca koji nisu bili po volji komunističkim vlastima? Hoću da kažem, Davičo je vjerovatno bio najbolji u konkurenciji ostalih režimskih pisaca. Tek 69, 70. kad su nagrade dobili Bora Ćosić i Pekić počela je neka liberalizacija.
 
Bilo je i medju komunistickim piscima odstupanja od linije. Primjer su romani Branka Copica "Prolom" i "Gluvi barut" koji su bili na udaru cenzure u vrijeme kada su izasli. I stvarno, meni je Copic uvijek izgledao "realan" i volio sam njegove romane i price, za razliku od recimo Mladena Oljace (iz istog je kraja kao i Copic i pisali su o istim temama) koji je bio klasicni rezimski pisac i u cijim je romanima sve bilo crno-bijelo.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top